10. sajam na zagrebačkome Bundeku – 10 godina Proizvoda hrvatskog sela

Oko 370 proizvođača iz svih krajeva Hrvatske i više tisuća posjetitelja  15. I 16. travnja 2011. na jezeru Bundek u Zagrebu bilanca je 10. sajma Proizvodi hrvatskog sela.

Osim tradicionalnih prodajnih izložbi hrane, pića, rukotvorina i suvenira on je ponudio i zanimljivu prodajnu izložbu Drvo je prvo, 5. izložbu hrvatskih pasmina domaćih životinja, 3. Bambino kup, ocjenjivanje izloženih proizvoda te pripremanje i kušanje hrvatskih tradicionalnih jela. Tijekom održavanja proljetnog sajma nastupilo je i više kulturno-umjetničkih društava  i tamburaških sastava.

Najznačajniji sajam tradicijskih proizvoda u nas

Sa Proizvoda hrvatskoda sela na Prisavlju 2007. godine

Zanimanje proizvođača za sajam među izlagačima je ostao na razini posljednjih nekoliko godina. Posjeta sajma je u subotu bila nešto manja od očekivanog dok je nedjelja u potpunosti ispunila očekivanja. Razlog za to je vjerojatno i hladnije vrijeme, jer lokacija održavanja sajma, jezero Bundek, jako ovisi o vremenu.  Kupnja na sajmu je bila skromnija u usporedbi s prethodnim godinama. Međutim, većina izlagača zadovoljna je prodajom te namjerava izlagati i slijedeće godine.

Prema broju izlagača i prema ostvarenim rezultatima Proizvodi hrvatskog sela najznačajniji su sajam tradicijskih proizvoda u Hrvatskoj. Na sajmu je u proteklih deset godina izlagalo oko 2500 proizvođača, a posjetilo ga je više od 70.000 posjetitelja.

 Zahvaljujući i PHS proizvodnja povećana i više legalizirana

Mirjana Strancarić i njezin SMID za svaki sajam pripreme neki novi proizvod (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Proizvodi hrvatskog sela povećali su zanimanje tržišta za seljačke proizvode, a proizvođače, posebice tradicijskih prerađevina, ohrabrili i potaknuli da povećaju proizvodnju i legaliziraju ponudu. Danas su većina od njih uspješni tržni proizvođači.

Proizvodnja tradicijskih proizvoda proteklih nekoliko godina značajno je povećana. Međutim, posljednje dvije godine taj je trend zaustavljen. Razlozi su ukidanje nekih poticajnih mjera (mjera 6.) i recesija koja je smanjila tržište za ove proizvode. Za očekivati je da će u slijedećim godinama, kada se oporavi tržište, ali i kad dođu nove potpore za razvoj proizvodnje i prodaje tradicijskih proizvoda ovaj dio hrvatske poljoprivrede ponovno imati veće stope rasta.

Dijelu proizvođača tradicijskih proizvoda najvažniji prodajni kanal

Krapinsko-zagorska Županija Zagrepčanima se predstavila zagorskim puranom i folklorom kao na zabavi (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Što se tiče sajma Proizvodi hrvatskog sela i ostalih sajmova držim da ih je puno, ako ne i previše. Sajmovi bi temeljno trebali biti mjesto promocije proizvoda a oni su se danas pretvorili u najvažniji prodajni kanal za dio proizvođača tradicijskih proizvoda. Naravno, to ima smisla u vrijeme recesije, ali dugoročno nije poželjno.

Na tržištu, pa tako i na sajmovima tradicijskih proizvoda, nudi se sve više robe loše kakvoće što prijeti urušavanju imidža tih proizvoda i trajnim gubitkom tržišta. Isto tako, pojavljuje se sve više „trgovaca” koji ne bi trebali izlagati i prodavati na sajmovima.

Držim, a postoje i neke najave, da će država razmjerno brzo urediti prodaju na sajmovima i da će ona, kako je i u ostalim europskim zemljama, ostati „privilegija”samo poljoprivrednih gospodarstava.

A sad i u razvoj robne marke Proizvodi hrvatskog sela

Drvne igračke s bistričkog proštenja postale su nacionalni suvenir (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Sajam Proizvodi hrvatskog sela planiramo organizirati i ubuduće. Vjerojatno će u nekoj mjeri morati biti komercijaliziran (sudjelovanje izlagača) budući je za njegovo održavanje sve teže zatvoriti financijsku konstrukciju.

Tvrtka Agrarno savjetovanje d.o.o., pokretač sajma Proizvodi hrvatskog sela, uz neke prijašnje aktivnosti, pokrenula je i nekoliko novih inicijativa kako bi se unaprijedila proizvodnja i marketing hrvatskih tradicijskih proizvoda. Osnovan je Klaster Proizvodi hrvatskog sela, a ove godine započet će i projekt uvođenja na tržište vlastite marke hrvatskih tradicijskih proizvoda, Proizvodi hrvatskog sela. Marka Proizvodi hrvatskog sela u prvoj će se fazi dodjeljivati samo izravnim prodavačima. Ona će potrošačima jamčiti kakvoću proizvoda, domaće podrijetlo i tradicijsku tehnologiju.

e-vinarstvo, nesvakidađnja inovativna internet udruga vinara iz Novoselca

Prva izložba vina Općine Križ u Novoselcu u travnju 2011. prvi je, i bez snažije financijske potpore, dobro obavljen posao u veljači 2011. osnovane Inovativne Internet Udruge Vinara „e-vinarstvo”.

Udruga ima vrlo ambiciozana plan: internetsku stranicu, kontaktiranje, kako kažu, svih više od 140 udruga vinara u Hrvatskoj. Planiraju i dane otvorenih podruma Zelene i Plave Hrvatske uoči turističke sezone, stručna predavanja, seminare, fotonatječaj “Najvinograd Hrvatske”, sa zajednicom tehničke kulture izložbu inovacija u vinarstvu sa, tečaj za vinogradare voditelje podruma, pokazmo enogasttest ocjenjivanje vina odnosno predstavljanje inovativnog listića za  ocjenjivanje vina, a isto će biti poslano-prezentirano kao cijeli elabora  u središte O.I.V.-a , Međunarodne Organizacije za Vinarstvo u Parizu.

S

Nadamo se da će im u suradnji sa zagrebačkim Agronomskim fakultetom uspjeti zamisao i o edukativnoj prvoj izložbi grožđa Hrvatske, kako bi se proširilo znanje o autohtonim i drughim sortama, a uz to bi se ta izložbe nedvojbeno izvrsno dopunila kutinskom izložbom koja preferira i vina autohtonih sorta.

Podsjećajući kako čak 145.000 obitelji u nas ima vinograd predsjednik udruge Jovica Nikšić, vinar i inovator koji je osmislio vinsko računalo odnosno pomagalo-podsjetnik za “male” vinare tumači:

Predsjednik udruge e-vinarstvo Jovica Nikšić, vinar i inovator S osnivanja udruge e-vinarstvo (Fotografija Udruga e-vinarstvo)

Zašto inovativna?

Radi poticanja inovacija u vinarstvu te predstavljanja novosti na javnim događanjima, a također i afirmacija autora inovativnih proivoda i ideja.

Zašto internet u nazivu?

Upravo putem korištenja računala i dalje ćemo nastaviti voditi Udrugu i rad na web-u, te pomoći i drugim udrugama da se služe internetom i računalom, zatim im pomoći u izradi web stranica, a time priodniejti i popularizaciji naših udruga.

Zašto  “e-vinarstvo”?

Zato što je to popularni način imenovanja svih onih koji će svoj rad zasnivati na elektronskoj komunikaciji, a za koju smatramo da je obavezna u 21. stoljeću.

 

 

Prva izložba vina Općine Križ u Novoselcu

Zvonko Kovačić šampionom je Općine Križ za mješavinu bijelih sorata, a Tomislav Voštinič za chardonnay 2009. šampion izložbe s najviše osvojenih bodova na prvoj Općinskoj izložbi vina u Novoselcu 9. travnja 2011.

Odbačeno devet uzoraka

Za ocjenjivanje 1. travnja pristigla su 82 uzorka vina. Od toga ih je pet osvojilo zlatnu, 31 vino srebrnu a 30 vina brončanu medalju, dok je sedam vina dobilo priznanje za sudjelovanje. Odbačeno je 9 uzoraka, jer nisu zadovoljili bodovni prag, ponajprije zbog oksidacijskih promjena mirisa i okusa, etilacetata, povećane hlapive kiselosti, prevelikoag slobodnog sumpornog dioksida… Izvijestila je to predsjednica komisije za ocjenjivanje vina Vlasta Rubeša Vili, dip. ing. agonomije zaključivši:

Predsjednica ocjenjivačkoga suda Vlasta Rubeša Vili na ocjenjivanju (Fotografija Jovica Nikšić)

«Svim stručnim službama i izabranim vodstvima udruga predstoje zadaci na većoj edukaciji proizvođača vina, koji će znati prepoznati ne samo dobru kvalitetu već i pojedine mane mirisa i okusa koje se najčešće javljaju u vinu kako na ocjenjivanje ne bi ni prijavljivali defektna vina.»

Po pravilniku Zagrebačke županije

Vino je ocijenjivalo pet certificirani degustatora, dobrih poznavatelja vina kontinentalne Hrvatske, prema Pravilniku o organoleptičnom ocjenjivanju mošta i vina.

Ocjenjivanje je provedeno po metodi 100 pozitivnih bodova, a sukladno Pravilniku o ocjenjivanju vina Zagrebačke županije, raspon postignutih bodova za pojedino odličje je: velika zlatna medalja 90 – 100 bodova, zlatna medalja 85 – 89,99 bodova, srebrna medalja 80 – 84,99 bodova, brončana medalja 75 – 79,99 bodova, priznanje 70 – 74,99 bodova.

Na izložbi su s emogla kušati nagrađena vina (Fotografija Jovica Nikšić)

Izložba je, dakako uz degustaciju nagrađenih vina, bila prvi skroman, ali odlično obavljen pothvat u veljači 2011. osnovane Inovativne Internet Udruge Vinara „e-vinarstvo”, kojoj je predsjednik Jovica Nikšić, vinar i inovator koji je osmislio ne samo vinsko računalo odnosno pomagalo-podsjetnik za “male” vinare, nego i niz vrlo ambicioznih aktivnosti. Računa na brojne obitelji koje proizvode vino za tržište, ali i na hobi-vinare koji proizvode vino za vlastiti gušt, koje, dakako, također može biti kvalitentije od dosadašnjih.

Škrlet među autohtonim vinima i delicijama oduševio Opatijce

Škrlet je u tri dana trajanja opatijskoga Gast Expo 11, sajmu hrvatskih vina i autohtonih delicija, od 15. do 18. travnja 2011. godine, kušalo oko 1500 posjetitelja. Iznenađeni, kako su izjavljivali, nečim novim, posjetitelji su pokazali veliko zanimanjeza sortu vina za koju su uglavnom čuli prvi put.

 

Moslavački vinari u Opatiji (Snimila Violeta Jelić)

“Poletno, pitko je, vrlo interesantno”, zaključili su posjetitelji prilikom vođene degustacije škrleta na štandu Udruge „Moslavačka vinska cesta“.

Vinari su uspostavili kontakt s nekoliko opatijskih ugostitelja i hotelijera te otvorili mogućnost za suradnju i plasman škrleta. Prezentiran je i projekt „Brendiranje škrleta“ u kojem sudjeluju Sisačko-moslavačka županija, Obrtnička komora Sisačko-moslavačke županije, HGK- Područna komora Sisak, gradovi Sisak, Kutina, Petrinja i Glina i općina Popovača, stručnjaci, vinogradari i vinari, te njihove udruge.

Domaćini i gosti na nagrađenome štandu (Snimila Violeta Jelić)

Klapa “Škrlet” razveselila je i posjetitelje i izlagače. Podršku je svojim dolaskom dao i zamjenik sisačko-moslavačke županice Andrija Rudić, inače i član klape «Škrlet».

 

S golemim zadovoljstvom zaključujemo kako je škrlet obilježio ovogodišnji Gast Expo u Opatiji.

Knjiga Slavonski domaći kulen i kobasice predstavljena u Zagrebu

Dvostisima bećaraca o kulenu, spojem dvije vrijedne i priznate slavonske konstante nematerijalne baštine, u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnoga razvitka u petak 15. travnja 2011. predstavljena je knjiga «Slavonski domaći kulen i kobasice, II. dopunjeno izdanje» Petričevića, Benčevića i Kušeca. Objavio ju je izdavač EU Agro Hrvatska iz Osijeka potkraj 2010.

Voditeljica promocije, glavna urednica projekata Oblizeki i Živi selo Božica Brkan, istakla je taj događaj kao hommage proizvodu i ljudima koji već tri naraštaja ne samo da kulen proizvode nego i stručno i znanstveno istražuju predajući svoja znanja onima kojima su važna i koji ih sve češće umiju pretočiti u dobar posao.

Autori knjige i urednica Živi sela Božica Brkan

Tom je prilikom Brkan podsjetila i na prvo izdanje «Slavonski domaći kulen i kobasice/ Mala škola povijesti i proizvodnje» autora Benčevića i Petričevića, koje je Hrvatski farmer objavio 1999.

Dok drugo ima 222, prvo je imalo svega 146 stranice i nastalo je serijala «Mala škola slavonskoga kulen» objavljenoga u prilogu Vrt Večernjeg lista kao iskustva i primjedba s ocjenjivanja kulena na tada prvoj i dugo jedinoj, Večernjakovoj Kulenijadi. To su, kao i seminar za tada redom sve ilegalne i malene proizvođače, dr. Krsto Benčević i dr. Antun Petričević pripremili kao prvu ozbiljniju stručnu literaturu.

Nezaobilazna imena slavonskoga domaćeg kulena/kulina

S promocije

Božica Brkan je podsjetila na nezaobilazna imena u povijesti razvitka slavonskoga domaćeg kulena/kulina i bez kojih bi, kako je rekla, povijest kulena nedvojbeno bila drugačija, ako bi taj proizvod uopće i dočekao sadašnja vremena. Večernjakova kulenijada izrasla je na zamisli komentatora i kasnije glavnoga urednika Ive Lajtmana i redakcije – nikako ne treba zaboraviti Jelenka Topića i Jozu Petrića – te niza stručnjaka. Rukavina, Sumajstorčić, Matoković, Živković, Čavlek, Krznarić, Njari, Petričević, Majurdžić i mnogi drugi, a napose Tomislav Galović, koji je kao proizvođač kulena, tada još ne za tržište a danas s međunarodnim priznanjima, i pravnik s urednicom Vrta Božicom Brkan i prije više od desetljeća započeo zaštitu slavonskoga domaćeg kulena/kulina kao prvoga takvoga proizvoda u nas. Velik je trud dr. sc. Krste Benčevića na oblikovanju pravilnika, ocjenjivačkog listića i drugoga, a i nemali novac uložen u medijski prostor Večernjaka, tada vrlo poštovane medalje i pehar (koji je dobio Lajtmanovo ime za postojanu kakvoću proizvoda). Spominjane su i udruge, zadruge, brojna imena proizvođača, posebice na degustaciji poslije predstavljanja knjige.

Kušec, Benčević i Petričević slušaju pohlave svome djelu

Na žalost, dok bi Lajtman bio zadovoljan što se istodobno s promocijom knjige odvijaju i priredbe kakve se u ona vremena zbog propisa, okruženja i svijesti nisu mogle ni zmaisliti, kao što je Sinjski sajam pršuta, zagrebački Proizvodi hrvatskoga sela ili opatijski Gast Expo 11. sajam hrvatskih vina i autohtonih delicija, prošlogodišnja 30. Kulenijada u Vinkovcima posve je zaobišla male, ocjenjujući samo za tržište registrirane proizvođače.

Dok se, unatoč uloženu veliku novcu (ministarstva poljoprivrede i znanosti, ponajprije) u praksu malo od svih istraživanja vratilo, a zaštita nije dovršena, brojne se kulenijade priređuju ne samo po Slavoniji nego i u srbijanskome dijelu Srijema.

Kulen od sirovine do stola i sljubljivanja

Razgovarati se ima o čemu, a zanimljive su i bogate rasprave ne samo o sirovini, nego i načinu posluživanja, posebice sljubljivanja – u knjizi poseban odio iz pera književnice i gastronovinarske Božice Brkan govori o Kulenu na stolu –  a nedvojbeno valja očekivati još koju sličnu ovakvu knjigu.

Dr. sc. Jelena Đugum i prof. dr. sc. Bela Njari

Promovirajući knjigu dr. sc. Jelena Đugum, ravnateljica Uprave za sigurnost i kakvoću hrane u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvitka, rekla je:

“Iako Vam je danas, putem interneta dostupna sva potrebna literatura za područje kojim se bavite ili u njemu djelujete kako profesionalno tako i hobistički, svaki izlazak knjige na hrvatskom jeziku posebno je vrijedan događaj. Značajno olakšava prihvaćanje novih znanja i savladavanje potrebnih vještina studentima, mladim kolegama koji su se odlučili posvetiti istraživačkom radu, djelatnicima u industriji i državnoj službi, poduzetnicima i potrošačima. Udžbenik autora dr. sc. Antuna Petričevića, prof. emeritusa, dr. sc. Krste Benčevića, znanstvenog savjetnika, i dr.sc. Gorana Kušeca, red. prof. « Slavonski domaći kulen i kobasice, 2. dopunjeno i izmijenjeno izdanje» upravo je tako napisan pa ga svi spomenuti mogu koristiti u znanstvene i stručne svrhe. (…)

Napisati dobar i primjenjiv udžbenik je izuzetno zahtjevan posao koji mogu odraditi samo istraživači i nastavnici koji imaju široko znanje,  posjeduju vještinu prenošenja znanja, imaju sposobnost zainteresirati druge za znanstveno-istraživački i stručni rad ukazivanjem na smjernice razvoja određenog područja te njegove praktične primjene u praksi. Kroz udžbenik „Slavonski domaći kulen i kobasice” predstavljen je sustavan i cjelovit opis izvornog i tradicionalnog domaćeg proizvoda od mesa, koji s ovakvom knjigom dobiva stvarnu i znanstvenu podlogu kao hrvatski nacionalni proizvod s podrijetlom, njegovim zemaljskim prostorom i sadržajem.”

Usporedba

Stručna knjiga jedinstvena u našoj zemlji

Uz dr. sc. Marka Krznarića, recenzent knjige bio je dr. sc. Bela Njari, redoviti prof. s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, uz nabrajanje vrijednoga sadržaja zaključio je:

“‘Slavonski domaći kulen i kobasice, II. dopunjeno izdanje’ Petričevića, Benčevića i Kušeca jako je vrijedno djelo, jedinstveno u našoj zemlji. Iz njega je razvidna cjelokupna problematika koja se odnosi na tu vrlo zahtjevnu i opsežnu proizvodnju te se bez zadrške može preporučiti za tisak.”

Na kraju su se auditoriju obratili i autori dr. sc. Antun Petričević, profesor emeritus, dr. sc. Krsto Benčević, znan. savjetnik i prof. dr. sc. Goran Kušec s osječkoga Poljoprivrednog fakulteta.

I mali su proizvođači udruženi u udruge i zadruge na tržištu mnogo jači

Koji je to oblik udruživanja najpogodniji i može donijeti najviše koristi malim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, malim obrtnicama i kako konkretna sredina (jedinica lokalne samouprave) može pomoći u traženju i ostvarenju toga rješenja? Je li je taj oblik zadruga? To je bilo pitanje na koje su traženi odgovori na susretu predstavnika Grada Ivanić-Grada, Hrvatskoga saveza zadruga i malih poljoprivrednih proizvođača i obrtnika  30. ožujka 2011. u Ivanić-Gradu.

Ponuđena edukacija i informacije o važnosti udruživanja proizvođača, prije svega radi organiziranog i lakšeg nastupa i plasmana proizvoda na tržištu, napunile su malu dvoranu Doma kulture sa šezdesetak sudionika  te je još jednom potvrđeno da proizvođača ima, da imaju kvalitetne i različite proizvode te da jednostavno vape za mogućnostima njihova plasmana potrošačima.

O udrugama i zadrugama kroz šest tema

Sa susreta o udrugama i zadrugama u Ivanić Gradu

U okviru susreta, koji su otvorili gradonačelnik Ivanić-Grada Boris Kovačić i predsjednica Hrvatskog saveza zadruga Vedrana Stecca, prezentirano je šest tema o kojima su sudionici vodili raspravu:

  1. Važnost zadruga u EU i RHizlagač Vedrana Stecca govorila je o vrlo razvijenom zadrugarstvu u zemljama EU, gdje je svaki treći stanovnik član neke zadruge, odnosno gdje postoji 263.000 zadruga sa 163.000.000 zadrugara. Zadrugarstvo je najrazvijenije u zemljama sjeverne Europe te u Austriji, Švicarskoj i Italiji. Najzastupljenije su proizvodno-uslužne i poljoprivredne zadruge koje nose značajan postotak ukupnog gospodarstva (u Italiji 15%). Da se radi o stabilnom i održivom sustavu govori i činjenica da jedino zadruge kao oblik poslovanja u recesiji nisu osjetile stagnaciju te da njihov broj stalno raste. Zadruga se više ne smije i ne može promatrati kao socijalno, već kao tržišno poduzetništvo.
  1. Zakon o zadrugama, razlike zadruga – udruga – trgovačko društvoizlagač Ante Boljat, pravni stručni suradnik u HSZ, predstavio je novi Zakon o zadrugama  usvojen početkom ožujka 2011. Prezentirani su način osnivanja zadruga, razlike između zadruga, udruga i trgovačkih društava i prednosti zadrugarstva.
    Razgovor o tome kako i mali udruženi mogu postati velika gospodarska snaga
  2. Učeničko zadrugarstvo – izlagač Blanka Dragojević, tajnica Hrvatske udruge učeničkog zadrugarstva. Njeno je izlaganje pobudilo zanimanje prisutnih delegacija osnovnih škola Stjepana Basaričeka (koja je izrazila namjeru osnivanja učeničke zadruge) i Đure Deželića. Kao primjerni u Hrvatskoj nekoliko su puta istaknuti  učenička zadruga iz Osnovne škole Milka Trnina iz Križa i njezin voditelj Stjepan Krupa, koji mogu svojim iskustvom pomoći školama s područja Grada Ivanić-Grada. Dragojević je posebno istakla da je učenička zadruga mjesto gdje mladi izgrađuju svoj odnos prema radu, a isto tako razvijaju i smisao za poduzetništvo.
  3. Kako osnovati zadrugu – primjeri iz prakse – izlagač Ilda Stanojević, stručna suradnica u HSZ. Objašnjavajući što učiniti kada se dogovore osnivači da žele osnovati zadrugu, kada postignu dogovor o ciljevima radi kojih osnivaju zadrugu, što njome žele postići, osnovnim djelatnostima kojima će se baviti te kako će pristupiti osnivanju zadruge, pokazala je primjere uspješnih zadruga s područja Hrvatske i njihove proizvode te je ukazala kako „prepoznati” proizvode za tržište.
  4. Projekt „Vrata Posavine” i realizacija kroz udruživanje u zadrugu subjekata s područja Grada Ivanić-Grada  – izlagač Jadranko Pongrac, autor ovog vrlo zanimljivog projekta. Radi se o ideji revitalizacije sada nekorištenog objekta stare škole u Breškoj Gredi, naselju u posavskom dijelu područja Grada Ivanić-Grada, u kojem bi se osnovao centar za odvijanje svih aktivnosti na okupljanju, udruživanju i edukaciji malih proizvođača.

Prezentiran je projekt od višestrukog interesa – u Gradu se dobiva nova ponuda, zanimljiva turistima, građanima i potrošačima šireg područja. S druge strane za proizvođače to znači zajednički izlazak na tržište i daleko veću mogućnost prodaje njihovih proizvoda. Moguća i poželjna je povezanost OPG-a, obrta i drugih proizvodnih subjekata.

Jedna otvorena tema otvara nove, ali i - nove ideje

Marica Svetlečić iz Grada Ivanić-Grada, koja je u suradnji s HSZ bila realizator i moderator ovog susreta rekla je da će se Grad konkretnim aktivnostima pridružiti realizaciji ovog projekta, osiguranjem poslovnog prostora na gradskoj tržnici za potrebe OPG-a i obrtnika, gdje će oni moći udruženim snagama prodavati svoje proizvode. Spomenula je i mogućnost  posebne web stranice  gdje bi bili predstavljeni OPG-i, obrti i njihovi proizvodi, da posjetitelji stranice mogu stvoriti vlastiti izbor i složiti svoju „košaricu” koja im, do neke utvrđene udaljenosti, može biti i dostavljena na kućna vrata. Grad planira taj poslovni prostor urediti do ovogodišnje, 7. po redu Bučijade u listopadu, kada bi bilo i njegovo otvorenje.

  1. Prezentacija brendiranja lokalnih proizvoda – Tin Nuić, specijalist za strateško komuniciranje te političku i javnu
    komunikaciju.
    Prikazao je nekoliko primjera uspješnoga
    brendiranja regionalnih proizvoda iz Italije i tako
    potaknuo na razmišljanje sve one koji su zainteresirani da kroz “Vrata
    Posavine” prođe što više ljudi, ideja i proizvoda.

Bilo je i zanimljivih pitanja. Palma Klun Posavec iz Pučkog otvorenog učilišta Ivanić-Grad, koja je sudjelovala i u kreiranju programa i organiziranju ovoga susreta, upitala je o radničkom i stambenom zadrugarstvu, a bilo je pitanja o zadrugama u području uslužnih djelatnosti te važnosti zadrugarstva s obzirom na  problem nezaposlenosti u RH.

Podijeljena je i anketna izjava o zainteresiranosti pristupanja u članstvo zadruge kojom se petnaest OPG-a i malih obrtnika pozitivno izjasnilo o udruživanju u zadrugu poljoprivrednih proizvođača i proizvođača neprehrambenih autohtonih proizvoda s područja Grada Ivanić-Grada.

Svoje proizvode, ekočajeve od ljekovitoga bilja, sudionicima susreta darivao je Antun Francetić, Ekološko obiteljsko gospodarstvo Francetić, izrazivši veliku zainteresiranost za udruživanje proizvođača.

Aktivnosti na udruživanju malih proizvođača se nastavljaju te se nadamo da će se proizvođači udružiti te da će udruženi proizvođači tržištu ponuditi svoje proizvode posebne kvalitete i vrijednosti kojima proizvodi u velikim trgovačkim lancima po tome ne mogu konkurirati.

Škrlet – autohtona sorta vinove loze od prvih u nas certificiranih sadnica do snažnoga brenda

Operativnim programom Vlade RH od 2005. do 2009. godine planirano je podizanje ukupno 13.000 hektara novih vinograda. Međutim, u cijeloj je Hrvatskoj u tom razdoblju podignuto samo 190 hektara, od čega čak 113 hektara na području Sisačko-moslavačke županije te je u tome vodeća u Hrvatskoj! To je rezultat osmišljenih ulaganja. U šest posljednjih godina Sisačko-moslavačka županija iz proračuna je u podizanje trajnih nasada uložila 4,8 milijuna kuna, a uz to, u promidžbu vinogradarstva i vinarstva uloženo je dodatnih milijun kuna. Na području županije registrirano je 29 robnih proizvođača vina, a cijelo je područje u Hrvatskoj i Europi jedinstveno upravo po sorti škrletu. Podsjećamo također i  na tradicionalnu kutinsku izložbu vina hrvatske i vina tradicionalnih sorta. 

Promocija škrleta ako županijske i hrvatske autohtone sorte

Za razliku od državne, na razini Sisačko-moslavačke županije svi relevantni čimbenici udružili su se u jedinstvenome projektu Brendiranje škrleta – promocija škrleta kao autohtone sorte vina Sisačko-moslavačke županije”. Značaj kvantitativnog i kvalitativnog unapređenja vinogradarstva i vinarstva županija je, naime, odavno prepoznala kao jedan od najvažnijih i najperspektivnijih segmenata razvoja poljoprivrede, turizma i ukupnoga gospodarstva.

Nekoliko šrkleta od ponuđenih na tržištu (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Škrlet, kojega je od 113 hektara novih nasada posađeno čak 57 hektara, izvorni je kultivar plemenite vinove loze Sisačko-moslavačke županije i predstavlja ne smao njezinu posebnost, prepoznatljivost i golem  potencijal.

Ugovor o dugoročnoj znanstveno-stručnoj suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu na oplemenjivanju autohotne sorte škrlet bijeli težio je 800.000 kuna, u čemu je Županija sudjelovala sa pola iznosa.

 S ciljem da na tržištu izađu prve certificirane sadnice škrleta, prve takve vrste u Hrvatskoj uopće, Županija je nastavila znanstveno stručnu suradnju s Agronomskim fakultetom u Zagrebu na klonskoj selekciji autohtonog moslavačkog kultivara vinove loze – škrlet bijeli. Ukupna vrijednost projekta je dva milijuna kuna, u čemu Županija sudjeluje sa 60 posto iznosa.  

 I “Izvorno hrvatsko” i “Tradicijski proizvod”

Osnovana na poticaj Sisačko-moslavačke županije Udruga “Moslavačka vinska cesta” u suradnji sa županijskom Obrtničkom komorom izradila je projekt “Brendiranje škrleta” u cilju promicanja škrleta kao autohtone sorte vina Sisačko-moslavačke županije zaštićenoga oznakama “Izvorno hrvatsko” i “Tradicijski proizvod”.

Također žele poboljšati vizualni identiteti škrleta, povećati informiranost o autohtonosti i kakavoći škrleta, poboljšati plasman na domaćem te predstaviti škrleta na inozemnom tržištu.

U projektu sudjeluju Sisačko-moslavačka županija, gradovi Sisak, Kutina, Petrinja i Glina, Općina Popovača te Hrvatska gospodarska komora – Županijska komora Sisak i Obrtnička komora Sisačko-moslavačke županije i sve udruge vinara na području Županije, među kojima je i ona najstarija – Udruga “Lujo Miklaužić” Kutina.

 

 

 

 

 

 

 

 

Slavonka srčika – prva među vodećim starim sortama jabuka

Zašto upravo slavonskoj srčiki dajemo prednost među tolikim brojem lijepih, ukusnih i mirisavih izloženih plodovai sorata?

U prvom redu zbog njezine duge povijesti u našim krajevima, zbog njezina dugovječnog stabla i otpornosti na skromnu njegu, zbog kakvoće i trajnosti njezinih plodova i u skromnim uvjetima (bez hladnjače i zaštite konzervansima), zbog njezina ekonomskog značaja u zdravoj prehrani stanovništva u našoj povijesti, zbog višestruke njezine primjene u domaćinstvu (svježa za jelo te prerađena za sušenje, u sokovi, ocat, pite i kolače itd.).

Jednako vrijedna i 1936. i 2010.

U prilog tim našim tvrdnjama o slavonskoj srčiki poslužit ćemo se anketom o toj jabuci provedenoj još od 6. do 8. studenoga 1938. godine u Nižoj poljoprivrednoj školi u Slavonskoj Požegi. Škola je djelovala u tadašnjoj Posavskoj banovini tako da su neki naši mještani ovih sela (Gunjavci, Drežnik, Adžamovci, Brđani, Rešetari i drugih mjesta) bili polaznici  tečajeva o voćarstvu u poznatoj Požeškoj ratarnici, a neki od njih bili su i na studiju u poznatoj Praškoj školi. Jedan od najistaknutijih polaznika „Niže poljoprivredne škole” u Slav. Požegi bio je pokojni Nikola Horvatović. Uz njega je bilo mnogo sljedbenika toga novog vala u razvoju voćarstva ovoga kraja a spominjem neke od njih – Jozo Dautović, Tunja Vukšić, Milan Jakešević, Branko Tomić, Josip Špoljarič, kao i poznatije porodice Vlaovića, Vukšića i Čakarića iz Drežnika i Brđana.

Spomenuti naši preci i mnogi drugi koje nismo spomenuli udarili su čvrste temelje opstojnosti voćarstva našeg kraja na južnim padinama Psunja pa sve do Posavine. Mnoge jabuke koje su oni posadili još i danas žive i predstavljaju biološku raznovrsnost u voćarstvu. Moramo shvatiti da je to veliko nacionalno bogatstvo koje moramo čuvati kao dio naše tradicije i prenositi je na najmlađe generacije kao što to nesebično radi profesor Ivan Dautović.

Anketa požeške Niže poljoprivredne škole

Ivan Bašić, autor teksta i više knjiga o ekološkom voćarstvu iz vlastita iskustva (Snimio Dražen Kopač / Acumen)

No, vratimo se spomenutoj anketi i promotrimo kakve su zaključke sudionici ankete donijeli prijesedamdeset godina:

1.     Postoji jedna naša domaća (autohtona) sorta jabuka a to je slavonska srčika  koja je od davnina bila prvenstveno raširena na području Slavonije i koja je imala najveću važnost u voćarskoj proizvodnji ovog kraja.

2.     Postoje uglavnom stara stabla srčike koja su se bez ikakve velike njege i do danas  (1936.!) uzdržala kao zdrava i čvrsta stabla. Pojedina stabla starija su i više od 70 godina a još uvijek jako dobro rode i daju divne sočne plodove.

3.     Puna životna snaga srčika i u sedamdesetim godinama pokazuje da je sorta jabuke neobične otpornosti i izdržljivosti. Ona daje kroz cijeli svoj vijek kvalitetne trgovački vrijedne plodove.Posebna joj je osobina da se dobro očuva i svježa i dobra je za svaku upotrebu i preradu – turšija, sok, ocat, sušenje, za izradu pita i kolača. Ukratko, jedna je od najboljih za našu voćarsku proizvodnju, posebno u svojoj kolijevci Slavoniji.

4.     Malo je poznato da su mnoga stabla zasađena pod imenom srčika a nisu sorta srčika nego većinom zeleni štetinac a u manjoj mjeri zelena kneževka  ili kiseljak. Ove jabuke izgledom su vrlo slične srčiki, ali nisu srčika. One kvalitetom i trajnošću plodova u velikoj mjeri zaostaju za slavonskom srčikom.

5.     Slavonska srčika odlikuje se ovim svojstvima:

Slavonska srčika (Snimio Dražen Kopač / Acumen)

Plod je srednje krupan do krupan, zelene do zeleno-žute boje a sa sunčane strane presvučen je Jupiterovom crvenom bojom. Meso ploda je žućkasto, hrskavo i jedro, umjereno sočno, blage je ugodne arome te skladnog vinsko-kiselog okusa. Slavonska srčika je zimska jabuka a održi se čak do ljeta.

Zeleni štetinac jabuka je daleko slabije kvalitete i manje je ekonomske vrijednosti. Meso mu je zelenkasto-bijele boje,mekano i oporo, kiselog i neskladnog okusa, bez arome. Ne može se dugo održati kao srčika a stajanjem gubi sočnost i postaje „brašnjav”

6.      Na osnovu rasprava u Nižoj poljoprivrednoj školi u Slavonskoj Požegi učesnici u ovoj anketi 1936. godine donijeli su zaključak da se za unapređenje voćarstva Savske Banovine slavonska srčika označi kao jedna od glavnih sorata jabuka.

I  26.veljače 2010. godine kao poznavalac mnogih starih sorti jabuka, uz podršku cijele komisije, iznio sam gotovo identičan stav kao u provedenoj anketi te smo proglasili upravo slavonsku srčiku vodećom sortom jabuka na napoj izložbi.

Uzgoj bez kemije

S izložbe starih sorata jabuka: slavonska srčika (Snimio Dražen Kopač / Acumen)
Brižniji uzgoj slavonske srčike među mnogobrojnim ljepoticama starih sorti bio bi korak više u lancu borbe za zdraviji život naših građana i očuvanja naše tradicije i kulturne baštine kao i očuvanju biološke raznovrsnosti i zdravijeg okoliša – bez kemije.

O morfološkim osobinama sorte i ostalim karakteristikama detaljnije sada nećemo govoriti jer ćemo to opisati u posebnoj knjižici o pučkoj polmologiji, koju pripremamo.