Prodaja seljačkih proizvoda

Robert Črep i Kristijan Jelaković autori su knjižice Hrvatskoga zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu “Oblici izravne prodaje seljačkih proizvoda”. Taj, jedan od stručnih materijala načinjenih u zavodskome Odjelu za agroekonomiku, oslanja se na ideje i dugogodišnji rad inače i recenzenta knjižice prof. dr. sc. Damira Kovačića sa Zavoda za marketing zagrebačkoga Agronomskog fakulteta te njegovu knjigu “Izravna prodaja seljačkih proizvoda”.

Kako uvodno piše ravnatelj zavoda dr. sc. Ivan Katalinić, nezadovoljni globalizacijom tržišta prehrambenih proizvoda, naši se potrošači rado vraćaju u prošlost, kada su vikendom odlazili na gradsku tržnicu ili na selo u kupnju proizvoda neupitne kakvoće i poznatog podrijetla. Ti kupci seljačkih proizvoda izravnom prodajom i te kakav su potencijal za još brojna seljačka kućanstva koja nisu kadra proizvoditi velike količine poljoprivrednih proizvoda i bave se tradicionalnim poljodjelstvom. Oni, kaže, proizvode male količine proizvoda koje plasiraju na tržište vlastitim prodajnim kanalima sve radi ostvarivanja određenoga dohotka. Razvojem izravne prodaje oni ostvaruju dodatnu zaradu. Posljednjih nekoliko godina sve su brojnije inicijative kojima se nastoji osuvremeniti izravna prodaja, a oživljavanje seljačkih tržnica u nas započelo je seljačkom tržnicom jagoda Zagrebačke županije 1999. Organiziraju se i seljački sajmovi, primjerice Proizvodi hrvatskog sela i Sajam obiteljskih vina, otvaraju vinske ceste itd., što izaziva zanimanje potrošača. Uz to se mijenjaju i dotad restriktivni propisi, potiču marketing i ulaganja, ali unatoč tome još se dio izravne prodaje odvija na crno te katkad u posve neprimjerenim uvjetima.

Cilj je knjižice “Izravna prodaja seljačkih proizvoda” – koja je, dakako, tek osnovna informacija o temi, a na naslovnici ima skulpturu Kumice na Dolcu akademskoga kipara Stjepana Gračana – unapređivanje poljoprivredne proizvodnje i povećanje tržišnosti proizvoda. Počinje, dakako, s definicijom izravne prodaje i razlozima zbog kojih je važna. Tumači potom pretpostavke izravne prodaje, posebice zakonodavni okvir i pravnu pomoć, zatim prigode za izravnu prodaju, rizike, potporu. Od najvažnijih oblika izravne prodaje knjižica potom razrađuje samoberbu, prodaju na gospodarskome dvorištu, vinotočje, prodaju uz prometnice, prodaju iz dostavnog vozila, seljačku prodavaonicu, gradsku tržnicu, seljačku tržnicu, seljački sajam itd.

“Oblici izravne prodaje seljačkih proizvoda” tiskani su u 1000 primjeraka, a više informacija od izdavača Hrvatskoga zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Zagreb, Kačićeva 9/III, tel. 01 4882 700, e-pošta hzpss@hzpss.hr te www.hzpss.hr .

Katalog kalkulacija

Brojne promjene u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, nastale zbog brzih integracijskih i globalizacijskih procesa na tržištu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, potakle su stručnjake Hrvatskoga zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu da objavi i “Katalog kalkulacija tradicijskih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda”. Stručna, proizvođačima vrlo korisna izdanja HZPSS-a obično se bave tehnologijom i granama primarne poljoprivredne proizvodnje, a ovo se bavi ekonomijom i proizvodima duge tradicije i nemale kulturne vrijednosti u ruralnim područjima. Oni, na žalost, kako uvodno ustvrđuje ravnatelj Zavoda dr. sc. Ivan Katalinić, još nisu šire ni zastupljeni ni prepoznatljivi na sve širem i zahtjevnijem tržištu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.

Gotove sve hrvatske regije poznate su po nekom od domaćih tradicijskih proizvoda, poput slavonskoga kulena i kobasice, domaće šljivovice, lozovače, paškog i tounjskog sira, sira škripavca, kiselog zelja i sličnih koji su proizvod jedinstvene recepture obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Cijene tih proizvoda i njihov položaj na tržištu postale su jedan od glavnih pokretača trendova povećanja zanimanja obiteljskih prehrambenih gospodarstava za proizvodnju autohtonih proizvoda. Stoga čak dvanaest autora razrađuje zakonodavni okvir zaštite izvornosti i zemljopisnoga podrijetla poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, metodologiju izračuna pokrića varijabilnih troškova tradicijskih proizvoda, modele izračuna takve proizvodnje na primjeru sira, suhomesnatih proizvoda, jakih alkoholnih i alkoholnih pića, nasada maraske, kiselog kupusa itd. Uz to donosi i popis zakonske regulative, literaturu i vrlo korisne adrese za kontakte i informacije.

Više informacija u izdavača Hrvatskoga zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Zagreb, Kačićeva 9/III, tel. 01 4882 700, e-pošta hzpss@hzpss.hr te www.hzpss.hr .

Vinska škola

Na nedavnome je božićnom domjenku u vinoteci “Svijet vina” u Božjakovini Kutjevo d.d. uz tri nova vina, koja još nemaju ni etiketu, predstavilo i knjigu Vinska škola Jensa Prieweam kojoj je suizadavač varaždinskome Staneku, čije smo knjige i izvonike i prijevode već predstavljali u Vrtu. Vinska škola dobrodošla je zbog nekoliko stvari. U vrijeme kada nitko ne bi htio priznati da nešto o vinu ne zna i kad se nudi i objavljuje nekoliko raskošno opremljenih vinskih “škola”, “enciklopedija” i “monografija”, ova je knjiga početnica za svakoga, ali i za ambicioznije. Jedni se njome kao pouzdanim vodičem mogu tek otisnuti u svijet vina, a drugi ispraviti pogrešna te ublažiti uzaludna znanja. A sve što treba znati o vinu o ispravnome ophođenju s vinom odnosno, kako autor kaže, najljepštom namirnicom na svijetu, je – otprilike – miris, okus, čaše, temperatura posluživanja, čuvanje, godišta…

Zanimljivo pripovijedanje o idealnome vinskom podrumu, o tome kako je vino došlo u bocu, o zatim o bijelim i crnim te posebnim vinima nastavlja se otvaranjem boce počevši s kapicom, izvlačenjem čepa, predstavljanjem različitih najboljih vadičepa, kakvoći čepa te disanju vina. Posluživanje vina usredotočeno je na ospravno točenje, talog, zamućenost i mjehuriće, ali i to koliko uopće vina uliti u čaše, kako čuvati bocu, posebice napola punu. kad je o temperaturi riječ, ne izostaje, dakako, ona prava, zatim rashlađivanje bijeloga i temperiranje i dekantiranje crnoga vina. koja je prava čaša? I to možete otkriti prije negoli se otputite dublje u svijet vina i njegovih aroma te nenadmašne kušače. iza toga slijedi priča o odnosu vina i zdravlja s glasovitim francuskim paradoksom, vina i dodataka, skladištenju u kupovini vina, vinu i jelima. deset najupornijih vinskih legendi poput one da najbolja vina potječu iz Francuske ili da ispod 10 eura nema dobrih vina do one da prekooceanska vina ne mogu stariji, slijedi – hrvatska. Istinska. O Kutjevu, uključujući i povijest, i glasovitu vinsku arhivu i De Gotho kao i gastronomski vodič. Valja svakako reći da su, uz dopuštenje autora, i druge vinske ilustracije iz Kutjeva, čak i naslovna na kojoj autor otvara bocu – De Gotha. Zastupnici obrazovanja i odgajanja po Bologni svakako bi postali pristaše ove knjige, koja će, iako naizgled s poduzetnom marketinškom notom, i bliskija i vjerodostojnija “učenicima” upravo zbog izvrsnoga domaćeg vina te jednog aod prvih vinogradarskih i vinarksih imena u nas.

“Vinska škola” moći će se već od ovoga tjedna naći u boljim knjižarama, a maloprodajna joj je cijene 180 kin.

Afrodit – afrodizijak iz Moslavine

To je hrvatski benedikt! tako je uskliknuo Siniša Križanec kušavši na prosinačkome Međunarodnom sajmu vina u zagrebačkome hotelu Regent Esplanade Afrodit. Oduševljenje njihovim aromatiziranim vinom bilo je melem na brigu i Mirjani Malogorski i Tomislavu Trdeniću kako će im proći zajednički projekt.

Afrodit“Nema valjda ljekovite biljke u Hrvatskoj koju ja ne bih poznavala”, govori gospođa Malogorski, menadžerica u svojoj tvrtki za proizvodnju i plasman bioproizvoda Gen u Sisku. Godinama je radila u inozemstvu te zaradu želi uložiti u posao koji je oduvijek sanjala. Još je kao djevojčica, naime, gledala kako njezina baka vodi prikupljanje ljekovita bilja za Nijemce i učila je od nje.

Uvjerena je kako mi nedovoljno poznajemo to svoje bogatstvo, kako ga premalo rabimo u prehrani i kako ne umijemo kreirati proizvode koji bi, jer svi su ih u današnjem brzome životu željni, bili izvrsno prihvaćeni u inozemstvu.

Gospođa Malogorski to je namjerila promijeniti te se prošle godine otputila u izuzetno zanimljivu avanturu uz podršku sisačko-popovačke Vinarije Trdenić. Najprije je isprobavala kako da uskladi ono najbolje iz trava i ono najbolje iz vina. Isprobavala je sa graševinom, rajnskim rizlingom i bijelim pinotom, a najboljim se pokazao sivi pinot. Ne samo zbog alkohola, koji je nužan za prožimanje i čuvanje vrijednih sastojaka.

Trdenić sin, Tomislav, radoznalo se predao istraživanju, kako kaže, začuđen što u nas toga još nema, a otac trdenić, Vlado, bio je skeptičan: “Što baš sivi pinot, naše najbolje vino, kad njega ionako dobro prodajemo?” Rezultat maceracije čak desetak trava je vino koje je Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo registrirao kao aromatizirano vino volodersko-ivanićkog vinogorja te prvo takvo u nas.

Ove u godine načinili samo 1300 probnih butelja vina s tajnom kompozozcijom ljekovitih trava, koje Mirjana radije opisuje i kao biljni pripravak za opuštanje te ga, rashlađena na 14 ºC, preporučuje prije spavanja. U lijepim čašama, dodaje. Iako će se zacijelo iskazati i kao aperitiv i kao digestiv, zbog sastava trava sigurno će se proslaviti među njezinim kolegama menadžerima, protiv stresa te kao afrodizijak. Preporučuje ga i kao piće za dijabetičare, budući da, istina, sadrži 12,1 vol. % alkohola i 23,3 g/l šećera, ali on potječe od trava, a ne šećera dodanoga inače suhome sivom pinotu.

Mirjanina kćer Helena, mlada ekonomistica koja se bavi marketinškim dijelom projekta, Tomislav Trdenić te Mirjana Malogorski.To vino koje bismo opisali profinjenim, elegantnim, baš šik, prošekove boje staroga zlata, predivna mirisa koji se, kako i okus, mijenja kako se spaja sa zrakom, koje nije gorko nego je ugodno pitko, lagano i koje tek straga na nepcu dotakne, tumače mi, primorskim vrijeskom, koji ima svojstva slična kadulji. Mirjana dodaje kako ne koristi planinske nego trave iz primorskih krajeva, snažnije, ali ih ne bere nego dobavlja certificirane od najvrsnijih dobavljača. Zanimljivo je da je unatoč travama vino čisto, prozirno, jer su ga filtrirali kako ne bi u njemu ostao njihov talog, koji bi nekima mogao biti odbojan.

A što ako Afrodit tržište otkrije koliko zaslužuje? “Bit ćemo spremni”, odgovaraju. Čak i tata Trdneić dodaje: “Nismo dali sav sivi pinot!” Uostalom, Trdenići su samo prošle godine u 2,7 ha mladog vinograda zasadili hektar sivoga pinota. Imaju sada 11,5 ha vinograda i proizvode oko 80.000 l vina u godini. Obogatiti se na našemu aromatiziranome vinu nećemo, ali je gušt već rezultat nakon zajedničkoga osmomjesečnog truda, eksperimentiranja travama i njege vina, koji su se tako lijepo sljubili u piće koje svakako preporučujemo kušati.

Afrodit će biti pakiran u petdecilitarske boce i prodavat će se po 290 kn, koliko je sada promotivno cijene butelje od 7,5 dl. Može se zasad kupiti putem interneta na stranici tvrtke Gen ili telefonom na 044/720-166. Plaćanje moguće American expressom, Mastercardom i Visom, a dostavljaju City expressom diljem Hrvatske.

Na Trnovki, jednom od bregova Moslavačke gore naišli smo i na župnika popovačkog Nikolu Sanjkovića, koji je, prije sv. Vinka i njegovih tradicionalnih «blagoslova» trsja. jedan od njegovih ministranata bio je i najnoviji proizvođač najboljega škrleta…. najavljeno je povlačenje asfalta na njihov brijeg, ogranak vinske ceste na kojoj su i Miklaužić, Brlić, Tušek i Belajac. Zanimljivo je da Popovača kani u poljoprivredu uložiti 1,2 milijuna kn, koliko i Sisak a 400.000 kn više od mnogo veće Kutine. A to, tvrde vinari, koji se vide i u agroturizmu, nije samo zbog toga što je Popovača s Kosrenom najbogatija hrvatska općina. (Božica Brkan)

Kako sam grafički oblikovao Živi selo

Jenio Vukelić, grafički dizajner iz tvrtke Pictoris, kreativni otac vizualnog identiteta projekta Živi selo.

Skica logotipaCijela ideja oko projekta Živi selo koji smo trebali i dizajnerski oblikovati najsnažnije je bila inspirirana idejom “imperativa Živi selo kao projekta koji bi trebao utjecati na samo selo da se, kao iz inata, trgne samo te da govori i onima na selu i onima izvan sela da se u svakome pogledu suosjeća sa selom, da se Živi zajedno sa selom”.

Dizajnom pokazati da autistično stanje u kaosu (ne)protoka informacija treba dovesti u red. Zaokružiti selo kao cjelinu, kao naše korijenje, ali ne zatvoriti ga da živi u izolaciji. Da sačuva svoje vrijednosti, ali da u isto vrijeme bude otvoreno za svaku pozitivnu informaciju ili komunikaciju. Simbol globalnog sela koji krugom podsjeća na Zemlju, krugom koji zaokružuje cjelinu, ali ipak je dovoljno otvoren u isto vrijeme ne previše izložen. Jer tu su prave vrijednosti koje treba sačuvati. To je taj krug koji kazuje da selo treba obuhvatiti kao cjelinu. Unutar kruga simboli sela, simboli iskonskih vrijednosti prirode i ognjišta složeni su u skladnu cjelinu. Poput forme mandale, to je obrazac po kojem svaki sadržaj dolazi na svoje mjesto, a krug drži sve elemente na okupu.

Završni logotipTaj savinuti rub daje znaku formu pečata, jednostavnost i čistoću. Asocira na kineski pečat. Nekada su kolekcionari slika u Kini na djela od posebne vrijednosti utiskivali svoj pečat. Osim što je to bio znak vlasništva nad djelom, više od toga, on je bio znak uvažavanja i priznanja njegove izuzetne vrijednosti. Iz toga se logično rodila ideja da se taj znak, osim što je simbol cijeloga projekta, stavlja uz radove koji pridonose razvoju projekta Živi selo.

Tipografija svojim serifima prati dinamiku znaka i svojim skladom, svojim temeljem u rimskoj kapitali, podsjeća na iskonske vrijednosti zemlje.

Nauzornija hrvatska seoska žena 2007.

Slađana Sesvečanec iz Gaja (Zagrebačka županija) 13. listopada uoči 15. listopada, Svjetskoga dana seoske žene, i 16. listopada, Svjetskog dana hrane, izabrana je u za najuzorniju hrvatsku seosku ženu 2007. Bilo je to u kapeli kraj Bjelovara, odakle je njezina prethodnica Zorica Šimunić Bojko. Slađanine su pratilje Ankica Stepinac iz Brezarića kraj Krašića (Zagrebačka županija), i Željkica Golubić iz Kalinovca (Koprivničko-križevačka županija). Natjecalo se ukupno 15 žena iz šest županija, na žalost, samo kontinentalnih.

Ovogodišnja pobjednica obrađuje 15 ha zemlje, ima dvoje djece i vrlo je aktivna u životu svog sela, kao i njezine konkurentice. koje su se predstavile i svojim proizvodima i umijećima, o kojima će izvješće biti poslano i FAO-u.

Izbor najuzornije hrvatske seoske žene u Hrvatskoj pokrenut je po ideji mr. sc. Josipa Kraljičkovića, pročelnik ureda za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvo Zagrebačke županije. Isprva kao županijski pilot-projekt. Dosadašnje su pobjednice: 2000. Štefica Krčmar iz Gornjeg Desinca (Zagrebačka županija), 2001. Đurđica Dobrica iz Rakovca (Zagrebačka županija), 2002. Slavica Murat iz Cerne (Vukovarsko-srijemska županija), 2003. Štefica Ponder iz marinbrod (sisačko-moslavačka županija), 2004. Štefica Tukša iz Gornje Rijeke (Bjelovarsko-bilogorska županija), 2005. Marijana Đurić iz košutarice (Sisačko-moslavačka županija) te 2006. Zorica Šimunić Bojko iz Gornjih Mosta (Bjelovarsko-bilogorska županija).

Seoske žene koje su se natjecale za titulu najuzornije, dakle koje samostalno ili s obitelji proizvode poljoprivredne proizvode, žive na gospodarstvu upisanom u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, uživaju ugled u svojoj sredini, imaju lijepo uređeno gospodarstvo, čuvaju hrvatsku kulturnu baštinu te se brinu o dobrobiti životinja i zaštiti okoliša, osnovale su i Udrugu Uzorna seoska žena, a predsjednica joj je Marica Dušak iz Gradečkog Pavlovca. Po njezinu su mišljenju žene na selu   čuvarice obitelji i sela. zbog njih naša sela nisu mrtve, nego i dalje žive, jer one im udahnjuju dušu radom u KUD-ovima, DVD-ima itd. (Božica Brkan)

Umirovljeničko selo

Reagiranja:
Sanja Kranjc, dipl. socijalna radnica
Zagreb, Ul. Drage Gervaisa 19
tel. 091 36 96 027

Redovita sam čitateljica dnevnog lista Večernji, pa i tako redovito pratim prilog Vrt, kojeg ste vi urednica, i uvijek nađem nešto, korisno, pametno i interesantno u tom vašem prilogu.Od svih priloga, koje neke i psrmeim, jako me je razveselio prilog od 11. listopada 2007. godine, a osnovi se na prilog sa okruglog stola Selo čeka svog glasnogovornika. Jako mi je žao što nisam znala za taj okrugli stol, jermožda bih se mogla uključiti i ja sa svojim projektom. Bit ću slobodna pa vam samo ukratko napisati o kakvom se projektu radi, a vi ćete ocijeniti može li se uklopiti i u veliki projekt živi selo.

Ja sam dipl. socijalna radnica, a radni sam vijek odradila radeći sa starijom populacijom. Prije šest godina otišla sam u mirovinu, ali sam nakon što mi je prošao šok od visine dobivene mirovine (1980 kn) za 35 godina rada, odlučila da se ne smijem umiriti i da moram još nešto dati struci, a i našim umirovljenicima. Kako sam veliki zaljubljenik prirode – sela i često boravim izvan urbane ludnice, primijetila sam jako puno napuptenih imanja. To me je prvo ražalostilo, a onda podsjetilo na zaboravljavene, zapuštete umirovljenike, i tako se rodila ideja za projekt koji je dobio radno ime S.O.S umirovljeničko selo. na projektu radim već pet godina i u tih sam pet godina kontaktirala pismeno i usmeno sa puno njih za koje sam bila uvjerena da će prepoznati projekt, koji je dugoročan, a i velika potreba. Ali uvijek sam naišla na tyaj nestretan ali, koji, na žalost, u ovo naše ludo vrijeme, nema tko pročitati i pozabaviti se njime i završi u nečijim ladicama.

No ipak, moram se malo pohvaliti da je bio prepoznat od zagrebačke županije, koja još uvijek traži adekvatnu lokaciju, a ono što je do sada nije bilo to što bi oživjelo projekt.

Inače pilot projekt je bio prikazan na HRT-u u emisiji Dobro jutro, Hrvatska i dobio je dobru prolaznu ocjenu,a pohvale, pa čak i u dalekoj Švedskoj, gdje je gledan. Zatim je bio iznensen u listu za treću životnu dob Moj život. Ovo je malo da se hvalim, a to je dobro, da bi čovjek mogao dalje, a ja se i dalje borim, kao što vidite, i sigurna sam da će ga netko prepoznati.

Ovim mojim projektom želim spasiti napušteno imanje, selo, a za to treba mi samoza početak takvo imanje, selo, a to možemo pronaći zajedno, uz vašu pomoć jasno, ako će vam se projekt uklopiti u vašu akciju. U nadi i očekivanju vašega podgovora, bilo pozitivinoga ili negativnoga, šaljem vam svoje želje za daljnje uspješno poslovanje i rad na projektima i vođenu ovog važnog i korisnog priloga, kao i čestitike za dosadašnji rad.

Recept za tradicionalne češnjovke

A ma ljudi pomagajte! – vapi u svom e-pismu Zvonko Marunić. Živimo u inozemstvu vrlo dugo, više od 40 godina. Svake zime pokušavam napraviti domaće kobasice, ali mi to ne uspijeva. Naime, žena mi je prava Posavka i ma što ja napravio, jauče da to nisu one prave posavske češnjovke što ih je jela kao dijete.

Na internetu, u Vašem listu, čitao sam o udruženju koje namjerava promovirati prave posavske česnjovke. Stoga bih zamolio te ljude da budu dobri i da me spase jada te mi kažu kako da zadovoljim ženu i imam mir u kući, kako da napravim prave posavske česnjovke. Lijepi pozdrav Posavcima. Unaprijed hvala.

Odgovara Božica Brkan, glavna urednica projekta Živi selo

Poštovanim ljubiteljima češnjovki skrećemo pozor kako recepturu za robnu marku posavske odnosno sisačke češnjovke recept još nije dovršen, jer se isprobava više varijanti. No kada bude, bit će – zaštićen. Donosimo stoga drugi, ali provjeren recept za izvrsne češnjovke kakve se od davnina pripremaju u kontinentalnome dijelu Hrvatske, posebice u Posavini i Moslavini. Na žalost, za takve je termički neobrađene proizvode, kao i za kulen primjerice, vrlo bitno lagano dimljenje i fermentiranje te lagano sušenje na zraku. A morat će se složiti da nešto od okusa češnjovki kakav pamti i gospođa Marunić ima i u zraku – posavskome, moslavačkome… Nisu bez razloga obične kobasice s kolinja, u kojima je važan okus češnjaka koji im je nadjenuo i ime, postale tradicionalan hrvatski specijalitet!

Češnjovke

(za oko 10 kg smjese)
3000 g nemasne svinjetine od lopatice
3000 g nemasne junetine
4000 g svinjskih obrezaka (sa slaninom)
200 g soli
30 g mljevena papra
1 žlica šećera
2 dl bijelog vina
2 dl vode
2-3 glavice sitno tučena češnjaka
tanka svinjska crijeva

Meso narežite na veće kocke začinite solju, paprom i šećerom. Dobro izmiješajte, ostavite da odstoji na hladnome preko noći te sameljite (pola na reznu ploču promjera 10 mm, a pola na reznu ploču otvora 15 mm). Mljevenu mesu dodajte procijeđenu vodu od češnjaka, pa miješajte pola sata povremeno dodajući vino i po potrebi i vodu. Punilicom nadijevajte tanka svinjska crijeva. Oblikujte parove kobasica duljine 15 cm i povežite špagom. Objesite kolutove na drvene štapove i ostavite 2 dana na hladnu zraku.
Češnjovke poslužite kuhane ili pečene s pireom od krumpira i naribanim svježim hrenom. Možete ih i prodimiti te ostaviti da zriju do 40 dana.

Nije naodmet Češnjovke zapeći i čuvati u masti, a svježe ili lagano prodimljene možete mjesecima čuvati u zamrzivaču.

Što se sljubljivanja tiče, Češnjovke poslužite uz škrlet, graševinu i slična vina blage arome, osebujna bouqueta te svježega i skladna okusa, ohlađene na 8-10°C.