Domaći kukuruzni žganci kao brand Zagrebačke županije

Domaći kukuruzni žganci, spoj suvremene tehnologije i okusa tradicionalne kuhinje, nova je, jubilarna deseta, robna marka Zagrebačke županije. Ova je županija prva u nas, krajem devedesetih,  počela brendirati visokovrijedne poljoprivredne proizvode, u čemu je danas lider. Ideja da se na tržište, kao robna marka, plasiraju i domaći kukuruzni žganci potekla je od zelinskoga poduzetnika Slavka Goričkog, vlasnika tvrtke “Gotes”.

– Kako se bavimo preradom kukuruza, došli smo na ideju da na tržište vratimo domaće žgance, tradicionalno jelo s kojim smo živjeli u mladosti. Tehnološki smo ih prilagodili kako bi bili dostupni modernoj kuhinji, brzoj pripremi, a da pritom budu što autohtoniji, onakvi kakve ih pamtimo ‘s bakina tanjura’ – kaže Gorički, pojašnjavajući da se Domaći kukuruzni žanci proizvode od cjelovita kukuruzna zrna obrađena na tradicionalnom kamenom mlinu i uvelike se razlikuju od sličnih ‘instant’ proizvoda, odnosno palente.

– Tehnološkom inovacijom došlo se do proizvoda koji je po kvaliteti gotovo identičan pravim domaćim žgancima koji se uz puno miješanja trebaju kuhati i do dvadesetak minuta, zbog čega su u današnjem užurbanom ritmu života isčeznuli iz prehrane. Naša je zadaća bila utvrditi kako ciljane potrošačke skupine, krajnji potrošači i ugostitelji, prihvaćaju ovaj proizvod. Povratna informacija govori da se doista radi o proizvodu koji je po svojoj konzistenciji, okusu i mirisu definitivno drugačiji, te kvalitetniji u odnosu na ‘instant’ kukuruzne žgance koji se danas nalaze na tržištu. Prema rezultatima provedena istraživanja, tržište bi ovaj proizvod trebalo jako dobro prihvatiti – kaže dr. sc. Damir Kovačić, sa zagrebačkoga Agronomskog fakulteta, voditelj projekta “Domaći kukuruzni žganci”.

Domaći žganci tradicionalno se spravljaju od kukuruznog brašna koje se dobiva meljavom na kamenu mlinu. Na području zelinskoga kraja kuhaju se ‘tvrdo’ i poslužuju kao žličnjaci. Jedu se preliveni svinjskom mašću s prepečenom slaninom izrezanom na kockice, s domaćim vrhnjem, maslacem ili mlijekom. Kombiniraju se i s gulašima te raznim varivima.

Dražen Kopač

Objavljeno 15. travnja 2009.

Uskrsni običaji u Okešincu

Više od trista jaja u samo tri sata preobrazilo se u lijepe pisanice u prvi put održanoj radionici  “Uskrsni običaji u Okešincu”, održanoj  u subotu, 4. travnja u mjesnome domu , u tome moslavačkom sleu pokraj križa. Različite postupke bojenja pisanica od hladne i tople tehnike voskom do kreativnog oslikavanja različitim drugim prirodnim materijalima predstavile su organozatorice – članice Udruge za promociju ženskih prava, poduzetništva i stvaralaštva te njihovo savjetovanje i edukaciju “Ženske ruke” iz Križa te Mjesni odbor  i DVD-om Okešinec.

Ivana Posavec-Krivec, predsjednice Udruge osnovane 2007. godine, sada sa tridesetak članica, bila je više nego zadovoljna odazivom posebice žena i najmlađih na oslikavanje kao i na izložbu na kojoj je u svome rodnom selu govorio i Božica Brkan, autorica knjige “Oblizeki – Moslavina za stolom”, prisjećajući se uskrsnih običaja u svome djetinjstvu. Potom je amatersko kazalište “Josip Badalić” iz Križa izcvelo predstavu “Kad pevaljka dojde”.

Za neponovljiv doživljaj upotpunjen rascvjetanim granama na kojem su visjeli pisanci, uskrsnim kolačima i jelima, starinskim čestitkama koje je prikupio Vladimir Gajski, osobito su zaslužne i Ivka Crnogaj (kreativna radionica i radionice za djecu – čestitke, oslikavanje plastičnih jaja, izrada košarica i ukrasa za jaja od priručnih materijala, tijesta……), Martina i Jasminka Suk (kreativna radionica za tehniku salveta na jaje, “odijevanje” jaja tkaninom, koncem-heklani, vunom, zečeki….), Snježana Trčak (kreativna radionica razne tehnike a posebice špaga, sprejevi….), Maja i Nada Posavec te Marica Bahlen Marica (tehnike voskom i lukovicom). Također su radile i pripremale: Micika Sraka, Štefica Piljek, Suzana Juričić,  Maja Čatić, Snježana Ptičar, Mira Paher i drugi.

Sjajnim se iskazao i Mjesni odbor  Okešinec (predsjednica je članica Udruge Nina Grgat a bile su i druge članice Ksenija Šipić, Svjetlana Jelaković, Božica Blagušević, Radojka Kondres, Ivana) i  DVD Okešinec (predsjednica Marica Kukor te članovi Željko i Ivana Kutlić, Franjo Branjić, Ivan Blagušević, Stjepan Majer itd.)  te brojne žene Okešinca koje su ispekle tradicionalne kolače.

Kako najjednostavnije ukrasiti pisanice

Pisanica, pisanac je oslikano jaje, prema staroslavenskom pisati uznačenju  slikati. Obojeni i različitim šarama oslikano jaje simbol je Uskrsa, Kristova uskrsnuća i novoga života, proljeća.

Hrvatski običaji oslikavanja jaja razlikuju se od kraja do kraja.  Primjerice, đakovačke pisanice su tamnoljubičaste a ornamenti bijeli i oker.  Najčešće su ipak pisanice obojene smeđe, po nekima u boji Kristove krvi odnosno smeđe. Baranja, primjerice, ima ornamente cvijeta, tri pera, i loze. Od životinjskih su likova najčešći kokoš, patka, ptica, leptir, zec kao simbol plodnosti i riba kao simbol Krista. Od geometrijskih ornamenata najčešći su lanac krugova, stilizirane jelove grančice te slovo ‘S’. Česti su simboli i sunca i zvijezde Danice, križ, srce Isusovo, sidro, pleter, grbovi… Jaja se «pišu» u Velikome tjednu, najčešće na Veliku subotu.

«Pisanje» rastopljenim voskom po ljusci jajeta najstariji je način ukrašavanja pisanica. U sjevernoj i središnjoj Hrvatskoj, u Podravini i okolici Zagreba,  ali i našoj Moslavini, crta se voskom koji se na plamenu svijeće zagrijava na lijevku pisanice. U Slavoniji se i u Dubrovniku crta « namakanjem pisanice u zagrijani rastopljeni vosak te struganjem «iglum» odnosno, kako kažu u Dubrovniku, «penganjem». Najčešće se koriste kokošja jaja, ali mogu se koristiti i gušća, nojeva, drvena i porculanska.

Upućujemo vas na bojenje prirodnim bojama, ali možete rabiti i kupljene. Jaja možete ukrasiti i prelsikačima, crtežima različitim bojama, ali preporučujemo da ih prije toga ispušete tako da na oba izužena kraja načinite rupicu. Bječance i žumace upotrijebite za neko od uskrsnih jela, a ljusku za ukras.

Podsjećamo i na tradicionalni hrvatski običaj na uskrsno jutro, poslije blagoslova hrane – tucanje jaja. Nekad se vjerovalo da čije jaje najduže izdrži, taj će i najduže živjeti.

Pisanice pisane voskom

Za pisanje  voskom potrebna vam je: svijeća, pero, držalo, vosak, pamučna krpica. Najbolja su jaja rumene, glatke i čvrste ljuske. Jaja mogu biti i kuhana i sirova, ali vam preporučujemo skuhana, ohlađena i osušena kako bi šare bolje prijanjale.

Na vrat pera stavite kuglicu voska veličine ječmenog zrna. Vosak otopite na plemenu svijeće tako da vam ne kaplje i pravi mrlje. Crtajte brzo dok ne potrošite vosak, a zatim uzmite novu kuglicu i otopite ga na plamenu svijeće.

Kada ste jaje oslikali, stavite ga u hladnu bojuNa dnu lonca možete staviti grančice kako jaje kuhajući se ne bi popucalo i kako se  vosak ne bi otopio prije vremena.   Jaja kuhajte do vrenja i ne ne dirajte ih. Kada su kuhana, izvadite ih žlicom i odmah obrišite suhom pamučnom krpom. Na kraju ih premažite suhom slaninom kako bi bila lijepa sjajna.

Strugane pisanice

Potrebna su vam kuhana obojana, kuhana i već ohlađena jaja i skalpel odnosno nožić ili igla za šivanje. Za taj su način najbolja jaja tvrđe ljuske, pačja ili gušća. Dakako da možete upotrijebiti i kokošja, ali ona lako pucaju. Pritišćete li snažnije, crtež će biti jače izražen, a pritišćete li slabije – slabije. Oslikano jaje također možemo premazati suhom slaninom pa će se lijepo sjajiti.

Objavljeno 11. travnja 2009.