jdifhdifsfhisfhsd
f
fsfdfsdf
ffsfsdfsdf
Napiši odgovor
Arhiva kategorije: Članci
Knjiga „Maslina i maslinovo ulje ‒ Božji dar u Hrvata‟ lijep i blagdanski dar
U mnogo različitih u posljednje vrijeme u nas objavljenih knjiga o maslini i maslinovu ulju, od fenomenoloških do posve praktičnih, izdvaja se svojevrsna knjiga-dar usporedo na hrvatskome i engleskome jeziku. Autori su joj više uglednih znanstvenika i stručnjaka. O knjizi piše Maja Matković.
Sa sve većim zanimanjem za podizanjem novih maslinika, uz državne poticaje, rastao je i broj različitih publikacija o maslinarstvu u nas. Međutim, cjelovitošću pristupa i objavljivanjem na hrvatskome i engleskome jeziku izdvaja se svojevrsna knjiga-dar „Maslina i maslinovo ulje ‒ Božji dar u Hrvata‟ (Olive and Olive Oil ‒ a Gift from God to the Croats) koju je ove godine objavio „Mavi‟ d.o.o., a sunakladnik je Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo.
Kako je u predgovoru istaknuo Petar Čobanković, tadašnji potpredsjednik hrvatske Vlade i ministar poljoprivrede, sa šest milijuna stabala i 30.000 ha maslinika maslina je prva trajna kultura u regiji Jadranska Hrvatska, a da bi bilo još više zainteresiranih za uzgoj najdugovječnije među dugovječnima poticaj je i ova knjiga koja je okupila brojne znanstvenike i vrsne poznavatelje maslinarstva: prof. dr. sc. Ivu Miljkovića, dr. sc. Ljiljanu Gašaparec-Skočić, dr. sc. Vinka Milata, dr. sc. Franu Strikića, dr. sc. Milana Oplanića, doc. Dr. sc. Donatellu Verbanac, doc. dr. sc. Danijelu Poljuhu, prof. dr. sc. Miroslava Tratnika, Božicu Brkan i druge.
Popraćena CD-om klape Kumpanji, knjiga obiluje raskošnim fotografijama stabala maslina, među kojima su i ona koja su na otoku Pagu, u mjestu Lunu sađena prije više od 1000 godina.
Da bi se čitatelji, među kojima će svakako biti i turista, te zainteresirani za podizanje novih nasada, što bolje snašli, radi preglednosti je, prema riječima urednika, knjiga podijeljena u nekoliko cjelina pa svatko može prvo pročitati ono što ga najviše zanima.
U prvom je poglavlju riječ o maslini kroz povijest, u umjetnosti, legendama i u religiji; drugo se poglavlje ponajprije bavi gospodarskim značenjem, regionalizacijom, sortimentom, proizvodnjom ploda i ulja, konzerviranjem maslina i ljekovitim djelovanjem maslinova ulja; u trećem je uz ostalo više riječi o trženju i marketingu, u četvrtom je ukratko opisana šetnja zlatnim putovima od Istre do Konavala, a navedena su i pojedina jela. Na kraju je knjige i popis proizvođača maslina i uljara te sponzora.
U poglavlju o povijesti masline navodi se da prema biblijskoj predaji ona najvjerojatnije potječe iz Armenije jer se prvi put spominje u vezi s općim potom, a navodi se i kako drugi autori smatraju da maslina potječe iz Afrike (Etiopija, Egipat). Ima i naznaka da je maslina uzgajana u Aziji, i to najviše u Siriji (6000 g. prije Krista).
Jezični tragovi vode prema širenju maslina iz Palestine i Grčke na obale Jadranskoga i Tirenskoga mora, a do danas su ostala imena zajedničkih sorata maslina u Hrvatskoj, Italiji, južnoj Francuskoj, Španolskoj i Ažiru.
Kad je riječ o osobitostima hrvatskih maslinarskih regija i podregija, vrlo je zanimljiv primjer Istre i Kvarnera. Navodi se i što u gospodarskome smislu znači ekološki uzgoj na rascjepkanim poljoprivrednim gospodarstvima, a što plantažni uzgoj, uz primjenu mineralnih gnojiva i svih drugih agrotehničkih mjera. Ako dobivanje ulja iz malih maslinika i nije ekonomski isplativo, oni su u Istri npr. važni za očuvanje bioraznolikosti, što je i u turističkome smislu veliko hrvatsko bogatstvo.
Zbog vrlo snažna rasta maslinarstva posljednjih godina u Istri i na Kvarneru već ima 8500 gospodarstava koja se bave maslinarskom proizvodnjom, a njihova iskustva svakako su dobrodošla i drugima. Koliko je maslina stoljećima važna na spomenutim područjima svjedoči i bogatstvo nazivlja. Tako se na „Popisu voćnih vrsta za 2010. godinu‟ nalazi 11 istarskih i primorskih sorata maslina (buga ili buža, črnica, drobnica, istarska belica, karbonaca, moražola, plomionka, puntoža, rošinjola, simjaca i žižolera).
U nabrajanju i opisu sorata iz drugih maslinarskih područja još je izraženije jezično bogatstvo jer se navode i sinonimi za svaku od njih. Tako se za sortu dužicu navode ovi sinonimi: mudara, velika lastovka, orgula, samorest, krivaja, krivulja, mašjun, barkinja, puljiška, barakokula, španjolka, talijanka, duška, krfkinja, lastovka, španjolica, kaprijeska, ladrunka, kalamta i murgača. Svojedobno, usprkos protivljenju agronomskih stručnjaka, u prilogu Vrt Večernjega lista zauzimali smo se za pisanje sorata malim početnim slovom, a tako se one pišu i u Matičinu Hrvatskome pravopisu pa ističem da podupiremnačin njihova pisanja u ovoj knjizi.
One koji žele postati maslinari obradovat će uz ostalo tekst o tehnologiji podizanja nasada maslina. Na početku se navodi da kvalitetna maslinarska proizvodnja uvelike ovisi o kvalitetnoj pripremi terena za to. Tehnološka rješenja za podizanje maslinika razlikuju se od terena do terena, pa je i nestručnjacima pregledno i jasno objašnjeno kako na kojem području trebaju postupiti da bi odabrali odgovarajuću sortu koja će im na njihovu području dati najbolju kakvoću maslinova ulja.
Tekst s nadnaslovom „Maslinovo ulje i jela‟ te naslovom „Plod masline i maslinovo ulje ‒ blagoslov Mediterana‟ Božice Brkan svjedoči i kad je riječ o prehrani o neslućenim mogućnostima i ploda i ulja. Maštu razbuđuju već i nazivi jela kao što su sladoled od maslinova ulja s pečenom čokoladom te juha od „mariniranoga‟ maslinova ulja s emulzijom od limetine korice i bijele čokolade.
Znalački se u tekstu s kritičkim odmakom navode i knjige o maslini kao o jednoj od „najzdravijih namirnica‟, no bez obzira na to što tko kuhao u TV-emisijama i po internetskim blogovima, maslina i maslinovo ulje nezaobilazni su, ne samo u mediteranskoj kuhinji.
U tekstu su uz ostalo izdvojeni ovi recepti: mirisni kruščići s maslinama, jadranski riblji namaz, istarska supa, poljički soparnik / blitvenjak, šporka šalša od pomidora na brački, mišancija ili gruda na blajski, pikantne skuše na zadarski, novaljska marinada… Njihovi su nazivi dio hrvatske jezične riznice koja bi mogla neke od čitatelja ove jedinstvene knjige potaknuti na zapise o maslini, ovisno o tome iz kojega kraja potječu. No to je samo jedan od dometa djela kojemu se svatko može vraćati kad poželi, kao što se vraćamo svakoj dobroj knjizi.
Knjiga se po promotivnoj cijeni 250 kn može naručiti na e-poštu [email protected] ili na tel. +385 1 64 19 610.
Ponovno u Piljenicama: Đuro Vidmarović obilježio 64 godina života i 40 godina umjetničkog stvaranja
K’o svadba! Čak je jedanaest automobila te subote uoči njegova rođenadana 1. travnja krenulo iz Zagreba na obilježavanje 65 godina života i 40 godina umjetničkoga rada književnika, književnog kritičara, povjesničara, političara i diplomata Đure Vidmarovića.
A u rodnim Piljenicama Ogranak Matice hrvatske Lipovljani i Udruge žena Mlinarice - oboje vodi profesorica Melita Lenička - tome su se, nikad brojnijem skupu pisaca, slikara i drugih umjetnika, sve slavljenikovih suradnika i prijatelja, pridružili rodbina, seljani te gosti iz Matice hrvatske te brojnih drugih ne samo lokalnih udruga, društava i skupina kojima je njihov Đuro bio podrškom i kad je bio doma i kad je bio poslanikom u Skupštini Jugoslavije odnosno kada je u hrvatskome Saboru digao ruku za osamostaljenje ili je domovinu kao veleposlanik predstavljao u Ukrajini. No bogate se političke karijere ostavio da bi - pisao.
Mnoge je, ipak, iznenadio da se na svojim zlatnim obljetnicama, poslije prigodnoga filma o slavljeniku Dražena Žetića, predstavio sa čak trima svježe objavljenim knjigama: Hrvatsko-židovske teme (Spiritus movens, Kutina, 2011.), Ukrajinsko-hrvatske teme (Naklada Bošković, Split, 2012.) i Hrvatski Boke kotorske kroz povijest, Sjećanja i zaboravi (Hrvatska korovna zajednica Dux Croatorum, Tivat, 2011.). O njima su šire govorili Dragutin Pasarić i Aleksa Pavlešin.
Sveobuhvatne, zanimljive i stilom i važnim temama, pisane s mnogo žara i potkrepe, odvagivanja, a tematski tako različite otkrivaju bit zanimanja odnosno narodnosti u Hrvatskoj ili Hrvate u drugim zemljama.
Velik je materijal prikupio i još ga mora obraditi i, želimo mu, objaviti, a osobito mu želim da napiše biografiju. Iako ozbiljnih tema kao povijesni svjedok, literarni, još nedovoljno poznato i priznato pismo puno duha koje ni malo ne zaostaje za njegovom rijetkom govorničkom vještinom.
Ona mu nije pomogla da mu ganutome ovaj put glas ne zadrhti.
Kao i prijašnjih godina, svoje je goste poveo u razgledanje pitoresknih Piljenica, zelenih kao da je već Đurđevo tri djedna kasnije, najzapadnijega sela Slavonije koje samo rijeka Ilova dijeli od Moslavine. Ovog su se puta zadržali najprije u područnoj osnovnoj školi koja se sa tri etaže spustila na samo desetak učenika u četiri razreda učiteljice Lidije Popović, ali i dalje ponosno nosi ime Josipa Kozarca, koji je ovdje radio u obližnjoj šumi Carevini te napisao i - i danas tako aktualne - Mrtve kapitale i Tenu.
U šumi danas poučna staza nosi ime omiljene junakinje, po kojoj su nazvane i mnoge ne samo Slavonke, ali je osobito dojmljivo bilo predavanje na otvorenome, na dobru Šumarskoga fakulteta Opeke.
O povijesti je govorio šumarski inženjer Stjepan Crnko, koji ge tu godinama radio, dok nas je Đuro Vidmarović odveo u povijest, ne samo vlastitu, u sjećanja upravo na šumu koja je spajala dva sela njegova djetinjstva Piljenice i Trebež, nego i na rijeke i kanale pa u Domovinski rat, turska vremena, pretpovijest čijih ostataka također se danas tu nalazi. Prema istraživanjima - a tu ima zanimljivih patronima Vidmar, Vidmarić i Vidmarovići - Đurini su preci u ispražnjenu zemlju poslije turskih povlačenja naselili iz Bijele krajine, s posjeda Zagrebačke biskupije. Po drugoj su liniji, Prebendari, također bili crkveni kmetovi koji su se mogli slobodno seliti.
Kako li bi se sve to moglo pretvoriti u zamamnu priču za obilazak, pogotovo uspiju li se obnoviti i mlinovi na Pakri, kako se krenulo, te podsjeti li se i na pilane. Tu nedaleko, uza Savu, prvi je etnopark Krapje, pa Park prirode Lonjsko polje, pa…
Razmišlja se u Piljenicama već i o susretu karikaturista, jer je tu rođen i slavni karikaturist Branimir Petrović , a neslužbeno se, zahvaljujući omiljenome kolegi Đuri Vidmaroviću, pisci već susreću.
Doživljaj je bio susresti se odjednom uživo i čuti Nevenku Nekić, Mariju Barbarić-Fanuko, Joju Ricova, Marije Peakić-Mikuljan, Nenada Piskača, Božidara Brezinščaka Bagolu, Josipa Paladu, Boženu i Željka Slunjske, Katarinu Brkić, članovu Pegaza i brojne druge koji godinama na različite načine surađuju sa slavljenikom. Poput napitnice stoga je u izvedbi tamburaškoga sastava KUD-a Lipa iz Lipovljana zazvučala pjesma Vodo, vodo oko starog mlina Melite Leničke što ju je uglazbio Franjo Rodić. I to u čast slavljenika. Obdaren je tako ne samo prigodnim i kurtoaznim darovima nego, s razlogom, uzdarjem prijateljstva i ljubavi.
Prvi Tjedan hrvatskoga bučina ulja - snažan iskorak u promidžbi
Osim što je njih dvadesetak uspjelo prodati oko 1500 litara ulja na izložbi u okviru ivanićgradske 8. Bučijade, proizvođači bučina ulja pripremili su niz zbivanja kako bi za svoj proizvod i njegove prednosti zainteresirali kupce, a uz ostalo, ishodili su obećanje o podršci Ministarstva poljoprivrede i u saborskoj raspravi prvi se put dogodilo da je pet zastupnika i spomenulo bučino ulje. Piše. MARICA SVETLEČIĆ, tajnica Udruge proizvođača bučina ulja Hrvatske.
Gastroradionicom Bučino ulje - ulje koje dolazi u visokoprofesionalnoj izvedbi Božice Brkan, urednice Oblizeka i chefa Roberta Slezaka, može se reći zaljubljenika u buče i bučino ulje, započeo je Tjedan hrvatskog bučinog ulja.
Prezentaciji bučina ulja pridružila se i nutricistica Biotechnicona Martina Ivanjko stručnom interpretacijom svojstava bučinog ulja. Dogodilo se to u prekrasnom prostoru Centra za kulturu prehrane u Zagrebu, uz budno oko Ane Marušić Lisac, vlasnice poduzetničkog centra Biotechnicon, s kojim Udruga proizvođača bučina ulja Hrvatske surađuje u ostvarenju projekta standardizacije proizvodnje bučina ulja. Ovo događanje bilo bi, dakako, nepotpuno bez prisustva dr. sc. Sandre Neđeral iz Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu, koji je širom otvorio svoja vrata suradnji s proizvođačima.
Tjedan je završio dvodnevnim sajmom bučina ulja u Ivanić Gradu, 20. i 21. listopada 2012. u okviru 8. Bučijade. Ovu je manifestaciju u dva dana posjetilo oko 15.000 ljudi, koji su, obilazeći proizvođače bučina ulja, na štandovima u posebnom šatoru, imali prilike kušati i kupiti dvadesetak bučinih ulja iz područja cijele Hrvatske. S obzirom na broj posjetitelja i prodanu količinu bučina ulja - sami proizvođači procjenjuju da je prodano oko 1500 litara - sajam dobiva visoku ocjenu, a Ivanić-Grad za proizvođače postaje odličnom destinacijom.
Sajam je obišla i zamjenica ministra poljoprivrede Snježana Španjol zadržavši se u dužem razgovoru s vodstvom Udruge proizvođača bučinog ulja Hrvatske (predsjednik Ivan Grbić, član Upravnog odbora Zdravko Presečki, tajnica Marica Svetlečić). Poslušala je probleme proizvodnje: pitanje standardizacije s ciljem postizanja više kvalitete ulja u čemu do sada nije bilo podrške Ministarstva poljoprivrede kroz donošenje posebnog pravilnika o bučinom ulju (kao što je donijet za maslinovo ulje); pitanje stimulacije povećanja proizvodnje kroz poticaje i druge načine što je uobičajeno za proizvodnju maslinovog ulja; uključenost u IPARD mjere itd. Zamjenica ministra obećala je snažnu potporu Ministarstva nastojanjima Udruge na povećanju proizvodnje i postizanju još veće kvalitete bučina ulja, a Udruga će svakako znati tu pomoć iskoristiti ukoliko obećanje bude održano.
U tijeku sajma proizvođačima se obratio predsjednik Udruge Ivan Grbić te ih upoznao s aktivnostima Udruge. Edukaciju za posjetitelje o vrijednostima i primjeni bučina ulja odlično je i pristupačno vodila profesorica prehrambene tehnologije Andreja Drkulec.
Uz prodaju svojih ulja proizvođači su se uspjeli družiti, razmijeniti iskustva i posavjetovati se. To je također lijepo lice sajma. No postoji ipak i ono drugo. Vidjela se velika raznolikost u kvaliteti i načinu proizvodnje ulja te je projekt potrebe standardizacije proizvodnje, koji je Udruga započela, dobio još jednu, zornu potvrdu.
Najvažniji cilj Tjedna hrvatskog bučinog ulja bio je iskorak u javnost, u medije, bez čije potpore nije moguća kvalitetna promidžba. Udruga je zadovoljna rezultatima: materijali objavljeni na stranicama medijskih pokrovitelja Oblizeka i Živi selo koji je iz pera počasne članice Udruge Božice Brkan i uz fotografije Miljenka Brezaka (koji će trajno ostati na tim stranicama) najkvalitetnija je moguća promidžba bučinog ulja. Tu je svakako i veliki, veliki doprinos šarmantnog chefa Roberta Slezaka s kojim udruga plodno surađuje i koji stručnim osmišljavanjem upotrebe ovog ulja u kulinarstvu daje izuzetan doprinos promidžbi.
Svakako treba spomenuti i Gastro - portal za kulturu prehrane, koji je također prihvatio pokroviteljstvo (glavna urednica Jasna Duspara) i na svojim stranicama, uz suradnju s udrugom, ne samo najavio Tjedan hrvatskog bučinog ulja, već i organizirao nagradnu igru koja je trajala cijeli taj tjedan dana, u kojoj je bogate nagradne pakete osiguralo šest proizvođača bučina ulja, a zauzvrat su oni i njihova ulja bili predstavljeni na stranicama portala. U nagradnoj igri sudjelovalo je 1306 osoba, a sastavni dio je bilo i anketno pitanje za sudionike igre o tome zašto vole bučino ulje i kako ga koriste. Udruga je dobila sve odgovore koje će analizirati, a rezultati će biti svakako zanimljivi za određivanje ciljeva buduće promidžbe.
U tijeku sajma, u Emisiji za selo i poljoprivredu I. programa Hrvatskog radija u eteru su se susreli proizvođači bučina i maslinova ulja. Ovi prvi su napokon dobili priliku reći što ih muči zatraživši jednak tretman od strane državnih institucija, jer je njihovo ulje po svojim svojstvima vrlo vrijedno, kao i maslinovo. U emisiji Put pod noge također je bio vrijedan prilog snimljen na sajmu bučinaulja. Hrvatski radio je, za razliku od HTV i drugih velikih televizija (izuzetak su manje TV kuće), odlično popratio Tjedan prepoznavši bučino ulje kao vrijedan proizvod hrvatskih njiva. Velike TV kuće (kao npr. HTV) su tijekom tjedna govorile o koječemu, ali ne o bučinom ulju, ponovno ne prepoznavši put kojim bi Hrvatska mogla učiniti barem mali korak naprijed u razvoju poljoprivredne proizvodnje. No, navikli smo da oni isključivo slijede visoke političare, a prilozi se svode na izvješća što je netko od njih otvorio.
To je učinila i NET tv objavivši više priloga, opsežni prilog u emisiji Dva frtalja i izvješću sa sajma, kao i Obiteljski radio Ivanić.
Sumirajući rezultate Tjedna hrvatskog bučinog ulja treba svakako spomenuti i pomak koji se dogodio kod saborskih zastupnika. Naime, upravo u tome tjednu u Saboru je donijet novi Zakon o poljoprivredi, a u raspravi je pet saborskih zastupnika spomenulo bučino ulje u smislu potrebe poticanja njegove proizvodnje. To je rezultat, naravno, rada Udruge proizvođača bučna ulja Hrvatske koja osmišljava kanale kroz koje će političkoj javnosti reći o bučinom ulju i potrebi poticanja ove proizvodnje.
Sve u svemu, može se reći da je Tjedan hrvatskoga bučinog ulja bio uspješan promišljeni iskorak Udruge proizvođača bučina ulja u promidžbi bučina ulja prema javnosti i potrošačima.
8. Bučijada u Ivanić Gradu: rekordnih 190 izlagača, 15.000 posjetitelja
Piše: MARICA SVETLEČIĆ
Pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, Zagrebačke županije i Hrvatske turističke zajednice u Ivanić Gradu je 20. i 21. listopada 2012. održana je tradicionalna osma gospodarsko-turistička i gastronomska manifestacija Bučijada, koja je okupila oko 190 izlagača i oko 15.000 posjetitelja.
Na dvodnevnom sajmu predstavila su se svojim bučama, proizvodima od buča i mnoštvom poljoprivrednih i drugih proizvoda obiteljska poljoprivredna gospodarstva, udruge, zadruge, škole i pojedinci ne samo s područja Grada Ivanić-Grada i okolice, već i sa šireg područja Hrvatske. Pokazan je rekordan broj vrijednih proizvoda koje mali proizvođači uglavnom nude na ovakvim sajmovima. Stoga je za pohvaliti što im Grad Ivanić-Grad osigurava besplatno prodajno mjesto i mogućnost da ih ponude kupcima.
Bučijadu je otvorila zamjenica ministra poljoprivrede Snježana Španjol podržavši gospodarske manifestacije ovog tipa, te sa zanimanjem, u pratnji domaćina gradonačelnika Borisa Kovačića, razgledala sajam i razgovarala s izlagačima.
U okviru Bučijade održan je Tjedan hrvatskoga bučina ulja, koji je završio sajmom bučinog ulja u posebnom šatoru. Na sajmu je na prodaju bučino ulje i proizvode od bučina ulja i koštica izložilo dvadesetak proizvođača koji su izuzetno zadovoljni prodajom. Procjenjuje se da je prodano više od 1500 litara ulja.
Iz bogatog sadržaja Bučijade svakako valja istaknuti otvaranje tradicijskog čardaka pored Specijalne bolnice Naftalan, koji će ubuduće pridonijeti bogatijoj turističkoj ponudi ove ustanove i cijeloga grada. Posjetiteljima su ponuđene i izložbe, radionice, kazališne predstave, mnogi zabavni sadržaji za djecu.
Nije izostao ni gastronomski sadržaj. Njime je, naime, i najavljena ovogodišnja 8. Bučijada 16. listopada 2012. kada je u Centru za kulturu prehrane u Zagrebu održana gastroradionica Bučino ulje, ulje koje dolazi, koju je osmislila i moderirala gastronovinarka i književnica Božica Brkan uz chefa poznatog kuhara Roberta Slezaka.
Održana je tradicionalna izložba slatkih i slanih kolača od buče, bučolača, te su odabrani najbolji kolači. U kategoriji slanih kolača prvo mjesto je osvojila Sonja Cicak iz Ivanić-Grada, a u kategoriji slatkih najbolja je bila prošlogodišnje pobjednica Nada Alić iz Posavskih Brega.
Iskazali su se posebno i domaći ugostitelji svojim specijalitetima protkanim motivom buče, bučina ulja i koštica u svojim jelima ponuđenim u tijeku Bučijade.
Kao što je izjavio gradonačelnik Boris Kovačić, Bučijada se profilirala kao manifestacija raznolikim sadržajem zanimljiva za posjet kompletnih obitelji, jer nudi dobre proizvode, gastronomske užitke, raznoliku zabavu, kulturni doživljaj za sve generacije. Kao takva, profilira se i ističe u RH, a i šire, kao specifična promidžbena manifestacija Ivanić-Grada, buče i proizvoda od buče.
Na Svjetski dan hrane skrenuli pozor na bučino ulje
Tjedan hrvatskoga bučina ulja počeo je na Svjetski dan hrane 16. listopada 2012. u zagrebačkome Centru za kulturu prehrane Gastroradionicom Oblizeki preporučuju: Bučino ulje, ulje koje dolazi. Naši Oblizeki i Živi selo su medijski pokrovitelji ove pionirske, izuzetno vrijedne manifestacije.
Tjedan je otvorio gradonačelnik Ivanić Grada i saborski zastupnik Boris Kovačić podsjetivši kako je zahvaljujući tamošnjoj priredbi Bučijadi naraslo zanimanje u javnosti i za bučino ulje, ali i za udrugu koja je organizirala proizvođače, ne samo izložbu nego prošle godine i prvi znanastveni skup o bučinu ulju.
Dr. sc. Marija Vukobratović, saborska zastupnica, članica saborskoga Odbora za poljoprivredu i predavačica na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima, istakla je potrebu lobiranja za ovu potencijalnu proizvodnju.
Mr. sc. Gordana Županac, pročelnica za poljoprivredu Zagrebačke županije, županije u kojoj zahvaljujući razumijevanju i pomoći zamjetno rastu i hektari zasijani uljnom bučom i proizvodnja bučina ulja, istakla je potrebu edukacije o bučinu ulju, posebice potrošača.
Na žalost, uz pokrovitelje Zagrebačku županiju i Grad Ivanić-Grad, treći pokrovitelj, Ministarstvo poljoprivrede nije se potrudilo poslati svog predstavnika da i javno podrži u svakom smislu vrijedne i poduzetne proizvođače.
O cilju Tjedna i o aktivnostima posljednjih godina te o stanju na tržištu bučina ulja u nas te o uzgoju uljne buče govorio je predsjednik Udruge proizvođača bučina ulja, i sam jedan od vodećih proizvođača bučina ulja, Ivan Grbić. Istakao je osobito dosad neiskorištene mogućnosti te podsjetio kako kakvoća i prepoznatljivost itekako mogu hrvatskome bučinom ulju pomoći da se nametne na domaćemu, ali i na inozemnom tržištu, na kojima se izravno sudara s količinski neusporedivo većim, ali kvalitativno neusporedivo lošijim, ali zato mnogo jeftinijim bučinim uljima, kakvo je primjerice kinesko. Stoga je osobito važno napokon stvoriti i pravni okvir, potrebne pravilnike i standarde, te, dakako, kakvoću koja će se oslanjati na njih i zaštiti.
U tome će pomoći tvrtka Biotehnicon, čiji je Centar za kulturu prehrane bio i domaćinom ovogodišnje Gastroradionice Oblizeki preporučuju: Bučino ulje, ulje koje dolazi. O nutricionističkim aspektima govorila je nutricionistica Martina Ivanjko, a o fenomenološkoj i gastronomskoj odnosno kulinarskoj strani urednica Oblizeka Božica Brkan istakavši kako proizvođačima cilj ne mora biti uskočiti na mjesto drugih masnoća nego se nametnuti vlastitom osobnošću, za što je itetako važno otkriti bogatstva bučina ulja poduprtoga, uz drugo, i bučama te bučinim košticama. Odmah je sve to praktično ilustrirao i chef Oblizeka Robert Slezak predstavivši kako se bučino ulje i bučine koštice mogu koristiti u različitim tipovima jela.
Tjedan bučina ulja, koje često zovu i smaragdom kontinentalne Hrvatske, nastoji predstaviti tu naminicu, pa će oni koji je već vole kao i oni koje je tek kane upoznati i zavoljeti imati priliku na ivanićgradskoj 8. Bučijadi 20. i 21. listopada 2012. kušati petnaestak bučinih ulja različitih tipova i proizvođača. I, dakako, kupiti ih, kao i kušati što ivanićgradski ugostitelji nude u pratnji najuspjelije i naposjećenije priredbe posvećene bučama/tikvama u Hrvatskoj.
Uz Tjedan hrvatskoga bučina ulja: standardizacija proizvodnje i oznaka posebne kakvoće bučina ulja
Udruga proizvođača bučina ulja Hrvatske, kao nosilac, ambiciozno je krenula u projekt standardizacije proizvodnje i oznake posebne kakvoće bučina ulja, koji bi trebao biti dovršen iduće godine.
Piše: MARICA SVETLEČIĆ, tajnica Udruge proizvođača bučina ulja Hrvatske
Kako doznajemo uz Tjedan hrvatskoga bučina ulja u 2012. godini Upravni odbori Udruge donosi odluku o prihvaćanju projekta standardizacije proizvodnje bučinog ulja i uvođenja oznake posebne kvalitete i zaštite zajedničkim jamstvenim žigom.
Valja izraditi Pravilnik o bučinom ulju. Tehnološki dio Pravilnika napravit će laboratorij zagrebačkoga Prehrambeno-biotehnološkoga fakulteta BF-a (dr. sc. Neđeral, dr. sc. Škevin i tim).
Dizajnirao bi se i žig udruge, a vizualni identitet bit će ostavljen svakom proizvođaču ponaosob. Odredio bi se i naziv znaka, primjerice smaragd Hrvtaske ili nešto slično, prema odluci u, a što će biti jednostavno i prepoznatljivo kod potrošača.
Kontrolnu dokumentaciju trebao bi izraditi Biotechnicon, a ona podrazumijeva, doznajemo, način ulaska u sustav, potrebne preduvjete i dokumentaciju, postupak i učestalost kontrole, način njezina provođenja (terenski, dokumentacijski, analitički), zatim način provođenja samokontrole samog proizvođača, mogućnosti pri utvrđenim neispravnostima (tzv. nesukladnosti). Preduvjet za to su: proizvodni parametri proizvođača, planirane količine proizvodnje, oznake k.č. s veličinama na kojima proizvođač proizvodi i način vođenja evidencije proizvodnje. Planira se i zaštita žiga u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo.
U 2013. bi se provodila kontrola odnosno nadzor kod proizvođača. Nju može obaviti povjerenstvo sastavljeno od samih proizvođača uz uključivanje nepristrane strane. Kontrola se provodi terenski, dokumentacijski i pregledom analitičkih izvješća. Provođenje kontrolnih aktivnosti s izradom izvješća koje se dostavlja Udruzi je temelj za dodjelu prava korištenja znaka. Kasnije se kontrola provodi barem jednom godišnje kod svakog proizvođača.
Također je predviđena i promidžba označenih proizvoda, primjerice izložbama, za sve poslove samo ove godine računa se da treba osigurati više od 50.000 kuna.
Prvi put: Tjedan hrvatskoga bučina ulja
Od 15. do 21. listopada 2012. godine u okviru tradicionalne 8. Bučijade, gospodarsko-turističke manifestacije u Ivanić Gradu 20. i 21. listopada bit će organiziran prvi put i Tjedan hrvatskoga bučina ulja. Uz druge, medijski pokrovitelji Tjedna hrvatskoga bučina ulja su i naši internetski magazini Oblizeki i Živi selo.
Piše: BOŽICA BRKAN
Nakon prošlogodišnje vrlo uspješne izložbe bučina ulja, gastroradionice i znanstvenoga skupa posvećena tome blagu, Udruga proizvođača bučina ulja odlučila je organizirati manifestaciju o značenju koje govore i pokroviteljstva Ministarstva poljoprivrede, Zagrebačke županije i Grada Ivanić-Grada.
Predsjednik udruge proizvođača bučina ulja Hrvatske Ivan Grbić ističe:
«Tjedan hrvatskoga bučina ulja organiziramo s namjerom predstavljanja ovog vrijednog proizvoda naših polja javnosti - medijima (koji ga nedovoljno prate i promoviraju), državnim institucijama (kako bi propisima i stručnom pomoći doprinijele povećanju proizvodnje), kulinarskim stručnjacima (kako bi ga spoznali kao izuzetno kvalitetnu namirnicu – pravu deliciju i uveli u jelovnike). Želimo skrenuti pozornost na nesumnjive potencijale proizvodnje bučina ulja za izvoz, a time i na jednu od mogućnosti oživljavanja ruralnoga razvitka.»
Udruga podsjeća i na niz svojih aktivnosti, primjerice vezanih uz standardizaciju bučina ulja. Kakav je program Tjedna hrvatskoga bučina ulja doznajemu u razgovoru s Maricom Svetlečić, tajnicom Udruge proizvođača bučina ulja Hrvatske:
* 16. listopada 2012. u zagrebačkome Centru za kulturu prehrane Biotechnicona tjedan će biti otvoren prigodnom konferencijom za novinare te gastroradionicom Oblizeki preporučuju: Bučino ulje ili ulje koje dolazi. Na stručan, ali popularan način Udruga proizvođača bučina ulja, Biotechnicon i Oblizeki predstavit će se smaragd kontinentalne Hrvatske. Izlažu: nutricionistica Martina Ivanjko, književnica i novinarka Božica Brkan bučino ulje predstavlja fenomenološki i gastronomski, a chef Robert Slezak praktično će predstaviti različite tipove jela s bučinim uljem.
* 20. listopada i 21. listopada u okviru 8. Bučijade u Ivanić Gradu u posebnome šatoru u Moslavačkoj ulici održat će se dvodnevni sajam bučina ulja, degustacija ulja i delicija s bučinim uljem te edukacija posjetitelja o kakvoći i primjeni bučina ulja u kulinarstvu.
