Istra ima more, ruralne hotele i kuće za odmor, kušaonice vina, pršuta i maslinova ulja, seoska agroturistička gospodarstva… No iznad svega ima osmišljeni marketing regije, kojim se, uz zainteresiranost turističkih agencija, svrstava u poželjno turističko odredište.
U unutrašnjosti države turizam još nije toliko razvijen ili, ispravnije rečeno, nema umrežene ponude na relativno uskome području, pa ni turističke agencije nisu zainteresirane za ono što se nudi na kontinentu. Nedavno je Konzorcij agroturizma i ruralnog turizma Istre “Ruralis” za obiteljska gospodarstva koja se u okolici Zagreba bave seoskim turizmom, vinare Plešivičke vinske ceste, udruge koje potiču održivi razvoj, obnovu tradicijskih kuća i očuvanje kulturne baštine, kao i turističke djelatnike s područja Zagrebačke županije, organizirao dvodnevni seminar “Agroturizam i ruralni turizam Istre – primjeri dobre prakse“. Polaznici seminara obišli su Seosko domaćinstvo “Matohanci“, petnaestak kilometara udaljeno od Rovinja, Agroturizam “Ograde” u okolici Pazina te Seljački turizam “Stari kostanj“ u Gračišću. No, viđeno ih nije impresioniralo!
– Ne znam što nam je “Ruralis” pokazao, “vrh”, sredinu ili ono najlošije, no ono što mi nudimo ne može se mjeriti s viđenim, daleko smo iznad njihove ponude – komentirao je Marijan Slakoper, koji se seoskim turizmom bavi u rodnim Klakama, u Samoborskom gorju, u Etno kući “Pod Okićem“.
– Nismo vidjeli ništa novoga, ali smo spoznali, potvrdili svoju kvalitetu. Očekivao sam da će nam “Ruralis” prezentirati kvalitetnu seosku turističku ponudu, no očito je da takvih gospodarstva u Istri ima malo, jer većina ih, čuli smo, samo iznajmljuje kuće za odmor u ruralnome prostoru – nadovezao se Dragutin Kezele, koji je u Šumećanima, pokraj Ivanić-Grada obnovio pet starih tradicijskih moslavačkih kuća s dvadesetak etno-soba kategorije tri zvjezdice.
Ivana Žužak iz Udruge za zaštitu hrvatske kulturno-povijesne baštine “Zaselak Petrovinski“ kratko je komentirala da treba ustrajati u svojim vizijama i nikome se ne dati ‘pod pete’, jer ono što je vidjela i nije ‘bog zna što’, a Goran Klanfar, čije su Seosko gospodarstvo “Podžumberak”, u srcu Žumberka, više prepoznali strani nego domaći gosti, dodao da Istra ima sreću što je oplahuje more, pa su je turističke agencije lansirale kao turističku destinaciju.
– Smatram da “zagrebački prsten” ima daleko veći potencijal, ali ga zasad ne znamo upakirati kao turistički proizvod. Kada našu ponudu prepozna neka od turističkih agencija, dogodit će nam se isto što i Istri – rekao je Klanfar.
Opći dojam o posjetu Istri, nakon završena seminara, u nekoliko je rečenica sažeo mr. sc. Krunoslav Pilko, pročelnik za gospodarstvo (i turizam) Zagrebačke županije.
– Ponekad smo prekritični prema vlastitim vrijednostima, no nemamo se čega stidjeti! Čini se da su naša gospodarstva, u usporedbi s onim što smo vidjeli, bolja u isticanju autohtonih vrijednosti. No, problem je što ona, odnosno svi oni koji pružaju turističke usluge u našoj županiji nisu povezani. Na tome treba poraditi – rekao je Pilko, razočaran turističkim agencijama koje, kako reče, ne žele prepoznati ono što zagrebačka okolica može pružiti.
Robert Baćac, direktor “Ruralisa”, kaže da su krajem devedesetih, kada se u Istri počeo razvijati agroturizam, turističke agencije također bile skeptične prema tom vidu turizma. No, danas u ponudi imaju više od 350 istarskih domaćinstava koja se bave seoskim turizmom.
Konzorcij agroturizma i ruralnog turizma Istre “Ruralis” ima 52 člana, domaćinstva koja se bave agroturizmom, imaju uređene kušaonice vina, pršuta i rakije, ruralne obiteljske hotele do 35 ležajeva, iznajmljuju ruralne kuće za odmor, odnosno nude uslugu “Bed and breakfast”.