Sorta Asia – Najjagoda 2011.

Da napišem kako je jagoda afrodizijak? I samoj mi je to prebanalno, a ipak je upravo to voće zavodnica ne samo u gastronomiji nego i zavodnica naših voćnjaka. Ni najmanji vrt, a otkad su omiljene mjesečarke ni balkon, ne može bez nekoliko «grmića». Tako neki imaju jagoda doslovce cijelo ljeto.

Neki vole sitne a neki krupne, jedni sjajne tamne a drugi svijetle, pa i tek zacrvenjele. Neki će odabrati onu bez ikakva mirisa, a neki onu koja odiše kao da su je naparfimirali. Kako vam po volji, jer se sezona uzgoja jagoda uvelike produžila, a jagoda na tanjuru  – djelomice zahvaljujući i domaćem, a ne više samo uvoznome uzgoju – traje cijele godine.

Koja je najbolje? (Snimio Dražen Kopač / Acumen)

Mnoštvo je sorti koje se nude, a svake godine Udruga proizvođača jagoda Zagrebačke županije «Jagodni prsten» i Udruga uzgajatelja jagoda Grada Zagreba biraju najjagodu sezone. No za to moramo pohvaliti Upravni odjel za poljoprivredu, ruralni razitak i šumarstvo Zagrebačke županije, čija je to bila ideja još u vrijeme kad ga je vodio iskusni agromarketingaš i aktualni državni tajnik mr. sc. Josip Kraljičković.

Kako je NF421 postala proslavljena Asia

Nedavno je ocjenjivački žiri, ocjenjujući oblik, veličinu, boju, miris, okus i opći dojam za Najjagodu 2011. godine izabrao sortu Asia, koja je prošle godine bila tek sedma, a dvije godine prije toga uzastopno treća. Ako se ne varam, ta je sorta još 2006. bila prva od 15 sortaka, ispred Dore i Clery, a tada je bila toliko nova da je nosila i naziv NF421! Voćari je, uostalom, drže jednom od najzanimljivijih sorata nove selekcije.

Asia, najbolje oscijenjena sorta jagode sezone 2011. kao i 2006. godine (Snimio Dražen Kopač / Acumen)

Asia je srednjerana sorta, koja za nekoliko dana u dozrijevanju kaska za sortama Clery i Alba. Bujna je, otporna na pepelnicu, bolesti korijena i sl. Plodovi, obično teški 26-30 g, vrlo su atraktivni – krupni, konusni, podjednake veličine, izuzetne izrazito crveni i sjajni. Sadržavaju mnogo šećera, ali je on dobro izbalansiran s kiselinama. Okusom podsjeća na stariju i nekad vrlo omiljenu sortu Elsante, koja se posljednje dvije godine na ocjenjivanju uopće ne pojavljuje, a nekad je palila i žarila bila uzgojena na otvorenome bilo hidroponska. Asia dobro podnosi transport, a po biljci se može u sezoni ubrati od 900 do 1100 grama ploda. Sorta dobro podnosi i uzgoj na otvorenome i u zatvorenome prostoru odnosno  u plastenicima, kao i hidroponski uzgoj.

Domaćin ocjenjivanja vinar Zdenko Šember iz Pavlovčana u društvu Gordane Matašin i Ivane Rendulić iz Upravnog odjela za poljoprivredu Zagrebačke županije (Snimio Dražen Kopač / Acumen)

Druga od 13 ocjenjivanih sorta je Albion, američka mjesečarka, koja je prošle  i 2008. bila prva, a između toga peta. Treća je nova na ocjenjivanju Jolly, a Clery je četvrta, baš kao i prošle  te 2008. godine, dok je prošle godine bila druga. Peta je Sugar Lia, prošle godine druga, a dvije prethodne najjagoda. Dolly, također prvi put na ocjenjivanjuu, šesta je, ispred Queen Eliza (prošle godine  treća, pretprošle šesta, a prije toga sedma), dakle sorte u usponu. Osma je Nora, također nova, kao i 13.  Galia, a između njih su padajuće: Alba (2010. – 13., 2009. – 7., 2008. – 14.), Arosa (2010. – 9., 2009. – 12., 2008. – 11.), Antea (2010. – 12., 2009. – 4., 2008. – 5.) i Miss (2010. – 8., 2009. – 9., 2008 – 15.). Podsjećamo da ove godine na ocjenjivanju nije bilo prošlogodišnje 5. sorte Dora, 11. Raurica i 8. Marmolada. Kamo je nestala, primjerice, nekad nezaobilazna sorta Madeleine? Očito su promjene vrlo hirovite, a kako se, za razliku od voćaka s drveta, jagodni sortni asortiman može češće mijenjati, možemo istraživati cijele sezone, sa sve ranijim početkom i kasnijim završetkom.

Sorte ne samo za uzgajivače nego – konačno – i za potrošače?

Ideja za osvježenje: jagoda u pjenušcu (Snimio Dražen Kopač / Acumen)

Zašto se jagode, ali i drugo voće, primjerice jabuke i kupine, uopće ocjenjuju tako ustrajno da je najjagoda odabrana već deveti put? Radi se očito o praćenju trendova u ponudi novih sorta, ali i promjene ukusa potrošača. Kako je to vrlo važno za tržište, jasno je zašto se ocjenjivanje odvija na ponudom najjačemu, zagrebačkome tržištu, gdje se objektivno i proizvodi najviše domaćih jagoda. Dio je to marketinga odnosno promocije toga voća, vezan uz Dane jagoda po zagrebačkim ulicama, promociju Vrgoračke i drugih domaćih jagoda.

Jasno je da će uzgajivači odabirati najunosniju odnosno najekonomičniju sortu vodeći donekle računa i što kupci vole, ali u ime potrošača žalim jedino i već godinama, ne samo u sezoni jagoda, pitam: zašto i na svakoj posudi nije označena sorta? I to bi bila edukacija, ali i izvrsna promocija. Tako bismo mogli bolje odabrati i pri kupnji ploda, ali i pri kupnji sadnica ne samo za tržište nego i za vlastiti vrt.

Ljubešćica domaćin 8. Zlatne kapljice

S geslom iz narodne pjesme “bolje spiti litru vina nego deci medicina” 7. svibnja 2011. godine slikovita je Ljubešćica bila domaćinom Zlatne kapljice, 8. zajedničke izložbe vina varaždinsko-kalničko-topličkoga kraja. Stručni je ocjenjivački sud predvođen prof. dr. Stankom Herjavec od ukupno 297 uzoraka 55 sorata vina dodijelio 21 zlatnu, 157 srebrnih, 87 brončanih medalja.

Ljubešćica je župa Varaždinsko-topličkog dekanata u sastavu Varaždinske biskupije. Spominje se početkom 13. stoljeća. Kartuzijanci, koji su ondje bili od 1217. do 1335. godine, inače ih na prostoru Hrvatske nema, tu su imali samostan, a nedaleko su i isusovci imali ladanjsku kuću. To je duhovno nasljeđe dalo i brojne svećenike i časne sestre u Ljubešćici. Jedna od duhovnih prekretnica je godine 1900., početak velikog procvata milosrdničkih zvanja, kad je osnovan, još aktivan, Samostan milosrdnih sestara svetoga Vinka Paulskoga. Časne sestre imaju važnu, ne samo pastoralnu i karitativnu nego i prosvjetno-odgojnu ulogu. Uz ostalo, časne su već 1942. čuvale djecu odnosno osnovale dječji vrtić.

Velika povijest maloga mjesta

Kako nam otkriva dijete Ljubešćice, kolegica novinarka Hrvatskoga radija Mirjana Žugec, za gospodarski je napredak Ljubešćice izuzetno važna i 1818. godina, kada je od cara dobiveno dopuštenje za održavanje stočnoga sajma, a trgovina je pridonijela znatnome razvitku mjesta. Na taj su sajam, naime, stoku dovodili izdaleka, a slikar Ivan Lovrenčić se, primjerice, prisjeća kako je kao dječak s ocem pješke išao iz Svetog križa Začretja vodeći krave na prodaju.

Iako je od 1918. u Ljubešćici bio rudnik ugljena, najvažnija je to eksploatacija kamena, koji se usitnjen koristi u poljoprivredi za obogaćivanje tla.

Slavni varaždinski klipići u ljubeškoj izvedbi (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Ljubešćica se nalazi 50 km sjeveroistočno od Zagreba, smještena između Kalničke gore, Varaždinskih Toplica i Novoga Marofa. U danas općinskome mjestu je 590 kuća i 2040 stanovnika. Uz ostalo, aktivni su lovačko društvo i udruga vinogradara i voćara Mejaši, koji su u Lovačkome domu na Budincu 7. svibnja bili domaćini Zlatne kapljice, 8. zajedničke izložbe vina varaždinsko-kalničko-topličkoga kraja. Uz sjajne specijalitete svoga kraja, a posebice slastica.

Ljubeška pomlica

Neka od nagrađenih vina (Snimila Božica brkan / Acumen)

Na malom brijegu zvanom Budinec
prestrl se veliki Lovački dom.
Pod njim se stisla Ljubeška pomlica
kaj vinčeko nudi prijatelju svom.

Tu su ju stisli složni pajdaši
ki su si dali ime “Mejaši”.
Da ponosno dolje s brega gledi
a rujno se vince vu njoj hladi.
Dok vrijednom “Mejašu” trsek rodi
sakom pajdašu vince godi.
Vince se v letu od sonca skriva
a zimi se vu njem slasno uživa.

I dojdi sim k meni dragi pajdaš
tu te več čaka tvoj dobri “Mejaš”.
Čašica vinca nek dušu okrijepi
da nigda ne zgine taj običaj lijepi.

Petrinjsku kobasicu nadijeva tradicijsko umijeće, kvalitetni sastojci i – klima

Ako Gavrilović svojim prozivodima od slavne Gavrilovićke do u nas nedostignute jetrene paštete pronosi «320 godina strasti», s koliko li se onda tradicijom strasti može podičiti Petrinja i cijeli kraj? Pomišljam to na zanimljive vijesti sa već 5. Petrinjske kobasijade održane u subotu 7. svibnja 2011. Poslije četiri godine od hrvatske seljačke stranke organizaciju te manifestacije preuzela je Udruga Petrinjska kobasica.

Nagrađeni sa saborskom zastupnicom Marijanom Petir (Fotografija Udruga Petrinjska kobasica)

No po mišljenju petočlanoga ocjenjivačkoga suda predvođenoga docenticom dr. sc. Vesnom Dobranić sa Zavoda za higijenu i tehnologiju animalnih namirnica Vetrinarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, najbolji vanjski izgled, prerez (boju i strukturu) te miris i okus imala je i ove, kao i prošle godine, kobasica Marinbrođanina Darija Žinića. U stopu su ga pratili također Marinbrođanin Stjepan Žinić i Petrinjac Željko Bačan. Dodijeljeno je još devet zlatnih te po 15 srebrnih i brončanih priznanja.

Na ocjenjivanje je pristigao 51 uzorak (Fotografija Udruga Petrinjska kobasica)

Pred ocjenjivački sud 51 kobasica

Na ocjenjivanje je pristigao ukupno 51 uzorak tradicionalne petrinjske kobasice. Ona nema ništa zajedničko s gavrilovićkom i nije u tipu zimske salame. Zamjenik gradonačenika Petrinje Milan Herceg kaže:

Prvonagrađena kobasica (Fotografija Udruga Petrinjska kobasica)

“Za našu banovinsku kobasicu, ako želiš baš kvalitetnu kobasicu, potrebno je zrelo meso od svinje teže od 150 do 200 kilograma, prvoklasno, dakle od buta ili karea, te tvrdi špek (slanina).  Meso i špek samelju se na krupnijoj šajbi, začine se samo solju, ljutom crvenom paprikom i češnjakom, dobro promiješaju te ostave da se odmore preko noći. Nadijevaju se u prirodno crijevo, domaće ili kupljeno, i stavljaju na hladni dim. Koliko? Ovisno o tome koliko se želi u kobasici okusa dima, ali obično jedan, dva, možda tri ili čak više dimova. Zatim se kobasica suši i zrije. Katkad se, ovisno o klimi, može jesti već za dvadeset dana a ponekad je potrebno i mjesec i dva. Jede se tanko narezana, sirova.”

Uz dobre sirovine odlućujuća je i – klima

S degustacije nagrađenih (Fotografija udruga Petrinjska kobasica)

Otkad se svijetom proslavila Gavrilovićka, mnogo se govori o klimi petrinjskoga kraja, koja je, sudeći po nagradama, izuzetno povoljna u Marinbrodu. Mnogo toga ovisi o tavanu, u kojem se zrak i propuh mogu usmjeravati podizanjem i spuštanjem crijepova, podsjeća gospodin Herceg, koji ove godine sam nije radio kobasicu, ali jesu njegovi doma u Prnjavoru Čuntićkom, koji je godinama tradicionalno rade.

Sada Udruga Petrinjska kobasica počinje ozbiljno raditi i na standardizaciji toga našega autohtonog proizvoda, a kada dostignu stalnu ujednačenu visoku kakvoću, razmišljat će i o brendiranju.

Novosti iz Udruge proizvođača bučinog ulja Hrvatske: završena sadnja uljne buče

Da udruživanje poljoprivrednih proizvođača može unaprijediti i razviti proizvodnju određenih kultura svakako je potvrda i nedavno osnovana Udruga proizvođača bučinog ulja Hrvatske. Od kraja veljače, kada je u Ivanić-Gradu održana osnivačka skupština, udvostručio se broj članova udruge, što znači zapravo da je proširena proizvodnja te da se veći broj poljoprivrednih proizvođača bavi uzgojem uljnih buča.

Udruga, odnosno njezin Upravni odbor, za svoje je članove organizirao konkretne aktivnosti. U suradnji s tvrtkom Raiffeisen Agro nabavljeno je kvalitetno sjeme uljne buče Gleisdorfer iz Austrije po povoljnim uvjetima odnosno uz popust za članove udruge (na žalost, sjemenarstvo ove kulture u Hrvatskoj još je u začetku, pa i tu ima posla za udrugu).

Zajedno o kvalitetnom sjemenu, zaštitnim sredstvima, tehnologiji sadnje i uzgoja

Različite bude (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Između članova razvila se i međusobna suradnja oko ishođenja dozvola mjerodavnog Ministarstva poljoprivrede za upotrebu zaštitnih sredstava i njihove nabave te međusobnog savjetovanja oko tehnologije sadnje i uzgoja.

Sadnja uljne buče gotovo je završena. Za razliku od prošle godine kada je problem bila prevelika količina kiše, ove je godine problem suša i nedostatak vlage što bi moglo osjetno smanjiti klijavost, a time i prinose, ako se se vremenske prilike hitno ne poprave. U udruzi procjenjuju da je uljnom bučom u Hrvatskoj zasađeno oko 2.000 hektara  te da prostora za razvitak proizvodnje ima napretek.

Ujesen, u okviru 7. Bučijade u Ivanić-Gradu, udruga će organizirati izložbu i kušaonicu bučina ulja. S obzirom da tehnologija proizvodnje bučina ulja iz koje bi proizašla ujednačenija kvaliteta nije regulirana pravilnicima, u udruzi smatraju da nije moguće na objektivan način uspoređivati ulja različitih proizvođača, pa će se, do donošenja potrebnih pravilnika, organizirati izložba (pravilnik o bučinim uljima, kvaliteti i kontroli kvalitete; stručno definiranje tehnologije proizvodnje bučinog ulja; utvrđivanje kriterija i načina ocjenjivanja kvalitete bučinog ulja; pravila kušanja).

Uz kušanicu na ivanićgradskoj Bučijadi i znanstveni skup

Prerezana tikva

Tome će svakako pridonijeti i znanstveni skup koji će biti održan također u okviru predstojeće Bučijade. Za posjetitelje Bučijade, uz kušaonicu bučina ulja, biti će organizirano i kušanje grah salate s bučinim uljem što će svakako biti promidžbena aktivnost prema potrošačima.

Sve to pokazuje da je novoosnovana udruga započela stvarati vrlo ozbiljnu priču o bučinu ulju koja će, dobro osmišljenom aktivnošću i promidžbom, sigurno rezultirati stvaranjem branda i kvalitetnog hrvatskog proizvoda koji ima velike mogućnosti na tržištu EU.

Tradicijske drvene igračke iz Hrvatskog zagorja postaju suvenir s UNESCO-ovom potvrdom

Među 370 izlagača na 10. Proizvodima hrvatskog sela sredinom travnja 2011. na novozagrebačkome jezeru Bundek u hrvatsku je metropolu, iako samo pod šatorima uz glazbu i jela, seosko ozračje odnosno sajamsku i prošteničku tradiciju, među ostalim, donijela i ponuda tradicionalnih drvenih igračaka.

Nisu se, istina, predstavili u izložbi  Drvo je prvo, ali je Domaća radinost “Snježana” Ivice Mesaka iz Marije Bistrice odnosno iz sela Tugonice o tome govorila kao rijetko što.

Najprije suvenir od majke Božje Bistričke…

Na sajmu u metropoli kao na proštenju (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Gotovo do nedavno jedva da su se  te igračke mogle kupiti igdje osim na Mariji Bistrici, a tradicionalni su im proizvožađi bili mještani obližnjega sela Laza. Prisjećam se 1986. godine kako sam zimi onamo išla raditi reportažu za tadašnji svoj Nedjeljni vjesnik, po duboku snijega, kada je za to selo još bez obnovljene i proširene ceste prema Sesvetama, vrijedilo da je odsječeno od svijeta, toliko da su se, kako mi je rečeno, u prošlosti među sobom i ženili. Onamo me je povela etnologinja Dunja Bledšnajder-Šarić koja je za Kumrovečko staro selo uz Titovu rodnu kuću, koje se tada otvaralo, dogovarala tradicionalne drvene igračke i majstore.

Svirale, stolići, krevetići, čikačoke…

Po starinski urešene svirale (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Jedva smo pohvatali i njih, a i priču. Bila je to priča o velikom siromaštvu i mašti i pokušaju da se zaustavi umiranje tradicije ubrzano poboljšanjem standarda, mogućnošću zapošljavanja i sličnim modernim stvarima.

Bila je to i priča o tome kako je nekad svaka djevojčica željela s proščenja ili pijaca, osim licitarske bebe i srdašca sa zrcalom, i crveni drveni ormarić, stolić i stolčeke, a svaki dječak, osim licitarskoga konjića, i drvenoga na četiri kotačića i fučkaljku. Svi su željeli čikačoku: pticu ili leptira koji je lepetao krilima ako ste ga trkom gurali ispred sebe.

Izložba drvenih igračaka u – svetištu

Namještaj ukrašen moderno i starinski (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Danas nude kojekakve čikačoke, ali i ormariće, škrinjice, stoliće s različitim šarama, pa čak u boji – Barbie! Hrabro su se suočili sa svjetskom konkurencijom.

Dakako da smo i svojoj odrasloj djeci pokupovali čežnju svojih davnih djetinjstava, a prilika je to i da podsjetimo kako je prošloga srpnja pod pokroviteljstvom Krapinsko-zagorske županije, Općine Marija Bistrica i Svetišta majke Božje Bistričke u samome svetištu pripremljena zanimljiva izložba tradicijskih drvenih igračaka.

Potjecale su one iz ruku majstora iz Laza  (Ivan Mikuš, Dragutin Mikuš), Tugonice (naš poznanik sa zagrebačkoga sajma Ivica Mesar, Petar Gorički) i Turnišća (Zvonimir Majdak). A tim se zanemarenim područjem narodnog rukotvorstva odnosno tradicijskim dječjim igračkama Hrvatskoga zagorja mnogo bavila etnologinja Iris Biškupić-Bašić, kustosica zagrebačkoga Etnografskog muzeja.

Na Reprezentativnoj listi nematerijalne baštine čovječanstva

Juri, juri, moj konjiću… - na četiri kotača! (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Na sastanku Međuvladina odbora za nematerijalnu baštinu održanog u Abu Dhabiju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima od 28. rujna do 2. listopada 2009. dodine na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva upisano je sedam hrvatskih dobara nematerijalne kulturne baštine, a uz dubrovačku Festu Sv. Vlaha, Dvooglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog Primorja, Godišnji proljetni ophod Kraljice (Ljelje) iz Gorjana, Procesija Za križen na otoku Hvaru, Godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva te Čipkarstvo u Hrvatskoj (Pag, Hvar, Lepoglava) i – Umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja.

Nikad dvije iste…

Hrabro u konkurenciju: čak i u boji slavne Barbie (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Time je popis našega baštinskog blaga s takvim priznanjem produžen zahvaljujući prednu trudu mjerodavnoga Ministarstva kulture i tadašnjega ministra Bože Biškupića. Nadamo se da će se uskoro zagorske drvene igračke čiju vrijednost priznaje i kulturni svijet moći kupiti kao suvenir po cijeloj zemlji. Dakako, uz certifikat koji će pričati priču o njima, barem kao na izložbi u Svetištu majke Božje Bistričke ili u prijavnici za UNESCO, gdje među ostalim, stoji:

“Drvene dječje igračke prepoznatljivi su tradicijski proizvodi Hrvatskoga zagorja s dugom poviješću. Upravo su se na ovim prostorima u 19. stoljeću razvila osebujna umijeća izrađivanja igračaka, koja su se u pojedinim selima kao što su Laz, Stubica, Tugonica ili sama Marija Bistrica zadržala sve do današnjih dana. Sva ta sela nalaze se na putu prema najvećem hodočasničkom mjestu u Hrvatskoj – Mariji Bistrici. Od vrlo jednostavnih igračaka svirala, asortiman se proširivao tako da su u pojedinim periodima izrađivali oko sto i dvadeset različitih igračaka.

Čikačoke uvijek omiljene: i kao igračka i kao suvenir (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Način izradbe prenosio se u određenim obiteljima iz generacije u generaciju i zadržao do danas. Za njih je karakteristično da ih izrađuju ručno muškarci, a većinom ih oslikavaju žene.

Nikada ne mogu biti dvije potpuno identične jer je svaka ručni rad. Kao materijal koristi se meko drvo iz neposredne okoline, vrba, lipa, bukva i javor, koje rukotvorci nakon sušenja tešu, a zatim uz pomoć drvenih ili kartonskih šablona posebnim alatom režu i oblikuju.

Pri oslikavanju se služe ekološkim bojama, a kao podlogu najčešće koriste crvenu, žutu ili plavu boju. Oslikavaju ih cvjetnim i geometrijskim ukrasima. Danas se izrađuje pedesetak vrsta igračaka, od raznovrsnih svirala, tamburica, igračaka u obliku životinja, pa sve do uporabnih predmeta.”

10. sajam na zagrebačkome Bundeku – 10 godina Proizvoda hrvatskog sela

Oko 370 proizvođača iz svih krajeva Hrvatske i više tisuća posjetitelja  15. I 16. travnja 2011. na jezeru Bundek u Zagrebu bilanca je 10. sajma Proizvodi hrvatskog sela.

Osim tradicionalnih prodajnih izložbi hrane, pića, rukotvorina i suvenira on je ponudio i zanimljivu prodajnu izložbu Drvo je prvo, 5. izložbu hrvatskih pasmina domaćih životinja, 3. Bambino kup, ocjenjivanje izloženih proizvoda te pripremanje i kušanje hrvatskih tradicionalnih jela. Tijekom održavanja proljetnog sajma nastupilo je i više kulturno-umjetničkih društava  i tamburaških sastava.

Najznačajniji sajam tradicijskih proizvoda u nas

Sa Proizvoda hrvatskoda sela na Prisavlju 2007. godine

Zanimanje proizvođača za sajam među izlagačima je ostao na razini posljednjih nekoliko godina. Posjeta sajma je u subotu bila nešto manja od očekivanog dok je nedjelja u potpunosti ispunila očekivanja. Razlog za to je vjerojatno i hladnije vrijeme, jer lokacija održavanja sajma, jezero Bundek, jako ovisi o vremenu.  Kupnja na sajmu je bila skromnija u usporedbi s prethodnim godinama. Međutim, većina izlagača zadovoljna je prodajom te namjerava izlagati i slijedeće godine.

Prema broju izlagača i prema ostvarenim rezultatima Proizvodi hrvatskog sela najznačajniji su sajam tradicijskih proizvoda u Hrvatskoj. Na sajmu je u proteklih deset godina izlagalo oko 2500 proizvođača, a posjetilo ga je više od 70.000 posjetitelja.

 Zahvaljujući i PHS proizvodnja povećana i više legalizirana

Mirjana Strancarić i njezin SMID za svaki sajam pripreme neki novi proizvod (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Proizvodi hrvatskog sela povećali su zanimanje tržišta za seljačke proizvode, a proizvođače, posebice tradicijskih prerađevina, ohrabrili i potaknuli da povećaju proizvodnju i legaliziraju ponudu. Danas su većina od njih uspješni tržni proizvođači.

Proizvodnja tradicijskih proizvoda proteklih nekoliko godina značajno je povećana. Međutim, posljednje dvije godine taj je trend zaustavljen. Razlozi su ukidanje nekih poticajnih mjera (mjera 6.) i recesija koja je smanjila tržište za ove proizvode. Za očekivati je da će u slijedećim godinama, kada se oporavi tržište, ali i kad dođu nove potpore za razvoj proizvodnje i prodaje tradicijskih proizvoda ovaj dio hrvatske poljoprivrede ponovno imati veće stope rasta.

Dijelu proizvođača tradicijskih proizvoda najvažniji prodajni kanal

Krapinsko-zagorska Županija Zagrepčanima se predstavila zagorskim puranom i folklorom kao na zabavi (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Što se tiče sajma Proizvodi hrvatskog sela i ostalih sajmova držim da ih je puno, ako ne i previše. Sajmovi bi temeljno trebali biti mjesto promocije proizvoda a oni su se danas pretvorili u najvažniji prodajni kanal za dio proizvođača tradicijskih proizvoda. Naravno, to ima smisla u vrijeme recesije, ali dugoročno nije poželjno.

Na tržištu, pa tako i na sajmovima tradicijskih proizvoda, nudi se sve više robe loše kakvoće što prijeti urušavanju imidža tih proizvoda i trajnim gubitkom tržišta. Isto tako, pojavljuje se sve više „trgovaca” koji ne bi trebali izlagati i prodavati na sajmovima.

Držim, a postoje i neke najave, da će država razmjerno brzo urediti prodaju na sajmovima i da će ona, kako je i u ostalim europskim zemljama, ostati „privilegija”samo poljoprivrednih gospodarstava.

A sad i u razvoj robne marke Proizvodi hrvatskog sela

Drvne igračke s bistričkog proštenja postale su nacionalni suvenir (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Sajam Proizvodi hrvatskog sela planiramo organizirati i ubuduće. Vjerojatno će u nekoj mjeri morati biti komercijaliziran (sudjelovanje izlagača) budući je za njegovo održavanje sve teže zatvoriti financijsku konstrukciju.

Tvrtka Agrarno savjetovanje d.o.o., pokretač sajma Proizvodi hrvatskog sela, uz neke prijašnje aktivnosti, pokrenula je i nekoliko novih inicijativa kako bi se unaprijedila proizvodnja i marketing hrvatskih tradicijskih proizvoda. Osnovan je Klaster Proizvodi hrvatskog sela, a ove godine započet će i projekt uvođenja na tržište vlastite marke hrvatskih tradicijskih proizvoda, Proizvodi hrvatskog sela. Marka Proizvodi hrvatskog sela u prvoj će se fazi dodjeljivati samo izravnim prodavačima. Ona će potrošačima jamčiti kakvoću proizvoda, domaće podrijetlo i tradicijsku tehnologiju.

e-vinarstvo, nesvakidađnja inovativna internet udruga vinara iz Novoselca

Prva izložba vina Općine Križ u Novoselcu u travnju 2011. prvi je, i bez snažije financijske potpore, dobro obavljen posao u veljači 2011. osnovane Inovativne Internet Udruge Vinara „e-vinarstvo”.

Udruga ima vrlo ambiciozana plan: internetsku stranicu, kontaktiranje, kako kažu, svih više od 140 udruga vinara u Hrvatskoj. Planiraju i dane otvorenih podruma Zelene i Plave Hrvatske uoči turističke sezone, stručna predavanja, seminare, fotonatječaj “Najvinograd Hrvatske”, sa zajednicom tehničke kulture izložbu inovacija u vinarstvu sa, tečaj za vinogradare voditelje podruma, pokazmo enogasttest ocjenjivanje vina odnosno predstavljanje inovativnog listića za  ocjenjivanje vina, a isto će biti poslano-prezentirano kao cijeli elabora  u središte O.I.V.-a , Međunarodne Organizacije za Vinarstvo u Parizu.

S

Nadamo se da će im u suradnji sa zagrebačkim Agronomskim fakultetom uspjeti zamisao i o edukativnoj prvoj izložbi grožđa Hrvatske, kako bi se proširilo znanje o autohtonim i drughim sortama, a uz to bi se ta izložbe nedvojbeno izvrsno dopunila kutinskom izložbom koja preferira i vina autohtonih sorta.

Podsjećajući kako čak 145.000 obitelji u nas ima vinograd predsjednik udruge Jovica Nikšić, vinar i inovator koji je osmislio vinsko računalo odnosno pomagalo-podsjetnik za “male” vinare tumači:

Predsjednik udruge e-vinarstvo Jovica Nikšić, vinar i inovator S osnivanja udruge e-vinarstvo (Fotografija Udruga e-vinarstvo)

Zašto inovativna?

Radi poticanja inovacija u vinarstvu te predstavljanja novosti na javnim događanjima, a također i afirmacija autora inovativnih proivoda i ideja.

Zašto internet u nazivu?

Upravo putem korištenja računala i dalje ćemo nastaviti voditi Udrugu i rad na web-u, te pomoći i drugim udrugama da se služe internetom i računalom, zatim im pomoći u izradi web stranica, a time priodniejti i popularizaciji naših udruga.

Zašto  “e-vinarstvo”?

Zato što je to popularni način imenovanja svih onih koji će svoj rad zasnivati na elektronskoj komunikaciji, a za koju smatramo da je obavezna u 21. stoljeću.

 

 

Prva izložba vina Općine Križ u Novoselcu

Zvonko Kovačić šampionom je Općine Križ za mješavinu bijelih sorata, a Tomislav Voštinič za chardonnay 2009. šampion izložbe s najviše osvojenih bodova na prvoj Općinskoj izložbi vina u Novoselcu 9. travnja 2011.

Odbačeno devet uzoraka

Za ocjenjivanje 1. travnja pristigla su 82 uzorka vina. Od toga ih je pet osvojilo zlatnu, 31 vino srebrnu a 30 vina brončanu medalju, dok je sedam vina dobilo priznanje za sudjelovanje. Odbačeno je 9 uzoraka, jer nisu zadovoljili bodovni prag, ponajprije zbog oksidacijskih promjena mirisa i okusa, etilacetata, povećane hlapive kiselosti, prevelikoag slobodnog sumpornog dioksida… Izvijestila je to predsjednica komisije za ocjenjivanje vina Vlasta Rubeša Vili, dip. ing. agonomije zaključivši:

Predsjednica ocjenjivačkoga suda Vlasta Rubeša Vili na ocjenjivanju (Fotografija Jovica Nikšić)

«Svim stručnim službama i izabranim vodstvima udruga predstoje zadaci na većoj edukaciji proizvođača vina, koji će znati prepoznati ne samo dobru kvalitetu već i pojedine mane mirisa i okusa koje se najčešće javljaju u vinu kako na ocjenjivanje ne bi ni prijavljivali defektna vina.»

Po pravilniku Zagrebačke županije

Vino je ocijenjivalo pet certificirani degustatora, dobrih poznavatelja vina kontinentalne Hrvatske, prema Pravilniku o organoleptičnom ocjenjivanju mošta i vina.

Ocjenjivanje je provedeno po metodi 100 pozitivnih bodova, a sukladno Pravilniku o ocjenjivanju vina Zagrebačke županije, raspon postignutih bodova za pojedino odličje je: velika zlatna medalja 90 – 100 bodova, zlatna medalja 85 – 89,99 bodova, srebrna medalja 80 – 84,99 bodova, brončana medalja 75 – 79,99 bodova, priznanje 70 – 74,99 bodova.

Na izložbi su s emogla kušati nagrađena vina (Fotografija Jovica Nikšić)

Izložba je, dakako uz degustaciju nagrađenih vina, bila prvi skroman, ali odlično obavljen pothvat u veljači 2011. osnovane Inovativne Internet Udruge Vinara „e-vinarstvo”, kojoj je predsjednik Jovica Nikšić, vinar i inovator koji je osmislio ne samo vinsko računalo odnosno pomagalo-podsjetnik za “male” vinare, nego i niz vrlo ambicioznih aktivnosti. Računa na brojne obitelji koje proizvode vino za tržište, ali i na hobi-vinare koji proizvode vino za vlastiti gušt, koje, dakako, također može biti kvalitentije od dosadašnjih.