Ponovno u Piljenicama: Đuro Vidmarović obilježio 64 godina života i 40 godina umjetničkog stvaranja

K’o svadba! Čak je jedanaest automobila te subote uoči njegova rođenadana 1. travnja krenulo iz Zagreba na obilježavanje 65 godina života i 40 godina umjetničkoga rada književnika, književnog kritičara, povjesničara, političara i diplomata Đure Vidmarovića.

Dio Đurine “svadbe” u Piljenicama (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

A u rodnim Piljenicama Ogranak Matice hrvatske Lipovljani i Udruge žena Mlinarice – oboje vodi profesorica Melita Lenička – tome su se, nikad brojnijem skupu pisaca, slikara i drugih umjetnika, sve slavljenikovih suradnika i prijatelja, pridružili rodbina, seljani te gosti iz Matice hrvatske te brojnih drugih ne samo lokalnih udruga, društava i skupina kojima je njihov Đuro bio podrškom i kad je bio doma i kad je bio poslanikom u Skupštini Jugoslavije odnosno kada je u hrvatskome Saboru digao ruku za osamostaljenje ili je domovinu kao veleposlanik predstavljao u Ukrajini. No bogate se političke karijere ostavio da bi – pisao.

Dugogodišnji prijatelji i suradnici: Đuro Vidmarović i Dragutin Pasarić (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Mnoge je, ipak, iznenadio da se na svojim zlatnim obljetnicama, poslije prigodnoga filma o slavljeniku Dražena Žetića, predstavio sa čak trima svježe objavljenim knjigama: Hrvatsko-židovske teme (Spiritus movens, Kutina, 2011.), Ukrajinsko-hrvatske teme (Naklada Bošković, Split, 2012.) i Hrvatski Boke kotorske kroz povijest, Sjećanja i zaboravi (Hrvatska korovna zajednica Dux Croatorum, Tivat, 2011.). O njima su šire govorili Dragutin Pasarić i Aleksa Pavlešin.

Potpis na upravo predstavljenu knjigu: Đuro Vidmarović i Božica Brkan, kolegica i prijateljica, autorica teksta i urednica Živi sela i Oblizeka (Snimio Miljenko Brezak)

Sveobuhvatne, zanimljive i stilom i važnim temama, pisane s mnogo žara i potkrepe, odvagivanja, a tematski tako različite otkrivaju bit zanimanja odnosno narodnosti u Hrvatskoj ili Hrvate u drugim zemljama.

Velik je materijal prikupio i još ga mora obraditi i, želimo mu, objaviti, a osobito mu želim da napiše biografiju. Iako ozbiljnih tema kao povijesni svjedok, literarni, još nedovoljno poznato i priznato pismo puno duha koje ni malo ne zaostaje za njegovom rijetkom govorničkom vještinom.

Ona mu nije pomogla da mu ganutome ovaj put glas ne zadrhti.

Samo dio čestitara u obilasku Piljenica sa slavljenikom (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Kao i prijašnjih godina, svoje je goste poveo u razgledanje pitoresknih Piljenica, zelenih kao da je već Đurđevo tri djedna kasnije, najzapadnijega sela Slavonije koje samo rijeka Ilova dijeli od Moslavine. Ovog su se puta zadržali najprije u područnoj osnovnoj školi koja se sa tri etaže spustila na samo desetak učenika u četiri razreda učiteljice Lidije Popović, ali i dalje ponosno nosi ime Josipa Kozarca, koji je ovdje radio u obližnjoj šumi Carevini te napisao i – i danas tako aktualne – Mrtve kapitale i Tenu.

Ponovno u svojoj staroj školi (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

U šumi danas poučna staza nosi ime omiljene junakinje, po kojoj su nazvane i mnoge ne samo Slavonke, ali je osobito dojmljivo bilo predavanje na otvorenome, na dobru Šumarskoga fakulteta Opeke.

O povijesti je govorio šumarski inženjer Stjepan Crnko, koji ge tu godinama radio, dok nas je Đuro Vidmarović odveo u povijest, ne samo vlastitu, u sjećanja upravo na šumu koja je spajala dva sela njegova djetinjstva Piljenice i Trebež, nego i na rijeke i kanale pa u Domovinski rat, turska vremena, pretpovijest čijih ostataka također se danas tu nalazi. Prema istraživanjima – a tu ima zanimljivih patronima Vidmar, Vidmarić i Vidmarovići – Đurini su preci u ispražnjenu zemlju poslije turskih povlačenja naselili iz Bijele krajine, s posjeda Zagrebačke biskupije. Po drugoj su liniji, Prebendari, također bili crkveni kmetovi koji su se mogli slobodno seliti.

Izlet u šumu i u povijest odveo je nas pisce inženjer Stjepan Crnko (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

li bi se sve to moglo pretvoriti u zamamnu priču za obilazak, pogotovo uspiju li se obnoviti i mlinovi na Pakri, kako se krenulo, te podsjeti li se i na pilane. Tu nedaleko, uza Savu, prvi je etnopark Krapje, pa Park prirode Lonjsko polje, pa…

Razmišlja se u Piljenicama već i o susretu karikaturista, jer je tu rođen i slavni karikaturist Branimir Petrović , a neslužbeno se, zahvaljujući omiljenome kolegi Đuri Vidmaroviću, pisci već susreću.

Kozarčeva i Vidmarovićeva šuma Carevina uoči Đurina 65. rođendana (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Doživljaj je bio susresti se odjednom uživo i čuti Nevenku Nekić, Mariju Barbarić-Fanuko, Joju Ricova, Marije Peakić-Mikuljan, Nenada Piskača, Božidara Brezinščaka Bagolu, Josipa Paladu, Boženu i Željka Slunjske, Katarinu Brkić, članovu Pegaza i brojne druge koji godinama na različite načine surađuju sa slavljenikom. Poput napitnice stoga je u izvedbi tamburaškoga sastava KUD-a Lipa iz Lipovljana zazvučala pjesma Vodo, vodo oko starog mlina Melite Leničke što ju je uglazbio Franjo Rodić. I to u čast slavljenika. Obdaren je tako ne samo prigodnim i kurtoaznim darovima nego, s razlogom, uzdarjem prijateljstva i ljubavi.

Đuro Vidmarović u svome zavičajnom krajoliku uz Pakru (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Ponovno u Piljenicama: Đuro Vidmarović obilježio 64 godina života i 40 godina umjetničkog stvaranja

K’o svadba! Čak je jedanaest automobila te subote uoči njegova rođenadana 1. travnja krenulo iz Zagreba na obilježavanje 65 godina života i 40 godina umjetničkoga rada književnika, književnog kritičara, povjesničara, političara i diplomata Đure Vidmarovića.

Samo dio čestitara u obilasku Piljenica sa slavljenikom (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

A u rodnim Piljenicama Ogranak Matice hrvatske Lipovljani i Udruge žena Mlinarice – oboje vodi profesorica Melita Lenička – tome su se, nikad brojnijem skupu pisaca, slikara i drugih umjetnika, sve slavljenikovih suradnika i prijatelja, pridružili rodbina, seljani te gosti iz Matice hrvatske te brojnih drugih ne samo lokalnih udruga, društava i skupina kojima je njihov Đuro bio podrškom i kad je bio doma i kad je bio poslanikom u Skupštini Jugoslavije odnosno kada je u hrvatskome Saboru digao ruku za osamostaljenje ili je domovinu kao veleposlanik predstavljao u Ukrajini. No bogate se političke karijere ostavio da bi – pisao.

Ponovno u svojoj staroj školi (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Mnoge je, ipak, iznenadio da se na svojim zlatnim obljetnicama, poslije prigodnoga filma o slavljeniku Dražena Žetića, predstavio sa čak trima svježe objavljenim knjigama: Hrvatsko-židovske teme (Spiritus movens, Kutina, 2011.), Ukrajinsko-hrvatske teme (Naklada Bošković, Split, 2012.) i Hrvatski Boke kotorske kroz povijest, Sjećanja i zaboravi (Hrvatska krovna zajednica Dux Croatorum, Tivat, 2011.). O njima su šire govorili Dragutin Pasarić i Aleksa Pavlešin.

Dugogodišnji prijatelji i suradnici: Đuro Vidmarović i Dragutin Pasarić (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Sveobuhvatne, zanimljive i stilom i važnim temama, pisane s mnogo žara i potkrepe, odvagivanja, a tematski tako različite otkrivaju bit zanimanja odnosno narodnosti u Hrvatskoj ili Hrvate u drugim zemljama.

Đuro Vidmarović u svome zavičajnom krajoliku uz Pakru (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Velik je materijal prikupio i još ga mora obraditi i, želimo mu, objaviti, a osobito mu želim da napiše biografiju. Iako ozbiljnih tema kao povijesni svjedok, literarni, još nedovoljno poznato i priznato pismo puno duha koje ni malo ne zaostaje za njegovom rijetkom govorničkom vještinom.

Ona mu nije pomogla da mu ganutome ovaj put glas ne zadrhti.

Kozarčeva i Vidmarovićeva šuma Carevina uoči Đurina 65. rođendana (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Kao i prijašnjih godina, svoje je goste poveo u razgledanje pitoresknih Piljenica, zelenih kao da je već Đurđevo tri tjedna kasnije, najzapadnijega sela Slavonije koje samo rijeka Ilova dijeli od Moslavine. Ovog su se puta zadržali najprije u područnoj osnovnoj školi koja se sa tri etaže spustila na samo desetak učenika u četiri razreda učiteljice Lidije Popović, ali i dalje ponosno nosi ime Josipa Kozarca, koji je ovdje radio u obližnjoj šumi Carevini te napisao i – i danas tako aktualne – Mrtve kapitale i Tenu.

Književnica Marija Peakić-Mikuljan portretira Đuru Vidmarovića (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

U šumi danas poučna staza nosi ime omiljene junakinje, po kojoj su nazvane i mnoge ne samo Slavonke, ali je osobito dojmljivo bilo predavanje na otvorenome, na dobru Šumarskoga fakulteta Opeke.

Izlet u šumu i u povijest odveo je nas pisce inženjer Stjepan Crnko (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

O povijesti je govorio šumarski inženjer Stjepan Crnko, koji je tu godinama radio, dok nas je Đuro Vidmarović odveo u povijest, ne samo vlastitu, u sjećanja upravo na šumu koja je spajala dva sela njegova djetinjstva Piljenice i Trebež, nego i na rijeke i kanale pa u Domovinski rat, turska vremena, pretpovijest čijih ostataka također se danas tu nalazi. Prema istraživanjima – a tu ima zanimljivih patronima Vidmar, Vidmarić i Vidmarovići – Đurini su preci u ispražnjenu zemlju poslije turskih povlačenja naselili iz Bijele krajine, s posjeda Zagrebačke biskupije. Po drugoj su liniji, Prebendari, također bili crkveni kmetovi koji su se mogli slobodno seliti.

Potpis na upravo predstavljenu knjigu kao dar i uzdarje: s Đurom Vidmarovićem Božica Brkan, kolegica i prijateljica, autorica teksta i urednica Živi sela i Oblizeka (Snimio Miljenko Brezak)

Kako li bi se sve to moglo pretvoriti u zamamnu priču za obilazak, pogotovo uspiju li se obnoviti i mlinovi na Pakri, kako se krenulo, te podsjeti li se i na pilane. Tu nedaleko, uza Savu, prvi je etnopark Krapje, pa Park prirode Lonjsko polje, pa…

Razmišlja se u Piljenicama već i o susretu karikaturista, jer je tu rođen i slavni karikaturist Branimir Petrović , a neslužbeno se, zahvaljujući omiljenome kolegi Đuri Vidmaroviću, pisci već susreću.

Dio Đurine “svadbe” u Piljenicama (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Doživljaj je bio susresti se odjednom uživo i čuti Nevenku Nekić, Mariju Barbarić-Fanuko, Joju Ricova, Marije Peakić-Mikuljan, Nenada Piskača, Božidara Brezinščaka Bagolu, Josipa Paladu, Boženu i Željka Slunjski, Katarinu Brkić, članove Pegaza i brojne druge koji godinama na različite načine surađuju sa slavljenikom. Poput napitnice stoga je u izvedbi tamburaškoga sastava KUD-a Lipa iz Lipovljana zazvučala pjesma Vodo, vodo oko starog mlina Melite Leničke što ju je uglazbio Franjo Rodić. I to u čast slavljenika. Đuro je Vidmarović tako dobio ne samo prigodne, kurtoazne nego ponajprije izuzetno zanimljive darove, a više od svakoga uzdarja stigoše mu prijateljstvo i ljubav.