Hrvatske kućne/obiteljske zadruge – životno djelo dr. sc. Dragutina Pavličevića

Kad bi se birala najautentičnija i najsveobuhvatnija knjiga posvećena hrvatskome selu a objavljena u čak nekoliko posljednjih desetljeća – a nije da ih nisam čitala – svakako bih predložila da to bude knjiga predstavljena potkraj listopada 2010. godine u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu Hrvatske kućne/obiteljske zadruge – životno djelo dr. sc. Dragutina Pavličevića.

Dvosveščano djelo u prvome dijelu obrađuje građu do 1881., a u drugome nakon 1881. godine. Izdavač Golden marketing – Tehnička knjiga odvažno je kao reprint objavio prvi dio objavljen još 1989. godine kako bi današnjim čitateljima predstavio zaokružen višedesetljetni rad povjesničara kojemu su već i nakon prve knjige znanstveno i stručno komplimentirali i strani i domaći kolege kolege povjesničari (doc. dr. sc. Željko Holjevac), a sada i pravnici (prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović), sociolozi (prof. dr. sc. Ivan Rogić) te etnolozi (prof. dr. sc. Milana Černelić).

Kapitalno djelo povijest hrvatskoga sela

Na ukupno gotovo 800 stranica autor je prikupio obilje raznovrsne građe koja se bavi kućnih/obiteljskim zadrugama te ih ne samo razlikuje od drugih sličnih u regiji i na kontinentu nego i od raznovrsnih drugih zadruga. Kroz zakone, novinske i političke tekstove, ankete i postojeća iztraživanja autor je uspio objektivno oslikati i ukupni život hrvatskoga sela i to u svim tipovima u 19. i 20. stoljeću te naznačiti utjecaje i na današnjicu ne samo na ruralni prostor.

Knjiga koja bi zacijelo mnoge znanstvenike mogla ponukati na dodatna istraživanja.S razlogom ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar prof. dr. Vlado Šakić  djelo naziva «jednim od kalitalnih djela hrvatske povijesti i Pavličevićeva djelovanja» a urednik knjige Hrvatske kućne/obiteljske zadruge Ilija Ranić govori kako «autor ni jedan detalj nikad nije prepuštao slučaju». Uz to, treba li reći, da knjiga teži i za potpis više nih? Profesor Šeparović smatra kako je to «kapitalno djelo povijesti našega sela, kojem je posebice ekonomska i socijalna povijest još neistražena» te uopće, po mišljenju mnogih, nedostaje interdisciplinarna i komparativna istraživanja.

Povijesno istražanje ćita se kao popularna povijesnica

Etnolozi, primjerice, imaju bogata istraživanja još iz vremena Milovana Gavazzija, koja na žalost, do sada nisu šire objavljena, a laički gledano čini se kako je problem u definiciji što je to uopće kućna/obiteljska zadruga kako ih postavljaju različite struke, ponajprije povijest i etnologija. Dakako, što jer kućna/obiteljska zadruga, kako je Pavličević naziva, možete doznati iz knjige, koja se, iako znanstvena, prebogata istraženim izvorima i citatima (dakako, i literaturom!) čita kao popularna povjesnica mnogih ponajprije ruralnih obitelji aktualne sve do sredine prošloga stoljeća.

Piše Božica Brkan

Objavljeno 28. studenoga 2010.

O statusu i ulozi žene u ruralnim područjima – međunarodno

Glavna tema kuloara 1. Međunarodnoga znanstvenog skupa Status i uloga žene u ruralnim područjima, što se održavao 17. i 18. studenoga 2010. u zagrebačkome hotelu International, od prve pauze do samog finala bile su riječi Gordane Sobol, predsjednice Saborskoga odbora za ravnopravnost spolova. Unatoč tome što predsjeda tako važnim nacionalnim tijelom i što su joj tema bile njegove aktivnosti za ravnopravnost, gospođa je Sobol, kako se moglo čuti, dobrano promašila ne toliko spolno koliko u ravnopravnosti. Promašila je i priliku i mjesto i u svome se, reklo bi se uobičajeno kurtoaznome, izlaganju uz obilježavanje Svjetskoga dana seoske žene okomila na – izbor Najuzornije hrvatske seoske žene.

I dok se predsjednici parlamentarnoga odbora, kao uostalom i svim redom na početku skupa prisutnim političarima, žurilo na Markov trg na raspravu o budžetu, uz kavu u Miramarskoj spominjalo se, primjerice, četvoro djece posljednje, o Svjetskom danu seoske žene prije mjesec dana, izabrane Najuzornije. Kako se političarima uvijek žuri, gospođa Sobol, na žalost, nije ni mogla čuti negodovanje rijetkih prisutnih stvarnih seoskih, k tome i uzornih, pa i dosadašnjih Najuzornijih seoskih žena.

Nauzornije – najzaostalije ili najpoduzetnije?

Štefica Krčmar, potpredsjednica udruge Najuzornije hrvatske seoske žene (snimila Božica Brkan)Ne htijući zapravo nacionalni, po nama stranački i svjetonazorski spor, rješavati na međunarodnoj konferenciji, na molbu organizatorica tek na samome završetku skupu se obratila Štefica Krčmar, potpredsjednica Udruge najuzornije hrvatske seoske žene. Mišljenje gospođe Sobol usporedila je s prodikom svećenika u crkvi za one koji na misu nisu ni došli.

Na skupu su, naime, od seoskih bile žene koje se ponajmanje mogu smatrati, kao što mnogi žene ruralnih područja i smatraju, neobrazovanima, zaostalima i tome slično. Neovisno o tome koliko imaju djece, zemlje i slično te kojoj stranci pripadale. Većina njih su poduzetnice – sama Štefica vodi starački dom u svome selu Gornji Desinec kraj Jaske – a svoje kćeri, a kako je osobito nagrasila, i sinove odgajaju tako da budu ponosni što žive na selu od svoga rada te da to poštuju.

Ukratko, naišla je na gromoglasno odobravanje, jer je upravo izbor Najuzornije hrvatske seoske žene unatrag više od desetljeća jedan od sjajnih primjera društvene potvrde žena s ruralnih područja. Štefica je inače prva izabrana, kada je taj izbor, koji kao ideja krči put ženama uopće, a posebice onima osobito diskriminiranima sa sela, startao kao skromni pilot-projekt u Zagrebačkoj županiji.

Dakako, mogu se analizirati kriteriji izbora, ali pravo na to imaju najmanje oni mjerodavni koji ne uspijevaju odvojiti ni toliko vremena da jednom godišnje prisustvuju nacionalnome izboru, a kamoli da se založe za drugačiju, ponajprije materijalnu podršku seljakinjama. (Na žalost, iako je Vlada RH bila pokrovitelj skupa, prisutni su sa žalom uočili izostanak predsjednice Jadranke Kosor, čija bi podrška itekako pomogla ideji i nastojanima vezanima uz status seoske žene.)

Zapostavljene i medijski

Procjena vaše novinarke – koja od početka sudjeluje u izboru ne samo perom – jest da se zacijelo radi o medijima manje atraktivnoj temi, jer su i međunarodnoj konferenciji prisustvali novinari, uglavnom novinarke, da se mogu nabrojiti gotovo na prste jedne ruke.

Karmen Sinković, s Jelenom Đugum moderatorica konferencije (snimila Božica BrkanTo je hvalevredniji trud organizatora Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvitka (poimence moderatorice konferencije dr. sc. Jelena Đugum i Karmen Sinković) i Ureda za tehničku pomoć i razmjenu informacija Opće uprave za proširenje Europske Unije sa sjedištem u Bruxellesu (TAIEX) uz pomoć Njemačkoga društva za tehničku pomoć (GTZ) i Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) da se u Hrvatskoj organizira 1. Međunarodni znanstveni skup Status i uloga žene u ruralnim područjima 17. i 18. studenoga u povodu obilježavanja Svjetskoga dana seoskih žena 15. listopada. Zakašnjenje, ma kako opravdao, i tu je simbolično.

O ruralnim ženama iz vizure 15 europskih zemalja

Sudjelovalo je 163 osoba iz 15 zemalja odnosno 130 iz Hrvatske iz brojnih državnih tijela, udruga, obiteljskih gospodasrtava itd. a ostali iz: Slovačke, Finske, Francuske, Švedske, Turske, Nizozemske, Mađarske, Slovenije, Velike Britanije, Irske, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Kosova, Turske i Albanije. Predstavljeno je 25 predavanja.

Hrvatske seoske žene predstavile su se i pjesmom, izložbom ručnih radova i prehrambenih proizvoda te modnom revijom nadahnutom narodnim ruhom. Neke su zemlje, poput Turske, poželjelo i na svome tlu obradu slične teme (i to iz muških usta!), a neke su se, poput Slovačke, pohvalile suradnjom već uspostavljenom s Hrvatskom. Uz ostalo, prošle je godine na Plitvičkim jezerima održana i sličan nacionalni skup s gošćama iz nekoliko članica EU.
Strategija ruralnog razvitka status žene ni ne spominje!

Tradicionalni ručni rad kao unosno žensko poduzetništvo (Snimila Božica Brkan)Razmjena iskustava je izuzetno vrijedna, to prije, kako je rekao ministar poljoprivrede Petar Čobanković, čak 90 posto našega prostora smatra klasičnim ruralnim te što 47,6 posto ukupnoga stanovništva još živi na selu. Promicanje rodne jednakosti u nas je važan posvuda, a osobito na selu, gdje su upravo žene, koje rade i u obitelji, kući, domaćinstvu, gospodarstvu često besplatno i na kojima su doslovce najmanje tri ugla kuće, najzapostavljenije.

Statusu žene na selu posvećena je Rezolucija EU iz 2008. godine, ali ga, kako je istakla baš Gordana Sobol, posve preskače i Strategija ruralnog razvitka RH od 2008. do 2013. godine. i danas, kako se čulo, «žena postaje poljoprivrednicom udajom za poljoprivrednika», a žene su, kako je istakla mr. sc. Helena Štimac Radin iz Ureda za ravopravnost spolova Vlade RH, «vlasnice samo 28 posto poljoprivrdnih gospodarstava, 0,3 posto obrta uspisanih u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, 0,2 posto trgovačkih društava i zadruga iz Upisnika te 18 posto od sveukupnog broja upisanih hektara obradivih poljoprivrednih površina».

Emancipacija u obitelji i društvu

U stvarnosti se može naći sve više lijepih primjera samosvijesti i ekonomske i opće emancipacije seoskih žena. Osobito su zanimljivi područji maloga i srednjeg poduzetništva, proizvodnje i (agro)turizma itd. Poseban se pozor pridaje obrazovanju (ne samo formalnome nego i neformalnome te cjeloživotnome), zapošljavanju, zdravlju, promicanju poduzetništva, političkoj participaciji (samo 12 posto je članica vijeća općina, a samo 4,7 posto načelnica općina!) i sličnim temema koje bi već uz malo više zalaganja i ulaganja mogle poboljšati život žene i uopće život na selu te ruralna područja održati živima.

S nestrpljenjem stoga očekujemo i novi skup, a isto tako i rezulate ankete «101 pitanje o stanju svijesti žene na selu»: dosad je ispitano oko 700, a ove i iduće bi godine trebalo biti ukupno 2000 žena iz seoskih sredina cijele Hrvatske.

Tekst i fotografije Božica Brkan

Objavljeno 28. studenooga 2010.