Kako postati proizvođač ljekovitoga bilja

Prof. dr. sc. Ivan Kolak, Agronomski fakultet ZagrebOsim za proizvođače i prerađivače ljekovitog i aromatičnog bilja, Pučko otvoreno učilište Samobor osposobljavat će poljoprivrednike i za pčelare te za voćare.

Pokretanje nove proizvodnje jedan je od izlaza iz svjetske krize, slažu se stručnjaci. Proizvodnja ljekovitoga i aromatičnog bilja u tome je velik potencijal Hrvatske. Ponajprije zbog čiste zemlje i gotovo neoganičena izvoza. Osim za lavadu, primjerice, sušena biljna masa nema kvota za EU. Pučko otvoreno učilište Samobor još je 2003. godine, prvo u zemlji, pokrenulo programe osposobljavanja za odrasle poljoprivrednike, a uz pčelare i voćare upravo proizvođači i prerađivači ljekovitog i aromatičnog bilja izuzetno su dobro prihvatili ponuđeni program.

Mnoge su srodne ustanove također krenule tragom samoborskoga Pučkoga otvorenog učilišta, ali je, tvrde upućeni, samo Grad Samobor svesrdno, dakako i financijski, podupro svoje proizvođače. Isprva su to bili uglavnom banitelji (20 od ukupno 80 polaznika) odnosno zadrugari (25 od ukupno 80 polaznika), a danas i ostali. Zanimljivo je da se u Samoboru obrazuju i polaznici iz Zapolja, Visokog, Kaštela, Kutine, Glin, Siska, Oriovca, Koprivnice, Osijeka, Slunja, Velike Gorice, Karlovca, Prigorja Brdovečkoga, Grubišnog Polja, Vrbovca, Ivanić Grada, Kravarskoga, Križa, Jastrebarskoga i drugih mjesta.

Program osposobljavanja upisuje se u radnu knjižicu, traje oko osam tjedana odnosno 150 sati, a autori i predavači programa profesori su sa zagrabčkoga Agronomskog fakulteta prof. dr. sc. Ivan Kolak, doc. dr. sc. Stjepan Pliestić i prof. dr. sc. Zlatko Šatović. Uz osnovna biološka i kemijska svojstva ljekovitoga i aromatičnog bilja te agroekološke uvjete proizvodnje, polaznici upoznaju i proizvodnju ljekovitih i aromatičnih vrsta te njihovo sušenje i preradu. Plaznicima je također osigurana i praksa u tvrtki Suban te terenska nastava. Moguće je i sklapanje ugovora o otkupu proizvedenoga ljekovitog i aromatičnog bilja.

Bio je to povod da se, prije novoga šestog ciklusa predavanja od siječnja do ožujka 2009. godine, sredinom prosinca u Vilinskim jamama u Grdanjcima prigodno susretnu predavači i neki dosadašnji polaznici s novinarima. Osim za proizvođače i prerađivače ljekovitoga i aromatičnog bilja, održavat će se i osposobljavanje za pčelare i voćare.

Izuzetno upečatljiva su stručna, znanstvena i praktična iskustva prof. dr. sc. Ivana Kolaka, koji se ne uspijeva načuditi kako proizvodnja i prerada ljekovitoga i aromatičnog bilja nema većega odjeka. Zamjera državi da je vrlo malo učinila,  a osobito što su nikakvom logikom objašnjivo, primejrice, poticaji za pšenicu (220 kn/ha) još mnogo veći nego za kamilicu (250 kn/ha), iako je ta proizvodnja 93-97 posto okrenuta izvozu. Tu se, dodaje, prelamaju suštinski problemi u agraru te se «travarima» ne dodjeljuje zemlja, nego im se čak oduzima ona koju su dosad obrađivali. Iznio je takav primjer Pere Antićevića iz Apiherbe, koji zapošljava 10 ljudi, ima mogućnost izvoza u Japan, a ne može dobiti ni hektar obradive zemlje, nego svu potrebnu zemlju sam kupuje hektar po hektar.Unatoč tome što, kako tvrdi prof. dr. sc. Kolak, u nas zapuštene zemlje nema milijun, nego po procjenama stručnjaci Agrononskoga fakulteta čak 1,2 milijuna ha. Na žalost, nema ni programa koji bi, kao što je slučaj s maslinarima, vinogradarima-vinarima ili kukuruzarima,  poticali uzgoj i preradu tog bilja, iako bi u tome svoju egzisteciju ili dopunu prihoda koji će se, po svemu, očigledno i dalje smanjivati, mogla naći mnoga kućanstva. Šteta, dodaje, jer je još čista zemlja bogomdana za takvu proizvodnju.

Siniša Jakuš, uzgajivač, sakupljač i prerađivač ljekovitoga i aromatičnog biljaDoc. dr. sc. Stjepan Pliestić istakao je kako je velik zadatak da se hobiste nauči kako da izrastu u velike proizvođače. U EU se i takvom proizvodnjom poljoprivrednici bave na minimalno 50 ha, a u nas nerijetko na jedan ili tek nekoliko hektara, što bitno umanjuje učinkovitost. No, u nas ni poimanje o tome još nije sazrelo te će se i u toj će se proizvodnji, čulo se također, kad za to dođe vrijeme, morati suočiti s mjerilima EU, jer je primjerice, u EU eterično ulje plaća 15 eura/kg, a u nas čak 30-35 eura/kg. Proizvođači, međutim, ističu nemale probleme teškog dolaženja do certifikata za eterična ulja, iz čega je razvidno i rašireno sivo tržište.

Suban d.o.o. jedna je od rijetkih primjera vrlo uspjele tvrtke koja već 20 godina uzgaja, otkupljuje i prerađuje ljekovito i aromatično bilje, a po tvrdnjih mnogi najbolje i plaća. Može se govoriti o gotovo neograničenim mogućnostima zarade, ističe Milan Suban, ali i o mngo rada. Gospodin Suban smatra kako se upravo na malenim i sada zapuštenim parcelama može uzgajati bilje, ponajprije začinsko. I na parcelama manjim od hektara može se dobro zaraditi, na slogu majčine dušice, peršina ili celera. Iznio je zanimljive primjere kada poljoprivrednici-hobisti ne pobravši na vrijeme bilje olako «ostave na polju 50.000 eura» ili kako se ne žele baviti ni uzgojem unosnog abilja, primjerice nevena, koje ne zahtijeva ni posebno znanje, niti posebnu tehnologiju a niti strojeve. Dodao je također i kako se naši poljoprivrednici, na žalost, čak i u teškim vremenima boje ulaziti u nove proizvodnje.
Stjepan Jelić iz Referalnog centra za zadruge Ministarstva obitelji, brantelja i međugeneracijske solidarnosti, naveo je kako  čak 50 braniteljskih zadruga uzgaja i prerađuje ljekovito i aromatično bilje, a samo u Samoboru ima ga na oko 100 ha. Spomenuo je i problem radne snage. Jer iako mnogo nezaposlenih, teško je naći berače bazge primejrice, iako se plaća po 15-20 kn/h.

Polaznik prve generacije polaznika obrazovanja u Pučkome otvorenom učilištu Samobor Siniša Jakuš s puno je optimizma, a bez ikakvih prethodnih proračuna krenuo u proizvodnju. Na Žumberku ima 5 ha zemljišta, koje je, prije zarašćeno, 90 posto očistio i zasadio biljem, a sada je od općine Ozalj kupio još pet hektara i prostoru gdje je na 15 km gotovo nenastanjeno. Taj nekad specijalist za računala, danas živi isključio od branja, uzgoja i prerade ljekovitoga i aroamtičnog bilja. Niti je dobio potporu, ali nema zajmova i, kaže, zadovoljan je.

Škrletu Županičin pehar 2008.

«Vino, vino, vino daj
S nama zapjevaj
Daj vino, vino daj,
Čaše nalivaj…»

Dobitnici nagrada sa županicom Marinom Lovrić.Koliko se isplati ustrajno ulaganje u izvorno, jedan od izvrsnih primjera je šklet, autohtona sorta vinove loze i vina Moslavine i Pokuplja, kojoj Sisačko-moslavačka županija ne posvećuje samo dio budžeta – što u klonska istraživanja prva u zemlji što u sadnju te u njegu vina – nego mu namjenjuje i Županičin pehar. On postaje mnogo više od promocije.

Županica Marina Lovrić je 16. prosinca u sisačkome restoranu Cocktail pod pokroviteljstvom Minitarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvitka, u prisustvu saboske zastupnice Marijane Petir te dvojice državnih tajnika Ivice Perovića i Josipa Kraljičkovića – koji nije, uz Moslavce i Patrinjce, propusto istaknuti važnu ulogu svojih Posavaca u vinogradarstvu i vinarstvu toga kraja – svečano dodijelila ovogodišnja priznanja za najbolji škrlet.

Po tradiciji, ocjenjuju ga sami vinari uz stručnjake i novinare. Ove se godine ocjenjivali 6 uzoraka vina profesionalnih vinara, 30 uzoraka vinara amatera iz sedam udruga. A rezultati su:

U kategoriji profesionalaca:

  1. Vinarija Marinčić, Vesna Pranjić
  2. Vinarija Florijanović, Ivica Florijanović
  3. Vinarija Miklaužić, Marko Miklaužić

U kategoriji amatera:

  1. Zlatko Sigur, Udruga voćara i vinogradara petrinjskog vinogorja
  2. Damir Košutić, Udruga voćara i vinogradara «Lujo Miklaužić» iz Kutine
  3. Zdenko Krznarić, Udruga voćara i vinogradara «Lujo Miklaužić» Kutina

Prvi se put dogodilo da je, odnijevši oba Županičina pehara, premoćno kakvoćom škrleta pobijedilo petrinjsko vinogorje.

Ivica Fodor, urednik Emisije za selo i poljoprivredu Hrvatskoga radija, saborska zastupnica marijana Petir i državni tajnik mr. sc. Josip Kraljičković.Škrlet je, podsjećamo baš kako je opisano na boci pobjednika, vino nježno svijetle i žućkasto-zelene boje, puno, kiselkasto, zaobljeno s izraženom finom, nenametljivom, specifičnom aromom sorte. Preporučuje se za posluživanje na 10-12 °C, a osobito se lijepo sljubljije s plodovima mora, slatkovodnom ribom, toplim predjelima, pečenjima i vrhunskim sirevima. Moslavčani ga, dakako, preporučuju uza svoje specijalitete. Iako je poslovično suho, svježe, a katkad i vrlo izraženih alkohola, zanimljivo je i da ga neki vinari odnedavno predstavljaju i kao polusuho, primjerice škrlet 2007. Jaram kutinske vinarije Spuga-K.

Kupinovo vino

Među 11 uzoraka kupinova vina prostiglih na ocjenjivanje i ove je godine prvo mjesto osvojio Ante Zlatar iz Udruge voćara i vinogradara “Lujo Miklaužić” iz Kutine, drugo Sejad Sedić iz Udruge ekoloških proizvođača Sisačko-molsavačke županije “Izvor 2007.”, a treće Zlatko Marenče iz Udruge voćara i vinogradara Lekenik.

Cijene mineralnih gnojiva zajamčene u 2009.

Boris Mesarić, predsjednik uprave Petrokemije, u razgovoru s Božicom Brkan, urednicom Vrta, priloga Večernjeg lista.Hoće li mineralno gnojivo pojeftiniti? To je tek jedno od brojnih pitanja šo su ih novinari uputili 15. prosinca Borisu Mesariću, predsjedniku Uprave Petrokemije Kutina na tradicionalnome susretu s novinarima uz završetak poslovne godine. Iako 1. siječnja 2009. i za Petrokemiju pirodni plin poskupljuje 35-40 % – koliko mu je otprilike i udio u cijeni gnojiva – cijene neće rasti, istakao je predsjednik Mesarić. Iako se očekuje pad nekih sirovina, nema razloga ni za pojeftinjenje.

Ponajprije zato jer cijene mineralnih gnojiva u Hrvatskoj bitno zaostaju za izvoznim cijenama. Petrokemija, međutim, kao svoj doprinos stabilizaciji cijena uopće najavljuje i zadržavanje sadašnjih cijena gnojiva u prvome tromjesečju. Za dalje se suzdržavaju i projekcija, ali su se za sada ozbiljno pripremili za sve mogućnosti odnosno i rast i pad bilo cijena sirovina ili plina. Važno je istaknuti kako su u dogovoru s INA-om osigurali dostatne količine plina.

Petrokemija ima na prijelazu godina na skladištu 150.000 t gnojiva, što je više od tromjesečne proizvodnje, poučeni iskustvom s niskim zalihama: u 2008. godinu ušli su sa 60.000 tona (za usporedbu: mjesečna im je proizvodnja 40.000 t), te im je, kad se pojavila uvozna konkurencija, nedostajalo robe i na tradicionalnim strateškim tržištima, primjerice Bosne i Hercegovine.

Boris Mesarić je rekao kako je, za Petrokemiju inače jubilarna, četrdeseta godina postojanja, 2008. bila više nego turbulentna te da svi skupa snosimo teške posljedice svjetske financijske krize. No, Kutinčani je završavaju pozitivnim rezultatom. Iako je tržište trenutačno mrtvo, očekuju kako će ono poslije Nove godine oživjeti. Iduću godinu očekuju također teškom, ponajprije zbog održavanja likvidnosti, koju ocjenjuju glavnim problemom zbog čega su joj i podrediti sve ostalo. “Likvidnost nam je prioritet za preživljavanje u 2009. godini», ističe Boris Mesarić.

Valja također dodati i kako plan poslovanja Petrokemije za 2009. godinu spominje i vrlo visoku proizvodnju i prodaju. Očekuju da će svjetsko tržište, koje je u posljednjem tromjesečju 2008. godine gotovo posve stalo, oživjeti te, osim planova za svoja tradicionalna tržišta od Afrike i Azije do SAD, optimistički gledaju i na domaća polja. Nakon što su 2007. godine u Hrvatskoj prodali 460.000 t gnojiva, u 2008. godine prodali su 530.000 t, razliku vide ne samo u supstituciji uvoza, nego i u povećanju potrošnje. Očekuju je i u 2009. godini i to, kako je rekao Boris Mesarić, zbog sve snažnijeg okretanja dobrim agrotehičkim mjerama i vraćanju poljoprivrednoj proizvodnji neobrađenih, sada najmanje 1 milijun ha. Iako se u svijetu očekuje stagnacija proizvodnje hrane, u Hrvatskoj će, kako je Mesarić rekao, ponajprije zbog dobre zemlje, vode, dovoljno energije i vrijednih ljudi,  ona sigurno rasti.

Objavljeno 29. prosinca 2008.

40 godina Petrokemije

S razgovora vodstva Petrokemije i novinaraNa tradicionalnome susretu s novinarima uz završetak poslovne godine u kutinskoj je Petrokemiji predstavljena i knjiga «40 godina Petrokemije d.d». Ugledni moslavački novinar Dragutin Pasarić, koji je više od 30 godina i radio u toj tvrtki, na 176 stranica i sa 250 ilustracija, donosi povijesni pregled kompanije koja je tek od 1997. godine samostalna odnosno izdvojena iz INA-e.

Već 1968. godine, kada je startala prva faza proizvodnje mineralnih gnojiva, tvornica je bila jedna od deset najvećih na svijetu, a prije četvrt stoljeća završena je i druga faza Amonijaka II., što stručnjaci po tehnološkoj složenosti, kako je rekao predsjednik Uprave Petrokemije Boris Mesarić, ocjenjuju tek ispod proizvodnje nuklearne energije.

Dragutin Pasarić govori o svojoj knjiziPasarić je podsjetio i kako je Petrokemija u četiri desetljeća proizvela 40 milijuna tona mineralnih gnojiva.

Dakako, nije propuštena prilika ni da se podsjeti na 10 godina postojanja Stožera za obranu Petrokemije odnosno na sporazum sindikata, udruga branitelja i Vlade te da je ove godine napokon udio prodan zaposlenicima pa je Petrokemija sada 51 posto u vlasništvu Republike Hrvatske, ali i na burzi.

Izdavač knjige je kutinski Spiritus movens.

Pšenica za Božić i Sv. Luciju

Iako se vjeruje kako je vrlo star, da seže čak u poganska vremena, običaj sijanja božićne pšenice k nama je stigao tek u 19. stoljeću, a od europskih ga zemalja njeguju još samo Portugal i Italija i to samo južna.

Božićna pšenicaMlada zelena pšenica na svečanome stolu simbolizira život, plodnost i blagostanje, naviješta novu godinu, ponovno proljetno buđenje i novo rađanje života. Na selu, koje je bilo blisko prirodi, označavala je i blagoslov ljetine, jer su se prema gustoći i zelenilu niklih mladih vlati pšenice najavljivali i bolja ili lošija žetva, prinos u obitelji i gospodarstvu uopće. Stoka kojoj se pšenica poslije blagdana Tri kralja (6. siječnja) odnosno blagoslova i raskićivanja bora davala pojesti, bila je time blagoslovljena. Danas su se, kada se izgubio dodir s prirodom, takva značenja izgubila, a zelenilo pšenice kao i zelenilo božićnog bora odnosno smreke ili jele, ima posve drukčija značenja ne samo u tmurnoj zimi nego i u tmurnim i uopće otuđenoj civilizaciji.

Pšenica, ponekad i raž ili druge vrste žita, kako gdje, sije se već od Sv. Kate (25. studnoga), Sv. Barbare  (4. prosinca) do Sv. Nikole (6. prosinca) i Sv. Lucije (13. prosinca). Planiralo se tako da bude bujno i zeleno do Božića. Nekad je žito nicalo sporije zbog starih sorta i hladnijeg vremena, a sada hibridno sjeme, posebice u zagrijanu prostoru s centralnim grijanjem, mnogo brže. Uz to, može se kupiti i uzgojeno.

No, želite li ga sami uzgojiti, što je osobita radost, odaberite dobro sjeme, koje možete kupiti u poljoprivrednim apotekama, trgovačkim centrima, na tržnicama ili dobiti kao dar sjemenarskih kuća u, primjerice, dnevnim novinama.

Najjednostavniji način sjetve božićne pšenice

Ima i drugih načina, ali ovaj je najjednostavniji. U lijepu keramičku, porculansku ili plastičnu posud(ic)u ili tanjur(ić) položite vlažnu rahlu zemlju ili navlaženu vatu. Rasporedite sloj sjemena, koji neka ne bude deblji od 2 mm. Držite pšenicu na toplome i svijetlom mjestu sve do Badnjaka, a svaki dan po potrebi je vlažite. Pripazite da ne pretjerate s vodom, jer će zrno popljesniviti i izgnjiliti ili će mladi listovi požutjeti.

Božićna pšenicaSloženiji način sjetve božićne pšenice

U nekim krajevima, Lici primjerice, pšenicu siju u stožasto oblikovanu zemlju odnosno nekoliko običnih lonaca za cvijeće postave stepeničasto jedan u drugi, od najvećeg do najmanjeg, napune ih zemljom i sjemenom, pa pšenica rastući stubasto popuni lonce u vrlo zanimljiv visok oblik. Na kraju se samo oblikuje šišanjem.

Na Badnjak pšenicu ošišajte i oblikujte je te je povežite ukrasnom trakom. U nas je običaj da traka bude hrvatska trobojka. U sredinu možete zabosti svijeću ili uz pšenicu postaviti lijepi svijećnjak.

Pšenicu možete staviti pod bor, na blagdanski stol ili na prozor, komodu itd. Osobito lijepo izgleda složite li uz nju tradicionalne plodove, ponajprije jabuke i orahe u kontinentalnoj Hrvatskoj te naranče, bademe, rogače i suhe smokve na jugu.