Muškat ruža OPTG San Mauro obitelji Sinković iz Momjana najljepša naljepnica MoslaVINA u Kutini

Što se i kako ocjenjuje u toj, još nerijetko zanemarenoj kategoriji vinskih sajmova i izložaba, piše predsjednica ocjenjivačkoga suda i profesorica povijesti i etnologije SLAVICA MOSLAVAC, a Živi selo tekst objavljuje s nakanom da pomogne neupućenim vinarima koji žele etiketom poboljšati komunikaciju s potencijalnim kušačima i kupcima svog vina.

U konkurenciji za najljepšu etiketu 111 vina (Fotografija MoslaVINA)

Kvalitetna vina u boci označavaju se naljepnicom ili etiketom. Ona su osobna karta vina, ali i ukras same butelje. Mogu biti različitih dimenzija i boja od strogo geometrijskih do blago asimetričnih kompozicija. U povijesnom pregledu mogu se naći vrlo maštovita likovna rješenja,  koja variraju od skromnih do bogatih kolorita, od osobite smionosti prikaza do poetske simbolike. Osim obliku i boji, dizajner velik pozor posvećuje i međusobnoj korespondenciji etikete s buteljom i njezinom opremom.

Etiketa – informacija o vinu prije negoli ga kušate

Etikete se mogu podijeliti u tri osnovne skupine: glavna etiketa, etiketa na vratu boce i poleđinska etiketa s dodatnim informacijama.

Prva zbog “usklađenosti boja, izgleda i uravnotežene kompozicije” (Dokumentacija MoslaVINA)

Glavna etiketa trebala bi, i prema zakonskim propisima, sadržavati slijedeće informacije:

  1. Proizvođača ili vinariju – kao i trgovačko ime
  2. Zemlju ili regiju gdje je grožđe uzgojeno – to može uključivati širi pojam kao što je Hrvatska, ili čak uži pojam kao što je određeni vinograd proizvođača. U Njemačkoj se pišu i regije koje su definirane zakonom. Većina regulacija dopušta do 15% vina iz boce koje nije od grožđa proizvedenog u toj regiji.
  3. Berbu – godina berbe grožđa, a ne godina buteljiranja vina. Većina regulacija dopušta da do 15% vina u boci nije vino iz te godine.
  4. Vrstu grožđa – u SAD se dopušta da minimalno 75% vina bude iste sorte, dok je u Europi i Australiji ta granica 85%.
  5. Dozrelost – koristi se u Njemačkoj i Austriji. Tu pripadaju informacije kao što su suho vino, polusuho vino itd.
  6. Buteljiranje – informaciju koja govori je li vino buteljirao proizvođač grožđa.
  7. Ostale informacije – serijski broj dobiven prilikom službenog testiranja, postotak alkohola, količina vina.

Prsna etiketa dolazi na mjesto gdje se tijelo boce sužava prelazeći u vrat i grlo. Na toj je etiketi obično oznaka godišta proizvodnje, rjeđe naziv proizvođača ili i jedno i drugo.

Vratna etiketa ukrašava vrh boce prekrivajući i sam čep. Ona se naime postavlja tako da se pri otvaranju boce obvezatno ošteti pa je tako dobila i funkciju zaštite originalnosti pakovanja.

Više od estetike

Ocjenjivački sud na djelu (Fotografija MoslaVINA)

Ocjenjivački sud 19. Izložbe vina Hrvatske i  vina izvornih sorta u Kutini radio je u sastavu Slavica Moslavac, prof. povijesti i etnologije, Kutina (predsjednica) te Davor Jugović, dizajner iz Zagreba; Iskra Poljak, dizajnerica iz Zagreba; Krešimir Certić-Miš, slobodni umjetnik ilustrator iz Zagreba i Tina Ivašković, slobodna umjetnica-dizajnerica iz Kutine.

Tri pobjedničke etikete (Snimila Slavica Moslavac / Acumen)

Od predočenih, samo novih na ocjenjivanju, 111 naljepnica na izloženim vinima u užem izboru za najljepšu ostalo je deset izloženih naljepnica. Tajnim glasanjem prvo mjesto pripalo je naljepnici za vino Muškat ruža OPTG San Mauro obitelji Sinković iz Momjana u Istri;  drugo mjesto pripalo je naljepnici za vino Rose Dea Pannonium obiteljskog podruma Josić iz Zmajevca u Baranji, a treće mjesto pripalo je naljepnici za vino Škrlet Maria Kutlića iz Kutine. Za pobjedničku se naljepnicu za vino Muškat ruža OPTG San Mauro obitelji Sinković iz Momjana prosudbeni sud opredijelio zbog, kako rekoše, «usklađenosti boja, izgleda i uravnotežene kompozicije».

Dani otvorenih podruma i na Plešivičkoj vinskoj cesti

Nakon što su prošloga tjedna podrumi na Zelinskoj vinskoj cesti pokazali prigorsku gostoljubivost, ovoga tjedna do srijede 23. svibnja do nedjelje 27. svibnja 2012. I Plešivička vinska cesta, koja ove godine puni 11 godina, ima Dane otvorenih podruma. Sve, dakako, uz Svjetski dan vina, posljednju svibanjsku nedjelju koja se u svijetu obilježava tradicionalno a utoj vinskoj županiji drugi put.

Spoj tradicije i kvalitete čine ovo vinorodno područje nezaobilaznom turističkom destinacijom za sve ljubitelje vina, ističu u Turističkoj zajednici Jastrebarskoga najavljujući niz zanimljivih događaja u ovome vinskome

tjednu. Uz ostalo i bačvarsku izložbu, Vinske igre i Vinski bal.

Jaskanski bačvar Milivoj Ivo Golub i od obične bačve načini show (Fotografija Turistička zajednica grada Jastrebarskoga))

Bačvarski obrt od davnina je vrlo cijenjen u jaskanskom kraju. Da bi se svaka dobra kapljica mogla sačuvati u kvalitetnoj bačvi, za to se godinama brine poznati jaskanski bačvar Milivoj Ivo Golub. U sklopu Dana otvorenih podruma, u petak 25. svibnja u 17 sati, otvoriti bačvarsku izložbu u svojoj radionici u Jastrebarskom, Franje Tuđmana 16. Posjetioci će moći vidjeti barrique bačve, brente, vedra, lakomice, okrugle i ovalne bačve od kvalitetna hrastova drva, zbog čega su i vina plešivičkog kraja tako bogata okusa, kao i brojne druge bačvarske alate.

Krunom Dana otvorenih podruma u petak, 25. svibnja održat će se i 29. tradicionalna manifestacija Vinske igre s Vinskim balom. Program započinje u 19 sati u kongresnom centru Princess. Prijatelji i ljubitelji kvalitetnih vina imati će jedinstvenu priliku uživati u bogatoj večeri gastronomskih delicija jaskanskog kraja sljubljenim s najbolje ocijenjenim vinima te kulturno zabavnom programu.

Nije nevažno da je za posjetitelje bez vlastita prijevoza, odnosno za one koji kane popiti odnosno, kako Jaskanci kažu, «okusiti sve boje tamošnjih vinograda», u subotu 26. svibnja organiziran skupni posjet Plešivičkoj vinskoj cesti autobusom, koji polazi iz Zagreba u jutarnjim satima.  

Počelo je natjecanje «Najljepši školski vrt»!

Tradicionalni izbor najljepših školskih vrtova pridonio je ljepšem izgledu mnogih škola i školskih domova, a mnogi su se učenici radeći u vrtu zližili s prirodom.

Hrvatska radiotelevizija i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta pozivaju vrtiće, osnovne i srednje škole te učeničke domove da svoje vrtove, cvjetnjake, voćnjake…. i uopće svoj  lijepo uređeni okoliš prijave za ovogodišnje natjecanje «Najljepši školski vrt».

Detalj vrta COOR Virovitica (Fotografija HRT)

Prijavite se, a tijekom sljedećih mjeseci posjetit će vas Povjerenstvo za najljepše školske vrtove, pogledati vaše vrtove i odabrati najljepše. Završna svečanost i proglašenje pobjednika održat će se u Zagrebu krajem listopada u popularnom studiju „Bajsić” na Hrvatskoj radioteleviziji, poručuje Lidija Komes, urednica radijske emizije “Slušaj kako zemlja diše” i idejna začetnica ovoga zelenog natjecanja.

Osnovci OŠ Alojzije Stepinac iz Krašića srodili su se sa svojim biljkama (Fotografija HRT)

Više informacija o natječaju, propozicijama te upitnik za prijavu  možete pronaći na web stranicama organizatora www.hrt.hr ili www.mzos.hr .

Školarci iz Donjega Kraljevca vrlo su vješti te su podihli i kaskadni vrt (Fotografija HRT)

Dokazalo se da i najmanji školski vrt može pobijediti ako je uređen sa znanjem i ljubavlju. Očekuju vas lijepe nagrade i Cvjetna zastava najljepšeg školskog vrta.

I najmlađi znaju što s presadnicama: područna osnovna škola Vrt na Krku (Fotografija HRT)

Ispunjeni  Upitnik i tri ovogodišnje fotografije svoga školskog vrta i okoliša do 30. svibnja 2012. pošaljite na adresu : Za Najljepši školski vrt, Emisija „Slušaj kako zemlja diše”, Hrvatski radio, Prisavlje 3, 10 000 Zagreb.

Devet županija i ministarstvo poljoprivrede Udruga proizvođača bučina ulja Hrvatske pozvala na suradnju pozvani na suradnju

Nakon puno rasprava i konzultacija sa stručnjacima Upravni odbor Udruge proizvođača bučina ulja Hrvatske odlučio je pokrenuti projekt oznake zemljopisnog podrijetla hrvatskoga bučina ulja.Piše MARICA SVETLEČIĆ

O potrebi označavanja kvalitete našeg bučina ulja u Udruzi proizvođača bučina ulja Hrvatske razgovaraju unazad godinu dana, a na godišnjoj skupštini održanoj u ožujku 2012. čvrsto je odlučeno da se pokrene realizacija toga projekta s namjerom da se posao dovrši prije ulaska u EU.

Tajnica udruge i autorica teksta Marica Svetlečić i predsjednik udruge i ugledni proizvođač bučina ulja  (Snimila Božica Brkan / Acumen)Ivan Grbić

Proizvodnja bučina ulja sve se više širi na području srednje i sjeverozapadne Hrvatske i Slavonije, a njene mogućnosti vrlo su velike i mogu značajno pridonijeti razvoju ruralnih sredina. Uljna buča se u Hrvatskoj uzgaja na oko 4000 hektara, a godišnje se može proizvesti oko 750 tisuća litara bučina ulja. Sada se proizvodi oko 50 % moguće količine, a 50 % se prodaje u sirovini – košticama. Značajno je što EU nije utvrđivala kvotu odnosno nikakava ograničenja ni za proizvodnju ni za distribuciju za bučino ulje, te su ovom proizvodu vrata širom otvorena, a s obzirom na kakvoću hrvatskoga bučina ulja postoji izuzetno dobra šansa za plasman na strana tržišta.

Kvalitetna sirovina i prerada – put u izvoz

Bučino ulje i koštice uljnih buča izvozni su proizvodi već i sada, iako u manjim količinama od mogućih, dobro primljeni na tržištu EU, visoko su kvalitetni i s odličnom perspektivom.

Na Bučijadi 2011. predsjednik RH Ivo Josipović i ivanićgradski gradonačelnik Boris Kovačić (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)
Udruga je okupila proizvođače iz cijeloga područja sjeverozapadne i središnje Hrvatske te iz Slavonije. Pridružili su se najpoznatiji proizvođači bučina ulja. Udruga je složno i vrijedno radila i u prvoj godini postojanja pokrenula i ostvarila niz vrijednih projekata. U listopadu 2011. godine održana je Konferencija o bučinom ulju, čiji su sudionici bili znanstvenici koji su istraživali bučino ulje, proizvođači bučina ulja i potrošači (ukupno više od 70 sudionika). Cilj je bila promocija proizvodnje uljnih buča i bučina ulja, edukacija proizvođača i potrošača i promocija kvalitete hrvatskog bučina ulja. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvitka i Zagrebačka županija prihvatili su pokroviteljstvo nad skupom kojem je u dijelu nazočio i predsjednik RH prof. dr. sc. Ivo Josipović.
Na konferenciji je donijeta Deklaracija o bučinu ulju „Bučino ulje – smaragd kontinentalne Hrvatske”, kojom su znanstvenici istakli svojstva i kvalitete bučina ulja te predložili svim nadležnim institucijama RH da podrže nastojanja ove Udruge. Održana je i 1. izložba bučina ulja Hrvatske i izdan katalog o proizvođačima koji su na njoj sudjelovali.

Proizvodi se na području čak devet hrvatskih županija

Po mišljenju Udruge, od izuzetnog je značaja utvrđivanje oznake zemljopisnog podrijetla kao naziva zemljopisnog područja koji ukazuje da neki proizvod ili usluga potječe iz određenoga zemljopisnog područja te da posjeduje određenu kvalitetu i svojstva koja se pripisuju tom podrijetlu. Pri tome se misli na područje kontinentalne Hrvatske, gdje je dugi niz desetljeća prisutna proizvodnja i korištenje bučina ulja i to na područja županija: Varaždinske, Međimurske, Krapinsko-zagorske, Koprivničko-križevačke, Zagrebačke, Sisačko-moslavačke, Požeško-slavonske, Virovitičko-podravske i Osječko-baranjske županije. Dakle, govori se o hrvatskom bučinom ulju.

S degustacije jednoga od izloženih bučinih ulja na prvoj nacionalnoj izložbi u Ivanić Gradu (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Udruga je županijama poslala pisanu inicijativu za suradnjom ovih županija  te Ministarstva poljoprivrede i Udruge proizvođača bučinog ulja Hrvatske na pokretanju i realizaciji toga projekta te na sufinanciranju troškova sukladno financijskim mogućnostima pojedinih županija.

Posao dovršiti do ulaska Hrvatske u Europsku uniju

Pozvala je čelne osobe nabrojenih županija da podrže ovu inicijativu i potpišu preliminarni Sporazum o suradnji na provođenju projekta oznake zemljopisnog podrijetla hrvatskog bučina ulja. Na taj način bio bi postignut dogovor oko pokretanja zajedničkih aktivnosti na označavanju zemljopisnog porijekla hrvatskog bučina ulja i njegove visoke kvalitete.

Isto tako pozvano je i Ministarstvo poljoprivrede kao ministarstvo mjerodavno za oznake zemljopisnog podrijetla da se aktivno uključi i pomogne u realizaciji najracionalnijeg i najboljeg rješenja za proizvođače bučina ulja kontinentalne Hrvatske. A time i za zemlju, njezinu poljoprivredu i gospodarstvo.

Tradicijskome graditeljstvo Moslavine

Nedavno je u Kutini održano zanimljivo predavanje o tradicijskom graditeljstvu Moslavine te s veseljem donosimo autorski prilog etnologinje SLAVICE MOSLAVAC, ravnateljice kutinskoga Muzeja Moslavine te podsjećamo i na druge tekstove o tradicionalnim hižama, primjerice na zagorske etnokuće.

Pozivnica za predavanje

O graditeljstvu

Pod tradicijskim graditeljstvom smatramo vjekovno preuzimanje i usmeno predavanje znanja, misli, stečenog iskustva, dakle svega onog što je čovjek smislio, ocijenio kao dobro i upravo kao takvo kulturno dobro predao budućim pokoljenjima. Tradicija je ovdje ujedno i oblik povijesnog svjedočanstva  o cjelokupnosti ideja, običaja, vjerovanja jedne zajednice. Taj oblik svjedočanstva duhovne kulture manifestira se u arhitekturi nizom detalja, od ornamenata, ispisanih parola…Jedna od njih je i stropna greda, zvana sljemenjača ili sljeme na kojoj su zapisivani godina gradnje, ime graditelja. Na sljeme se stavlja prva šišana kosa djeteta, a prema običaju o šišanom kumstvu, tu se pohranjuje, molitvenik, pisma i svete slike.

Zajedničku značajku narodnog graditeljstva moslavačko – posavskog kraja  u prošlosti čini osnovni građevni materijal – hrastovo drvo. Kuće, hiže, iže, kuće na trem, čardake gradili su seoski graditelji, cimermani ili paliri od materijala koji ih je okruživao prema svome umijeću i prema svojim potrebama.

Obnovljeni stari trijem u Crkvenoj ulici u Kutini (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Istraživanja su pokazala da je stariji tip gradnje onaj od oblica ili tesane hrastove građe, dok su novije kuće na trem građene od ručno piljenih planjki. Stariji se način očituje i u ugaonom povezivanju  greda na tzv. hrvaški vugel s neotesanim uglovima, a međusobno spojenih s drvenim klinovima moždenicima, dok se koncem 19. st. javljaju otesani ugli, nemški vez. U ovakovom otesanom vezu narod je razlikovao frkani vugel – kada su tesari glave greda sferično prirezali ili vez na lastavicu sa koso prirezanim uglovima greda.

 

Izgled sela

U tipično agrarnom prostoru, gdje se stanovništvo isključivo bavilo stočarstvom i obradom zemlje, prevladava ušoreno selo čije su kuće čelom, a početkom dvadesetog stoljeća i dužnom  stranom okrenute prema ulici. Oblikovanje i rast naselja određivali su reljef, komunikacije, hidrografske osobitosti i demogafski razlozi pri čemu su vidljive sličnosti sa susjednim krajevima.

Kutinska Crkvena ulica početkom 20. stoljeća (Razglednica)

U naselju izduženog tipa kuće su smještene u nizu uz glavnu prometnu arteriju, s gdjekojim lokalnim prometnim odvojkom, što vodi u polje ili do drugog susjednog naselja.

Iza širokih dvorišta i gospodarskih zgrada ograđenih drvenim plotovima od pruća, prostirali su se vrtovi, oranice, pašnjaci, a nešto dalje vinogradi i šume.

Ispred svakog doma u vrteku ili vrćaku kućedomaćica je sadila mnogo raznovrsnog cvijeća. Tu se moglo naći trajnica kao što su: ruže šipkovače, lepe kate, potočnice, georgine, grge, đureki, lepi dečki, zumbuli i tulipani. Na prozorima, ogradama pristašeka (verande), te ganjku (hodniku) bilo je također  cvijeća u teglama, a najčešće su to bile belargonije i fukcije. Svaka je žena, osobito mlada snaja, željela se iskazati upravo u uzgoju cvijeća, te u čistoći doma i okućnice. Vikendima su se pometala dvorišta, prostor ispred kuće, prali prozori, stolovi i stolice, a pod koji je bio od tvrde zemlje, pred blagdane se zaglađivao.

Vrste drvenih kuća

Prema tipu, kuće su podijeljene na prizemnice i katnice. Prizemnice mogu biti dvoprostorne i ako jesu tada je to stariji tip ili troprostorne – i jedne i druge najčešće imaju izvanjski ulaz sa ganjkom ili bez njega. U troprostornima je središnji prostor kuhinja, prema ulici je velika soba iža, a treća i zadnja prostorija je manja sobica, ižica.

Brkanova hiža u Okešincu snimljena 2011. godine (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Prizemne drvene kuće imaju zidane temelje, a pod jednim dijelom kuće i podrume, koji su služili kao spremište za vino.

Kuća na kat, trijemovi počivaju na četiri oveća kamena bapca, stavljena na svaki ugao kuće, na što se slažu konstruktivne grede koje povezuju stijene, a zovu se temeljače ili podcjek, dok završne stijene koje odozgo povezuju sve uzdužne i poprečne stijene nazivaju nazidnice, vjenčanice ili nasteni. Između tih dviju greda horizontalno se slažu planjke, a međusobno su povezivane drvenim klinovima moždenjacima, čineći tako zidni omotač.

Ulaz u stambeni objekt nalazi se s južne strane, a štiti ga natkriveni pristašek ili kapić, trijem sa ili bez rešetkastog ukrasa .

Na kat se dolazi shodićem, tj. vanjskim, natkrivenim stepenicama, stubama ili štengama, držeći se za rukohvat – linu,  koje vode na prvi kat, a predprostor na katu iz kojeg se ulazi u  sobu ili družinsku hižu, je gang, ganjak, ganjerak ili grančerec.

Sa svih strana trijemovi imaju kroviće, kroveke ili romce na dva odnosno tri reda crijepa, a služili su za zaštitu prozora i planjki od osunčanja kao i nakišnjavanja. Krovići su postavljeni na škarama, kosim konzolnim poduporama ili na tesarski ukrašenim mosnicama.

Unutarnji su zidovi bili oblijepljeni zemljom ilovačom preko letvica od šiblja te potom oličeni vapnom. Pod je bio zemljani (prizemlje), a na katu drveni.

Kako su podovi u donjem dijelu bili zemljani često ih je trebalo poravnavati batovima. Često se pod ličio žutom zemljom kako bi bio ljepši.Prozori su bili mali, iznad svakoga je bio krovec koje je štitio prozore od kiše.

Raspored u kućama bio je strogo određen. U prizemlju su obično spremišta ljetine i poljoprivrednog alata (dvije zatvorene prostorije tzv. šute koje dijeli središnja otvorena prostorija tzv. podšuta). Na kat vode natkrivene stepenice u zatvoreni ganjak na trijemu odakle se ulazilo u ostale prostorije (iža ili družinska soba, ižica (u kojoj se kuhalo i spremalo namirnice), komora ( u kojoj se spremala posteljina i odjeća) te ganjak na čijem kraju je bio i zahod (šekret). Hiža (ili iža) bila je središta obiteljskog života.

Krapje zaštićene arhitekture (Snimila Slavica Moslavac)

Prizemna kuća, brvnara, daščara ili kuća na kanate

Na proplancima i svježim krčevinama sjevero istočne Moslavine gradili su se kuće od debelih hrastovih dasaka – daščare ili od brvna – brvnare, građene tako da se između vertikalnih stupova ugrade komadi kalanog drveta, a zatim s vanjske i unutarnje strane olijepe blatom. Ovaj način gradnje prizemnica, izduženog tlocrta, obvezatno podijeljenog u tri glavne prostorije: ognjenka, soba i komorak ili sobca, zadržao se sve do današnjih dana. U središnjoj glavnoj prostoriji boravilo se tijekom čitavog dana, tu su se obnašale razne svečanosti i vršili svečani obredi. Pred ulaznim vratima ili ispred kuće dočekivali su se ophodari  koji su u pravilu željeli dobrobit  tom domu, ukućanima, obilje hrane, mnogo zdravlja, sreće i najvažnije puno male dječice.

S predavanja: Ana Rukavina i Slavica Moslavac

Prehrana je bila bazirana uglavnom na kruhu, koji se pripremao od kukuruznog, pšeničnog ili raženog brašna, a pekao se u krušnim pećima.

Kuvarna je bio uobičajeni dvorišni objekt. Bila je to manja zgrada s kružnom peći, koja je služila za pečenje kruha, gibanica i sl.

Prilikom izgradnje gospodarskih objekata u stajski prag uglavljivala se konjska potkova za mir, dobro i zdravlje životinja.

Zapis se mogao naći i u temelju stambenog objekta. Pod prvi kamen-babak, babac, stavljala se boca s rakijom ili flaša prazna, unutra cedula i sitan novac. Kad se valjalo kamenje z gorskih potoka ili polagali bapki pod uglove kuća, majstori su i taj posao morali dobro zaliti, tako da bi kućedomaćinu osigurali obilje grožđa i vina.

Završetak krova u Voloderu (Fotografija Slavica Moslavac)

U stijenu se mogla staviti sveta voda i svete sličice za dobrobit, sreću, blagostanje i bogatstvo u obitelji.

Osobitu ulogu imao je i krov. Kad se kuća poletvala, gore je išel cimer, tj. ukrasna grabova ili bukova grana okićena vrpcama gužvanog papira, ručnicima, maramama, pa čak i rubačom. Na sami vrh okačila se boca s pićem, najčešće je to bila rakija šljivovica kojom se na kraju posao dobro zalio.

Pokrov je nekada bio od šindre – drvenih daščica, a u 19. stoljeću dobiva građanski izgled, tj. šindru zamjenjuje crijep biber. Na njega su se polagale različite trave ili biljke koje su imale prema vjerovanjima magičnu ulogu, tj. obranu kuća od groma, bolesti, štetočina, uroka…A na zabatima, ulazima, pristašecima, gangovima, trijemovima, uvijek je bio ispisan ili ucrtan kakav kršćanski zapis kao IHS (ISUS-HOMINUM-SALVADOR), inicijali graditelja, stilizirani cvijet, list, djetelina ili kakva izreka.

Projektna dokumentacija za izrgradnju tradicijske kuće prenosila se kroz dugo vremensko razdoblje, dakako usmenom predajom, i došla je gotovo do izvjesne perfekcije. Njegovo prvo pojavljivanje, tj. začetak je nepoznat i davno je zaboravljen u prošlim stoljećima. Njegov sadašnji graditelj, tesar, palir, cimerman, majstor, samo ponavlja preuzeti tradicijski obrazac dodajući svoj stil obrade drveta kao i svoj model ukrašavanja objekata.

 

Robna marka Kraljevina Zelina berbe 2011. samo trima vinarima

Prva boca vina robne marke Kraljevina Zelina ove je godine otvorena u ponedjeljak, 14. svibnja 2012. u zagrebačkoj vinskoj galeriji Miva. Berba 2011. zacijelo je prisjela mnogim vinarima, jer se robnom markom smiju ovjenčati samo troje vinara: Obiteljsko gospodarstvo Jarec-Kure iz Biškupca Zelinskoga, Obiteljsko gospodarstvo Puhelek-Purek iz Gornjega psarjeva i Vina Kos iz Hrnjanca.

Mr. Stjepan Kožić, župan Zagrebačke županije, Vinska kraljica i vinari čija vina mogu iz aktualne berbe nositi robnu marku Kraljevina Zelina (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Predsjednica Udruge Kraljevina Zelina Nataša Puhelek Puština za Živi selo kaže:

Unatrag desetljeća kako robna marka Kraljevina Zelina postoji nedvojbeno je porasla kakvoća toga našeg vina. Od dvadesetak članova naše Udruge čak je vino desetorice kandidat za robnu marku, ali je mnoge, zbog prošle godine povećanih šećera odnosno alkohola, mnoge to ponijelo pa su odnjegovali dobra vina, ali atipična za kraljevinu. Mi smo u našoj vinariji imamo oko 12 000 litara kraljevine, a 2200 litara odredili smo za buteljiranje u robnu marku Kraljevina Zelina.

Nataša Puhelek Puština sa svojom Kraljevinom Zelinom berba 2011. (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Robna marka Kraljevina Zelina jedna je od 11 rodnih marki Zagrebačke županije. Vino označeno njome proizvodi se od 1999. godine na gospodastvima uključenima u Udrugu proizvođača marke vina Kraljevina Zelina, a iz nekih berbi bilo je i desetak nosilaca robne marke.

To se vino proizvodi od sorte kraljevina crvena, autohtone sorte Prigorja, najpoznatije na zelinskome području. Srednja alkoholnost i naglašena kiselost «prirodno» ga na stolu određuju osvježavajućim ljetnim pićem odnosno veselim i društvenim vinom. Iako to ne vole čuti, osobito za gemište. Prigorci rado ističu kako su kraljevinu uzgajali i njome se osvježavali još grofovi Zrinski. Navodno ga je kušao i sam Ludwig van Beethoven.

Spala robna marka na tri vinara (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Kraljevinu preporučuju piti ohlađenu na 11 °C , a odlično se sljubljuje s kuhanom i pečenom puretinom, piletinom, teletinom, janjetinom i svinjetinom te domaćim prigorskim specijalitetima. Podsjećamo da je kraljevina odličan par prigorskoj perici odnosno loparki. Nekad su se time Prigorci krijepili po povratku s ponoćke

 Koliko će robnih mraki izrasti u berbi 2012.? (Snimila Božica Brkan / Acumen)

I Kraljevina Zelina moći će se kušati na Danima otvorenih podruma Zelinske vinske ceste od 16. do 20. svibnja 2012., koji se, kao i Dani otvorenih podruma Plešivičke vinske ceste od 23. do 27. svibnja održavaju uz Svjetski dan vina, koji se u svijetu obilježava tradicionalno posljednje nedjelje u svibnju. Obratite pozor i na prigodno besplatno kušanje vina i na zanimljivu ponudu jela. (Božica Brkan)

Chef Robert Slezak na vlastitim povrtlarskim iskustvima nudi Mikorizu i AgroHodroGel

Nisu usamljeni kuhari koji se hvale vlastitim povrtnjakom, neki vinogradom i vinom, neki voćnjakom a neki i njivom. To bi trebao biti dokaz da kuhaju provjerene namirnice. Međutim, malo je među kuharima tako strasnih povrtlara kao što je Robert Slezak, jedan od najboljih hrvatskih chefova, stalni suradnik Oblizeka, Poljak i hrvatski zet koji od 2002. živi i radi u Hrvatskoj. Radoznao, voli istraživati i kuhajući manje poznate namirnice, a voli egzote i uzgajati, pogotovo koristeći nove spoznaje i tehnologiju. Potkraj prošle godine osnovao  je tvrtku Bio-Budućnost d.o.o. za trgovinu, usluge i savjetovanje na području bioorijentiranih novih tehnologija, poljoprivrede, gastronomije i proizvodnje hrane:

“Dugo i uspješno radim u ugostiteljstvu, a za vlastitu dušu u vrtu na Kozjači uzgajam voće i povrće. U amaterskom uzgoju bilja nisam uvijek imao uspjeha zbog klimatskih promjena, posebice učestalih suša, i mojih visokih očekivanja. Neprestano prateći zbivanja u Poljskoj, počeo sam upravo u svom vrtu upotrebljavati Mikorizu i AgroHidroGel. Rezultati su se mogli vidjeti vrlo brzo. Neke biljke koje su jedva preživljavale oporavile su se i čak imale plodove, a u drugih je kakvoća bitno porasla. Nakon što sam svoja zapažanja usporedio s raznim znanstvenim radovima, odlučio sam svoja iskustva predstaviti i drugima. Tako i vama omogućujem da koristite mikorizna cjepiva i AgroHidroGel. Zbog velike konkurencije na tržištu, povećane potražnje za visokom kvalitetom i problema zbog klimatskih promjena oni koji se prvi odluče za korištenje u svijetu provjerenih novih biotehnologija u poljoprivredi bit će u prednosti. Naš cilj je isporučiti kvalitetne proizvode uz najveću moguću razinu podrške našim korisnicima.”

Robert Slezak s bučama (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Mikoriza

Mikoriza pripada najboljim rješenjima prirode za poboljšanje vegetacije i zdravlja biljaka. Riječ mikoriza doslovno znači “gljivino korijenje”. Mikoriza je simbioza korijena i micelija mikoriznih gljiva koja pojačava prehranu bilja. Tako gljive imaju idealne uvjete za rast sa stalnom zalihom ugljikohidrata od biljaka, dok zauzvrat gljive opskrbljuju biljku fosforima i drugim mineralima koje selektivno upijaju iz tla te povećavaju površinu za uzimanje vode. Gljive, isto tako, luče hormone rasta koji potiču korijenje na rast i grananje, enzime koji omogućavaju uzimanje minerala iz organskih oblika i proizvode antibiotike koji mogu pomoći u zaštiti biljke od patogenih gljiva i bakterija u tlu. Mikoriza štiti biljke od teških metala i soli. U mikoriznoj simbiozi sa specifičnim gljivama koegzistira većina biljaka koje nastanjuju kopneni ekosustav. Ta simbioza biljaka i gljiva jedna je od evolucijskih prilagodbi koja je omogućila biljkama da koloniziraju kopno, tada siromašno hranjivim tvarima. Gljive mikorize, koje su mnogo učinkovitije u upijanju minerala od samoga korijenja, pomogle su u prehrani prvih kopnenih biljaka.

Otkrijte  kako su uspjela u prirodi, sama od sebe, preživjeti stabla visoka 125 m, promjera 16 m i stara i po 1000 godina. Upoznajte se s najčešćim tipovima mikorize ektomikorizom i endomikorizom te kako ovaj drugi nalazimo u simbiozi s više od 90 posto biljnih vrsta.  

Proizvođač Mykoflor, laboratorij mikoriznih gljiva, poljska je tvrtka Włodzimierza Szałańskog, koja je startala 1978. kao rasadnik. Od 1982. su započeli suradnju s mikrobiolozima radi mikrobiološke zaštite sadnica od patogenih bolesti i patogenih gljiva. Kontakti s mikrobiolozima urodili su željom za proizvodnjom micelija mikoriznih gljiva, a u svijetu su tada bili tek počeci razvoja. Godine 1999. dr. Andrzej Księżniak napravio je prve izolate. Bilo ih je nekoliko, a jedan od njih “JUNI X” koristi se i danas, gotovo za sve crnogorično bilje. Idućih godina usavršavali su tehnologiju razmnožavanja i izloacije. Sada, kao jedini u svijetu, nude široku paletu specijaliziranih živih cjepiva za profesionalce i amatere, te kontinuiraju vrlo blisku suradnju sa znanstvenicima brojnih Agronomskih fakulteta u Poljskoj i u svijetu.

Rajčica uzgojena bez mikorize (Fotografija Bio-Budućnost)

Cjepiva Mykoflor uspješno se koriste od Španjolske do Ukrajine i od Litve do Bugarske, jer su mikorizne gljive posvuda potrebne ili čak neophodne, te se u mnogim mjestima počinju sve više cijeniti.

Kako nastaju njihova mikorizna cjepiva?

Sukladno s geslom tvrtke Mykoflor, svi mikorizni preparati potječu iz prirode, koja osigurava najbolja rješenja u području mikorize. Iz odabranih ekosistema uzimaju uzorke korijenja drveća i grmlja za koje će se pripremati cjepiva. Mikorizne gljive koje su nastanjene na tome korijenju u laboratorijskim uvjetima su izolirane, očišćene i zatim razmnožavane. Nakon razmnožavanja testiraju ih na živim biljkama kako bi se najbolje od njih uvrstilo u komercijalnu proizvodnju i široku upotrebu.
Sva ponuđena cjepiva su “žive mikorizne gljive”, što znači da se u njima nalaze živi mikorizni miceliji spremni za trenutno nastanjenje korijenja, koji se nalaze u njegovom dosegu. To je jako bitno jer samo Mykoflor nudi tako bogati asortiman živih micelija i istovremeno vlastitu originalnu tehnologiju mikorizacije. Ta tehnologija omogućava direktnu aplikaciju mikoriznih gljiva u korijenski sustav drveća i grmlja.

Živi mikorizni micelij, za raliku od suhih preparata, nalazi se u vodenoj otopini i pripravan je za trenutačnu simbiozu s biljkom. U obliku gela može trajati čak nekoliko godina na temperaturi od oko 0 °C, a funkciju gubi ako se osuši ili pregrije.

Prednost tako pripremljenih cjepiva je mogućnost gljiva da lako i brzo stupe u simbiozu s biljkom, jer su žive hife spremne za to i jedva čekaju njeno korijenje, koje je njihov hranitelj. Sasvim drugačije je kada dajemo suho cjepivo od spora. Naime, spore nerado kliju, pa je obavezan biokemijski poticaj, a takav poticaj je teško postići u modernom uzgoju bilja.

Mikorizacija voćnjaka u Novskoj (Fotografija Bio-Budućnost)

Ponuda mikoriznih cjepiva Mykoflor

Namijenjena amaterima, mikorizna cjepiva Mykoflor pripremljena u obliku hidrogela suspenzije živog micelija spremna su za uporabu. Nakon otvaranja preporučujem da se iskoristi cijeli preparat, ali ako to nije moguće, preparat se može iskoristiti u roku od dva tjedna na temperaturi od +1 do +4 °C. U 1 ml cjepiva jamčimo min. 100 propagacijskih jedinica (dijelova hifa micelija).

Pakiranja za amatere namijenjena su vinogradaru, voćnjaku, povrtnjaku, ukrasnom i sobnom bilju, travnjacima. Najbolje reagiraju biljke koje po svojoj prirodi zahtijevaju više vode (npr. balkonsko cvijeće…). Biljke su otpornije na bolesti i sušu, uspijevaju i u siromašnom tlu. U gradskim uvjetima, korištena na ukrasnome bilju, mikoriza štiti bilje od teških metala i soli.

U profesionalnome uzgoju korištenje mikoriznih cjepiva omogućuje velike uštede u zaštiti, gnojidbi i natapanju s puno većom kakvoćom rasadnog materijala. No, neovisno primjenjuju li se u voćnjacima, vinogradima, maslinicima i drugdje, proizvođač odnosno distributer osigurava savjete. Zanimljivo je da, uz drugo, nude i sadnice lješnjaka u posudama mikorizirane tartufima kao i za uzgoj crnogorice cjepiva s mikoriznim gljivama za pojedina geografska područja.

I ondje gdje se teško održati pomažu mikorizna cjepiva i agrogel (Fotografija Bio-Budućnost)

AgroHydroGel

Superapsorbenti vode, koje obično zovu agrogelovima a koji se prodaju pod različitim trgovačkim nazivima, nailaze na sve veće zanimanje šumara, proizvođača rasadnoga materijala, sadnica i sl. Vrlo se malo zna o načelima njihova djelovanja i ne sluti se sva učinkovitost njihove primjene. Klimatske promjene – skraćivanje posrednih godišnjih doba (proljeća i jeseni), duge ljetne suše, zime bez padalina i sl. – uvjetuju manjak vlage u tlu i opadanje razina podzemnih voda. Agrogelovi omogućuju biljkama „racionalnije” korištenje vode od padalina ili od natapanja.

Klimatolozi i meteorolozi pokazuju da će problem trajne suše rasti. Tko prvi na svojim gospodarstvima primijeni apsorbente vode, taj će pobijediti! Procjenjuju da će agrogelovi za 10 – 15 godina biti uobičajeni kao što su danas mineralna gnojiva ili kemijska sredstva za zaštitu bilja.

AgroHydroGel je jedan od agrogelova, nastao zahvaljujući primjeni najnovije tehnologije. U specijalističkim kemijskim laboratorijima stvorena je polimerna čestica s velikom sposobnošću upijanja i skladištenja vode – može upiti i 300 puta više vode od vlastite mase!

Dostupan je u prodaji u obliku praška ili granula promjera 2 – 4 mm, koji se nakon navodnjavanja mijenjaju u trajni gel, podlogu, koja čak 95 % svoje vode može dati korijenima biljke. Taj se proces može ponavljati tisuće puta, jer je AgroHydroGel aktivan u tlu mnogo godina prije nego se počinje polagano raspadati. Važno je istaknuti da ne upija samo vodu nego i umjetna gnojiva i hranjive tvari, koja se u njoj rastvaraju. Zahvaljujući tome te tvari ne otječu u dubinu zemlje. To donosi trostruku korist: prvo – stvara biljci optimalne uvjete razvoja, drugo – ista količina gnojiva ekonomičnije je iskorištena, treće – gnojiva ne prodiru u dublje slojeve tla te u vodne tokove i spremnike za vodu, što je veoma korisno za zaštitu prirodnog okoliša.

AgroHydroGel može se prilagoditi individualnim potrebama uzgajanih biljaka, a primjenjuje se:
–  u šumarstvu za zaštitu nasada pri sađenju drveća,

– u ratarskoj proizvodnji za poboljšanje strukture tla (povećanje vodenog obujma i  aeracije),-
– u proizvodnji sadnica cvijeća i povrća,
– za zaštitu nasada povrća – npr. rajčica, krastavac, salata, paprika i sl. nakon vađenja iz spremnika,
– za ovoj korijenja sadnica za vrijeme transporta i sadnje,
– za proizvodnju u rasadnicima,
– pri presađivanju grmlja i drveća, osobito većih, odraslih primjeraka,
– pri zaštiti od patogena i štetnika – može biti nositelj mikoriznih cjepiva, sredstava za zaštitu bilja, gnojiva, mikroelemenata i sl.,
– pri sađenju biljaka i grmlja na okućnicama i u vrtovima,
– za proizvodnju travnjaka u rolama na podlozi koja sadrži agrogelove,
– kao dodatak za podlogu za cvijeće u teglicama koji jamči zadržavanje vlage,
– za rekultiviranje terena koje je degradirala industrija i atmosferski čimbenici (učvršćivanje i  pozelenjavanje riječnih nasipa i vodnih spremnika, obronaka, kopova nakon eksploatacije, neupotrebljivih slojeva rude i sl.),
– pri stvaranju protupožarnih pojaseva na šumskim terenima,
– za provođenje injekcija u tlo za jačanje drveća na terenima, gdje otječu podzemne vode (uslijed gospodarskog djelovanja čovjeka) itd.

Goji uzgojen iz sjemena uz pomoć mikorize i AghroHidroGela (Fotografija Bio-Budućnost)

Nisu nevažne i druge biološke i ekonomske koristi od primjene AgroHydroGela. Uz ostalo: povećava vodnu retenciju apsorpcijom vode koja je količinski 300 puta veća od vlastite mase:

povećava vodnu zapreminu tla i podloga, ograničava posljedice nedostatka vode; popravlja strukturu teških tala smanjujući njihovu zbijenost i povećavajući prozračivanje; popravlja strukturu lakih tala spriječavajući  njihovu vodnu i zračnu eroziju; smanjuje ispiranje hranjivih sastojaka i mikroelemenata, skladišteći ih (npr. kod krških terena); potiče širenje korijenskog sustava, držeći ga u stimulativnom stanju; ubrzava rast bilja, smanjuje njihovo propadanje; olakšava biljkama preživljavanje od trenutka iskopavanja do sadnje; opskrbljuje biljke vodom kroz mnoge dane, ovijajući golo korijenje; savršeno pomaže pri zimovanju rasadnog materijala u spremištima…

Također omogućuje postizanje veće kakvoće rasadnog materijala i smanjuje i propadanja sadnica u nasadima (čak i 70 posto!). Skraćuje proizvodni ciklus i smanjuje troškove proizvodnje jer AgroHydroGel učinkovito djeluje u tlu čak pet godina. S obzirom na svoju visoku izdašnost uz male troškove (0,5-2 g dovoljno je za 1 l podloge) omogućuje velike uštede i pri natapanju i gnojidbi.


Više informacija o mikoriznim cjepivima
Mykoflor i o AgroHydroGelu:

BIO-BUDUĆNOST d.o.o. za trgovinu i usluge, Viktora Kovačića 3, 10 010 Zagreb
direktor: Robert Slezak / mob. +385 98 164 2614
e-mail: rslezak@bio-buducnost.com

Lički krumpir ili i s certifikatom na najnižim granama

Lički krumpir ili kako Ličani govore krompir nije sorta nego je ono što bismo danas obično nazvali brendom, a zapravo je krumpir zaštićena zemljopisnoga podrijetla. Jedini u nas. Zanimljivo je da su Ličani tim certifikatom pretekli mnogo razvikaniji i proizvodnjom veći međimurski, primjerice iz sela Belice, iako je njihova slavna proizvodnja, i sjemenska i konzumna, spala na najniže grane do sada te Lički krumpir, bilo zaštićeni bilo bezimeni ali uzgojen u Lici, jedva da i gdje možemo kupiti.

Pakiranje Ličkoga krumpira zaštićenoga zemljopisnog podrijetla (Snimio Miljenko brezak / Acumen)

Certifikat možda uspije pokrenuti novi ciklus kao što je to učinila Marija Terezija naredivši vojnicima Vojne krajine da novu biljku uvezenu iz Novoga svijeta sade posvuda gdje ne uspijevaju žitarice kako stanovništvo ne bi gladovalo. Prvi su gomolji na područje današnje Hrvatske stigli 1779. i 1780. godine. Od tada je krumpir neizostavni dio prehrane naših krajeva, a najprije se udomaćio baš u Lici proslavivši se ličkim polama.

Desetak pšroizvođača u usgoju ima 15-20 hektara krumpira

Ličke pole (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Krumpir je ne samo u nas nego i u svijetu po važnosti u prehrani druga biljka iza žitarica. To je neshvatljivije kako se moglo dopustiti da kvalitetna i visoka proizvodnja umjesto raste za izvoz zamre a da se gotovo 90 posto krumpira danas uvozi. Dotuklo je to i Staru Sušicu, neka dnacionalni znanstveni i stručni centar za krumpir.

Udruga proizvođača ima tek desetak članova koji u proizvodnji zajedno trenutačno imaju jedva 15-20 hektara. Vjeruju da će im certifika zaštite zemljoprisnoga pdorijetla najprije povećati proizvodnji i sjemensku i merkantilnu te da će im to osigurati i viši cijenu. To bi bilo i prirodno, jer se Lički krumpir umnogome razlikuje od krumpira proizvedenoga u drugim regijama.

Prema dokumentaciji o zemljopisnoj zaštiti, Lički krumpir mora biti uzgojen u Lici, u podnožju Velebita i kraškim poljima, koja je po agroklimatskim uvjetima i posebnostima čistoga tla osobito pogodno područje, najsličnije drevnoj postojbini krumpira u peruanskim Andama, gdje ga uzgajaju već 8000 godina i ne zovu ga bez razloga «uzvišenom biljkom».

Kombinacija dva i pol stoljeća iskustva i modernih spoznaja

Jedno od krumpirovih polja zasađeno različitim sortama (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Za proizvod zaštićenoga zemljopsinog podrijetla u Lici koriste i iskustvo neprekinutoga uzgoja već 230 godina i moderne tehnologije. Tako, primjerice, računaju na jedinstvenu podvelebitsku klimu i tlo ličkih kraških polja, na stajsko gnojivo i integriranu zaštitu te preporučeni tropoljni plodored po kojem se krumpir na jednome mjestu smije saditi najviše dvije godine za redom odnosno svake treće. Nije strogo propisana sorta, ali se podrazumijeva da više od 40 posto moraju biti  moderne sorte Victoria i Desiree, koje su se kulinarski pokazale najboljima, pogotovo u kuhanju («raskuhani»  «krumpir koji se smije» i pole).

Lički krumpir ima na 100 g kuhanoga energetsku vrijednost samo 86 kcal. U 100 g sirova krumpira ima 89,96 g vode, 0,14 g masti, 1,89 g bjelančevina, 15,90 g ugljikohidrata (13,35 g škroba i 1 g šećera) te 1,7 g vlakana. Krumpir ima 2,5 puta manje ugljikohidrata od kruha zbog čega ga preporučuju za prehranu dijabetičara. Jedan je od najvažnijih izvora vitamina C, B1, B2 i B6. Sadržava obilje kalcija, a naročito kalija, zatim željeza, sumpora i joda koji imaju veliki značaj u sprečavanju bolesti štitnjače, čira želuca i slabokrvnosti.

Više suhe tvari u gomoljima uzgojenima u lici nego u drugim krumpiraškim područjima

Gomolji uzgojeni u ličkim “Andama” (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Znanstvena istraživanja Agronomskog fakulteta u Zagrebu pokazala su da krumpir uzgojen u Lici ima čak 20 % više suhe stvari (vitamina i minerala) od krumpira iz drugih uzgojnih područja.

Rad na projektu zaštite, po riječima pokretača projekta i jednoga od proizvođača upravitelja Poljoprivredne zadruge Lovinac Nikole Vidakovića, trajao je čak šest-sedam godina. Sada napokon preostaje da to svoje bogatstvo, certifikat, i oplode. Dodajem na kraju kako je Lički krumpir među pet prvih hrvatskih proizvoda zaštićenoga zemljopisnog podrijetla po novim, «europskim» propisima sa istarskim pršutom, poljičkim soparnikom, varaždinskim zeljem, zagorskim puranom. Lika s razlogom razmišlja i već priprema zaštitu, primjerice, i ličkoga sira škripavca i ogulinskoga kiselog zelja.