Hrvatska agrarna struktura i agrarna politika – kronologija vremena i kako dalje?

Trosatni  okrugli stol organiziran u Matici hrvatskoj pokušao je pronaći odgovore za poboljšice u strukturi i agrarnoj politici, komplementarno zajedničkoj europskoj i nacionalnoj.

Dr. sc. Ljiljana Skočić Gašparac, pročelnica Matičina Odjela za poljoprivredu i organizatorica okrugloga stola, pozdravlja skup. Za radnim stolom slijeva prof. dr. sc. Miroslav Tratnik, državni tajnik u Ministarstvu poljoprirede Tugomir Majdark, zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir i moderatorica Božica Brkan (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)
Dr. sc. Ljiljana Skočić Gašparac, pročelnica Matičina Odjela za poljoprivredu i organizatorica okrugloga stola, pozdravlja skup. Za radnim stolom slijeva prof. dr. sc. Miroslav Tratnik, državni tajnik u Ministarstvu poljoprirede Tugomir Majdark, zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir i moderatorica Božica Brkan (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)

Hrvatsku je poljoprivredu u europskom kontekstu od njive do stola prof. dr. sc. Ramona Franić, prodekanica na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, kao što to čini svojim studentima, usporedila s plesačicom nacionalnoga folklora iz Lada: može u svijetu postići izuzetan uspjeh, ali prije toga mora biti odlična kod kuće, ako su joj odjeća i pokreti skladni, ali ako su joj pokreti neusklađeni s glazbom i međusobno, ako joj jedno rade ruke, drugo noge, ako izgled nije u skladu s izvedbom, neće uspjeti ni doma, a kamoli šire.

Dio publique (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)
Dio publique (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)

Naš je problem i što se često precjenjujemo što možemo na tržištu EU za od 500 milijuna potrošača, iako smo vrijednosno i količinski tek statistička greška EU politike. To bi mogao biti sukus okrugloga stola Hrvatska agrarna struktura i agrarna politika – kronologija vremena i kako dalje?, što ga je Odjel za poljodjelstvo Matice hrvatske organizirao 26. lipnja 2017. u zagrebačkoj Matičinoj palači i koji sam imala čast moderirati, sukladno misiji MH, kao nestranački i nadstranački stručni razgovor, a sve s ciljem promjena nabolje te da se potakne možda i parlamentarna rasprava.

Prof. dr. sc. ramona Franić. prodekanica na Agronomskom fakultetu u Zagrebu (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)
Prof. dr. sc. Ramona Franić. prodekanica na Agronomskom fakultetu u Zagrebu (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)

Sudionike je na početku pozdravila pročelnica Matičina Odjela za poljoprivredu dr. sc. Ljiljana Skočić Gašparec, a u temu je uveo prof. dr. sc. emer. Miroslav Tratnik podsjetivši   nas na kratku genezu (aktualne) agrarne politike u Hrvatskoj kao i na ključna pitanja koja su aktualna godinama, a koja očigledno nismo uspjeli riješti na pravi način.

Pozdrav sudionicima dr. sc. Ljiljana Skočić Gašparec (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)
Pozdrav sudionicima dr. sc. Ljiljana Skočić Gašparec (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)

Jezikoslovce i ne samo njih često ljuti što smo riječ politika zamijenili riječju politikama, prema engleskome policy, što obuhvaća drugačije značenje. No, što se agrara tiče, imamo najmanje zaista politike, zajedničku europsku i nacionalnu, hrvatsku. O tome je govorila
posebna gošća Marijana Petir, zastupnica u EU parlamentu.

Tugomir Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)
Tugomir Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)

Na okruglom su stolu sudjelovali predstavnici različitih institucija i tijela koja se bave agrarom od njive do stola, a u raspravi, svatko sa svog aspekta, sudjelovali su: Tugomir Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede; Božica Marković, direktorica Sektora za poljoprivredu u Hrvatskoj gospodarskoj komori; Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore; Ilda Stanojević, ravnateljica Hrvatskoga centra za zadružno poduzetništvo; Tomislav Trdenić iz Vinarije Trdenić, vinogradarstvo i vinarstvo; Nikola Domitran s OPG-a Domitran za pčelarstvo i vinogradarstvo; Željko Banjavčić, Hrvatska voćarska zajednica; Branimir Milčić iz povjerenstva za znanstveni razvoj gospodarstva HAZU, Juraj Orenda, prof. dr. Ante Kolega, zatim predstavnici Hrvatskoga meteorološkog zavoda, županija itd.

Prof. dr. sc. Miroslav Tratnik uveo je u temu

Prof. dr. sc. Miroslav Tratnik (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)
Prof. dr. sc. Miroslav Tratnik (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)

Uvodeći u temu Agrarna struktura i agrarna politika – kronologija vremena i kako dalje? prof. dr. sc. emerit. Miroslav Tratnik detaljno ju je razradio i problematizirao kroz niz okvirnih pitanja. Istakao je profesor Tratnik osobito nesustavnost, čije su posljedice disfunkcija i inercijsko poslovno i  razvojno kretanje, što znači gubitak kontrole i stihijnost. Agrarna struktura čini „esencijalno tkivo” poljoprivrede kao sustava, to je „profil” organizacijsko-poslovno-vlasničke slojevitosti nacionalne poljoprivreda i s njom povezanih komplementarnih djelatnosti te međusobno, vlasničko-organizacijski-poslovno usklađene s ciljem stvaranja većeg sinergijskog učinka poljoprivrede kao sustava.

Tomislav Trdenić iz Vinarije Trdenić, Popovača (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)
Tomislav Trdenić iz Vinarije Trdenić, Popovača (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)

Današnja agrarna struktura u nas povijesno je zadana događanjima (raspada feudalizma) i jačanja novonastalih tržišnih odnosa u poljoprivredi. U nas dominira u ravničarskome dijelu zemlje pruski put, a na priobalju i otocima kolonatsko-rimski vlasnički sustav. Prvi raspadom feuda stvara se okrupnjeni (nekad feudalni) posjed (Belje, VUPIK, PIK-Vinkovci i IPK-Osijek i dr.), a s druge strane, stvara se veliki broja parcelnog, sitnog zemljišnog-vlasničkog posjeda (današnjih OPG-a, čija je veličina i struktura rigidno mijenjana).

Nikola Domitran o iskustvima pčelarskoga OPG-a iz Prigorja (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)
Nikola Domitran o iskustvima pčelarskoga OPG-a iz Prigorja (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)

Podsjetio je kako se u pretpristupnom razdoblju pravno-vlasnički agrarna struktura oblikovala se kroz broj subjekata iz Upisnika (2011.): društava kapitala – 0,9 %, obrti – 1,4 % , obiteljskih poljoprivrednih organizacija (OPG) – 97,4 % i institucionalizirana-vlasnička-zadružno- kooperativna struktura – 0,2% .

Uvodno izlaganje pozorno se pratilo (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)
Uvodno izlaganje pozorno se pratilo (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)

Što su pokazali trendovi? Procesima tranzicije i privatizacije isticano je kako će temeljni nositelji naše agrarne strukture biti OPG-i. Tranzicijski procesi i vlasničko-kapitalna privatizacija, u „žižu svog tranzicijskog interesa stavlja (već) okrupnjenu zemljišnu strukturu-uvodi novu korporativnu poduzetničko-organizacijsku formu, društva kapitala u našu poljoprivredu. Drugi trend išao je u pravcu okrupnjavanja zemljišnog posjeda i poslovne organizacije kroz formu poljoprivrednih poduzeća (pojedinačnog ili većinskog vlasnika) kao društva kapitala, i to kupnjom zemljišta ili najmom od staračkih gospodarstava, projektiranjem i izgradnjom većih finalnih kapaciteta od raspoloživog zemljišta oslanjajući se primarno na najam, neraspoređenog državnog zemljišta i poslovnim  okrupnjavanjem, kooperacijom s preostalim (razvojno) slabijim OPG-ima.

OPG-i u sadašnjoj agrarnoj strukturi izostankom smišljenoga sustavnog pristupa (postojećih modela u svijetu i nas- zadruge/kooperative), agrarna struktura OPG-a inercijski” se diverzificirala u dva smjera i to u skladu s karakterom proizvodnje i veličini zemljišnog posjeda, stvarajući OPG-e tzv. „brendirane proizvodnje” (klasične i egzotične hortikulture i pašnim stočarstvom) a s ciljem stjecanja, primarno „drugog dohotka” iz poljoprivrede kao dopunskog dohotka, (kriterijima uključenog u poticajne ZPP-a), ali proizvodno fluktuirajuća, i OPG-a (pravno mješovite poslovne forme) većih površina, radno ekstenzivne proizvodnje (ratarska), ili stajskim kapacitetom te primarno jedinim dohotkom poljoprivrednog izvora i (nižeg) po jedinici kapaciteta.

Agrarna politika dio je nacionalne gospodarske politike i kao dio sustava treba djelovati s njom u širem komplementarnom odnosu: gospodarskom i ekološki održivom, demografskom i povijesno-kulturološkom. Agrarna politika raspolaže setom pojedinih mjera, a zadani cilj ostvaruje putem primjene određenog broja operativnih instrumenata (alata). Sustavni pristup podrazumijeva sustavno promišljanje mjera AP-a. Za sukladan (ZPP-ciljevima) i skladan (nacionalnim interesima) za poljoprivredni rast i razvitak, potrebno je „povlačiti” komplementarne mjere iz palete mjera agrarne politike, koje nikako ne bi smjele biti stihijske, parcijalne i palijativne, bez prethodnog poznavanja sfere njezina djelovanja i simuliranog interaktivnog učinka. Nerijetko se zaboravlja da je poljoprivreda i sve oko nje vrlo složen i slojeviti dio (ne samo) gospodarskog sustava posljedice čega su brzo uočljive.

Temeljne mjere agrarne politike prema obilježjima, načinu djelovanja i cilju primjene mogu se vrlo grubo razvrstati u skupinu ekonomskih, tehničko-tehnoloških, institucijsko-organizacijskih mjera. Najčešći su predmet javnih i medijskih rasprava (afirmativnih ili ne) one iz prve skupine, dok su ostale „uzgredno” operacionalizirane, posebice institucijsko-organizacijske. Upravo, one daju obilježje povezanosti i sustavnosti, najbrojnijoj u agrarnoj strukturi OPG-a, posebice u svjetlu novijih događanja.

Kao svojevrsno aktualno upozorenje stigle su medijske informacije, podaci objavljeni upravo na dan održavanja okrugloga stola prigodno uz promjenu zakona o OPG-ima. S jedne strane zaziva se neophodno osnaživanje OPG-a (Agroglas), a s druge se strane ilustrira brojevima: Od ukupno 165.167 registriranih OPG-a upisanih u Upisnik poljoprivrednika, čak 70.449 nema niti jednoga člana; jednoga imaju 58.232 OPG-a, četiri člana obitelji ima ih 2159, sa pet ih je 371, sa šest 46, a sa sedam ili više samo osam OPG-ova. Uz to, 21.000 OPG-a nema poljoprivrednog zemljišta. Istodobno u nekom sustavu potpora za koje se izdvaja novac iż europskog i hrvatskog proračuna evidentirano je više od 90.000 OPG-a. (Jutarnji list).  

U nas se nude vrlo različiti institucijsko-organizacijski oblici poslovnog okrupnjavanja usitnjene agrarne strukture (primarno OPG-a ali i drugih). Različitog su nazivlja, često, nekritički i posljedično, preslikanih iz EU- a (udruge, zadruge, klasteri, lokalne akcijske grupe, proizvođačke organizacije, pa čak ugovaranje) ali s nejasno definiranom ulogom i zadaćom u našoj agrarnoj strukturi (čak i paralelizmom) i poljoprivredi. Poruka i pouka iz najnovijih zbivanja nas traži, bezuvjetno pronaći institucijsku formu vertikalnog poslovnog povezivanja OPG-a.

Držim, pritom, istako je profesor Tratnik, argumentirano analizirati i odabrati, postojeću, inoviranu organizacijsku formu te selektivnim (iz košare ZPP-a) poticajnim mjerama, čim prije operacionalizirati. Pritom, „ne izmišljajući” nove, poslovne forme, već postojeće, poslovno osuvremeniti, koje bi bile, sa stajališta društvenog troška, osnivanja, organiziranja i uhodavanja, bile najviše učinkovite. Sukladno pozitivnom međunarodnom poslovnom iskustvu, i nespekulativnim poslovnim načelima zadružni poslovni model organiziranja ocijenio je najprikladnijim. Pritom, valjalo bi stvoriti nacionalnu, dragovoljnu zadružnu poslovnu mreže OPG-a, koja bi među članovima, solidarno, dijelila poslovne rizike temeljenu na finalnoj cijeni proizvoda (u lancu primarne proizvodnje, zajedničke dorade, čuvanja i prerade te zadružne ili’ti COOP-distribucije i marketa).

Kako dalje? – zapitao je na kraju prof. dr. sc. Miroslav Tratnika, dodajući na kraju:

Jesmo li „najsretnije izpregovarali” pristup EU i ZPP-u, znajući sve naše komparativne prednosti u poljoprivredi ili je to samo – „naknadna pamet”? S obzirom na zajedničke ciljeve EU-a, je li ZPP- direktivna (Direktivama – bez-pogovorna i obligacijska) ili Iindikativna (ciljno naznačena i kohezivna) agrarna politika i da li je „dopušteno” kroz vlastite, nacionalne mjere agrarne politike ostvariti neoportuni cilj ZPP-a, proveden na „za nas najprihvatljiviji način”, i autonomno”, bez dirigizma?

Izlaganje europske zastupnice Marijane Petir

Izlaganje europske zastupnice Marijane Petir izazvalo je nemali pozor (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)
Izlaganje europske zastupnice Marijane Petir izazvalo je nemali pozor (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)

Stara kineska poslovica kaže kako „za prolivenim mlijekom ne vrijedi plakati.“ Sve pogrešno u hrvatskoj poljoprivrednoj politici teško se može brzo ispraviti, međutim analiza propusta može pomoći da se greške ne ponavljaju.

U vremenu prije ulaska u Europsku uniju, a nakon provedene privatizacije čiji puni neuspjeh i muku pogođenih gledamo posljednjih mjeseci, Hrvatska nije organizirala poljoprivredni sektor prema najboljim praksama EU. Hrvatska nije ustrojila jaku poljoprivrednu Komoru, savjetodavna služba nije kapacitirana na način da dopire do svakog poljoprivrednika, nisu ustrojene organizacija proizvođača koje su trebale ojačati položaj poljoprivrednika na tržištu, nije riješeno pitanje raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem, nije riješeno pitanje preskupe cijene novca prilikom investiranja u poljoprivrednu proizvodnju, nije riješeno pitanje niskih mirovina poljoprivrednika, Hrvatska nije pripremila generacijsku obnovu hrvatskog sela… To se sve trebalo postaviti na svoje mjesto davno prije ulaska u EU, u trenutku kada smo izborili svoju državu, puno prije predpristupnog razdoblja.   

U predpristupnom razdoblju iz državnog proračuna nije osigurana ona količina novaca koja je bila potrebna da se hrvatski poljoprivrednici pripreme za utrku na zajedničkom tržištu, niti su bili pruženi okviri koji bi to slabo  financiranje učinili maksimalno učinkovitim. Također, novac se nije ulagao tamo gdje je prvenstveno bilo potrebe i tamo ga nikada nije bilo dovoljno. Devastacija hrvatskog sela nije započela ulaskom u EU, započela je ranije. 

U prvoj godini članstva po pristupanju EU tadašnji ministar pokazao je jasno sve što se ne smije raditi i kako se većina novaca EU za sedmogodišnje razdoblje može podijeliti stranačkim prijateljima u svega 2 godine što je naravno pogrešno. 

I ne želim više govoriti o prošlosti. Želim govoriti o onome što se sada može učiniti.

Djelovati je potrebno na više razina, (europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj, zakonodavnoj i nezakonodavnoj), a to djelovanje mora biti maksimalno usklađeno. Za poduzimanje pravih koraka potrebno je znati koji problemi muče naše poljoprivrednike. Njih muče dugi rokovi naplate, skupa cijena kapitala, nemogućnost plasmana proizvoda, uvoz proizvoda i gotovo dampinške cijene, niske otkupne cijene, volatilnost cijena, visoke cijene repromaterijala, pristup kapitalu, pristup kreditima, uvjeti otkupa proizvoda i nepoštena trgovačka praksa, otimanje i koncentracija zemljišta što rezultira teškim pristupom zemljištu za mlade poljoprivrednike i poljoprivrednike početnike, nesigurna i niska mirovina od koje se ne da živjeti, a sve skupa rezultira i napuštanjem ruralnih prostora pa dalje i napuštanjem same Hrvatske, elementarne nepogode (led, mraz, suša, poplava), neriješena osiguranja rizika poslovanja ili naplate šteta. Uz ove probleme koji muče poljoprivrednike u cijeloj istočnoj EU tu su i specifični hrvatski problemi poput neučinkovitog i presporog pravosuđa, neriješenog pitanja raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem, neprovođenje aktivnosti kojima bi odgovorili na ove probleme…

Potom, kad znamo koji problemi muče naše poljoprivrednike svaka odgovorna vlast te probleme treba, prvo htjeti, a potom znati riješiti.  

Kao zastupnica u Europskom parlamentu nastojim osigurati podršku svojih kolega zastupnika za donošenje europskih propisa koji bi trebali podržati i biti u sinergiji sa svakom suvislom nacionalnom politikom. (ruski embargo, zdravi obroci, minimalna mirovina, mali ribolov, označavanje proizvoda-meso, med, GMO free, vrednovanje šuma, obeštećenje za mraz).

Također, mogu predlagati rješenja koja će na europskoj razni riješiti sistemska pitanja koja muče naše poljoprivrednike, ali i poljoprivrednike drugih zemalja. Zajedno s kolegama zastupnicima jasnim traženjem i zagovaranjem promijenili smo stav Komisije, koja je još prošle godine tvrdila kako nije potrebno donijeti propis o sprečavanju nepoštene trgovačke prakse na europskoj razni, uz to da će se do kraja ove godine takav prijedlog uputiti u parlamentarnu proceduru.

Na europskoj razini ne mogu ispravljati loše poteze i krive izbore nacionalne politike, ali mogu se zalagati i zagovarati ona rješenja koja su našim poljoprivrednicima prihvatljivija i rješenja koja omogućuju bolju poziciju za naše poljoprivrednike na europskom i globalnom tržištu. Ono postignuto na europskoj razini, nacionalna razina mora znati iskoristiti. Jednako tako nacionalna razina treba jasno komunicirati svoje potrebe i želje. 

Zajednička poljoprivredna politika najdugovječnija je i najskuplja politika EU. Od 155 milijardi EUR-a EU proračuna čak 40 % rezervirano je za poljoprivredu i ruralni razvoj. Njen cilj je da osiguramo zdravu i kvalitetnu hranu za 500 milijuna građana EU i dostojan život za 12 milijuna poljoprivrednika.

Marijana Petir pokušala je predstaviti što više vrijednih informacija (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)
Marijana Petir pokušala je predstaviti što više vrijednih informacija (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)

Na europskoj razini u ovom trenutku pojednostavljujemo Zajedničku poljoprivrednu politiku, ali i cijeli paket financijskih propisa kako bismo korištenje europskih sredstava učinili lakše i brže dostupnim, smanjili administrativni teret za poljoprivrednike i države članica te postigli bolju sinergiju u korištenju različitih EU fondova izbjegavanjem dvostrukih procedura i spajanjem istovjetnih procedura kao i smanjivanjem nepotrebnih kontrola.

Božica Marković, direktorica Sektora za poljoprivreduu HGK (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)
Božica Marković, direktorica Sektora za poljoprivreduu HGK (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)

Vezano uz dizajniranje buduće Zajedničke poljoprivredne politike nekoliko je važnih tema koje će se nastojati riješiti novim zakonodavnim paketom koji će vrijediti na europskoj razini nakon 2021. godine. U tom se procesu otvaraju pitanja strukture proračuna za poljoprivredu. Postiže li ZPP u svoja dva stupa i s organizacijom zajedničkog tržišta željene rezultate? Je li potrebno izmijeniti tu strukturu? Dolazi li novac europskih poreznih obveznika u prave ruke? Ne održava li se cijena poljoprivrednog zemljišta umjetno visokom zbog poticaja u prvom stupu? Hoće li se ograničavati maksimalni poticaji? Ima li smisla smanjiti izravne poticaje i kako to smanjivanje kompenzirati u konačnom prihodu poljoprivrednika? Kako spriječiti koncentraciju zemljišta i omogućiti dostupnost poljoprivrednog zemljišta mladima i omogućiti generacijsku obnovu ruralnih područja? Ima li smisla spojiti proračun za programe ruralnog razvoja s fondovima koji podupiru kohezijsku politiku kako bi se ostvarila bolja sinergija tih politika? Po svemu sudeći, nakon Brexita, europski će se proračun smanjiti, a novaca za poljoprivredu će biti manje, međutim, to ne smije imati utjecaja na konkurentnost europske poljoprivrede. Pitanje veće uključenosti država članica nacionalnim potporama otvara problem jednakih uvjeta nastupa poljoprivrednika na zajedničkom tržištu.

To su sve pitanja koja se otvaraju, a svakoga dana ih je sve više i više. Za odgovore na ova pitanja treba se dobro pripremiti. Što je tu interes Hrvatske i što je tu interes hrvatskih poljoprivrednika? U dizajniranju naše nove Zajedničke poljoprivredne politike važno je imati jasnu predodžbu: kako želimo da naša sela izgledaju i kako želimo da naši ljudi žive? Na ta pitanja treba odgovoriti uskoro, pa već i do kraja ove godine. Prvi krug konzultacija Europska komisija završila je 3. svibnja. Zaprimili su preko 300.000 odgovora i prijedloga. Nisam vidjela da je u Hrvatskoj igdje, osim na mojoj web stranici, ta prilika za naše poljoprivrednike da kažu što žele, bila javno objavljena.

Također, razmatrajući potrebe europske poljoprivrede treba gledati i globalne konkurente – primjerice, SAD. Oni su svoju poljoprivrednu politiku zadnjih godina značajno izmijenili otvorivši vrata modelima osiguranja poljoprivredne proizvodnje i osiguranja prihoda, smanjujući tako rizik poslovanja svojim proizvođačima. Struktura EU poljoprivrede bitno se razliku od američke međutim neka rješenja, pogotovo ona financijske naravi i nama mogu biti interesantna. Pitanje smanjivanja volatilnosti cijena, pitanja osiguranja rizika i pitanja osiguranja prihoda poljoprivrednika te smanjivanja rizika poslovanja i proizvodnje teme su koje će s velikim interesom biti razmatrane u novom zakonodavnom paketu.

Dogovor uoči početka trosatnoga orkuglog stola: uvodničar prof. dr. sc. Miroslav Tratnik i moderatorica Božica Brkan (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)
Dogovor uoči početka trosatnoga orkuglog stola: uvodničar prof. dr. sc. Miroslav Tratnik i moderatorica Božica Brkan (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)

No, ako se i postavi dobar okvir na EU razini, koji mora biti toliko fleksibilan da obuhvati potrebe i želje svih država članica, pravo pitanje postaje provedba te politike na nacionalnoj razni. S „police ponuđenih raznih mjera budućeg ZPP-a“ potrebno će biti odabrati mjere koje su primjerene našim potrebama. I u ovom programskom razdoblju odabrane su određene mjere s „police ZPP-a,“ ali neke mjere nisu odabrane – poput potprograma za žene poljoprivrednice, ili pak za dobrobit životinja, primjerice. One mjere koje će biti izabrane moraju se opet oblikovati na način da budu usmjerene prema ciljanoj skupini kojoj je pomoć potrebna. Tako se primjerice ograničavanjima maksimalnih iznosa potpora može ograničiti odobravanje enormnih količina europskog novca u projekte koncerna koji potom za godinu, dvije propadnu.  

Marijana Petir i publika (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)
Marijana Petir i publika (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)

Na nacionalnoj razini naše probleme moramo rješavati kvalitetnim konkretnim zakonodavnim mjerama. U zakonodavstvu moramo riješiti sve ono što zakonodavstvom možemo. Međutim, ne treba zaboraviti i one nezakonske mjere – uvjeravanje, pregovaranje, medijske akcije, označavanje proizvoda, promoviranje domaćih proizvoda, promoviranje domaćih sustava kvalitete.

 Ako nemamo svojih ideja potrebno je pogledati što rade u Europi najuspješniji. Recimo, stručnjaci francuske mesne industrije, uz potporu Ministarstva poljoprivrede, hrane i šumarstva, pokrenuli  su početkom 2014. godine novu oznaku „Francusko meso”, koji jamči podrijetlo, stroge sanitarne propise i sljedivost proizvoda, a sve kako bi se poboljšala informiranost potrošača  o proizvodima. Socijalna komponenta oznake ukazuje na poštivanje zakona o minimalnim plaćama te poštivanja zaštite na radu francuskih radnika u proizvodnji toga mesa. Ovaj pristup omogućuje lako identificiranje mesa francuskog podrijetla. Oznaka također uključuje prerađene proizvode poput kobasica.

Francuzi također imaju oznaku za kukuruz „bez GMO-a.“ Tu oznaku može dobiti isključivo kukuruz proizveden u Francuskoj. Smatram kako bi i Hrvatska svoj imidž države bez GMO-a mogla kapitalizirati.

M. Petir, M. Tratnik i T. Majdak (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)
M. Petir, M. Tratnik i T. Majdak (Fotografija Miljenko Brezak / Živi selo)

Hrvatska poljoprivredna Komora i Hrvatska poljoprivredna agencija uz potporu Ministarstva mogla bi osmisliti oznaku „proizvod GMO-free regije“ (s hrvatskim grbom) koju bi besplatno imali pravo istaknuti svi proizvodi proizvedeni isključivo iz hrvatskih sirovina. Svaka pak uvezena sirovina morala bi imati odgovarajući certifikat koji poskupljuje proizvod. Hrvatski poljoprivrednik koji pak proizvodi isključivo putem domaćih sirovina za isticanje ove oznake ne bi imao troška. Uloga države bila bi isključivo zakonodavna i nadzorna. Na taj bi se način štitila hrvatska proizvodnja i hrvatski poljoprivrednik. Ili pak možemo propisati kvalitetu hrane, da jedino meso koje stiže u roku od 48 sati na police može biti u kategoriji svježeg mesa, ili pak one jabuke koje sadrže određene količine škroba i šećera mogu u prodaju, ili utvrditi neki svoj model kojim ćemo pomoći domaću proizvodnju. (npr. Mađarska, Rumunjska, Belgija…)

Primjenom takvih i sličnih mjera može se puno pomoći u postizanju željenih ciljeva – proizvodnji i dostupnosti dostatnih količina zdrave hrane te očuvanju sela i kvalitete života hrvatskih poljoprivrednika.

 Jer ako ljudi napuste sela, neće se ugasiti samo poljoprivredna proizvodnja. Tko će čuvati biološku raznolikost ako sela ostanu prazna, tko će čuvati naše vrijednosti. Selo nije samo poljoprivreda. Selo je koncept života važan za Hrvatsku.

Objavljeno 6. lipnja 2017.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ponovno u Piljenicama: Đuro Vidmarović obilježio 64 godina života i 40 godina umjetničkog stvaranja

K’o svadba! Čak je jedanaest automobila te subote uoči njegova rođenadana 1. travnja krenulo iz Zagreba na obilježavanje 65 godina života i 40 godina umjetničkoga rada književnika, književnog kritičara, povjesničara, političara i diplomata Đure Vidmarovića.

Dio Đurine “svadbe” u Piljenicama (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

A u rodnim Piljenicama Ogranak Matice hrvatske Lipovljani i Udruge žena Mlinarice – oboje vodi profesorica Melita Lenička – tome su se, nikad brojnijem skupu pisaca, slikara i drugih umjetnika, sve slavljenikovih suradnika i prijatelja, pridružili rodbina, seljani te gosti iz Matice hrvatske te brojnih drugih ne samo lokalnih udruga, društava i skupina kojima je njihov Đuro bio podrškom i kad je bio doma i kad je bio poslanikom u Skupštini Jugoslavije odnosno kada je u hrvatskome Saboru digao ruku za osamostaljenje ili je domovinu kao veleposlanik predstavljao u Ukrajini. No bogate se političke karijere ostavio da bi – pisao.

Dugogodišnji prijatelji i suradnici: Đuro Vidmarović i Dragutin Pasarić (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Mnoge je, ipak, iznenadio da se na svojim zlatnim obljetnicama, poslije prigodnoga filma o slavljeniku Dražena Žetića, predstavio sa čak trima svježe objavljenim knjigama: Hrvatsko-židovske teme (Spiritus movens, Kutina, 2011.), Ukrajinsko-hrvatske teme (Naklada Bošković, Split, 2012.) i Hrvatski Boke kotorske kroz povijest, Sjećanja i zaboravi (Hrvatska korovna zajednica Dux Croatorum, Tivat, 2011.). O njima su šire govorili Dragutin Pasarić i Aleksa Pavlešin.

Potpis na upravo predstavljenu knjigu: Đuro Vidmarović i Božica Brkan, kolegica i prijateljica, autorica teksta i urednica Živi sela i Oblizeka (Snimio Miljenko Brezak)

Sveobuhvatne, zanimljive i stilom i važnim temama, pisane s mnogo žara i potkrepe, odvagivanja, a tematski tako različite otkrivaju bit zanimanja odnosno narodnosti u Hrvatskoj ili Hrvate u drugim zemljama.

Velik je materijal prikupio i još ga mora obraditi i, želimo mu, objaviti, a osobito mu želim da napiše biografiju. Iako ozbiljnih tema kao povijesni svjedok, literarni, još nedovoljno poznato i priznato pismo puno duha koje ni malo ne zaostaje za njegovom rijetkom govorničkom vještinom.

Ona mu nije pomogla da mu ganutome ovaj put glas ne zadrhti.

Samo dio čestitara u obilasku Piljenica sa slavljenikom (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Kao i prijašnjih godina, svoje je goste poveo u razgledanje pitoresknih Piljenica, zelenih kao da je već Đurđevo tri djedna kasnije, najzapadnijega sela Slavonije koje samo rijeka Ilova dijeli od Moslavine. Ovog su se puta zadržali najprije u područnoj osnovnoj školi koja se sa tri etaže spustila na samo desetak učenika u četiri razreda učiteljice Lidije Popović, ali i dalje ponosno nosi ime Josipa Kozarca, koji je ovdje radio u obližnjoj šumi Carevini te napisao i – i danas tako aktualne – Mrtve kapitale i Tenu.

Ponovno u svojoj staroj školi (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

U šumi danas poučna staza nosi ime omiljene junakinje, po kojoj su nazvane i mnoge ne samo Slavonke, ali je osobito dojmljivo bilo predavanje na otvorenome, na dobru Šumarskoga fakulteta Opeke.

O povijesti je govorio šumarski inženjer Stjepan Crnko, koji ge tu godinama radio, dok nas je Đuro Vidmarović odveo u povijest, ne samo vlastitu, u sjećanja upravo na šumu koja je spajala dva sela njegova djetinjstva Piljenice i Trebež, nego i na rijeke i kanale pa u Domovinski rat, turska vremena, pretpovijest čijih ostataka također se danas tu nalazi. Prema istraživanjima – a tu ima zanimljivih patronima Vidmar, Vidmarić i Vidmarovići – Đurini su preci u ispražnjenu zemlju poslije turskih povlačenja naselili iz Bijele krajine, s posjeda Zagrebačke biskupije. Po drugoj su liniji, Prebendari, također bili crkveni kmetovi koji su se mogli slobodno seliti.

Izlet u šumu i u povijest odveo je nas pisce inženjer Stjepan Crnko (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

li bi se sve to moglo pretvoriti u zamamnu priču za obilazak, pogotovo uspiju li se obnoviti i mlinovi na Pakri, kako se krenulo, te podsjeti li se i na pilane. Tu nedaleko, uza Savu, prvi je etnopark Krapje, pa Park prirode Lonjsko polje, pa…

Razmišlja se u Piljenicama već i o susretu karikaturista, jer je tu rođen i slavni karikaturist Branimir Petrović , a neslužbeno se, zahvaljujući omiljenome kolegi Đuri Vidmaroviću, pisci već susreću.

Kozarčeva i Vidmarovićeva šuma Carevina uoči Đurina 65. rođendana (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Doživljaj je bio susresti se odjednom uživo i čuti Nevenku Nekić, Mariju Barbarić-Fanuko, Joju Ricova, Marije Peakić-Mikuljan, Nenada Piskača, Božidara Brezinščaka Bagolu, Josipa Paladu, Boženu i Željka Slunjske, Katarinu Brkić, članovu Pegaza i brojne druge koji godinama na različite načine surađuju sa slavljenikom. Poput napitnice stoga je u izvedbi tamburaškoga sastava KUD-a Lipa iz Lipovljana zazvučala pjesma Vodo, vodo oko starog mlina Melite Leničke što ju je uglazbio Franjo Rodić. I to u čast slavljenika. Obdaren je tako ne samo prigodnim i kurtoaznim darovima nego, s razlogom, uzdarjem prijateljstva i ljubavi.

Đuro Vidmarović u svome zavičajnom krajoliku uz Pakru (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Prvi Tjedan hrvatskoga bučina ulja – snažan iskorak u promidžbi

Osim što je njih dvadesetak uspjelo prodati oko 1500 litara ulja na izložbi u okviru ivanićgradske 8. Bučijade, proizvođači bučina ulja pripremili su niz zbivanja kako bi za svoj proizvod i njegove prednosti zainteresirali kupce, a uz ostalo, ishodili su obećanje o podršci Ministarstva poljoprivrede i u saborskoj raspravi prvi se put dogodilo da je pet zastupnika i spomenulo bučino ulje. Piše. MARICA SVETLEČIĆ, tajnica Udruge proizvođača bučina ulja Hrvatske.

Gastroradionicom Bučino ulje – ulje koje dolazi u visokoprofesionalnoj izvedbi Božice Brkan, urednice Oblizeka i chefa Roberta Slezaka, može se reći zaljubljenika u buče i bučino ulje, započeo je Tjedan hrvatskog bučinog ulja.

Prezentaciji bučina ulja pridružila se i nutricistica Biotechnicona Martina Ivanjko stručnom interpretacijom svojstava bučinog ulja. Dogodilo se to u prekrasnom prostoru Centra za kulturu prehrane u Zagrebu, uz budno oko Ane Marušić Lisac, vlasnice poduzetničkog centra Biotechnicon, s kojim Udruga proizvođača bučina ulja Hrvatske surađuje u ostvarenju projekta standardizacije proizvodnje bučina ulja. Ovo događanje bilo bi, dakako,  nepotpuno bez prisustva dr. sc. Sandre Neđeral iz Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu, koji je širom otvorio svoja vrata suradnji s proizvođačima.

Marica Svetlečić, tajnica Udruge proizvođača bučina ulja, tim je poslom zarazila cijelu obitelj iz čega se izrodio zetov OPG Dario Bunjevac(Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Tjedan je završio dvodnevnim sajmom bučina ulja u Ivanić Gradu, 20. i 21. listopada 2012. u okviru 8. Bučijade. Ovu je manifestaciju u dva dana posjetilo oko 15.000 ljudi, koji su, obilazeći proizvođače bučina ulja, na štandovima u posebnom šatoru, imali prilike kušati i kupiti dvadesetak bučinih ulja iz područja cijele Hrvatske. S obzirom na broj posjetitelja  i prodanu količinu bučina  ulja – sami proizvođači procjenjuju da je prodano oko 1500 litarasajam dobiva visoku ocjenu, a Ivanić-Grad za proizvođače postaje odličnom destinacijom.

Uz bucino ulje prodavali su se i drugi srodni proizvodi (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Sajam je obišla i zamjenica ministra poljoprivrede Snježana Španjol zadržavši se u dužem razgovoru s vodstvom Udruge proizvođača bučinog ulja Hrvatske (predsjednik Ivan Grbić, član Upravnog odbora Zdravko Presečki, tajnica Marica Svetlečić). Poslušala je probleme proizvodnje: pitanje standardizacije s ciljem postizanja više kvalitete ulja u čemu do sada nije bilo podrške Ministarstva poljoprivrede kroz donošenje posebnog pravilnika o bučinom ulju (kao što je donijet za maslinovo ulje); pitanje stimulacije povećanja proizvodnje kroz poticaje i druge načine što je uobičajeno za proizvodnju maslinovog ulja; uključenost u IPARD mjere itd. Zamjenica ministra obećala je snažnu potporu Ministarstva nastojanjima Udruge na povećanju proizvodnje i postizanju još veće kvalitete bučina ulja, a Udruga će svakako znati tu pomoć iskoristiti ukoliko obećanje bude održano.

Mnogi se željeli kušati što više raqzličitih ulja kako bi ih mogli usporediti (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

U tijeku sajma proizvođačima se obratio predsjednik Udruge Ivan Grbić te ih upoznao s aktivnostima Udruge. Edukaciju za posjetitelje o vrijednostima i primjeni bučina ulja odlično je i pristupačno vodila profesorica prehrambene tehnologije Andreja Drkulec.

Uz prodaju svojih ulja proizvođači su se uspjeli družiti, razmijeniti iskustva i posavjetovati se. To je također lijepo lice sajma. No postoji ipak i ono drugo. Vidjela se velika raznolikost u kvaliteti i načinu proizvodnje ulja te je projekt potrebe standardizacije proizvodnje, koji je Udruga započela, dobio još jednu, zornu potvrdu.

Bučino ulje Pa-Vita (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Najvažniji cilj Tjedna hrvatskog bučinog ulja bio je iskorak u javnost, u medije, bez čije potpore nije moguća kvalitetna promidžba. Udruga je zadovoljna rezultatima: materijali objavljeni na stranicama medijskih pokrovitelja Oblizeka i Živi selo koji je iz pera počasne članice Udruge Božice Brkan i uz fotografije Miljenka Brezaka (koji će trajno ostati na tim stranicama) najkvalitetnija je moguća promidžba bučinog ulja. Tu je svakako i veliki, veliki doprinos šarmantnog chefa Roberta Slezaka s kojim udruga plodno surađuje i koji stručnim osmišljavanjem upotrebe ovog ulja u kulinarstvu daje izuzetan doprinos promidžbi.

Mnogi OPG-i poput OPG-a Žugec iz Ljubešćice uz bučino ulje nude i druge proizvode (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Svakako treba spomenuti i Gastro – portal za kulturu prehrane, koji je također prihvatio pokroviteljstvo (glavna urednica Jasna Duspara)  i na svojim stranicama, uz suradnju s udrugom, ne samo najavio Tjedan hrvatskog bučinog ulja, već i organizirao nagradnu igru koja je trajala cijeli taj tjedan dana, u kojoj je bogate nagradne pakete osiguralo šest proizvođača bučina ulja, a zauzvrat su oni i njihova ulja bili predstavljeni  na stranicama portala. U nagradnoj igri sudjelovalo je 1306 osoba, a sastavni dio je bilo i anketno pitanje za sudionike igre o tome zašto vole bučino ulje i kako ga koriste. Udruga je dobila sve odgovore koje će analizirati, a rezultati će biti svakako zanimljivi za određivanje ciljeva buduće promidžbe.

Samo jedno od dvadesetak ponuđenih ulja (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

U tijeku sajma, u Emisiji za selo i poljoprivredu I. programa Hrvatskog radija u eteru su se susreli proizvođači bučina i maslinova ulja. Ovi prvi su napokon dobili priliku reći što ih muči zatraživši jednak tretman od strane državnih institucija, jer je njihovo ulje po svojim svojstvima vrlo vrijedno, kao i maslinovo. U emisiji Put pod noge također je bio vrijedan prilog snimljen na sajmu bučinaulja. Hrvatski radio je, za razliku od HTV i drugih velikih televizija (izuzetak su manje TV kuće), odlično popratio Tjedan prepoznavši bučino ulje kao vrijedan proizvod hrvatskih njiva. Velike TV kuće (kao npr. HTV) su tijekom tjedna govorile o koječemu, ali ne o bučinom ulju, ponovno ne prepoznavši put kojim bi Hrvatska mogla učiniti barem mali korak naprijed u razvoju poljoprivredne proizvodnje. No, navikli smo da oni isključivo slijede visoke političare, a prilozi se svode na izvješća što je netko od njih otvorio.

To je učinila i NET tv objavivši više priloga, opsežni prilog u emisiji Dva frtalja i izvješću sa sajma, kao i Obiteljski radio Ivanić.

Sumirajući rezultate Tjedna hrvatskog bučinog ulja treba svakako spomenuti i pomak koji se dogodio kod saborskih zastupnika. Naime, upravo u tome tjednu u Saboru je donijet novi Zakon o poljoprivredi, a u raspravi je pet saborskih zastupnika spomenulo bučino ulje u smislu potrebe poticanja njegove proizvodnje. To je rezultat, naravno, rada Udruge proizvođača bučna ulja Hrvatske koja osmišljava kanale kroz koje će političkoj javnosti reći o bučinom ulju i potrebi poticanja ove proizvodnje.

Sve u svemu, može se reći da je Tjedan hrvatskoga bučinog ulja bio uspješan promišljeni iskorak Udruge proizvođača bučina ulja u promidžbi bučina ulja prema javnosti i potrošačima.

Na Svjetski dan hrane skrenuli pozor na bučino ulje

Tjedan hrvatskoga bučina ulja počeo je na Svjetski dan hrane 16. listopada 2012. u zagrebačkome Centru za kulturu prehrane Gastroradionicom Oblizeki preporučuju: Bučino ulje, ulje koje dolazi. Naši Oblizeki i Živi selo su medijski pokrovitelji ove pionirske, izuzetno vrijedne manifestacije.

Gradonačelnik Ivanić-Grada i saborski zastupnik Boris Kovačić veliki je pobornik Bučijade i bičina ulja (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Tjedan je otvorio gradonačelnik Ivanić Grada i saborski zastupnik Boris Kovačić podsjetivši kako je zahvaljujući tamošnjoj priredbi Bučijadi naraslo zanimanje u javnosti i za bučino ulje, ali i za udrugu koja je organizirala proizvođače, ne samo izložbu nego prošle godine i prvi znanastveni skup o bučinu ulju.

Uljna tikva na sve više njiva u Hrvatskoj (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Dr. sc. Marija Vukobratović, saborska zastupnica, članica saborskoga Odbora za poljoprivredu i predavačica na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima, istakla je potrebu lobiranja za ovu potencijalnu proizvodnju.

Mr. sc. Gordana Županac, pročelnica za poljoprivredu Zagrebačke županije, županije u kojoj zahvaljujući razumijevanju i pomoći zamjetno rastu i hektari zasijani uljnom bučom i proizvodnja bučina ulja, istakla je potrebu edukacije o bučinu ulju, posebice potrošača.

Na žalost, uz pokrovitelje Zagrebačku županiju i Grad Ivanić-Grad, treći pokrovitelj, Ministarstvo poljoprivrede nije se potrudilo poslati svog predstavnika da i javno podrži u svakom smislu vrijedne i poduzetne proizvođače.

Ivan Grbić, jedan od vodećih proizvođača i predsjednik udruge proizvođača bučina ulja (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

O cilju Tjedna i o aktivnostima posljednjih godina te o stanju na tržištu bučina ulja u nas te o uzgoju uljne buče govorio je predsjednik Udruge proizvođača bučina ulja, i sam jedan od vodećih proizvođača bučina ulja, Ivan Grbić. Istakao je osobito dosad neiskorištene mogućnosti te podsjetio kako kakvoća i prepoznatljivost itekako mogu hrvatskome bučinom ulju pomoći da se nametne na domaćemu, ali i na inozemnom tržištu, na kojima se izravno sudara s količinski neusporedivo većim, ali kvalitativno neusporedivo lošijim, ali zato mnogo jeftinijim bučinim uljima, kakvo je primjerice kinesko. Stoga je osobito važno napokon stvoriti i pravni okvir, potrebne pravilnike i standarde, te, dakako, kakvoću koja će se oslanjati na njih i zaštiti.

Božica Brkan o bučinu ulju kao ulju koje dolazi (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

U tome će pomoći tvrtka Biotehnicon, čiji je Centar za kulturu prehrane bio i domaćinom ovogodišnje Gastroradionice Oblizeki preporučuju: Bučino ulje, ulje koje dolazi. O nutricionističkim aspektima  govorila je nutricionistica Martina Ivanjko, a o fenomenološkoj i gastronomskoj odnosno kulinarskoj strani urednica Oblizeka Božica Brkan istakavši kako proizvođačima cilj ne mora biti uskočiti na mjesto drugih masnoća nego se nametnuti vlastitom osobnošću, za što je itetako važno otkriti bogatstva bučina ulja poduprtoga, uz drugo, i bučama te bučinim košticama. Odmah je sve to praktično ilustrirao i chef Oblizeka Robert Slezak predstavivši kako se bučino ulje i bučine koštice mogu koristiti u različitim tipovima jela.

Chef Robert Slezak: bučino ulje malo je, nažalost, poznata namisnica (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Tjedan bučina ulja, koje često zovu i smaragdom kontinentalne Hrvatske, nastoji predstaviti tu naminicu, pa će oni koji je već vole kao i oni koje je tek kane upoznati i zavoljeti imati priliku na ivanićgradskoj 8. Bučijadi 20. i 21. listopada 2012. kušati petnaestak bučinih ulja različitih tipova i proizvođača. I, dakako, kupiti ih, kao i kušati što ivanićgradski ugostitelji nude u pratnji najuspjelije i naposjećenije priredbe posvećene bučama/tikvama u Hrvatskoj.

Uz Tjedan hrvatskoga bučina ulja: standardizacija proizvodnje i oznaka posebne kakvoće bučina ulja

Udruga proizvođača bučina ulja Hrvatske, kao nosilac, ambiciozno je krenula u projekt standardizacije proizvodnje i oznake posebne kakvoće bučina ulja, koji bi trebao biti dovršen iduće godine.

Piše: MARICA SVETLEČIĆ, tajnica Udruge proizvođača bučina ulja Hrvatske

Na Bučijadi 2012. bučino ulje kušao je i predsjednik RH Ivo Josipović u društvu s ivanićgradskim gradonačelnikom Borisom Kovačićem (Snimio Dražen Kopač / Acumen))

Kako doznajemo uz Tjedan hrvatskoga bučina ulja u 2012. godini Upravni odbori Udruge donosi odluku o prihvaćanju projekta standardizacije proizvodnje bučinog ulja i uvođenja oznake posebne kvalitete i zaštite zajedničkim jamstvenim žigom.

Valja izraditi Pravilnik o bučinom ulju. Tehnološki dio Pravilnika napravit će laboratorij  zagrebačkoga Prehrambeno-biotehnološkoga fakulteta BF-a (dr. sc. Neđeral, dr. sc. Škevin i tim).

Dizajnirao bi se i žig udruge, a vizualni identitet bit će ostavljen svakom  proizvođaču ponaosob. Odredio bi se i naziv znaka, primjerice smaragd Hrvtaske ili nešto slično, prema odluci u, a što će biti jednostavno i prepoznatljivo kod potrošača.

Valja ga tek kušati i upoznati (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Kontrolnu dokumentaciju trebao bi izraditi Biotechnicon, a ona podrazumijeva, doznajemo, način ulaska u sustav, potrebne preduvjete i dokumentaciju, postupak i učestalost kontrole, način njezina provođenja (terenski, dokumentacijski, analitički), zatim način provođenja samokontrole samog proizvođača, mogućnosti pri utvrđenim neispravnostima (tzv. nesukladnosti). Preduvjet za to su: proizvodni parametri proizvođača, planirane količine proizvodnje, oznake k.č. s veličinama na kojima proizvođač proizvodi i način vođenja evidencije proizvodnje. Planira se i zaštita žiga u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo.

U 2013. bi se provodila kontrola odnosno nadzor kod proizvođača. Nju može obaviti povjerenstvo sastavljeno od samih proizvođača uz uključivanje nepristrane strane.  Kontrola se provodi terenski, dokumentacijski i pregledom analitičkih izvješća. Provođenje kontrolnih aktivnosti s izradom izvješća koje se dostavlja Udruzi je  temelj za dodjelu prava korištenja znaka. Kasnije se kontrola provodi barem jednom godišnje kod svakog proizvođača.

Također je predviđena i promidžba označenih proizvoda, primjerice izložbama, za sve poslove samo ove godine računa se da treba osigurati više od 50.000 kuna.

Prvi put: Tjedan hrvatskoga bučina ulja

Od 15. do 21. listopada 2012. godine u okviru tradicionalne 8. Bučijade, gospodarsko-turističke manifestacije u Ivanić Gradu 20. i 21. listopada bit će organiziran prvi put i Tjedan hrvatskoga bučina ulja. Uz druge, medijski pokrovitelji Tjedna hrvatskoga bučina ulja su i naši internetski magazini Oblizeki i Živi selo.

 

Piše: BOŽICA BRKAN

Nakon prošlogodišnje vrlo uspješne izložbe bučina ulja, gastroradionice i znanstvenoga skupa posvećena tome blagu, Udruga proizvođača bučina ulja odlučila je organizirati manifestaciju o značenju koje govore i pokroviteljstva Ministarstva poljoprivrede, Zagrebačke županije i Grada Ivanić-Grada.

Ivan Grbić, predsjednik Udruge proizvođača bučina ulja Hrvatske (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Predsjednik udruge proizvođača bučina ulja Hrvatske Ivan Grbić ističe:

«Tjedan hrvatskoga bučina ulja organiziramo s namjerom predstavljanja ovog vrijednog proizvoda naših polja javnosti – medijima (koji ga nedovoljno prate i promoviraju), državnim institucijama (kako bi propisima i stručnom pomoći doprinijele povećanju proizvodnje), kulinarskim stručnjacima (kako bi ga spoznali kao izuzetno kvalitetnu namirnicu – pravu deliciju i uveli u jelovnike). Želimo skrenuti pozornost na nesumnjive potencijale proizvodnje bučina ulja za izvoz, a time i na jednu od mogućnosti oživljavanja ruralnoga razvitka.»

S prošlogodišnje vrlo uspjele gastroradionice Oblizeka o buči, bučinu ulju i bučinim košticama okviru Bučijade  u Ivanić Gradu (Snimio Dražen Kopač / Acumen)

 

Udruga podsjeća i na niz svojih aktivnosti, primjerice vezanih uz standardizaciju bučina ulja. Kakav je program Tjedna hrvatskoga bučina ulja doznajemu u razgovoru s Maricom Svetlečić, tajnicom Udruge proizvođača bučina ulja Hrvatske:

* 16. listopada 2012. u zagrebačkome Centru za kulturu prehrane Biotechnicona tjedan će biti otvoren prigodnom konferencijom za novinare te gastroradionicom Oblizeki preporučuju: Bučino ulje ili ulje koje dolazi. Na stručan, ali popularan način Udruga proizvođača bučina ulja, Biotechnicon i Oblizeki predstavit će se smaragd kontinentalne Hrvatske. Izlažu: nutricionistica Martina Ivanjko, književnica i novinarka Božica Brkan bučino ulje predstavlja fenomenološki i gastronomski, a chef Robert Slezak praktično će predstaviti različite tipove jela s bučinim uljem.


* 20. listopada  i 21. listopada u okviru 8. Bučijade u Ivanić Gradu u posebnome šatoru u Moslavačkoj ulici održat će se dvodnevni sajam bučina ulja, degustacija ulja i delicija s bučinim uljem te edukacija posjetitelja o kakvoći i primjeni bučina ulja u kulinarstvu.

Ponuđeno na kušanje kao malo poznata namirnica (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Šesti hrvatski festival pekmeza, džema i marmelade u Dubrovniku

Za Živi selo: DEŠA, Dubrovnik

Od 5. do 8. listopada 2012. U Dubrovniku, na Stradunu, ispred crkve Sv. Vlaha održan je  6. Hrvatski festival pekmeza, džema i marmelade. Izloženo je više od stotinu vrsta pekmeza, džemova i marmelada – od naranača, smokava, šljiva, limuna, višanja, jagoda i drugog voća i bilja, domaćih likera, kolača itd.

Festival pekmeza, džema i marmelade, koji tradicionalno, već šestu godinu zaredom, obogaćuje turističku ponudu grada Dubrovnika, organiziraju udruge DEŠA i Dubrovačka naranča u suradnji sa HGK – Županijskom komorom Dubrovnik.

Kako od pekmeza načiniti turističku ponudu i suvenir (Fotografija DEŠA)

Festival je započeo 5. listopada, u prostorijama DEŠE – Dubrovnik stručnim ocjenjivanjem izloženih proizvoda. Ocjenjivački sud odnosno akademkinja Vlasta Piližota i prof. Tera Mandić sa Prehrambeno-tehnološkog fakulteta iz Osijeka, prof. Branka Levaj i  izv. prof. Verica Dragović Uzelac sa Prehrambeno- biotehnološkog fakulteta iz Zagreba i profesor kuharstva Josip Žuvela iz Dubrovnika stručno je ocijenio 75 uzoraka džemova, pekmeza i marmelada.

Peku li bolje džemove, pekmeze i marmelade Slavonci, Moslavčani, Dalmatinci…? (Fotografija: DEŠA)

Izložbeni dio festivala održan je od 6. do 8. listopada za brojne domaće i strane posjetitelje. Na Festivalu je sudjelovalo više od 35 izlagača iz svih hrvatskih županija, a cilj mu je predstavljanje kvalitetnih proizvoda i afirmacija bogatstva hrvatske baštine. KUD  Sveti Juraj iz Osojnika zabavio je kulturno-umjetničkim programom, dok su djeca Eko-Omblića i OŠ Marina Getaldića izložili svoje radove o temi Voće, pekmez, džem i marmelada. Ni ove godine nismo propustili Guste s palačinkama, koji su još jednom izmamili oduševljenje svih posjetitelja.

U više kategorija konkuriralo je 32 džema, 8 extra džemova, 22 marmelada i 13 pekmeza.

Komisija je odabrala ovako, a mi prenosimo kako biste mogli odabrati dobre proizvode ponuđene na tržištu:

Zasladila im se gorka ili ljuta naranča: Jany Hansal prima nagradu uime domaćina, DEŠE (Fotografija DEŠA)

KATEGORIJA  DŽEM

Zlatna medalja

  • DEŠA-Dubrovnik, za džem od dubrovačke ljute naranče;
  • OPG Kairos, Trogir, za džem od smokava

Srebrna medalja

  • OPG Kairos, Trogir, za džem od šljiva

Brončana medalja

  • OPG Kairos, Trogir, za džem od kakija

KATEGORIJA EXTRA DŽEM

Srebrna medalja

  • OPG Lavanda Mare, Rab, za extra džem od smokava i marelica

Ljupko i fino kao sjećanje na Dubrovnik i Hrvatsku (Snimila Božica Brkan / Acumen)

KATEGORIJA MARMELADA

Zlatna medalja

  • OPG Borna Halambek, Staro Petrovo Selo, za marmeladu od crnog ribiza

Srebrna medalja

  • OPG Borna Halambek, Staro Petrovo Selo, za marmeladu od crvenog ribiza

Brončana medalja

  • OPG Đuro Klokoč, Župa dubrovačka, za marmeladu od smokava

KATEGORIJA PEKMEZ

Zlatna medalja

  • OPG Sedić, Sisak, za pekmez od kupina

Srebrena medalja

  • OPG Antonija Zelenika, Velika, za domaći pekmez od šipka
  • OPG Antonija Zelenika, Velika,za domaći pekmez od šljiva

Brončana medalja

  • OPG Antonija Zelenika, Velika, za domaći pekmez od breskve

Ljubav i posao malenih proizvođača ogleda se u svakoj bočici i prenosi s koljena na koljeno (Fotografija DEŠA)

I svojim šestim izdanjem Festival pekmeza, džema i marmelade, koji je započeon projektom zaštite gorke ili ljute naranče te proizvodnje džema od nje, pokazao je kako prerasta u tradicionalnu manifestaciju i svojim sadržajem uvelike doprinosi turističkoj ponudi Dubrovnika u posezoni, a osim njegova osnovnog cilja, predstavljanja kvalitetnih proizvoda malih proizvođača iz ruralnih krajeva Hrvatske, postiže i kulturnu dimenziju prožimajući tradiciju, običaje i izvorne proizvode pretvarajući u jedinstven gastrosuvenir.

Iz Zagorja v beli Zagreb grad ide 100 % zagorsko ekopovrće, kozji i ovčji sirevi, bučino ulje, desertna vina, aronija i stevija

Piše: BOŽICA BRKAN
Kaj ono ide v beli Zagreb grad? Sira, putra, vrhnja, mleka, jajec i krumpira…? Gadno biste se prevarili, jer ni črni ajzlinban u hrvatsku metropolu iz Zagorja više ne vozi to, nego 100 % zagorsko. A, vjerovali ili ne, sudeći po drugome istoimenome sajmu na Jelačić placu 6. i 7. listopada 2012.  najbolje kaj Zagorje nudi na jednom mjestu je i: povrće svježe i prerađeno i med, ali sve ekološki, s certifikatom; sirevi, ali i kozji i ovčji; bučino ulje, voćne rakije i vina, ali ne više nekadašnji zagorski kiseliši; za šećeraše stevija i proizvodi od nje; zagorski puran, ali brendiran i zaštićena zemljopisnog podrijetla, i mlinci, također brendirani. Ukratko: 77 izlagača sa sedam bregova, isto toliko toplica, zanimljivih mjesta za obilazak, koji se međusobno podržavaju i promoviraju.

Zagorci svoje Zagorje opisuju regijom koja «na autohtonim proizvodima i tradiciji gradi robne marke i turističke brendove poput zagorskog purana, zagorskih štrukli, bagremovog meda, zdravstveno topličkog turizma, tradicinalnih drvenih igračaka i licitarskog srca iz Marije Bistrice, Muzeja krapinskih neandertalaca, društva Kajkaviana…».

Zagorci Zagrepčanima, Zagrepčani Zagorcima

100 % zagorsko ispod repa (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Županica krapinsko-zagorska Sonja Borovčak ističe Zagrepčanima:

Blizina Zagorja i glavnoga grada, dragog nam Zagreba, odavno je stvorila neraskidive veze među ljudima s jedne i s druge strane Medvednice kroz simbiozu modernog i tradicionalnog, urbanog i ruralnog. I već po prvim znakovima skore jeseni, kada su poljoprivredni plodovi cjelogodišnjeg rada najizdašniji, donosimo ponovno u metropolu najbolje i najkvalitetnije proizvode naših polja i brežuljaka.

Držeći se tradicije i starih recepata, a slijedeći inovativna tehnološka dostignuća, postigli smo zavidnu razinu kvalitete naših poljoprivrednih proizvoda uzgojenih na integrirani i ekološki prihvatljiv način. Stoga manifestacija izložbeno-prodajnog karaktera koju organiziramo za vas na samom Trgu bana Josioa Jelačića, ali i svaki poljoprivredni i turistički proizvod koji ju čini, zavrjeđuje nositi naziv 100 % zagorsko.

Potrošači zadovoljni proizvodom, a proizvođači cijenom (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Županica je izuzetno zahvalna zagrebačkih gradskim ocima na besplatnome izložbenom prostoru, jer izložbu drugačije zbog krize ne bi mogli organizirati, a Krapinsko-zagorskoj županiji najvažnije je da sami proizvođači nešto i prodaju. U Zagrebu su kupci, a iskustvo njihove dobro pripremljene prve izložbe u Bedekovčini u tome je izuzetno loše, jer – kupci su u Zagrebu, tu je najbliže i njihovo najveće tržište. Svejedno jesu li podrijetlom Zagorci ili drugi, bitno da se upoznaju s dobrim proizvodima te da odaberu barem neki.

Sajam, prirodno okruženje za licitare i ekoaroniju

Vlasti Hubicki ubrzo je ponestalo robe, njezinih slavnih licitara Zozolly (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Tržilo se različito, ali je zanimljivo kako je Vlasta Hubicki, bivša županica i vlasnica medičastva i svjećarstva Zozolly i prije isteka prvog sata izložbe zvala doma u Mariju Bistricu da joj je dovezu još robe, jer joj je ponestalo medenjaka.
Veli gospođa Vlasta pakirajući nekome licitar: Ovo, sajam, moje je prirodno okruženje!

OPG Nikolina Čižmek i OPG Davorin Humski uzgajaju aroniju i prerađuju je. Iza Josipa Humskog, koji kao mladi umirovljenik posao preuzima od sina, već je šest godina iskustva s aronijom koju je počeo uzgajati za vlastite potrebe htijući se riješiti visokog tlaka, loše cirkulacije i masnoće u krvi. Iako je radio u građevinarstvu, okrenuo se ovome ekološkom voćarstvu te, iako još uglavnom samo ulaže, boreći se s tučom i sušom, u Malome Taboru ima 12.000 m2 u dvije parcele sa 3000 sadnica kupljenih u Sloveniji. Iduće godine očekuje da će mu financijski priskočiti i HBOR, pa se nada da će se uvjerenje da se ekoproizvodnja ipak isplati kad tad pokazati i u prihodima.

OPG Humski uzgaja aroniju i prrerađuje je u zanimljive prozivode (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Teško je, tumači, g. Humski, jer ima malo znanja, a ono nešto do čega je došao, uglavnom je uspio naći na internetu. Sa suprugom Mirjanom proizvodi sokove, džemove, koncentrate i aperitive. Kako prodaje? Ima štand u Mariji Bistrici, u suvenirnici u Humu na Sutli, pouzećem.

Mi mali, kaže, ne možemo se upuštati u suradnju s velikima, koji uzmu robu, prodaju je, a onda, po njegovu iskustvu, plaćaju za dva ili više mjeseci. Cijenom su Humski zasad zadovoljni. Iako su svjesni da im ulaganja predstoje barem još tri-četiri godine, ustraju u njima. Mi u Zagorju, zaključuje Josip, mogli bismo hraniti cijelu Europu.

Od kondicionala do popisa nematerijalne baštine pod zaštitom UNESCO-a

Ne znam što bih s kondicionalima koje sam čula, ali lijepo ih je čuti u nevremena, kao i dobacivanja duhovitih Zagoraca dok razgledate cekere: znate li razliku između cekera i rogožara. Ne znate? Ceker je od komušine, a rogožar od rogoza. A vi se onde, pretpostavljam, prirodno zapitate dalje što je komušina a što rogoz.

Cekeri i rogožari u šali i u poslu (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

S ekološkog OPG-a Knezić iz Lepe Vasi rado će vam objasniti da ta cima nije nikakav neobični peršin nego njihov krasan pastrnjak. Osjećate kako miriše? Na sebe i na tlo s kojega potječe, tvrde: još čistu zagorsku zemljicu.

Eto, to je zagorski ekološki uzgojen pasternjak! (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Na izložbi kao u kakvu modernome multimedijalnom muzeju možete svašta naučiti. Nedostaje samo Dedek Kajbumščak z Krapine. Ja sam tražila što je, primjerice, hadrica očito na pogrešnome štandu, jer mi mlade prodavačice nisu znale ni izdaleka što bi to bilo. Možda one nisu 100 % ili uopće nisu Zagorke. A što bi tek bilo da sam ih pitala za varalicu, onaj keramički vrč iz kojega samo znalci mogu piti.? To bi možda znale, jer sam vidjela da prodaju keramiku.

Marija Kunić već 60 godina proizvodi tradicijske drvene igračke i prodaje ih po sajmovima (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Ali me je zato gospođa Marija Kunić iz Laza Stubičkog toliko oduševila svojim tradicijskim drvenim igračkama, za koje ima i certifkat i županijsku zlatnu plaketu za originalnost, i pričom o njima da smo tržili desetak čikačoka iz moje pjesme. Odmah mi je rekla kako ih, kako u kojem selu, zovu leptirom, perutnjakom, klopocem. I da su na popisu nematerijalne baštine koju štiti i UNESCO. Ali i kako ih izrađuje njegujući starinske šare bojeći ih modenrim ekobojama…

Njezina obitelj ima u tome već stogodišnju tradiciju. Ona je posao preuzela od oca Stjepana Čukelja i radi već 60 godina, otkad je kao dijete počela farbati igračke. Nada se da će njezin posao nastaviti sinovi, koji u tome, zasad, ne vide perspektivu. Prodaje po sajmovima na kojima ne mora platiti placovinu, želeći da se posao održi, jer je zaista mnogo ruku i mašte uložila u svoja 52 artikla, od starinskih gredenaca i krevetića za bebe do modernih limuzina, kamiona i zagrebačkih plavih tramvaja. Holdingovih, tumači.