Tradicijske pregače – najslikovitiji dio nošnje i statusni simbol

Osim oglavlja, pregača je najslikovitiji dio pučke materijalne kulture i, dakako, statusni simbol. A Tradicijske pregače, uz onu o pisanicama, najdražana je izložba etnologinje i ravnateljice Muzeja Moslavine Kutina Slavice Moslavac. S kolegicom Editom Janković Hapavel, povjesničarkom umjetnosti i etnologinjom, ravnateljicom Galerije Stari grad Đurđevac, autorica je izložbe Tradicijske pregače Moslavine, hrvatske Posavine, Pokuplja i Banovine od 17. ožujka 2011. tri tjedna otvorene u kutinskoj Galeriji Muzeja Moslavine.

Čak šezdesetak pregača iz đurđevačke te pregače iz muzejske te nekoliko privatnih zbirki, primejrice glasovitoga Stjepana Šajnovića, Josipa Radočaja, Ankice Đurinec, Nevenke Srake i drugih, otkrivaju, kao što i autorice ističu u popratnome katalogu, izuzetnu etnografsku, dokumentarnu i umjetničku vrijednost. Nije, uostalom, bez razloga umjetnik istančane ljepote Ivan Lacković Croata bez razloga počeo skupljati tradicijske, napose posavske pregače i u svojoj ih zbirci darivao rodnome kraju.

Za jednu pregaču  cijela zima

Ljepota je to koja ostavlja bez daha. Kako i ne bi kad je, kako reče jedan od posjetitelja zagledan u čudesan rad, za samo jednu takvu pregaču bila potrebna cijena jedna zima?!

Autorice kataloga podsjećaju na izradu baštinskoga tekstila te da je lan bio osnova u Posavini, Moslavini i Banovini, a konoplja nešto više u Turopolju.

Ukrašavanje tekstila, pišu Slavica Moslavac i Edita Janković Hapavel, bilo u samom tijeku tkanja određenim geometrijskim, animalnim ili vegetabilnim motivima, kao i vezenjem predstavljalo je isključivo ženski posao. U zadruama se on prenosio s koljena na koljeno, ali, ističu, motivi koji ukrašavaju ruho nisu suhoparno ponavljanje, ni šablonsko izvođenje starog motiva, jer svaka tkalja i vezilja je u svoj rad željela udahnuti dio vlastitog bića.

Umijeća prenošena od praslavenske starine


Umijeća prenošena od praslavenske starine, posebice crvenih i bijelih ornamenata u utkivanju, zatim bojanje nebijeljene lanene niti domaćim biljnim bojama, primjerice lukom, šafranom, travom pesevinom i slično, nabavljanja tvorničke i starinske svile talava, kupovnoga pamuka odnosno crnoga, crvenoga ili pravoga pisma, zatim vune utkana su u svaki cerntimetar nabrane neponovljive drevne ljepote.

Od ornamenata su tu i sitni križići, kružići, zvjezdice, stilizirane ružice ili rozete, valovnice…, koji su u novije vrijeme zamijenjeni raskošnim motivima cvjetnih kitica – cjelovite i narezane ruže, pupoljci, georgine, jaglaci, ljubičice, đurđice, potočnice, perunike, ljiljani… – i gemetrizirani životinski ornamenti – ptice, leptiri, pauni… Ruža je najčešći motiv, jer je pojam za skladno, savršeno, nježno i čedno, au kršćanskoj simbolici i duša, srce i ljubav. Simbol je i mladosti i prolaznosti. Ima i magijsku moć.



Uz različite tehnike tkanja žene su i različitim tehnikama vezenja, pa iglom kreiraju plosni vez, ovijenac, pečki vez, rasplet ili t5vez, kosovski, na vuzličke (križice), šupljiku (razni ažuri), na dva lišca, lozanje, za pol zabadanja itd.

Sloboda u izmišljanju mustri

Autorice podsjećaju na posvemašnju slobodu u smišlenkama, felama i muštrama, koje osmišljavaju osobito nadarene tkalje i vezilje, ali i na zabrane kada smiju a akada ne smiju radidi. Nikako, primjerice, na Božić, Uskrs, sv. Barbaru, sv. Luciju, Mladi petak, Kvatre…

Autorice podsjećaju i na značenje boja, kada se nosilo šareno a kada bijelo, zatim na različita vjerovanje te migracijske i građanske utjecaje na narodno ruho. Sva ta ljepota nastajala je uglavnom u 19. i početkom 20. stoljeća kada su se takve, urešene i u dublje i pliće nabore nafaldane, našnitane pregače, zasloni, zastori i fertuni nosili samo u najsvečanijim prilikama, a da se u žalosti i u starosti, a pogotovo za svaki dan, nosilo prosto, bijelo i neurešeno.

Nije bez razloga pregača završila i u pjesmi, koju je na otvorenju izložbe tradicijskih pregača izveo KUD Husain: «Dragi dragoj fertun kupi,/ a moj meni neće./ Cin-cin-cinde-linde/ čuj garava moja/ zakaj sam njegova…»

Piše Božica Brkan

Udruga proizvođača bučina ulja Hrvatske narasla na ivanićgradskoj Bučijadi

Kada je prije šest godine stratala Bučijada u Ivanić Gradu, malo je tko stvarno vjerovao u pobrojene ozbiljnije gospodarske nakane. Isprva kao turistički razlog da se trećega vikenda u listopadu vlakom dođe iz Zagreba u okolicu na bučnicu, juhu od tikve, po sjeme egzotičnih i ekoloških tikava ili po egzotične ukrasne plodova, bučino ulje, džem ili pekmez od buča, čak i po literaturu, jer je 2010. Grad Ivanić Grad objavio i knjižicu Marice Svetlečić «Neka buče govore jelom» o uzgoju tikava te sa stotinu receptura žena iz ivanićgradskoga kraja, buča je postala i vrlo respektabilan razlog za razgovor i za akciju.

Priredba je najprije  iskočila kao prva među sličnim bučno-tikvastim priredbama u zemlji, a zatim je, upravo zalaganjem Grada, 23. veljače 2011., u Ivanić Gradu osnovana i nacionalna Udruga proizvođača bučina ulja u Hrvatskoj. Izuzevši tri, istina najveće, pristupili su joj svi prerađivači bučinih koštica u ulje.  Oni žele zajedničkim nastupom (sjeme, gnojiva, zaštitna sredstva, poticaji, zajmovi, tržište…) pojednostaviti svoje poslovanje te organizirano omogućiti onima koji nemaju mnogo zemlje da uzgojem različitih vrsta buča za različite namjene oplemene tlo, a i kućni budžet.

Najvažniji zadatak – povećanje proizvodnje i potrošnje bučina ulja

Povećanje proizvodnje i poboljšanje kakvoće osnovni su joj ciljevi. Zagledani, naime, u najpoznatije europske proizvođače bučina ulja, Austrijance, ovi su uglavnom sitni hrvatski  uljari uočili kako susjedi rado kupuju bezimeno u nas proizvedeno ulje u rinfuzi te ga prepakiranoga prodaju pod svoje, dakako, po mnogo unosnijim cijenama.

Hrvatski su se uljari odlučiti stoga udružiti, urediti tržište i, ne samo zato što je to sad moda, stvoriti prepoznatljivi brand ulja koje se tradicinalno do sada u nas trošilo najviše u sjeverozapdnoj Hrvatskoj odnosno u Međimurju, Zagorju i Zagrebu, a ima perspektivu i mnogo šire kroz novu gastronomiju.

Buče i tikve od mesa i koštica do ulja

Dio asortimana hrvatskih “crnih” ulja (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Ne samo, naime, da se tim «crnim» ili «koščičnim uljem» začinjava salata, bažulova odnosno grahova ponajprije, nego se kreiraju i zanimljiva jela kao što je u svome zaprešićkom restoranu chef Tomislav Špiček kreirao sladoled s bučinim košticama i bučinim uljem. Uz to, bučine koštice kroz mnoge se priredbe, primjerice kroz slastice «Babičini kolači», izvlače iz zaborava.

A otkad su uzgojene koštice golice, postale su i omiljen moderan snack poklonika tzv. zdrave hrane. Znana je, naime, zdravstvena korist bučinih koštica i bučina ulja, posebice za muški svijet koji ima problema s prostatom. Na to se, dakako, oslanja i uopće posljednjega desetljeća omiljenost tikava zbog mesa ploda, koje se može prpremati na mnoštvo načina.

Udruga proizvođača bučina ulja tragom uspjelijih proizvođača maslinova ulja

Vodstvo udruge na prvome sastanku (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Udruga proizvođača bučina ulja Hrvatske okupila je uglavnom sve proizvođače bučina ulja, izuzevši, na žalost, tri najveće. Pod predsjedanjem Ivana Grbića, vlasnika tvrtke Grbić d.o.o. iz Požege, najistočnije uljare za preradu bučinih koštica – ne računajući i one svježe otvorene u Srbiji?! – glavnim je zadatkom istakla promicanje, razvitak i unapređenje proizvodnje bučina ulja, stvaranja robne marke bučina ulja i zaštite proizvoda posebne kvalitete, nastup prema tijelima i institucijama Republike Hrvatske u ime proizvođača, te poticanje i organiziranje izvoza ovog proizvoda.

Da bi to postigli, odlučili su – zagledani u kolege proizvođače maslinova ulja, koji su i mnogo brojniji i koji su odmakli mnogo dalje u svemu – definirati probleme i zadatke te ponuditi rješenja u području zakonodavstva, tehnologije, tržišta i edukacije. Tako, primjerice, kane pokrenuti dopunu Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu (NN 87/02) u području proizvodnje uljnih buča i bučinog ulja kako bi država bespovratno poticala i tu proizvodnju, sufinancirala kamate, subvencije za sadni materijal te projekte spodručja proizvodnje bučina ulja i uzgoja uljnih buča kroz proračune jedinica lokalne samouprave i županija. Iniciranje potpisivanja sporazuma jedinica lokalne i područne uprave i samouprave o poslovnoj suradnji sa zainetersiranim bankama gdje zainteresirani poduzetnici mogu podići zajmove.

Knjiga “Neka buče govore jelom” Marice Svetlečić

Također kane potaknuti donošenje pravilnika o bučinim uljima, kvaliteti i kontroli kvalitete, zatim akata koji će stručno definirati tehnologiju proizvodnje bučina ulja u suradnji s obrazovnim, zdravstvenim i znanstvenim institucijama u RH (Prehrambeno biotehnološki fakultet, Agronomski fakultet i dr.). Žele također utvrditi kriterije i način ocjenjivanja kvalitete bučinaulja te pravila kušanja.

Edukacija proivođača i buča i ulja, ali i – potrošača

Druga je skupina zadataka definicija i njegovanje dobre prakse u svim segmentima proizvodnje bučina ulja i edukacija proizvođača organizacijom seminara i radionica, tematskih rasprava i javnih tribina, grupnih posjeta sajmovima, seminarima i radionicama, promocija prilagođavanja poljoprivrednika ekonomičnijem i konkurentnijem načinu proizvodnje te prihvaćanje i primjena novih tehnologija; podizanje ekološke svijesti poljoprivrednika kroz stručna predavanja i savjetovanja.

Marica Svetlečić, autorica knjižice i tajnica udruge (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Treća skupina zadataka usmjerena je poticanju potrošnje bučina ulja i njegova vrednovanja: edukacija građana i potrošača kroz javne istupe članova Udruge i promidžbeni materijal; poticanje prodaje proizvoda od bučinih koštica i ulja, a posebice njihov izvoz u EU; edukacija mladih koja podrazumijeva uključivanje djece u rad udruge, njihovo osvješćivanje od malih nogu kroz predavanja u vrtiću i osnovnoj školi i njihovo sudjelovanje u različitim ekoakcijama.

Četvrta je skupina zadataka promidžba, kako osposobljavanjem članova Udruge za kontakte s medijima i organiziranje njihovih medijskih istupa, tako i izradom suvenira Udruge i djelatnosti proizvodnje bučina ulja te zajedničkih promidžbenih materijala, zatim izdavanje stručnih časopisa, biltena i brošura spodručja proizvodnje, prodaje i primjene bučina ulja.

Brojne manifestacije za stručnu i široku javnost

Jedan od uobičajenih prizora s Bučijade u Ivanić Gradu (dokumentacija Grada Ivanić Grada)

Slijede potom manifestacije Dani bučinog ulja, ocjenjivanje bučina ulja, organizacija prigodnih programa i sadržaja, druženje, upoznavanje i razmjena iskustava među proizvođačima bučinog ulje iz cijele Hrvatske i šire. U okviru manifestacije Dani bučina ulja planiraju i stručnu raspravu o bučinu ulju i zdravlju odnosno o blagotvornom djelovanje bučina ulja na zdravstvene probleme. Planiraju organizirati i sajam na kojem će prezentirati kvalitetu bučinog ulja, a također računaju i na sudjelovanje proizvođača na sličnim sajmovima i manifestacijama u inozemstvu.

Šestu skupinu zadataka nazvali su Markicom protiv manipulacije na tržištu – brend zemljopisnog podrijekla. Proizvođači bučina ulja smatraju kako je pri izvozu bučina potrebno zaštititi zemljopisno podrijetlo proizvoda prema Pravilniku o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla hrane Ministarstva poljoprivrede prema pravnoj stečevini Europske Unije da se njime ne bi moglo manipulirati na tržištu. Udruga ima za cilj promovirati i stvoriti brend hrvatskoga bučina ulja te ga promovirati doma i u inozemstvu.

Uz ostalo, kane okupljati članstvo, organizirati zajedničke nastupe na sajmovima, izložbama i drugim manifestacijama s ovoga područja, poticati druženja i razvoj humanih i plemenitih odnosa među članstvom, surađivati  sa svim udrugama u ekologiji, poljoprivredi te udrugama koje djeluju na očuvanju biološke raznolikosti zemlje i srodnima.

Tekst Božica Brkan

Više informacija o Udruzi i uzgoju buča za preradu u bučinu ulje u Gradu Ivanić Gradu, Marica Svetlečić, tel. 012831376, e-pošta marica.svetlecic@ivanic-grad.hr

 

Kako posaditi voćku u kućnome vrtu?

Sadnja voćke u kućnim vrtovima, tumači dr. sc. Ivo Krpina, drugačija je od one u plantažnim voćnjacima, jer ne traži ni prethodnu analizu tla, a ni duboko oranje niti meliorativnu gnojidbu.

Kako da pravilno posadite voćku, za Živi selo savjetuje dr. sc. Ivo Krpina, jedan od najuglednijih stručnjaka u nas, i sam voćar, kod kojega smo i snimili postupak sadnje uz pomoć njegovih suradnika. Živi selo i reporter Dražen Kopač potrudili su se da vam što jednostavnije i što točnije prenesu postupak kako vam sadnja ne bi bila muka nego zadovoljstvo.

Dr. sc. Ivo Krpina (Snimio Dražen Kopač / Acumen)

Ovoga se puta nismo upuštali u dvojbe je li bolje saditi u jesen ili u proljeće, zatim  koje voćke saditi na kakvu tlu, kako spajati različite vrste i sličnome.

Iako unaprijed upozoravamo kako je vrlo važno da o svemu tome vodite računa kako vam s ene bi dogodilo da vam se voćke međusobno guše, da se ne mogu oploditi i slično.

Svaka voćka zahtijeva svoju jamu…

Pri sadnji najprije iskopajte jamu promjera oko 50 cm i  duboku onoliko koliko je dubok korijen voćke, u slučaju kruške – jer nju smo nakanili posaditi – oko 40 cm.

Jama iskopana za voćku (Snimio Dražen Kopač / Acumen)

Prije nego sadnicu postavite u jamu – na podlogu (humku) od rahle zemlje – orežite (osvježite) joj korijen. Na taj će način lakše zarasti moguća oštećenja nastala pri transportu sadnice.


Kada je stavite u jamu, korijen prekrijte zemljom na koju potom stavi 5 l komposta ili humusne zemlje.

Posipanje kompostom (Snimio Dražen Kopač / Acumen)

Kompost idealan za korijen

Kompost je, objašnjava Krpina, idealno okruženje korijenu – niti je kiseo, niti alkaičan, a vodu upija kao spužva. Štoviše, zadržava je oko korijena, a istovremeno u sebi sadržava uravnotežen, optimalan omjer hranjiva.

Kompost vrlo koristan mladoj sadnici (Snimio Dražen Kopač / Acumen)

Nakon komposta cijelu jamu zaspite zemljom te lagano sabijte kako sadnica ne bi bila klimava. Također, sabijanjem korijen dovodite u najneposredniji kontakt sa zemljom.

Sabijanje zemlje oko posađene voćke (Snimio Dražen Kopač / Acumen)

Krpina ističe kako valja paziti da cijepljeno mjesto bude iznad razine tla te okrenuto prema jugu. Ako ga zaspete zemljom, pojašnjava, ‘žali bože što je voćka cijepljena’. Tada će korijen potjerati iz plemke, nadzemnoga dijela voćke, pa će plod, objašnjava, biti malen, sitan poput oraha.

Cijepljeno mjesto mora biti iznad tla (Snimio Dražen Kopač / Acumen)

Kolac sa sjeverne strane

Nakon sabijanja zemlje uz voćku, obvezno  s njezine sjeverne strane, postavite kolac.
Kolac postavite tako da bude voćki sa sjeverne strane (Snimio Dražen Kopač / Acumen)

Tada oko nje, iznad razine tla, napravite tzv. zdjelicu od rahle zemlje, koja će sprečavati otjecanje vode.

Oblikujte zdjelicu oko voćke (Snimio Dražen Kopač / Acumen)

Voćku plastičnim vezivom povežite uz kolac kako je vjetar ne bi savijao. Time sprečavate i gubljenje kontakta korijena odnosno korijenovih dlačica koje upijaju hranu sa zemljom.

Voćku dobro povežite uz potporanj (Snimio Dražen Kopač / Acumen)

Potom sadnicu voćarskim škarama prikratite na dužinu od oko 1,5 m. Treba napraviti ravni rez kako bi ozljeda bila što manja, 2-5 mm iznad gornjega pupa. Izuzevši na marelici, ranu nije potrebno zamazivati  voćarskim voskom.

Učvršćenu voćku prikratite (Snimio Dražen Kopač / Acumen)

Preko šupljega kolca – zalijevanje i prihrana

Nakon prikraćivanja u ranije pripremljenu ‘zdjelicu’ naspite dušično gnojivo, oko 50 g, pazeći pritom da ono ne bude preblizu stabljici. Ovo je gnojivo, upozorava Krpina, dosta agresivno i moglo bi ‘ofuriti’ voćku.

Voćku prignojite dušičnim gnojivom (Snimio Dražen Kopač / Acumen)

‘Zdjelicu’ zatim, bez obzira koliko je tlo vlažno, zalijte vodom. Zemlja će se tako dodatno slegnuti, čime će se popuniti šupljine u tlu.

 Na kraju voćku zalijte (Snimio Dražen Kopač / Acumen)

Za učvršćivanje stabljike Krpina savjetuje uporabu plastičnoga kolca, čija unutrašnjost nije ispunjena, pa se kroz nju, dubinski, voćka moža i zalijevati.  Kroz takav se kolac razblaženim gnojivom korijen može i prihranjivati.

Dr. Krpina savjetuje da voćku učvrstite uz šuplji plastični kolac kako biste je mogli kroz njega zalijevati i prihranjivati (Snimio Dražen Kopač / Acumen)

Tekst Dražen Kopač

Zanima li vas više korisnih savjeta, preporučujemo knjigu Voćarstvo Ive Krpine i suradnika koju je objavio zagrebački Nakladni zavod  Globus 2004.

Sadnice različitih vrsta i sorata možete odabrati u Voćarsko vinogradarskom centru d.o.o. u Zagrebu, Savska cesta 179, tel. 01 36 34 947, e-mail: vvv.centar@zg.t-com.hr .

Predlažemo vam nešto novo: posadite kumkvat!

Vrijeme sadnje voćnih sadnica podsjetilo me na zanimljivu voćku. Prije dvadesetak godina sa španjolskih i provansalskih tržnica nisam mogla izići bez vrećice meni tada nepoznata ploda, sitnih arguma koji se jedu zajedno s kožicom, a u Nici sam ih kušala i kao meni posve nejestiv specijalitet – ušećerene. Pisala sam o njima u Večernjakovu prilogu Vrt i prije nego me je kumquat ili danas kumkva  oduševio još više kao lončanica, minijaturni agrum za balkon, lođu, čak i prozor ili stan. Agronomi ga preporučuju za Dalmaciju, čak i ondje bolje za zatvorene prostore.

Latinsko ime Fortunella

Potječe od škotskoga istraživača Roberta Fortunea, koji je iz Kine u Kraljevski vrt u Londonu – a njegovo se ime vezuje i uz peonije, azaleje i krizanteme, godine 1846. prenio, danas i u nas uz Fortunellu crassifoliu najudomaćeniju, sortu Fortunellu margaritu Marketing se poigrao značenjem njegova prezimena, pa kumkvat opisuju i “nositeljem sreće”. Kinezi je zovu chichan, ki kan, zlatna mandarinka. U nas se udomaćio naziv ne prema kineskome i ruskoj pa i našoj starijoj literaturi, nego prema američkom engleskom cumquat. 

I u nas je kumkvat sve omiljeniji, ističe Mićo Brkanović, pionir u nas u uzgoju egzota, pa i u rasadničarstvu i sjemenarstvu, s višedesetljetnim isksutvom. Podsjeća da kumkvat potječe iz suptropskih, ali hladnijih područka Kine, pa i u nas obično kasnije kreće u vegetaciju. Stabla su mu niska, guste krošnje i tamnozelena kožasta lišća. Lijep je ures i kada cvate, a i ostave li se narančasti plodovi dugo u krošnji. Jajasti su, ne duži od tri i pol centimetra. Ukusni su, gokasto-slatko-kiselkasti, jedu li se kao grožđe, a od njih se može pripremiti marmelada, sok, mogu se spremiti u alkohol ili u šećer ili – predlažemo – ostaviti u šećeru na suncu poput višanja pa zalijati finom rakijom.

Egzoti, sjemenje, sadnice

Kumkvat je tek jedna od brojnih egzota Miće Brkanovića. Tako do sadnica nudi i argutu ili sibirski zeleni kivi, aroniju ili sobirsku oskorušu, bambus, drijenak, grinko, bijeli i crni dud ili murvu, kaki jabuku, kontinentalni badem, makluru, orah crvene jezgre, smokvu, vinogradarsku breskvu, žižulu…

Mićo Brkanović i Božica Brkan, urednica projekta Živi selo (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Uz svaku sadnicu preporučuje i literaturu o uzgoju i pripravi plodova – upravo je pripremio već peti katalog u nizu – pa ne čudi što i od sjemena ima čak 210 kultura iz porodice tikava (bundeve, tikve, dinje, lubenice, krastavci…), 40 sorta i vrsta rajčice, 50 vrsta raritetnog povrća koje se smatra i izuzetno zdravim, zatim 35 vrsta egzotičnog drveća i voća, 45 rijektih vrsta bjelogorice i crnogorice, 40 rijektih trajnih, cvjetnih, crvenastih vrsta itd.

Više informacija: Mićo Brkanović, p.p. 81, 44330 Novska, tel./faks 044 600 763, e-pošta mbrkanovic@gmail.com .