Peti hrvatski festival pekmeza, džema i marmelade

Od 30. rujna do 2. listopada 2011. godine održan je u Dubrovniku peti, jubilarni, Hrvatski festival pekmeza džema i marmelade. Više od stotinu vrsta pekmeza, džemova i marmelada od naranača, limuna, smokava, višanja, jagoda, šljiva..., pa domaćih likera, kolača bilo je izloženo na Stradunu ispred crkve Sv. Vlaha.

Pekmez na Stradunu (Fotografija Deša)

Festival pekmeza, džema i marmelade tradicionalno obogaćuje turističku ponudu grada Dubrovnika, a organiziraju ga udruge DEŠA i Dubrovačka naranča u suradnji sa HGK – Županijskom komorom Dubrovnik.

Festival je tijekom dva izložbena dana 2. i 3. listopada privukao veliki broj domaćih i stranih posjetitelja svojom slatkom i šarenom ponudom proizvođača iz cijele Hrvatske. Na Festivalu je izlagalo više od 35 izlagača iz 12 hrvatskih županija, a cilj mu je bio predstavljanje kvalitetnih proizvoda i afirmirmacija bogatstva hrvatske baštine. Uz ostalo, ni ove godine nisu izostali „Gusti s palačinkama” odnosno palačinke s različitim namazima, koji su izmamili oduševljenje svih posjetitelja.

Svatko se želi osladiti najboljim hrvatskim pekmezom, džemom… (Fotografija Deša)

Tijekom prvog dana Festivala, 30. rujna, u DEŠI su izloženi proizvoda i stručno ocijenjeni. Ocjenjivački sud u kojem su bili prof. dr. sc. Nela Nedić Tiban i prof. dr. sc. Tera Mandić sa Prehrambeno – tehnološkog fakulteta iz Osijeka, prof. dr. sc. Branka Levaj i prof. dr. sc. Maja Repajić sa Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta iz Zagreba i profesor kuharstva Josip Žuvela iz Dubrovnika, stručno je ocjenio 81 uzorak džemova, pekmeza i marmelada.

Ocjenjivači, organizatori i nagrađeni (Fotografija Deša)

U više kategorija konkuriralo je 36 džemova, 14 extra džemova, 10 marmelada i 21 pekmez. Nagrađeni su:

u kategoriji džem:
Zlatna medalja: OPG Sveto Stipčić iz Trogira za džem od smokava
Srebrena medalja
: DEŠA Dubrovnik za džem od dubrovačke ljute naranče i Seosko gospodarstvo „Duga strana” iz Zatona za Mediteranski džem
Brončana medalja: OPG Širanović Babić iz Rakova Potoka za pečeni džem od šljiva i OPG Matijević iz Koločepa za džem od marelica

u kategoriji marmelada:
Zlatna medalja: OPG Antonija Zelenika iz Velike za marmeladu od šipka i OPG Antonija Zelenika iz Velike za marmeladu od vinogradarskih breskvi
Srebrena medalja: OPG Ana Milković iz Slana za marmeladu od smokava
Brončana medalja: OPG Luka & Xenia Capor iz Čilipa za marmeladu od latica divlje ruže

u kategoriji extra džem:
Brončana medalja: OPG Veselić Ivan iz Topolovca za extra džem od dunja i OPG Josip i Marica Španjol iz Raba za extra džem od smokava

u kategoriji pekmez:
Zlatna medalja: OPG Antonija Zelenika iz Velike za pekmez od kajsije
Srebrena medalja: OPG Antonija Zelenika iz Velike za pekmez od šipka i OPG Antonija Zelenika iz Velike za pekmez od kupina
Brončana medalja: OPG Veselić Ivan iz Topolovca za pekmez od šljiva i OPG Antonija Zelenika iz Velike za pekmez od drijenka
Neki od nagrađenih proizvoda (Fotografija Deša)

Pokrovitelj je festivala Vlada Republike Hrvatske, a financijski su ga poduprli Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, HGK – Županijska komora Dubrovnik, Dubrovačko-neretvanske županija, Grad Dubrovnika i Turistička zajednica Grada Dubrovnika.

Da podsjetimo, sve je krenulo od oživljavanja i certificiranja džema od dubrovačke ljute naranče, gotovo zaboravljene voćke. Kako ističe Jany Hansal, duša festivala, vrlo je važno da je iz županije-domaćina na festivalu sudjelovalo i više od 10 izlagača-proizvođača, koje su vjerojatno na proizvodnju potakli prijašnji festivali te da su za kakvoću osvojili četiti medalje, po dvije srebrne i po dvije brončane.

Prva izložba bučina ulja Hrvatske u Ivanić Gradu

Udruga proizvođača bučina ulja Hrvatske osnovana je u veljači ove godine s osnovnom zadaćom promicanja, razvitka i unapređenja proizvodnje bučinog ulja, stvaranje robne marke bučina ulja i zaštite proizvoda posebne kvalitete, zajedničkog nastupa proizvođača prema tijelima i institucijama Republike Hrvatske te poticanja i organiziranja izvoza ovog proizvoda.


Prva izložba bučina ulja Hrvatske s kušaonicom ulja 15. i 16. listopada 2011. u okviru 7. Bučijade velik je doprinos tim ciljevima i prvi je zajednički nastup svih proizvođača ulja.

Sudionici manifestacije bit će proizvođači bučina ulja s područja cijele Hrvatske. U okviru izložbe neće se provesti ocjenjivanje bučinog ulja zbog toga što ne postoje odgovarajućih akti (pravilnici).

Izložbom bučina ulja želi se široj javnosti svratiti pozor na bučino ulje i njegovu kakvoću te korist toga ulja za zdravlje, a uz organizatore svoj će veliki doprinos dati i sami izlagači koji za ovo prvo izdanje izložbe iskazuju veliko zanimanje.

Izložba će se svečano otvoriti 15. listopada u 15  sati u predvorju Doma kulture Pučkoga otvorenog učilišta u Ivanić-Gradu. Svaki sudionik izložbe i njegovo bučino ulje bit će posebno predstavljeni, a dužni su osigurati kušanje ulja i delicija s uljem po svojem izboru. Nakon izložbe biti će izrađen katalog proizvođača i bučina ulja Hrvatske.

 

 

 

Zanimljivo je da će posjetitelji Bučijade na dvodnevnom prodajnom sajmu na gradskoj tržnici u Ivanić-Gradu moći kupiti bučino ulje i druge vrlo zanimljive proizvode od buča i s bučinim košticama. Tih dana u gastrošatoru moći će se kušati grah salata i krumpir salata s bučinim uljem, a u ugostiteljskim objektima u Ivanić-Gradu prikladni jelovnici s bučom, bučinim uljem i bučinim košticama.

             

Znanstvenici o bučinu ulju i zdravlju

Konferenciju o bučinu ulju i zdravlju organiziraju Udruga proizvođača bučinog ulja Hrvatske i Grad Ivanić-Grad na listopadskoj Bučijadi s namjerom da pridonesu informiranju javnosti o zdravstvenim vrijednostima bučina ulja i upozore da se ono u Hrvatskoj ne upotrebljava i ne promovira dovoljno, a prije svega da se njegove vrijednosti dovoljno i ne poznaju.

Namjera organizatora jest da se od nadležnih državnih institucija zatraži za proizvođače bučinog ulja osiguravanje primjerenih zakona, usklađenih s normama Europske unije te da se donese nacionalni program ispitivanja kvalitete bučina ulja prema europskim standardima i dodatni državni poticaji za proizvođače bučina ulja.

Nacionalnom programom trebale bi se utvrditi ljekovite vrijednosti bučina ulja najviše kakvoće te razlike u odnosu prema bučinom ulju niske kakvoće, kakva upravo zbog nedostatka kontrole ima i na hrvatskom tržištu. 




Jedan od vrlo važnih koraka ka tim ciljevima održavanje je ove konferencije koja će se održati u okviru 7. Bučijade 15. listopada 2011. godine u Ivanić-Gradu. Na njoj će znanstvenici koji su istraživali bučino ulje, a neki od njih i doktorirali na njemu, prezentirati svoje znanstvene radove i rezultate istraživanja. Sudjelovat će znanstvenici:

 

1.    Prof. dr. sc. Ivančica Delaš, izvanredni profesor, Medicinski fakultet Zagreb, Zavod za kemiju i biokemiju

Tema: „Učinak bučina ulja na zdravlje“

 

2.    Dr. sc. Sandra Neđeral, docent, Prehrambeno-biotehnološki fakultet Zagreb

Zavod za prehrambeno-tehnološko inženjerstvo

Doktorirala na temu bučinog ulja.

Tema: „Bučino ulje: karakteristike tehnologije i kvalitete“

 

3.    Prof. dr. sc. Dubravka Škevin, docent,  Prehrambeno-biotehnološki Zagreb,

Zavod za prehrambeno-tehnološko inženjerstvo

Laboratorij za tehnologiju ulja i masti, pročelnica laboratorija

Voditi će grupu stručnjaka laboratorija, a u ime Laboratorija izlagat će dr. sc. Sandra Neđeral.

 

4.    Doc. dr. sc. Tihomir Moslavac, Prehrambeno-tehnološki fakultet Osijek

Tema:Prirodni antioksidansi u funkciji veće oksidacijske stabilnosti bučina ulja“

 

5.    Dipl .ing. Teuta Tompić, Bioinstitut d.o.o., Čakovec

Laboratorij, analitičar

Tema: „Zahtjevi kakvoće bučina ulja“

 

6.    Prof. dr. sc. Srećko Valić, Medicinski fakultet Rijeka

Tema: „Antioksidacijska svojstva bučina ulja“

 

7.    Dipl. ing. Ana Marušić Lisac, Biotechnicon d.o.o. (poduzetnički centar), Zagreb

 „Što očekuje proizvođače bučina ulja u EU?“

 

Po završetku predavanja bit će pročitan tekst unaprijed pripremljene „Deklaracije o bučinu ulju“, koju će potpisati svi prisutni znanstvenici i predsjednik Udruge, a koja će zatim biti upućena mjerodavnim državnim institucijama s točno artikuliranim zahtjevima Udruge, odnosno proizvođača bučinog ulja Hrvatske. Ona će biti najsnažnija znanstvena poruka, kako javnosti, tako i državnim institucijama, o kvaliteti i značaju proizvodnje bučina ulja.

             

S obzirom na značaj ovoga skupa i njegovu visoku znanstvenu razinu, zatraženo je pokroviteljstvoi od Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvitka i Zagrebačke županije (Upravni odjel za razvoj poljoprivrede). 

Moslavačko mašinanje na starinski način još živi u Staroj Ploščici

Starinskog načina vršidbe žita, kada je u seoska dvorišta od kuće do kuće dolazio dreš a s njim i mašinači, prisjećaju se još samo 50-godišnjaci i oni stariji. Za taj se događaj doslovce živjelo u našim selima.

Dovoženje snopova za mašianje (Snimio Franjo Jagatić)

Žitelji Stare Ploščice u općini Ivanskoj već šestu godinu prve nedjelje u kolovozu priređuju pravo starinsko mašinanje pšenice. Rade to s neskrivenom ljubavlju i žarkom željom da se ova tradicija sela ne zatre. Za taj dan doslovce živi selo.

Mašinanje kao prije pola stoljeća (Snimio Franjo Jagatić)

Mladen Kobra iznajmi svoj stari dreš a supruga Verica okupi dvadesetak mašinača u narodnim moslavačkim nošnjama kako bi bili u duhu prošlih vremena. Na seosko igralište (gmanje) konji, hrvatski hladnjokrvnjaci, dovoze snopove žita do dreša, gdje su mašinači stigli malo prije pjesnom.

Valjanjem u slami otkrivale su se i - simpatije (Snimio Franjo Jagatić)

I počinje mašinanje. Dreš se “hrani” pšeničnim snopovima od kojih nastaje slama i pljeva.Slama se gura do mjesta gdje se slaže stog a pljeva se posprema za miješanje sa zemljom (blatom) u smjesu kojom su se nekada žbukale kuće. Dežurni pak budno prate kako curi zrno pšenice u vreće iz kojih se sipa u trijer (pročistač). Kad dreš proguta posljednji snop, počinje pjesma i veselje i neizbježno valjuškanje u slami. Mnogi su to dočekali kao pravu priliku za bliski susret (stisak) sa svojim simpatijama, sve kroz šalu a zapravo… No, odjednom izbije vatra na stogu slame pa nastupaju vatrogasci i to sa stoljetnom ručnom štrcaljkom.

Igra za mlađe: guranje bala slame (snimio Franjo Jagatić)

Ploščičani su taj starinski običaj vrlo vješto iskoristili i za zabavni program, koji je uslijedio poslije mašinanja. Glavni promotor Ivan Brkljaš pozvao je traktoriste starim traktorima, ni jedan ne smije biti mlađi od 50 godina, na spretnost vožnje između bala slame. Ovacijama oko dvije tisuće posjetitelja bodri se vožnja kao i poslije guranje bala slame,a posebno vrhunac navijanja je kad žene bosonoge odmjere snagu povlačenjem užeta.

Spretni trakgtoristim voze između bala, a gledatelji na slami - sjede (Snimio Franjo Jagatić)

Kako poslije tako napornog radno-zabavnog programa, u trajanju pnih šest sati, izgubljenu energiju valja nadoknaditi, vatrogasci su se pobrinuli skuhati grah s prosušenim mesom na tavanima. Da bi bilo što zabavnije za posjetitelje organizatorana je tombola s uporabnim nagradama, među ostalima i tačke (kolica).

Autor reportaže za Živi selo, novinar, fotoreporter i turistički radnik Franjo Jagatić na mašinanju je i - zapjevao

Žitelji tog moslavačkog kraja ponosni su što, uza sve seljačke nedaće ipak živi selo.

Odjeci: Vlada otpisala pčelarima…

Da i ono malo medija što (još) preuzima Hinu nije, makar s odgodom, objavilo dio informacija, javnost bi ostala prikraćena i za najosnovnije o dogovoru postignutome između Vlade i pčelara. Pčelari, zapravo, i nisu imali velikog izbora te je poslije pisanja predsjednici Vlade i konstatacije kako hrvatsko pčelarstvo od brenda postaje političko pitanje o te potom sastanka predstavnika Hrvatskoga pčelarskog saveza s potpredsjednikom Vlade i ministrom poljoprivrede Petrom Čobankovićem 17. lipnja 2011.

Pčelari će do kraja godine dobiti devet milijuna kuna ili polovicu sume predviđene programom potpora, a novac će moći koristiti samo za kupnju lijeka za suzbijanje varooze pčela te kao tehničku pomoć. Iduće bi godine, kako je izjavio Martin Kranjec, predsjednik Hrvatskoga pčelarskog saveza, pčelari trebali dobiti sav dogovoreni novac, a Vlada bi raspodjelu trebala urediti i posebnom uredbom. Pčelari ističu kako time nisu zadovoljni, ali pristankom barem ne gube kontinuitet u financiranju.

Potpore od države ove je godine zatražilo 4200 pčelara, ali će zbog smanjenja novca izostati financiranje nekih (nismo sigurni i manje važnih!) mjera, primjerice kontrola kakvoće meda i proširenje pčelinjega fonda.

Ovogodišnja se proizvodnja meda u Hrvatskoj procjenjuje osrednjom budući da su već podbacili uljana repica, bagrem i kadulja. Ne očekuje se smanjivanje cijena. U godini se u nas proizvede 5000-6000 tona meda, a otprilike polovica se izveze, najviše u Njemačku. Po najnovijim podacima u Hrvatskoj ima 7470 pčelara, 8754 pčelinjaka i 366.814 košnica. Podatak više da mjerodavni pčele i pčelare ne izgube iz vida.

Sibirska borovnica – skromna biljka koja čeka da je posadite ili u vrt ili u plantažu

Biftek kojega je nazvao multinacionalnim, s ludim umakom i pohanom roštom, vjerujte na riječ, još luđu sibirsku rapsodiju jastučiće s nadjevom od sibirskih borovnica i panna cottu također sa sibirskim borovnicama pripremio je chef Robert Slezak kako bi nas zaveo još rijektom u nas, a sve omiljenijom u cijelome svijetu – sibirskom borovnicom.
Donio ju je k nama iz svoje domovine Poljske, kamo je, kao i u Kinu ili japan, gdje je također vrlo popularna, stigla iz Rusije, zapravo, kako joj i ime govori iz Sibira odnosno Kamčatke. Zovu je još i kamčatskom i majskom jagodom, prema poljskome, a ona je lat. Lonicera coerulea var. kamtschatica Sevast. Na internetu na hrvatskome o njoj nema osobito mnogo podataka osim onih vezanih uz prodaju sadnica, najčešće uvezenih, kako tvrde, iz poljskih ekorasadnika.  No već je sada vrlo popularna.

Vrlo pogodna za ekološki uzgoj

Vrlo je skromna, nema velikih zahtjeva prema tlu te uspijeva i ondje gdje druge biljke neće,  čak i na vrlo kiselim tlima, a mogu izdržati i prave sibirske minuse, čak i – 40 °C. Čak i cvate ispod ništice, i do – 10 °C. Cvate, tvrde, već od veljače, a plod stiže već za mjesec ili mjesec i pol. Grmovi joj, katkad visoki  i 1,5 –  2 m, mogu dosegnuti životni vijek i 35 –  40 godina. Gode joj vlaga i sunce. U nas bi vjerojatno rasla u brežuljkastim i hladnijim područjima na većim visinama, a uglavnom ne treba poput jagoda ni zaštitu, barem folijama, a također je ne treba štititi ni zaštitnim sredstvima, jer je otporna na bolesti i štetnike. Barem u svojoj domaji, gdje im ne pogoduje ni hladnoća. Zato je prati glas da je vrlo pogodna za ekološki uzgoj.
Tanjurić sibirskih bobica je pravo bogatstvo okusa i zdravlja (Snimila Marina Filipović Marinshe / Acumen)
Sibirska se borovnica sadi u redovima razmaknutima 3 metra u razmaku 1,5 m. Pri sadnji u jamu uz svaku sadnicu preporučuje se dodati 5-10 kg zreloga gnoja ili komposta, a dobro je biljku zasuti i piljevinom ili sličnim materijalom. Svake 2-3 godine valja sibirsku borovnicu pognojitizrelim stajskim gnojem ili kompostom. Preporučuje se sadnja u jesen ili u rano proljeće a biljke iz posuda možete saditi cijele godine. Prvih pet godina grmove orezujte samo sanitarno, a potom višak grana skinite sve do sredine grma kako bi biljka imala dovoljno svjetla. Preporučuje se također sadnja najmanje dvije-tri sorte (prema poljskim izvorima rana Zojka, srednjerana Wojtek, kasna Rebeka, zatim Čeljabinka odnosno Czelabinka, Dlinnopłodna, Wołoszebnica, Sinogłaska itd.) radi međusobnoga oprašivanja, a najbolji se oprašivačima sibirske borovnice smatraju bumbari.

U punom rodu po grmu i do šest kilograma plodova

Predlažemo je i za uzgoj na malenim okućnicama, jer je vrlo dekorativna cijele godine – tamnozelenih a u jesen zlatnožutih listova, lijepih vrlo rano sproljeća žućkastih cvjetova i zatim plavičastih plodova. Duguljasti su, ovalni relativno veliki 2,5 – 3 cm, sazrijevaju od travnja do lipnja, a svakako počinju prije redovitih nasada jagoda. Grm već nakon dvije-tri godine daje plod, a u punoj zrelosti može dati i do šest kilograma uroda.

Sve popularnija u gastronomiji (Snimila Marina Filipović Marinshe / Acumen)
Kao i sve crveno i plavo bobičasto voće, a posebice američka i obična borovnica, vrlo je cijenjena zbog aktivnih supstancija koje povoljno utječu na čovjekov organizam, primjerice vitamini (posebice C i A) i metali (željezo, jod) i sl. Popularnost joj osobito raste otkad se pročulo da zahvaljujući antioksidansima navodno usporava starenje i uopće jača imunitet, djeluje antiupalno te čisti organizam što je vrlo važno pri modernim civilizacijskim bolestima (upale, karcinom, štitnjača…), zračenjima i sl. Preporučuju je u medicinskim i estetskim dijetama.

Ljekovite tinkture, vino, likeri, sirup, sušene, zamrznute… i, dakako, svježe

U Rusiji i Poljskoj omiljen je ljekovit napitak koji se priprema tako da se plodovi zaliju alkoholom, ondje obično votkom, te se ostavi oko 1,5 – 2 mjeseca da odstoji. Zatim tekućinu odlijte, a voće zasladite (med ili šećer) te se ostavite da odstoji još 1,5-2 mjeseca. Potom se odlije tekućina iznad voća i doda onoj prvojte se koristi kao ljekovita tinktura, a voće možete još poslužiti kao slasticu ili s nekom slasticom. Vrlo je cijenjeno i vino te različiti likeri, sirupi i dakako džemovi od sibirske borovnice, a zimnicu je možete i sušiti i zamrzavati.
Klasični voćni umaci uz crveno meso posve su iznenađujuće drugačiji pripremljeni od sibirskih borovnica (Snimila Marina Filipović Marinshe / Acumen)


Sibirska borovnica na cijeni osobito dobiva u gastronomiji
ima je kad nema drugoga sličnog voća, ekonomična je, ukusna, slikovita, vrlo primjenjiva. i u različitim kuhinjama sve do vegetarijanske i amkrobiotičke, i u slanim i slatkim jelima, ponajviše u klasičnim i modernim umacima uz divljač i slično meso te u desertima. A možete kušati i menu Oblizeka.

Obnova tradicijske etnokuće u Varaždinskim Toplicama pokrivene ritkom, raženom slamom

Časopis za književnost, umjetnosti i kulturu “Kaj” već je dvaput – u broju 5-6 iz 2006. i u broju 4-5 iz 2009. – objavljivao tekstove Spomenke Vlahović, ravnateljice Zavičajnoga muzeja Varaždinske Toplice, autorice i voditeljice projekta obnove tradicijske kuće iz muzejskoga fundusa, a sada je upriličena i izložba fotografija u koju je uvela i Kajkavska tribina.

Graditeljska baština manje važna od pjesme i plesa?

Prof.

Stručni voditelj tribine prof. dr. sc. Joža Skok podsjetio je tom prilikom kako je unatrag dugih desetljeća, za razliku od primjerice folklora odnosno pjesama i plesova, dio graditeljske narodne baštine bio posve zapostavljen i degradiran.

Posebice otkako je po našim bregima počela era vikendica i preuređivanje starih kuća u neprepoznatljive nove, dakako i s modernim, jeftinijim i dostupnijim materijalima.

Drvene hiže na horvatski vugel, škopom pokrite

Koordinatorica programa KMr. sc. Božica Pažur, koordinatorica programa Kajkavskoga spravišča (Snimila Božica Brkan / Acumen)ajkavskoga spravišča mr. sc. Božica Pažur uvodeći u temu istakla je:

“Deklarativno opterećeno urbanošću („glasom velegrada”) – svodeći tu urbanost na pojednostavljenu socijalnu opreku selo-grad (kloneći se  primisli svake „selskosti”) – suvremeno nam se doba opasno odmiče od bîti urbanosti: principa izgrađenosti određene strukture: bilo da je riječ o živoj uporabnoj i estetskoj izgrađenosti materinskoga kajkavskoga jezika u korpusu suvremene beletristike, bilo da je riječ, o kontinuitetu i civilizacijskom dosegu tradicijskoga graditeljstva, na primjeru stare drevene hiže na horvatski vugel, škopom pokrite.”

Izložbena foto-kronologija, uz predavanje i vizualnu prezentaciju obnove etno kuće preseljene iz Možđenca na povijesni lokalitet Varaždinskih Toplica, proizlazi iz djelatne koncepcije Kajkavskoga spravišča, nakladnika časopisu “Kaj” (društva za širenje i unapređivanje znanosti i umjetnosti iz Zagreba), koje se od 1974. s 10-ak stalnih programa godišnje bavi cjelokupnim kajkavskm integritetom  temelja hrvatske kulture i znanosti. Tim se činom prezentacije, isatkla je mr. sc. Pažur,  skreće pozornost kulturne i strukovne javnosti na konkretne mjere zaštite spomeničke baštine koje od 1997. provodi Zavičajni muzej Varaždinske Toplice na etnokući iz 1801. godine.

Pogled na etno kuću u Varaždinskim Toplicama prilikom postavljanja, 1964. (Fotografija mr. sc. Josip Čabrijan, osnivač Muzeja)

Posebice je naglasila i kako “taj spomenik tradicijskoga graditeljstva, u središtu povijesnokulturnoga lokaliteta Varaždinskih Toplica, predstavlja prvu stručnu i sustavnu obnovu (uz konzervatorski nadzor) ambijentalnog krovišta pokrivenog raženom slamom u kontinentalnoj Hrvatskoj.”

Obnovljena hiža u svoj svojoj ljepoti (Fotografija Zavičajni muzej Varaždinskih Toplica)

Etno kuća, kao pilot-projekt, uvrštena je u zaštićenu baštinu i reprezentativni je spomenik hrvatskoga tradicijskoga graditeljstva.

Mnogo više od sentimentalnoga podsjetnika na djetinjstvo

Ta prezentacija, upozorila je mr. sc. Pažur, nije sentimentalni podsjetnik na djetinjstvo i vrijednosti od kojih smo doslovce pobjegli u ime nejasnog napretka – već ima i svoj programski i kulturološki cilj: promicanje znanja i svijesti o civilizacijskim (europskim) dosezima, raznovrsnosti i izvornosti hrvatskoga ruralnog prostora – u  graditeljskoj tradiciji stare drvene hiže, te njenoj  ljepoti i  funkcionalnosti u suvremenosti.

Porf. dr. sc. Joža Skok, mr. sc. Božica Pažur i prof. Spomenka Vlahović na Kajkavskoj tribini o obnovi graditeljske baštine (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Ukratko, rekla je mr. sc. Pažur, programom prezentacije u Kajkavskom spravišču – obnovljenu varaždinskotopličku etno kuću iz 1801. – kao izuzetan primjer spasavanja spomeničke baštine željeli bismo „izvući” iz konteksta njena lokaliteta (svjetski poznate Aqua Iasae), s jedne strane, te pisane argumentacije (konzervatorske dokumentacije varaždinskotopličkog Muzeja, Konzervatorskog odjela Uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine RH, objavljenih studija u časopisu Kaj, među kojima i reprezentativnih dviju  voditeljice projekta prof. Spomenke Vlahović…) – te  etno kuću približiti javnosti (ustanovama, sredinama i medijima) kao izvrstan primjer skrbi za temeljnim vrijednostima hrvatske kulture i povijesti.

Kajkavsko spravišče svakojako pridonosi obnovi kulturne baštine

Zamjena 15 cm debela krova obrasla mahovinom novom raženom slamom debelom25-30 cm (Snimila Spomenka Vlahović)

U tome je i novi prinos Kajkavskoga spravišča obnovi kulturne baštine, očuvanju od devastacije i zaborava. O takvoj ulozi, među 380-ak svezaka, svjedoče brojne knjige i studije objavljene unutar redovitih i posebnih izdanja (Kaju i bibliotekama). (Prisjetimo se objave glasovitih Turopoljskih ljepotica autorice Đurđice Cvitanović, primjera hrv. barokne sakralne tradicijske arhitekture).

Mr. sc. Božica Pažur čestitala je autorici i voditeljici projekta obnove tradicijske kuće iz fundusa Zavičajnog  muzeja Varaždinske Toplice: dipl. arheologinji prof. Spomenki Vlahović, ravnateljici Muzeja, kako je rekla, dostojnoj sljednici rada dosadašnjih muzejskih stručnjaka i ravnatelja prof. Stjepana Hajduka, ali i osnivača Muzeja mr. sc. Josipa Čabrijana. Ta je mlada viša kustosica otvorila varaždinskotoplički muzej ne samo širem zavičaju, gradu i domaji nego i utemeljenim projektima u europskim, pa i međunarodnim relacijama.

Staro pokrivačko umijeće s djeda na unuka

Spomenka Vlahović, ravnateljica Zavičajnoga muzeja Varaždinskih Toplica i voditeljica projekta (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Ravnateljica Zavičajnoga muzeja Varaždinskih Toplica Spomenka Vlahović detaljno je predstavila sve faze od 1964. kako je kuća iz sela Možđenca preseljena i obnovljena u Varaždinskim Toplicama, uza sve konzervatorsko-restauratorske zahvate kako 1983. godine tako i 1996. na krovu kuće koji je prokišnjavao te ponovno postupno od 2005. do 2007.

U prvoj je pokušaju krov obnavljao slovenski majstor Franc Barbič, a u drugome domaći majstori, 72-godišnji djed Stjepan Španić i njegov unuk Dario Španić iz sela Bočkovec u Koprivničko-križevačkoj županiji, gdje su još neke kuće, staje, svinjci i kokošinjci pokriveti raženim snopljem.

Priprema ritka za porkivanje krova: djed i unuk Španić iz sela Bočkovec (Snimila Spomenka Vlahović)

Posao se otegao, ispripovijedala je kustosica Vlahović, jer su majstori morali tijekom tri godine odnosno žetve uzgojiti dovoljno raži i to posebne sorte širokih cijevi kako bi se kiša mogla slijevati niz krov. Posve se drugačije sorte uzgajaju za kruh odnosno za ishranu konja. Krov se prekriva
tako da se slama postavlja izravno na drveni dio krov, bez ljepenke koja joj onemogućuje disanje, isprepličući se ljeskovim prutovima. Zanimljivi su i tradicionalni detalji na sedlu krova, tzv. purani, te nPripremanje tzv. purana za sedlo krova (Snimila Spomenka Vlahović)a zabatu, posebno izvedeni tzv. kokotičeki odnosno kukutičeki. U tom se dijelu Zagorja, kao i u Podravini i Moslavini, ražena slama naziva ritek, za razliku od Međimurja i nekih dijelova Zagorja gdje se, kao u omiljenoj pjesmi, naziva šop.

Ritek u rukama 72-godišnjeg deda Stjepana Španića (Snimila Spomenka Vlahović)

Prisjećam se da su devedesetih godina Koprivničani odnosno Podravkaši otvarajući restoran Štagelj krovopokrvače i materijal morali dovesti iz – Mađarske. Zanimljivo je da je sve više pokušaja da se stare kuće pokrivaju izvorno slamom te su tako u Novom Marofu planinari tako prekrili i planinarski dom. Zahvaljujući tržištu, rastu i cijene raženoj slami za prekrivanje krova. Profesorica Vlahović podsjetila je da na 1 m2 ide po 10 ritkov, snopova, te da je 2006. godine  jedan ritek stajao 10 kn, dok danas doseže i 100 – 120 kn.

Nije zgorega spomenuti da su projekt financijski poduprli i Zaklada Adris, Zagrebačka banka, Općina Varaždinske Toplice i Turistički ured Varaždinskih Toplica.

Kako hrvatsko pčelarstvo od brenda postaje političko pitanje?

Jutros, 16. lipnja 2011. godine, iz mjerodavne je službe Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja novinarima prispjela obavijest o «sastanku oko Nacionalnog pčelarskog programa», da u svome kabinetu «potpredsjednik Vlade RH i ministar Petar Čobanković održat će sastanak u svezi razmatranja Nacionalnog pčelarskog programa 2011.-2012. godina».

Napokon, pomislih, a onda me zaskoči najprije, u vrlo kratkome roku, odgoda sastanka za dan, a potom i obavijest da je sastanak  e zatvoren za medije, da je «moguće posnimiti i fotografirati početak sastanka» te da «predviđene su izjave za medije po završetku sastanka».

Kako će izjave zacijelo dobiti dostojnu priliku u velikim medijima, a kako su nama od fotografija sa sastanka ipak važnija suština, pokušat ćemo i čitatelje Živi sela uvesti u «dijalog» odnosno u temu odnosno. Dopuštamo da je posve moguće da bi ministarstvo pčelare ionako kad-tad stavilo na dnevni red, no pretpostavljam da je sastanak ipak ubrzalo obraćanje Hrvatskoga pčelarskog saveza izravno medijima te javna objava ionako javnoga pisma premijerki, a zacijelo i novinarska pitanja. Pisma pčelara donosimo u cjelini, bez intervencija.

Pismo Hrvatskoga pčelarskog saveza medijima 13. lipnja 2011.

Udubljen u košnice (Fotografija Bjelovarski sajam / Acumen)

“Subject: MINISTAR PETAR ČOBANKOVIĆ PORUČIO PČELARIMA: OBEĆANJE – LUDOM RADOVANJE!?

Poštovani kolege,

Unatoč završenim pregovorima između hrvatskih pčelara i Ministarstva poljoprivrede te izrađenim Nacionalnim programom za pčelarstvo u 2011/2012. godini (kojim  se definiraju vrste pčelarskih potpora i načini provođenja mjera) potpredsjednik Vlade RH i ministar poljoprivrede Petar Čobanković nije ispunio dogovoreno!

Stoga je Hrvatski pčelarski savez uputio otvoreno pismo predsjednici Vlade RH Jadranki Kosor kojim opravdano traži hitan radni sastanak s premijerkom kako bi se razjasnilo:

Tolerira li se da potpredsjednik Vlade RH i ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Petar Čobanković, koji potpisuje podzakonske akte u resoru Ministarstva poljoprivrede, donosi rješenje o imenovanju Povjerenstva za izradu Nacionalnog programa i Pravilnika o uvjetima i načinu provedbe potpora u sektoru pčelarstva prema Nacionalnom pčelarskom programu, izbjegava odgovor na upit što se to događa s Programom i zašto je sve stalo? Tim više što je u prisustvu potpredsjednika Sabora RH Josipa Friščića, dva državna tajnika i predstavnika Hrvatskog pčelarskog saveza, dao jasno obećanje da će Program potpora za pčelare u 2011. godini biti realiziran.

Tolerira li se da pomoćnik ministra poljoprivrede i državni tajnik Ministarstva poljoprivrede Stjepan Mikolčić daje izjave za medije i obećava ispunjenje svih programskih mjera po Nacionalnom programu za pčelarstvo, a onda decidirano izbjegava odgovoriti o statusu istog Programa?

Tolerira li se da državni tajnik Ministarstva poljoprivrede Stjepan Mikolčić na upit zašto se program ne realizira daje odgovor da je to „političko pitanje”, stoga se postavlja pitanje zbog čega su hrvatski pčelari „političko pitanje”?!?

Zbog čega nema tumačenja – zašto je Nacionalni pčelarski program potpora odjednom postao „političko pitanje”, i kako to da jedini u cijeloj poljoprivrednoj obitelji nemamo pravo na odgovor?

Tolerira li se da niti služba za odnose s javnošću Ministarstva poljoprivrede na upit novinara časopisa „Hrvatska pčela” – što se događa s Nacionalnim programom potpora za pčelarstvo, ne daje nikakav odgovor već mjesec dana (upit postavljen 17. svibnja 2011.)?

Tolerira li Vlada RH da Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja ne daje nikakva objašnjenja o egzistencijalno bitnim pitanjima za sve hrvatske pčelare u nastaloj situaciji?

Tolerira li se izbjegavanje odgovora na sva pitanja koja se odnose na Nacionalni program potpora u pčelarstvu?

Gore navedena pitanja su od egzistencijalne važnosti za desetak tisuća pčelara RH, stoga smatramo da imamo pravo znati, kao i cijela hrvatska javnost, odgovore na ova pitanja, kao i odgovor na pitanje – tko i zašto opstruira cijeli ovaj Program!?!

Na kraju, hrvatskim pčelarima ne preostaje ništa drugo nego zapitati se – je li najpoznatiji hrvatski brand – figa u džepu ponovno na djelu!?!

U privitku se nalazi otvoreno pismo (poslano 20. svibnja 2011.) upućeno predsjednici Vlade RH Jadranki Kosor. Naglašavamo da premijerkin odgovor čekamo već mjesec dana.

Za sve ostale informacije i izjave možete kontaktirati predsjednika Hrvatskog pčelarskog saveza Martina Kranjeca – 099/4819-536.”

Pismo Hrvatskoga pčelarskog saveza Jadranki Kosor, 20. svibnja 2011. godine

Pčela vrijedno prikuplja pelud (Fotografija Acumen)

“PREDMET: O T V O R E N O    P I S M O – HITNO

Poštovana predsjednice Vlade Republike Hrvatske,

Obraćamo Vam se ovim otvorenim pismom koje je inicirano neugodnim položajem pčelarstva kao djelatnosti u okviru cjelokupne poljoprivredne obitelji u Republici Hrvatskoj.

Naime, s obzirom na to da je Republika Hrvatska korak od ulaska u Europsku Uniju, te da su svi pozitivni zakonski propisi doneseni i usklađeni sa legislativom EU, isto se odnosi i na legislativu u području poljoprivrede, u koju spada i pčelarstvo.

Hrvatski pčelarski savez je u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja radio na izradi Nacionalnog programa za pčelarstvo u 2011/2012. kojim se definiraju vrste potpora i načini provođenja mjera. Nakon donošenja predmetnog Nacionalnog programa za pčelarstvo nastala je tzv. „šutnja administracije”, te se o njegovoj sudbini, odnosno realizaciji ništa više ne zna.

Radi lakšeg praćenja navedene problematike dat ćemo presjek događanja koji se odnosi na Program potpora za pčelarstvo u RH.

K r o n o l o g i j a  d o š e n j a  N a c i o n a l n o g  p r o g r a m a  z a  p č e l a r s t v o

Sa Zagrebačke pčelarske škole (Iz dokumentacije prof. dr. sc. Nikole Kežića)

Hrvatski pčelarski savez, poznavajući probleme u pčelarstvu u EU, te saznanjima od prijatelja pčelara iz zemalja okruženja, današnjih članica EU, inicirao je radni sastanak u prostorijama Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvojakabinet državnog tajnika Stjepana Mikolčića, kako bi prije samog ulaska RH u  Europsku Uniju na vrijeme definiralo pčelarstvo u okviru poljoprivrede i njegovom položaju u trenutku ulaska u EU.

Na sastanku, održanom u kabinetu državnog tajnika Stjepana Mikolčića, kojem su 15. travnja 2010. prisustvovali i suradnici državnog tajnika Miljenko Rakić i Ivan Jakopović – ispred Minstarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, te predstavnici Hrvatskog pčelarskog saveza – na čelu s predsjednikom Saveza Martinom Kranjecom, dopredsjednikom Vladimirom Bilekom i tajnikom Saveza Tomislavom Gerićem, dogovoreno je pokretanje aktivnosti na donošenju programa za potpore u pčelarstvu za 2011. godinu, a dobiveno je i jamstvo da će se pčelarima osigurati potpore po modelu i standardu EU.

Nakon toga, održano je niz radnih sastanaka, od kojih apostrofiramo sastanak od 22. prosinca 2010. godine, u prisustvu državnog tajnika Stjepana Mikolčića, suradnika Miljenka Rakića i Miroslava Božića ispred Ministarstva poljoprivrede, te predstavnika Hrvatskog pčelarskog saveza – Martina Kranjeca, Vladimira Bileka i Tomislava Gerića, gdje je još jednom iskazana spremnost Ministarstva da će pčelarstvo biti regulirano na temelju Programa, te da će biti osigurane potpore u visini financijske omotnice koju je do sada pčelarstvo dobivalo modelom direktnih potpora u poljoprivredi.

Temeljem tog radnog sastanka, gdje su i dogovoreni radni zadaci, Hrvatski pčelarski savez izradio je prijedlog Programa potpora za pčelarstvo u 2011. godini, te ga je u pisanom obliku i dostavio resornom ministarstvu.

U tu svrhu Hrvatski pčelarski savez, radi upoznavanja pčelarske javnosti s prijedlogom programa, održao je i javne rasprave po svim županijama u RH, s obzirom na to da je ovaj model potpora nešto novo i do sada nepoznato, jer je isti temeljen na modelu EU, odnosno prema načelima kojima se uređuju pitanja programskih potpora sukladno Normi 1.2.3.4./2007.EU.

Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja obvezalo se tada da će osigurati zakonski okvir kao temelj provođenja mjera.

S obzirom na to da se u siječnju 2011. godine nisu aktivirale radnje vezane uz dogovorene aktivnosti po pitanju Programa, Hrvatski pčelarski savez je reagirao podneskom, datiranim od 20. siječnja 2011. godine, koji je upućen prema potpredsjedniku Vlade RH i ministru poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Petru Čobankoviću, te je dan na znanje i državnom tajniku Stjepanu Mikolčiću. U istom se ukazuje na kratkoću roka provođenja svih dogovorenih aktivnosti, te da se što hitnije mora krenuti u realizaciju dogovorenih aktivnosti. Predložili smo da se prijedlog za donošenje Uredbe – kojom bi se do donošenja Zakona o uređenju tržišta poljoprivrednih proizvoda premostio period i omogućilo da se program potpora za pčelarstvo što žurnije donese – uputi na Vladu RH. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja ostalo je pri stajalištu da je potrebno donijeti Pravilnik o provedbi mjera za poboljšanje općih uvjeta proizvodnje i prodaje pčelarskih proizvoda te da se istima uređuju i programske potpore sukladne Normi 1.2.3.4./2007.EU.

Zatim je 23. veljače 2011. godine održan sastanak Povjerenstva za izradu Nacionalnog pčelarskog programa i Pravilnika o uvjetima i načinu provedbe potpora u sektoru pčelarstva. Navedeno Povjerenstvo činili su predstavnici Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Hrvatskog pčelarskog saveza, Hrvatske poljoprivredne komore, Agencije za plaćanje u poljoprivredi, Uprave za veterinu, Hrvatske poljoprivredne agencije.

Na daljnim sastancima tog Povjerenstva iskristalizirala su se programska rješenja po pitanju potpora za pčelarstvo, te je peti radni sastanak (14. ožujka 2011.) rezultirao i završenim Nacionalnim programom potpora za pčelarstvo u 2011. godini.

Međutim, tu su nastali i određeni problemi u poimanju završetka rada Povjerenstva, a problematična situacija rezultirala je i određenim aktivnostima Hrvatskog pčelarskog saveza – obavještavanjem javnosti putem medija o novonastaloj situaciji. Hrvatski pčelarski savez je podneskom od 28. ožujka 2011. obavijestio i potpredsjednika Vlade RH i ministra poljoprivrede Petra Čobankovića, u kojem se ukazuje na problematiku nastalu nakon završenih aktivnosti Povjerenstva i donesenom Programu za pčelarstvo na petom radnom sastanku predmetnog povjerenstva. Ukazalo se na činjenicu da se određena zaključena pitanja i donesena programska rješenja nastoje promijeniti, te da se s takvim načinom rada ne slažemo.

O nastaloj situaciji obavijestili smo i potpredsjednika Sabora RH Josipa Frišćića.

Slijedom događanja, 30. ožujka 2011. održan je radni sastanak u kabinetu potpredsjednika Vlade i ministra Petra Čobankovića, kojem su prisustvovali potpredsjednik Sabora RH Josip Friščić i državni tajnici ministarstva poljoprivrede  Stjepan Mikolčić i Josip Kraljičković, predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza Martin Kranjec, predstavnik Hrvatske poljoprivredne komore Vladimir Bilek i voditeljica povjerenstva Mirna Dadić.

Na navedenom sastanku konkretizirao se zaključak da programske potpore idu na način i u obliku kako je dogovoreno na petom radnom sastanku Povjerenstva.

S obzirom na to da se dogovor nije ispoštovao, 31. ožujka 2011. godine uputili smo prosvjednu notu potpredsjedniku Vlade RH i ministru Petru Čobankoviću, vezanu uz daljnje aktivnosti i novi sastanak Povjerenstva za izradu Nacionalnog programa potpora za pčelarstvo i da je peti radni sastanak završio sa zaključkom da je zadnji i da ne pristajemo na neka nova rješavanja, te da je ova situacija neprihvatljiva. O tome smo i obavijestili i potpredsjednika Sabora RH Josipa Friščića, jer je ovakav daljnji postupak suprotan dogovoru na dan prije održanom sastanku.

Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja održalo je i javnu raspravu 4. travnja 2011. godine, te je prezentiralo Nacionalni program za pčelarstvo svim zainteresiranima. Nakon toga su 6. travnja 2011. godine završene sve aktivnosti po pitanju izrade Nacionalnog programa za pčelarstvo i Pravilnika o uvjetima i načinu provedbe potpora u sektoru pčelarstva.

U sklopu Nacionalnog programa za pčelarstvo, a povodom mjere zdravstvene zaštite pčela, Uprava za veterinu izradila je i projekt programa same zdravstvene zaštite i način provedbe, tako da su doneseni i svi podzakonski akti, pa je sam Nacionalni program za pčelarstvo konkretiziran, a u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja je daljnja provedbena aktivnost, te upućivanje prema Vladi RH na usvajanje.

Tražili smo podneskom upućenim 11. svibnja 2011. potpredsjedniku Vlade RH i ministru Petru Čobankoviću da nam se što hitnije odgovori što je s Nacionalnim programom za pčelarstvo, no na žalost do danas nismo dobili nikakav odgovor.

Naime, cijelo su vrijeme iz resornog ministarstva govorili da potpore za pčelarstvo nisu upitne, da će financijska sredstva osigurana, davane su izjave i u medijima o tome (državni tajnik Stjepan Mikolčić na VII. međunarodnom pčelarskom sajmu u Gudovcu 2011. – izjava 6. veljače 2011. te izjava na javnoj tribini 4. travnja 2011.).

Hrvatski pčelarski savez pokrenuo je niz aktivnosti na terenu prema pčelarima,  sukladno mjerama iz programa, od kojih neke imaju vrlo kratak rok da se realiziraju.

Pčelari su izdvojili znatna vlastita financijska sredstva (više od 500 tisuća kuna, plus poštarina) u pripremi provedbe mjera iz programa i zaslužuju da im se javno kaže što je s Programom potpora za pčelarstvo.

Stoga upućujemo traženje Vama kao predsjednici Vlade RH da se hrvatskim pčelarima jasno kaže – tolerira li se takav stav Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja da se ono što se donese ne provodi?

Tolerira li se da potpredsjednik Vlade RH i ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Petar Čobanković, koji potpisuje podzakonske akte u resoru Ministarstva poljoprivrede, donosi rješenje o imenovanju Povjerenstva za izradu Nacionalnog programa i Pravilnika o uvjetima i načinu provedbe potpora u sektoru pčelarstva prema Nacionalnom pčelarskom programu, izbjegava odgovor na upit što se to događa s Programom i zašto je sve stalo? Tim više što je u prisustvu potpredsjednika Sabora RH Josipa Friščića, dva državna tajnika i predstavnika Hrvatskog pčelarskog saveza, dao jasno obećanje da će Program potpora za pčelare u 2011. godini biti realiziran.

Tolerira li se da pomoćnik ministra poljoprivrede i državni tajnik Ministarstva poljoprivrede Stjepan Mikolčić daje izjave za medije i obećava ispunjenje svih programskih mjera po Nacionalnom programu za pčelarstvo, a onda decidirano izbjegava odgovoriti o statusu istog Programa?

Tolerira li se da državni tajnik Ministarstva poljoprivrede Stjepan Mikolčić na upit zašto se program ne realizira daje odgovor da je to „političko pitanje”, stoga se postavlja pitanje zbog čega su hrvatski pčelari „političko pitanje”?!?

 Zbog čega nema tumačenja – zašto je Nacionalni pčelarski program potpora odjednom postao „političko pitanje”, i kako to da jedini u cijeloj poljoprivrednoj obitelji nemamo pravo na odgovor?

 Tolerira li se da niti služba za odnose s javnošću Ministarstva poljoprivrede na upit novinara časopisa „Hrvatska pčela” – što se događa s Nacionalnim programom potpora za pčelarstvo, ne daje nikakav odgovor već četiri dana (upit postavljen 17. svibnja 2011.)?

Tolerira li Vlada RH da Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja ne daje nikakva objašnjenja o egzistencijalno bitnim pitanjima za sve hrvatske pčelare u nastaloj situaciji?

Tolerira li se izbjegavanje odgovora na sva pitanja koja se odnose na Nacionalni program potpora u pčelarstvu?”

 Slijedi: Vlade je otpisala pčelarima