Poznati su napori moslavačkih vinogradara poduprtih znanstvenicima zagrebačkoga Agronomskog fakulteta i Županije sisačko-moslavačke da ožive škrlet kao autohtonu sortu vinove loze te da ona nakon dugogodišnjeg istraživanja, kao prva u nas, zaživi i u bezvirusnim klonskim sadnicama. Dio je napora da se škrlet kao vino učini kvalitetnijim te izbrendira i posebne su nagrade – i za dizajn – na tradicionalnoj kutinskoj vinskoj izložbi stručno te unatrag tri godine sisačko potrošačko ocjenjivanje samo škrleta. Ocjenjivači su sredinom prosinca 2007. za Županičkin pehar bili sami vinari, kako profesionalci tako i hobisti, stručnjaci poljoprivredne savjetodavne službe i županijskog odjela za poljoprivredu te novinari. Vina su bila podijeljena u dvije kategorije te je na ocjenjivanje vina profesionalaca stiglo sedam i 24 vina hobista.
Godina je bila izvrsna i osnovna je ocjena da podrumarski, posebice među hobistima, nije dovoljno iskorištena, ponajprije u usklađivanju, ove godine stvarno krasnih kiselina i šećera. Uz to, iako su se ocjenjivali samo škrleti i za odmjeravanje i prepoznavanje odlika sorte već bi dovoljan bio raspon od posve mladih do prestarjelih, u bocama je bilo kojekakvih kupaža (najčešće s graševinom, chardonnayjem i sauvignonom), a bogme i s kojekakvih čepovima.
Napredak je i samo u tri posljednje godine, otkad se izabire najbolji šrklet za Županičin pehar, zoran. Neki ocijenjuju da su ove godine čak – solidni do jako dobri. Tko proizvodi veće količine, više pridaje kakvoći, ali je tehnologija i u amatera na solidnoj razini, zamjetno višoj nego prijašnjih godina. Amateri su prijavljivali uglavnom mlada, ali perspektivna vina. Iduće će se godine u Kutini po medaljama moći vidjeti koliko su dorasli da se sa škrletom nose u podrumu barem koliko se nose u vinogradu.
Nisu, istina, primijećene ozbiljnije greške kakve su prije, recimo, petnaestak godina bile uobičajene, jer se tada o podrumarenju praktički nije moglo ni govoriti. Kako su nam potvrdili ugledni i iskusni vinari poput Marka Miklaužića i Tomislava Trdenića, često i rado surađuju s kolegama pomažući onima koji traže kakav savjet, ali, ističu, manjka osnovnih stručnih znanja. Mirjana Vdović, i sama vinarica, dodaje kako pitanja zastaju na količini i vremenu sumporenja, vrstama kvasaca i slično. A higijena bačve i posuđa te tijek fermentacije još je, na žalost, rak-rana hrvatskoga podrumarstva. mediji – koji radije donose recenzije (pre)skupih uvoznih vina – i Udruge u tome imaju važnu udlogu, ističe vinar Ivica Herak iz voćarsko-vinogradarske udruge Sv. Bartol – Letovanski vrh, inače prošlogodišnji pobjednik među hobistima.
Sve dok se, primjerice, kupnja loše bačve za 500 kuna drži uspjelim vrlo povoljnim poslom, dok se ne poima razlika između vinogradarstenja i podrumarenja te između enologa i sommeliera i dok se gleda vinarstvo kao završni čin, ali i da do toga valja doći. A vrlo je teško doći do kvalitetnoga vina, kako je istakla Vlatka Grgić iz novljanskoga odsjeka HZPSS-a, od trsa preopterećena pupovima i grozdovima.
No, kako je rekao voditelj ocjenjivanja sommelier Željko Brezovečki Brzi, prije samo pet godina u nas nije bilo ni pijenja vina i praktički smo bili zemlja gemišta i piva. Danas su gosti u lokalima upućeni u dobra vina te u to što žele piti, a posebice što žele za svoj novac. Zamjetnije je i primjerenije čuvanje vina te posluživanje od temperature do čaše, ali je najveći problem osoblje koje ni najbolja vina ne može dostojno ni prezentirati a pogotovo uskladiti s jelima.
Tada je problem da se lokalna vina, poput autohtonoga škrleta, čak ni kada su ponajbolja i koja to zaslužuju, ni ne nude u restoranima pa se ni sve bolji škrleti primjereno još ne nude na svome sisačko-moslavačkome području. Štoviše, dodaju znalci, dio ugostitelja vođen nižim cijenama a većom zaradom, radije nudi australska, čileanska i argentinska vina. A tko će, ako ne mi sami, cijeniti naše vino? – pita Brezovečki. Stranci znaju za Zlatan plavac, pa, kaže, zašto ne bismo potrudili toliko da bi znali i za škrlet. Ali ne prije nas samih!
Nagrađeni
Županica sisačko-molsvačka Marina Lovrić svoj je pehar za najbolji škrlet u kategoriji profesionalaca urućila Vinariji Mikša Vladimira Mikše iz Kutine i hobistu Gabrijelu Kovačiću iz Udruge vinogradara i voćara Škrlet iz Popovače. Među profesionalcima drugim je ocijenjen škrlet Vinarije Miklaužić Marka Miklaužića, a trećim Ante Marinčića; među hobistima drugi je škrlet Ivana Kosovca iz Udruge vinogradara i voćara Šrklet, kao i Mije Ožvalta, koji treće mjesto dijeli sa Zlatkom sigurom iz Udurge vinogradara i voćara petrinjskog vinogorja.
Podsjetimo da je na prvom ocjenjivanju 2004. najbolje ocijenjeno Trdenićevo, 2005. Mikšino, 2006. Miklaužićevo vino. Godine 2005. prvi su put ocijenjena i vina vinogradara hobista i pobijedilo je ono Roberta Štrumbergera iz Popovače, a 2006. škrlet Ivice Heraka.
Kupinovo vino
U Sisačko-moslavačkoj županiji ocjenjuju također i kupinova vina. Pred ocjenjivačku ih je komisiju pristiglo sedam izuzetno različite kakvoće. Nepodijeljene je komplimente i Županičin pehar dobilo kupinovo vino Ante Zlatara iz Udruge vinogradara i voćara Lujo Miklaužić iz Kutine, kojega će se čitatelji Vrta sjetiti i sa stranica našega priloga kao vrsnog vinogradara, vinara, ali i – maslinara. Maslinova ulja toga rođenog Bračanina i naturaliziranog Kutinčanina osvajala su visoke nacionalne nagrade. Drugo je mjesto pripalo kupinovu vinu Nikole Petkovića, a treće Zvjezdane Mikšić. (Božica Brkan)