Hrvatske namirnice u kuhinji

U Šibeniku je 5. i 6. studenoga održan 20. kongres ugostitelja i turističkih djelatnika Hrvatske obrtničke komore. Prisustvovalo mu je gotovo 600 ljudi, a, među ostalim, u njegovu je radu sudjelovao i ministar turizma Božidar Kalmeta. Uz drugo, održano je i više zanimljivih predavanja, primjerice o financiranju ugostitelja i turističkih djelatnika, HACCAP-u itd. Nakon polemičkoga, dobro privaćena okrugla stola prošle godine u Varaždinu o hrvatskoj kuhinji u hrvatskome restoranu, Božica Brkan održala je predavanje «Hrvatske namirnice u hrvatskoj kuhinji u hrvatskome restoranu». S geslom «mi možemo svoje, mi možemo bolje» podsjetila je na ustvrđenu hrvatske kuhinje u hrvatskome restoranu kao hrvatske lisnice u hrvatskome džepu.

Preuzmite “Hrvatske namirnice u hrvatskoj kuhinji u hrvatskom restoranu”

Polazište su joj bile definicije hrvatskih namirnica, hrvatske kuhinje i hrvatskoga restorana. Što su hrvatske namirnice u hrvatskoj kuhinji u hrvatskome restoranu? – zapitala se. Ideal? Stvarnost? Dodana vrijednost? Ima li toga? Navela je i primjere za razmišljenje o vrtu uz ugledni restoran za oko gostiju vrt s peršinom, bosiljkom, blitvom… a gazda kupuje na placu i u Metrou ili seoskog turizma koji ističe da nudi sve svoje: domaće vino, domaće povrće iz plastenika, domaću perad, čak i – domaće muflone! (Ne)dopustivim, uz više primjera, drži zakidanje poslovnih partnera i gostiju odnosno potrošača i spominje pouzdanje u oznake poput: proizvedeno u Hrvatskoj; proizvođačeva kvaliteta (Kraš, Gavrilović, Podravka, Zvijezda…), utjecajni proizvodi-brendovi (bajadera, vegeta, gavrilovićka…), Hrvatski proizvod i Hrvatska kvaliteta, oznake eko i sličnoga posebnog uzgoja , oznake izvornosti i zemljopisnog podrijetla, posebna svojstva (tradicionalni), regionalni, županijske robne marke Zagrebačke županije itd.

Predstavljajući projekt Živi selo koji nastoji poboljšati protok korisnih informacija, navodi i izvrstan primjer Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva RH koji je na 14 natječaja za projekte o održivu razvoju sela u 2006. dodijelilo 30, a za 2007. rezervirano je 100 milijuna kuna. Među ostalim, za tzv. marketinšku pripremu proizvoda za tržište projektima do proizvoda (slavonski kulen/kulin, sisačka češnjovka, kloštranska ždrebeća kobasica, viški hib, džem od dubrovačke ljute naranče, prošek, različita vina, jabuke…) i za suradnja s novoosnovanim udrugama / zadrugama itd.

Ugostiteljima i turističkim djelatnicima B. Brkan je preporučila informacije nultoga stupanj, koje ništa ne stoje, te izravno informiranje i putem različitim sajmovima, izravnoj prodaji i slično: Proizvodi hrvatskog sela, Ekofest, Eko – etno, Dani hrane grada Zagreba i zagrebačke županije, izložbe sira, ocjenjivanja pršuta, ocjenjivanjima kulena, kobasica, prezentacije itd. HOK i Ceh ugostitelja morali bi i sami poticati druge potencijalne partnere izjavom što nedostaje, primejrice vrste robe, način prezentacije, pakiranja itd. skreće pozor i na dobre i loše primjere pripreme i posluživanja vrijednih namirnica te na zaostajanje u trendovima. Etnotrend je, primejrice, samo jedan od inauguriranih za 2008. godinu, a mediteranski način prehrane nutricionistički samo jedan od preporučenih i poželjnih. Svjetski trendovi po listopadskome najvećemu svjetskom sajmu prehrane Anuga u Koelnu okreću se wellfoodu (well + food), funkcionalnoj hrani, smanjenoj količini masnoća, soli itd., eko i regionalnoj hrani, fingerfoodu i fastfoodu ali zdravima, specifičnoj (vegetarijanska, makrobiotička, hallal, košer…), a svakako certificiranoj hrani.

Okrugli stol Živi selo

O selu se 3. listopada žustro i zanimljivo zborilo u Hrvatskome novinarskom društvu, na okruglome stolu Živi selo: Kako poboljšati protok informacija o ruralnome prostoru i za ruralni prostor. Autorica je projekta Živi selo Božica Brkan, urednica Večernjakova priloga Vrta, postavila pitanja, no ona su s obzirom na odnos urbanoga i ruralnoga zvučala provokativno. Kad ste posljednji put bili na selu? Tko je najuzorniji hrvatski poljoprivrednik? Koji se sada radovi obavljaju na selu? Znate li i jednu mjeru kojom država potiče ruralni razvitak? te Nabrojite bar jedan proizvod koji je izravno ili posredno rezultat ulaganja u selo i poljoprivredu, a nije nekim projektom političkog marketinga u prvi plan izvučen nesretni sir s vrhnjem koji će nam EU navodno zabraniti.

Preuzmite prezentaciju Živi selo

Ivan Hodalić, pomoćnik ministra poljoprivredeKako je cilj okrugloga stola uz ponovno oživljavanje Zbora agronovinara pri HND-u i uklanjanje velikih šumova u komunikacijskome kanalu te poboljšanje informacija o ruralnome prostoru i za ruralni prostor, nakon kratkog obraćanja Marija Bošnjaka koji je duhovito rekao da od seljaka zna samo I. Z. Čička, pomoćnik ministra poljoprivrede, Ivan Hodalić, odgovorio je da je zadnji put na selu bio jučer s Ivicom Fodorom jer je sin Đurđevca i ima 17 jutara zemlje. O selu treba govoriti drukčije jer ono nije samo kukuruz i pšenica nego je svako selo i tradicija i običaj. U Upravi za održivi razvitak seoskoga prostora žele pomoći selu i u tijeku je 14 natječaja. Lani je izdvojeno 30 milijuna kuna, ove godine 100 milijuna kuna, a idućih će se izdvojiti još više. U svim nastojanjima da se pomogne selu svojim savjetima pomaže Franz Fischler koji je prije 20-ak godina osmislio koncept ruralnoga razvitka u europskim zemljama. F. Fischler bio je i austrijski i europski ministar poljoprivrede, a njegov koncept ruralnoga razvitka prvo se provodio u Austriji, Njemačkoj i Francuskoj. Važno je, podsjetio je I. Hodalić, imati na umu da se na selu ne može živjeti od 2 jutra zemlje i 2 kravice, ali se može živjeti od 10 kravica i od autohtonih proizvoda koje Ministarstvo podupire. Ministarstvo je zaprimilo više od 1000 molbi koje proučava 15 osoba. Informacije o svemu što nudi Ministarstvo poljoprivrede moraju doći do ljudi na selu, g. Hodaliću nitko se ne mora najavljivati, a i sa suradnicima obilazi cijelu Hrvatsku (ne samo pred izbore) i drže tribine, predavanja i edukacije. Osim triju najrazvijenijih područja: Istre, Međimurja i Zagrebačke županije drugdje je problem što nema dovoljno gospodarskih subjekata koji bi programe i ostvarili. Odnosi se to prije svega na Liku.

Ivan Zelinić, student geografije, smatra da je za pomake na selu nužna decentralizacija jer i kad ima novca, nema stanovnika koji bi se nečim bavili. Na selo se ne smije gledati pejorativno i ruralni prostor nije samo poljoprivreda nego su tu i druge djelatnosti. Ivan Husnjak, dr. vet. med., usporedio je naša iskustva sa švicarskima i istaknuo pogubnost da naše poljoprivrednike dijele udruge s različitim političkim predznacima. Nužno je i okrupnjivanje posjeda, ali i veći ugled poljoprivrednika. Nigdje u svijetu poljoprivrednici nisu prepušteni okrutnim zakonima tržišta nego se donosi dugoročna zakonska regulativa i jaka je, uz ostalo, carinska zaštita.

Da je na selu jedan od najvećih problema slaba edukacija potvrdila je i Dijana Katica iz Hrvatskoga farmera koji se bavi ruralnim razvitkom i ruralnim turizmom. Nada se da će protok informacija o ruralnome turizmu biti bolji i nakon Prvoga kongresa o ruralnome turizmu što će se ovoga mjeseca održati na Hvaru (tema je Mediji i ruralni turizam). Unatoč svim pokušajima za ruralno, urbano i dalje ne razumije da selo nije nimalo pejorativno, a to pokazuje i primjer VIP-a koji je nedavno odbio sponzorirati Eko-etno jer da bi to narušilo urbani imidž kompanije.

Dok građani, prema riječima I. Z. Čička ideologiziraju selo, ono nema nikakvih sadržaja nego ljudi ondje gotovo narkomanski ovise o televiziji, a nužan je komplementaran pristup.

Zbog svega toga Vlada treba donijeti program kako bi se spriječilo odlijevanje sa sela. Posla je tu i za nevladine udruge kojih je 2000 jer ljude treba uvjeriti kako im se financijski isplati živjeti na selu, no oni to ne znaju. Poljoprivreda je u Europi jedan od najvažnijih demografskih regulatora, a o tome se u nas još ne govori dovoljno.

Za selo se ipak radi, informacije se približavaju seljacima, a o tome su posvjedočile Svjetlana Obad i Suzana Bara iz HBOR-a. One rade u Direkciji rizičnih plasmana i susreću se s teškim problemima ljudi koji ne mogu vraćati kredite jer nisu dobili npr. poticaje. Vlada stoga odmah mora dati naputak kako ljudi ne bi dospijevali u nepodnošljive prilike.

Dugogodišnji Vrtov suradnik Jovo Rojčević posvjedočio je i da rad savjetodavnih službi ovisi o ljudima, a u Podravini one rade dobro. Ljudi na selu uočavaju probleme, ali nema ih tko saslušati. Edukaciju bi trebalo provoditi tako da se čuju tuđa iskustva, a najbolje se uči iz primjera. Pravi je primjer u Podravini prvi najuzorniji hrvatski poljoprivrednik D. Ević koji je ostavio posao u Njemačkoj i vratio se na selo na kojem razmišlja i živi europski. No teško je mnogima živjeti europski i razmišljati drukčije kad mediji, prije svega televizija, nameću drukčije vrijednosti od onih prema kojima bi selo trebalo biti demografski regulator. Duhovito je to objasnio Hrvoje Herceg, student geografije s PMF-a rekavši da su na televizijama serije u kojima svi žive kao samci, nemaju djecu. Život se trpa u kuće Big Brother, pejorativno je reći da imaš farmu i deset krava, a poželjno i društveno najprihvatljivije da imaš BMW.

O autohtonim hrvatskim proizvodima, kojih nema dovoljno, više znaju Japanci koji, kako svjedoči chef Robert Slezak, traže naš škripavac, a Amerikanci zlatnu Galovićevu slaninu. Kako se ne bi dogodilo da na našemu istarskom pršutu bude nizozemski žig, u što se uvjerio i chef R. Slezak, može svakako utjecati projekt Živi selo.

Prema riječima autorice Božice Brkan, osim na ruralni, projekt Živi selo usredotočen je i na medijski prostor. Trudit će se poboljšati protok vrijednih, objektivnih i korisnih informacija, i to u oba smjera, do ruralnoga stanovništva i od njega. Sadašnje stanje ne zadovoljava ni selo (primjer su brojna pitanja kojima se seljani obraćaju Vrtovu dežurnom telefonu), ni medije ni potrošače (gledatelje, slušatelje, čitatelje). Nedovoljno upućeno u medijske manipulacije i selo očito čeka svoga glasnogovornika, svoga PR-a.

Mr. sc. Milan Husnjak, dr. vet. med. – Ne znam nikoga tko bi želio biti seljak

Mr. sc. Milan Husnjak, dr. vet. med.Poljoprivreda je u društvu marginalizirana, društvo nije svjesno da je selo tvornica hrane, a bez hrane se ne može. O selu se društvo ne brine, uništava se i poljoprivredni i ruralni prostor i umjesto da se njime koristimo. Svjedoci smo da je poljoprivredno zanimanje najnepoželjnije pa ne poznajem ni jednog poljoprivrednika koji bi poželio da ga njegovo dijete naslijedi. Pojam seljak doživljava se pejorativno i trebalo bi ga zamijeniti izrazom poljoprivrednik jer nitko, a obišao sam 1000 imanja, ne želi da mu dijete bude seljak.
Politika povlači samo kratkotrajne mjere s obzirom na dnevne kratkoročne interese. Medijima selo nije interesantno i svakako ih više zanima je li Vlatka Pokos uzela gaćice iz stana nego što će sutra jesti naša djeca.

Marica Dušak, predsjednica udruge Uzorne seoske žene – Čuvarice obitelji i sela

Za obilazaka žena koje se posljednjih godina prijavljuju za najuzorniju seosku ženu uvidjeli smo da naša sela nisu mrtva nego da žive. Žene im udahnjuju dušu pripremanjem starinskih jela, sudjelovanjem u KUD-ovima, bavljenjem ručnim radom, no sve to nedovoljno je zastupljeno u medijima. Nužan je poseban prilog da se vidi što sve te žene rade, a nedavno su me zadivile Ličanke, koje se uz ostalo bave tkanjem. Potrebna je potvrda rada tih žena kako bi našle svoj cilj, zadržale svoje obitelji i odgajale djecu s osjećajem da je život na selu lijep.

Mr. sc. Josip Kraljičković, pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo i ruralni razvitak Zagrebačke županije – Sustavno bavljenje poljoprivredom

Mr. sc. Josip Kraljičković, pročelnik Upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo i ruralni razvitak Zagrebačke županijeOdlična je ideja da se oživi Zbor agronovinara pri Hrvatskome novinarskom društvu jer je nužno umrežavanje novinara koji se bave agrarom. Problematici sela i ruralnoga prostora trebalo bi dati više prostora, no premalo je onih koji se time bave sustavno.Na Agronomskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu radio sam 11 godina, u Zagrebačkoj sam županiji deset godina i na osnovi vlastita iskustva ističem četiri čimbenika koji su prepreka bržim promjenama: nedostatak edukacije, organizacije, kapitala i političke volje.

Politička volja nije dovoljna, a uočljivo je da je najviše natječaja u godini kada se održavaju izbori. Više se bavimo informiranjem nego edukacijom, a slaba je karika i glasnogovornik u Ministarstvu poljoprivrede, jer o poljoprivredi govori kao političar, a ne kao novinar. Slab je i protok informacija između Ministarstva poljoprivrede i Zagrebačke županije pa županija nema pojma o pojedinim natječajima Ministarstva poljoprivrede. Kakav je odnos prema Zagrebačkoj županiji pokazuje i to što je za četiri projekta prijavljena Ministarstvu poljoprivrede dobila četiri odbijenice. A županija svojim primjerima pokazuje kako oživiti ruralni prostor i samo u projektu Najuzornije seoske žene koji traje već nekoliko godina sudjeluje 20 000 ljudi.

Ivica Fodor, predsjednik Zbora agronovinara – Za 100 godina ni tri retka

Ivica Fodor, predsjednik Zbora agronovinaraVeć 30 godina hodam po selu kao novinar Hrvatskoga radija (emisija Za selo i poljoprivredu) i susrećem se s različitim primjerima. Ima na selu onih koji bi željeli živjeti bolje, a ne mogu. Primjer je Banovina, selo Tremušnjak. Obitelj Tišma ima krave, ali nemaju vode; imaju i objekt za tov junadi, ali kako će postići više kad nemaju vode. Dobar je primjer i Dalmatinska zagora u kojoj uglavnom starijim ljudima vuci kolju ovce, a kako su zaštićeni, seljaci im ne smiju ništa. Odšteta za zaklane ovce sporo stiže i u tom krugu nestaje život na selu. Prazan je Žumberak, Banovina je prazna, a problemi sela i ruralnoga prostora u informativne se emisije teško probijaju. Stvarni je život udaljen iz medija jer šefovi ovise o vlasti pa se ni 100 godina uzgoja simentalskoga goveda u nas nije moglo probiti ni do 3-4 retka vijesti. Na skupu se okupilo 300 ljudi iz cijele Europe (18 europskih zemalja), no vijest nije bila dovoljno privlačna?! Kako ćemo shvatiti da imamo selo kad se važne vijesti tako sporo probijaju, a zaboravljamo da svako selo ima svoju kulturu, svoj govor, svoju tradiciju?

Margareta Zouhar, novinarka Gospodarskog lista – Slaba informiranost

Iz Ministarstva poljoprivrede nema dovoljno informacija i nije dobro da ih daje samo jedan glasnogovornik. Proizvođači ne znaju mnogo toga i pitate li ih, npr., tko je pomoćnik ministra, neće znati. Također ne znaju kako dobiti novac iz različitih projekata, a ljudima su prijeko potrebne informacije. HBOR donosi projekte i dijeli ih ljudima, a informacije o tome na sajmovima treba dijeliti besplatno. Slab protok informacija iz samoga Ministarstva poljoprivrede dobro se pokazuje i na primjeru intervjua s ministrom poljoprivrede za koji nisam dobila odgovor hoće li biti intervjua ili neće.

Radojka Šporer, novinarka Radija Ivanić Grada – Savjetovanje u štali

Radojka Šporer, novinarka Radija Ivanić GradaRadila sam i u Vjesniku, i u Večernjem listu i u Jutarnjem listu te shvatila kako objava vijesti i članaka o poljoprivredi i ruralnome prostoru ovisi o tome koliko urednici imaju sluha za takve teme. Shvatila sam da je problem u tzv. velikim medijima u kojima pojedini urednici odgovaraju da nisu sa sela pa da takve vijesti uvrštavaju u svoj list. No novine se pišu za čitatelje i odustala sam od uzaludna nuđenja tema velikim listovima i vratila se na svoj Radio Ivanić. Znam koliko su ljudima potrebne prave informacije i savjeti, a savjetnika iz Hrvatskoga zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu nema da educiraju poljoprivrednike. Stoga sam za Radio Ivanić izravno u štali s vlasnikom uređaja za čišćenje vimena imala edukaciju o tome kako dobiti mlijeko ekstra kakvoće na analizi u laboratoriju u Križevcima. Edukacija je dakako bila besplatna i još je Radio Ivanić dobio 1000 kuna. Mi znamo da su naši slušatelji seljani i nudimo im informacije koje ih zanimaju. Dok se u velikim medijima ne nađu ljudi koji shvaćaju poljoprivredu i dok novinari ne budu, umjesto političara pitali kompetentne sugovornike, malo će se što promijeniti.

Ivan Zvonimir Čičak, kolumnist Jutarnjega lista – Piše se na krivi način

Ivan Zvonimir Čičak, kolumnist Jutarnjega listaGradsko sam dijete, a već deset godina živim na selu, u Zagorju i imam 5 ha zemljišta. O selu se piše na krivi način, a kad se obiđu naša sela, uočava se da je edukacija katastrofalna. Sa savjetnikom hrvatske vlade za poljoprivredu, Franzom Fischlerom, obišao sam mnoga mjesta i zaključio da su naša sela na razini iz 14. st. Ljudi razmišljaju kao u vrijeme F. Tahija, sela propadaju, a jedini se pozitivan pomak vidi u dolasku ljudi iz grada. Sudar hegelovskoga grada, kao simbola slobode, i sela, kao simbola zaostalosti, utječe na promjenu načina razmišljanja, no uvijek se javlja i sumnjičavost da je onaj tko je došao iz grada sa 20 do 30 tisuća eura bogataš. O selu ljudi imaju obično idealiziranu predodžbu, da je ono arkadijsko mjesto, a mi koji smo rođeni u gradu dočekani smo kao strano tijelo. U nekim dijelovima hrvatske selo nepovratno izumire, neka se sela neće nikad oporaviti, a jedna je od glavnih zapreka spora promjena mentaliteta. Prijeko je potreban protok informacija od grada prema selu i od sela prema gradu kao bi ljudi koji ostaju živjeti na selu shvatili kolike se promjene zbivaju, a oni im se moraju prilagoditi.

Maja Duka, marketinška stručnjakinja – Staro da, ali i s novim

Maja Duka, marketinška stručnjakinjaKao Dalmatinka za svoju sam kolekciju Kućar našla inspiraciju u Slavoniji, koja se inače stereotipno predstavlja kulenom i rakijom. Željela sam bogatu baštinu te naše regije predstaviti drukčije, komunikacijskim hodom, ritmom koji na selu traje svih dvanaest mjeseci u godini. Svoju sam kolekciju nazvala Kućar po uzoru na zasebne sobe u nizu bez dimnjaka što su ih dobivali mladenci koje je grijala samo njihova ljubav. Umjesto dimnjaka kućar ima rodu, što simbolizira potomstvo. Kolekcija je cjelovit projekt koji nudi uz ostalo kolače kalupane − medenjake zimzelene, podloške za čaše, a sve povezuje modro-zeleno nebo i zemlja. Autorski pomak od stereotipa o baštini nudila sam na natječajima, no nisam dobila ni 10 000 kuna. Nudila sam kućar i Gospodarskoj komori i dobila odbijenicu, a ubrzo su se pojavile njihove etnokuharice?! Starom, baštini, u današnje vrijeme treba život, uza staro uvijek mora biti novo, ono što smo naslijedili u moderno doba mora imati svoj ritam. No kako to ponuditi kad na samom početku nema razumijevanja?

Nada Ćuk, glavna urednica Gospodarskog lista

(diskusija pismeno priložena okruglom stolu – faks) Svi znamo da se bez hrane ne može opstati a samim time se ne može ni bez sela. Identitet sela se je posljednjig godina izgubio, selo se je ubaniziralo no smisao selu je potrebno vratiti, a sve je to zato što je poljoprivreda osiromašena. Djelatni izvori prihoda su presušili kao što je to ranije bio odlazak u tvornice i slično i zato je potrebno iznaći puteve povratka i opstanka sela. Vidim to u lancu koji bi mogao biti: povezivanje turizma – poljoprivrede – obrta – malog i srednjeg poduzetništva. Stoga je potrebno selom se baviti, ponovno ga upoznati i prepoznati njegove vrijednosti, a onda ih uvažavati i poštovati. Primjerice, budućnost sela počela je s razvojem ruralnog turizma i jačanjem ekološke poljoprivrede a poglavito autohtonih proizvoda. Tu su golemi potencijali i goleme mogućnosti, jer svaki naš kraj, svako selo zasigurno ima svoje posebnosti koje treba naglasiti, obnoviti, učvrstiti a onda i prodati. Jasno je da za to treba stvoriti informacijske sustave koji će to dalje proširiti i kako bi se dobile povratne informacije.

Potrebno je inicirati ostvranje udruga, zadruga, prstenova radi zajedničkog nastupa na tržištu a i radi druženja. Potrebna je edukacija članstva, a neophodna je podrška lokalne zajednice radi stvaranja manjih poduzetničkih zona u tim seoskim sredinama, gdje bi tada mladi ostajati i formirali svoje nove obitelji. Jasno je da uz to treba od države tražiti poticajna sredstva i savjetodavnu pomoć.

Treba aktivirati starije članove na selu da se prisjete i prenesu mlađima stare opbičaje, dakle aktivirati kulturno-umjetnička društva, organizirati šetnje kroz lijepa sela preko livada kroz voćnjake i šume, inicirati zdravu prehranu i naći i osmisliti još niz atrakcija svakog kraja. Zamislimo samo koliko je lijepa berba plodova, začinskog bilja, raznih sitnih plodova što rastu u grmovima, berbe gljiva i sličnog čime se mogu zaraditi novci i privući i koristiti iz zemlje i inozemstva.

Primjerice vjerskog turizma u nekim mjestima u nas pokazali su se dobrima do mjere da su ta mjesta prerasla u gradove. Na kraju zašto ljudi iz gradova ne bi mogli godišnji odmor provesti na selu u laganoj rekraciji a donijeti i korist mještanima. Što je potrebno? Putem medija sa svime upoznati selo, dolaziti u njihovu sredinu, predlagati im strategije na sve moguće načine, promicati ih te ih, ponavljam, uvažavati i poštivati.

Osnovan Zbor agronovinara

Na poticaj Božica Brkan, autorice projekta Živi selo i okrugloga stola održanoga u HND-u Živi selo: Kako poboljšati protok informacija o ruralnome prostoru i za ruralni prostor, u Hrvatskom je novinarskom društvu u ponedjeljak 29. listopada 2007. osnovan Zbor agronovinara. Dosadašnji predsjednik Zbora Ivica Fodor uz poziv je napisao: U proteklim godinama siromašni hrvatski agrar i ostarjelo selo bili su u medijskoj sjeni ostalih gospodarskih i političkih zbivanja. sve skuplja hrana i poljoprivredno zemljište te nužnost oživljavanja ruralnog prostora promiču sada agrar i na domaćoj političkoj i ekonomskoj sceni.

Pozivu se odazvalo sedamanaestoro novinara: Marko Bijažić i Elvis Mileta (HR Radio Pula), Božica Brkan (Vrt, Večernji list), Gorana Holub Veršić i Ivica Fodor- (HR I. program), San Katava i Ana Alkhamis (Nova zemlja, Osijek), Davor Lončarić, Verica Mađer i Dubravka Vuksanić (HR Radio Osijek), Dragan Vicković (Radio Vrbovec), Roberta Sorić (Agroglas, Osijek), Maragareta Zouhar (slobodna novinarka (Agroglas, Varaždinske vijesti), Nada Ćuk (Gospopdarski list), Ivan Zvonimir Čičak (Jutarnji list) te Mladen Stubljar i Vlatko Grgurić (HTV). Za predsjednicu je izabrana Verica Mađer, za potpredsjednicu Margatera Zouhar, a u izvršni odbor: Marko Bjažić, San Katava, Mladen Stubljar, Ivica Fodor i Božica Brkan.

Ekojanjetinom do razvitka?

Prof. dr. sc. Miljenko Šimpraga s Veterinarskoga fakulteta u Zagrebu, voditelj projekta, na okruglome stolu Putovi mesa Prvoga festivala hrvatskih mesnih gastroikona ZaMeso, potkraj listopada, predstavio je projekt Ekojanje kojim se kani poduprijeti razvitak prije svega krških područja. Kako se i u Europi promiče i štiti proizvodnja autohtonih proizvoda na obiteljskim gospodarstvima, čime se ljude zadržava na određenom području i oni od svoje proizvodnje mogu i pristojno živjeti, Hrvatska svoju priliku vidi uz ostalo u projektu Ekojanje. Dosad je uzgojeno 1750 ekojanjaca, a cilj je uzgoj u pet godina 30.000 grla. Program vrijedan 50 milijuna kuna podupire i Vlada RH, osnovana je i tvrtka Ekojanje, a prema riječima prof. dr. sc. Miljenka Šiprage, poticat će se gospodarski isplativa stada od 150 grla.

U projektu je u početku bilo devet ekoproizvođača, a opstalo ih je šest. Oni imaju ekopotvrdnice, a troje ih je ostalo bez ekopotvrdnica zbog manje-više banalnih razloga. Kako je cilj projekta da se mrežom ekoloških ovčarskih farmi na više uzgojnih područja dade poticaj razvitku ekološkog ovčarstva (u planu je i uzgoj ekokoza), nužno je educirati i potrošače koji će moći nabavljati ekojanjetrinu provjerene kakvoće. U Italiji je takvo meso 100 posto skuplje, a u nas se očekuju 50 posto više cijene, no jamstvo kvalitete otvara vrata ne samo hrvatskoga nego i europskoga tržišta pa u ovakvim projektima mnogi mogu naći istinsku priliku za proizvodnju nečega što će imati sigurnoga kupca.

Programi i mjere MPS-a

Karmen Sinković, načelnica sektora za održivi razvitak seoskog prostoraPiše: Karmen Sinković, načelnica sektora za održivi razvitak seoskog prostora u ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva RH

 

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva prepoznalo je značaj udruživanje kako poljoprivrednih proizvođača, tako i prerađivača i sukladno odredbama „Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu“ te „Pravilnika o provedbi programa razvitka seoskog prostora” (N.N. 71/05, 37/06, 109/06) kojim je definirano ukupno desetmjera potpora. Jedna od mjera je mjera 4. pod nazivom „Osnivanje i razvoj udruga poljoprivrednih proizvođača, uzgajivača riba i školjaka te strojnih prstenova“ mjera namjenjena sufinanciranju programa udruga.

Značajno je naglasiti da ove mjere potpora jesu nepovratna sredstva koje korisnici, u ovom slučaju udruge proizvođača i/ili prerađivača ostvaruju temelje dostavljenih ponuda na raspisani natječaj.

Naime, potpora proizvodnom i interesnom udruživanju poljoprivrednih proizvođača te neposredna suradnja s poljoprivrednim proizvođačima, i udruženjima (udrugama i poljoprivrednim zadrugama) jedan su od važnih segmenata današnje razvojne politike u dijelu poljoprivrede.
Udruživanje poljoprivrednih proizvođača i/ili prerađivača omugućuje njihovu bolju organiziranost, posebice kada je riječ o ostvarenju njihove zaštite prava i bolje pozicioniranosti, na sve zahtjevnijem, tržištu.

Od 2002. godine Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva sufinancira rad poljoprivrednih udruga, a od 2006. godine sukladno mjeri 4. sufinanciraju se programi rada udruga proizvođača i/ili prerađivača hrvatskih prehrambenih autohtonih proizvoda, udruge strojni prstenovi.

Kada je riječ o udrugama proizvođača i/ili prerađivača hrvatskih prehrambenih autohtonih proizvoda cilj potpore je poticanje i promoviranje rada strukovnih udruženja (udruga) proizvođača i/ili prerađivača posebice hrvatskih prehrambenih autohtonih proizvoda, kao bitnih čimbenika u promociji hrvatskih autohtonih prehrambenih proizvoda u kako inozemnom, tako i na domaćem turističkom tržištu, te njihove zaštite oznakom izvornosti, oznakom zemljopisnog podrijetla ili oznakom tradicionalnog ugleda. Sukladno tomu, sudionici natječaja jesu udruženja (udruga) proizvođača i/ili prerađivača hrvatskih prehrambenih autohtonih proizvoda koje su registrirane u temeljem Zakona o udrugama (N.N.88/01 i 11/02) i čiji programi rada su vezani za proizvodnju prehrambenih autohtonih proizvoda.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva sufinancira do 80% opravdanih troškova za program rada, a novčana sredstva namijenjena su za: intelektualne usluge (usluge koje obavljaju vanjski savjetnici, koje nemaju stalni ili periodički karakter i nisu povezane s redovitim tekućim troškovima udruge; nastup udruge na izložbama; torganizaciju edukativnih radionica, okruglih stolova; kupnju opreme za proizvodnj ambalaže za pakiranje i stavljanje proizvoda na tržište; troškovi dizajna – loga; edukaciju članova udruge u za to ovlaštenim ustanovama od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa; tiskanje propagandnog materijala (letak, brošura, sl.); izradu Pravilnika o standardima kakvoće koje proizvod mora udovoljavati; analizu zdravstvene ispravnosti proizvoda.

Suradnja s poljoprivrednim proizvođačima, i udruženjima (udrugama i poljoprivrednim zadrugama) gotovo je svakodnevni posao djelatnika Ministarstva čime se mogu sagledati njihovi problemi i zasigurno odrediti prioriteti glede sufinanciranja programa, te pomoći oko izrade ili provedbe zakonskih i podzakonskih propisa.

Temeljem suradnje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Hrvatskog zavoda za poljoprivredno savjetodavnu službu i Saveza udruga malih sirara Republike Hrvatske „SirCro” na jesenjskom međunarodnom bjelovarskom sajmu u Gudovcu održan je okrugli stol u želji da se po prvi puta javno predstavi Saveza udruga malih sirara Republike Hrvatske „SirCro”, te da se čuju iskustva predstavnika „Saveza malih sirara Slovenije“ : Majde Tumpej, dipl.ing. (Kmetijska gazdarska zbornica Slovenije, Kmetijsko gazdarski zavod Ptuj) i Irena Orešnik, dipl.ing. (predsjednica Saveza malih sirara Slovenije).

Pohvala čakovečkoj Vajdi

Vajdin primjer pokazuje kako se i hrvatskim može na globalni stolDok se većina u Hrvatskoj trudi svojim proizvodima dati englesko ime, u čakovečkoj Vajdi d. d. sjetili su se da u svijet treba krenuti od svojih, a ne od globalnih korijena. Na Festivalu su Tomislav Plechinger (voditelj marketinga) i Eugen Kozjak (komercijalist) objašnjavali da Hrvati osim ča, kaj, što imaju i ve. Međimurci sebe zovu Vekačima pa otud i ideja za izvrstan poziv na uživanje u tradicionalnim proizvodima. Posrijedi su VE (sada) namaz od čvaraka i VE slanina. Vrt je o Vajdi već pisao pa ističemo da je namaz od čvaraka novost na našem tržištu. I taj proizvod i slanine imaju sigurnosni poklopac, što znači svježinu i postojan okus. Meso ‘z tiblice nadahnuto je tradicionalnim čuvanjem mesa, pri čemu se tvrđi špek s leđa ofurio pa mljeo. Najbolji su se komadi svinjetine nakon klanja jedan dan hladili, a potom stavljali u rasol do četiri tjedna. Potom se u običnoj vodi iz mesa izvlačio višak soli, ono se pralo, kratko prokuhalo i prepeklo. Na kraju, ohlađeno, spremalo se u drvenu posudu tiblicu. Slagao se sloj slanine, sloj mesa. Poštujući tradiciju kojoj su sačuvali ime za svijet, Međimurci su svoju tiblicu promišljeno pretvorili i u lijep suvenir. Njihov primjer pokazuje kako se i hrvatskim može na globalni stol.

Predstavljanje proizvoda

Na Eko-etno Hrvatska, 5. izložbi proizvoda i usluga ruralnih područja od 11. do 16. rujna 2007. na Jesenskome zagrebačkom velesajmu uz brojne druge izlagače predstavilo se i – Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva RH. I to proizvodima nastalih iz projekata koje Ministarstvo sufinancira prema nekome od natječaja.

Zagorska vina i zagorski puran, voćne rakije, prošek i drugi proizvodi…

Na onome za marketinšku pripremu, primjerice, a i na sajmu iskazali su se: autohtona hvarska vina, plavac mali i dubrovačka malvasija te desertno vino muškar ruža porečka, meso crne slavonske svinje, lički krumpir, kalnički sir, županijska marka octa kap zdravlja, džem od dubrovačke ljute naranče, viški hib – pogača od smokava, kloštranska ždrebeća kobasica, sisačka češnjovka, maslinovo ulje brachia…

Lički krumpir postaje brand

Ambiciozan i poduzetan prvi čovjek Lovinca Nikola Vidaković s tamošnjom Poljoprivrednom zadrugom odnosno zadrugarima i njihovim kooperantima, poduprtom znanjem Agronomskog fakulteta u Zagrebu i sredstvima za marketinšku pripremu Ministarstva poljoprivrede, otputio se u stvaranje robne marke ličkoga krumpira. Cijenjen među potrošačima poput međimurskoga, lički krumpir startao je u istraživanje sa trinaest sorta, a uglavnom se usredotočio na prednosti viktorije i crvenog rodea.

Ličko tlo i klima stvaraju brand!Sve u želji ne da se definira neka posebna lička, nego da se podigne kakvoća ponajprije sjemenskoga, a zatim i merkantilnoga krumpira. Osim ličkog tla, nadmorske visine i klime, po riječima prof. dr. sc. Milana Poljaka sa zagrebačke Agronomije, kakvoća branda lički krumpir podrazumijeva kakvoću izgleda pravilan, ujednačen), kemijsku (suha tvarm minerali i vitamini, teški metali itd.) i organoleptičku (boja, miris, sadržaj škroba), a za to valja osigurati i primjerenu tehnologijuu, organsku gnojidbu itd. Da bi certifikacija bila zaokružena, kontrola počinje od tla. Prvi je sjemenski krumpir predstavljen, među ostalim, na sajmovima Eko-etno i Jesen u lici.