Ambiciozan i poduzetan prvi čovjek Lovinca Nikola Vidaković s tamošnjom Poljoprivrednom zadrugom odnosno zadrugarima i njihovim kooperantima, poduprtom znanjem Agronomskog fakulteta u Zagrebu i sredstvima za marketinšku pripremu Ministarstva poljoprivrede, otputio se u stvaranje robne marke ličkoga krumpira. Cijenjen među potrošačima poput međimurskoga, lički krumpir startao je u istraživanje sa trinaest sorta, a uglavnom se usredotočio na prednosti viktorije i crvenog rodea.

Sve u želji ne da se definira neka posebna lička, nego da se podigne kakvoća ponajprije sjemenskoga, a zatim i merkantilnoga krumpira. Osim ličkog tla, nadmorske visine i klime, po riječima prof. dr. sc. Milana Poljaka sa zagrebačke Agronomije, kakvoća branda lički krumpir podrazumijeva kakvoću izgleda pravilan, ujednačen), kemijsku (suha tvarm minerali i vitamini, teški metali itd.) i organoleptičku (boja, miris, sadržaj škroba), a za to valja osigurati i primjerenu tehnologijuu, organsku gnojidbu itd. Da bi certifikacija bila zaokružena, kontrola počinje od tla. Prvi je sjemenski krumpir predstavljen, među ostalim, na sajmovima Eko-etno i Jesen u lici.