Osnovan Zbor agronovinara

Na poticaj Božica Brkan, autorice projekta Živi selo i okrugloga stola održanoga u HND-u Živi selo: Kako poboljšati protok informacija o ruralnome prostoru i za ruralni prostor, u Hrvatskom je novinarskom društvu u ponedjeljak 29. listopada 2007. osnovan Zbor agronovinara. Dosadašnji predsjednik Zbora Ivica Fodor uz poziv je napisao: U proteklim godinama siromašni hrvatski agrar i ostarjelo selo bili su u medijskoj sjeni ostalih gospodarskih i političkih zbivanja. sve skuplja hrana i poljoprivredno zemljište te nužnost oživljavanja ruralnog prostora promiču sada agrar i na domaćoj političkoj i ekonomskoj sceni.

Pozivu se odazvalo sedamanaestoro novinara: Marko Bijažić i Elvis Mileta (HR Radio Pula), Božica Brkan (Vrt, Večernji list), Gorana Holub Veršić i Ivica Fodor- (HR I. program), San Katava i Ana Alkhamis (Nova zemlja, Osijek), Davor Lončarić, Verica Mađer i Dubravka Vuksanić (HR Radio Osijek), Dragan Vicković (Radio Vrbovec), Roberta Sorić (Agroglas, Osijek), Maragareta Zouhar (slobodna novinarka (Agroglas, Varaždinske vijesti), Nada Ćuk (Gospopdarski list), Ivan Zvonimir Čičak (Jutarnji list) te Mladen Stubljar i Vlatko Grgurić (HTV). Za predsjednicu je izabrana Verica Mađer, za potpredsjednicu Margatera Zouhar, a u izvršni odbor: Marko Bjažić, San Katava, Mladen Stubljar, Ivica Fodor i Božica Brkan.

Ekojanjetinom do razvitka?

Prof. dr. sc. Miljenko Šimpraga s Veterinarskoga fakulteta u Zagrebu, voditelj projekta, na okruglome stolu Putovi mesa Prvoga festivala hrvatskih mesnih gastroikona ZaMeso, potkraj listopada, predstavio je projekt Ekojanje kojim se kani poduprijeti razvitak prije svega krških područja. Kako se i u Europi promiče i štiti proizvodnja autohtonih proizvoda na obiteljskim gospodarstvima, čime se ljude zadržava na određenom području i oni od svoje proizvodnje mogu i pristojno živjeti, Hrvatska svoju priliku vidi uz ostalo u projektu Ekojanje. Dosad je uzgojeno 1750 ekojanjaca, a cilj je uzgoj u pet godina 30.000 grla. Program vrijedan 50 milijuna kuna podupire i Vlada RH, osnovana je i tvrtka Ekojanje, a prema riječima prof. dr. sc. Miljenka Šiprage, poticat će se gospodarski isplativa stada od 150 grla.

U projektu je u početku bilo devet ekoproizvođača, a opstalo ih je šest. Oni imaju ekopotvrdnice, a troje ih je ostalo bez ekopotvrdnica zbog manje-više banalnih razloga. Kako je cilj projekta da se mrežom ekoloških ovčarskih farmi na više uzgojnih područja dade poticaj razvitku ekološkog ovčarstva (u planu je i uzgoj ekokoza), nužno je educirati i potrošače koji će moći nabavljati ekojanjetrinu provjerene kakvoće. U Italiji je takvo meso 100 posto skuplje, a u nas se očekuju 50 posto više cijene, no jamstvo kvalitete otvara vrata ne samo hrvatskoga nego i europskoga tržišta pa u ovakvim projektima mnogi mogu naći istinsku priliku za proizvodnju nečega što će imati sigurnoga kupca.

Programi i mjere MPS-a

Karmen Sinković, načelnica sektora za održivi razvitak seoskog prostoraPiše: Karmen Sinković, načelnica sektora za održivi razvitak seoskog prostora u ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva RH

 

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva prepoznalo je značaj udruživanje kako poljoprivrednih proizvođača, tako i prerađivača i sukladno odredbama „Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu“ te „Pravilnika o provedbi programa razvitka seoskog prostora” (N.N. 71/05, 37/06, 109/06) kojim je definirano ukupno desetmjera potpora. Jedna od mjera je mjera 4. pod nazivom „Osnivanje i razvoj udruga poljoprivrednih proizvođača, uzgajivača riba i školjaka te strojnih prstenova“ mjera namjenjena sufinanciranju programa udruga.

Značajno je naglasiti da ove mjere potpora jesu nepovratna sredstva koje korisnici, u ovom slučaju udruge proizvođača i/ili prerađivača ostvaruju temelje dostavljenih ponuda na raspisani natječaj.

Naime, potpora proizvodnom i interesnom udruživanju poljoprivrednih proizvođača te neposredna suradnja s poljoprivrednim proizvođačima, i udruženjima (udrugama i poljoprivrednim zadrugama) jedan su od važnih segmenata današnje razvojne politike u dijelu poljoprivrede.
Udruživanje poljoprivrednih proizvođača i/ili prerađivača omugućuje njihovu bolju organiziranost, posebice kada je riječ o ostvarenju njihove zaštite prava i bolje pozicioniranosti, na sve zahtjevnijem, tržištu.

Od 2002. godine Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva sufinancira rad poljoprivrednih udruga, a od 2006. godine sukladno mjeri 4. sufinanciraju se programi rada udruga proizvođača i/ili prerađivača hrvatskih prehrambenih autohtonih proizvoda, udruge strojni prstenovi.

Kada je riječ o udrugama proizvođača i/ili prerađivača hrvatskih prehrambenih autohtonih proizvoda cilj potpore je poticanje i promoviranje rada strukovnih udruženja (udruga) proizvođača i/ili prerađivača posebice hrvatskih prehrambenih autohtonih proizvoda, kao bitnih čimbenika u promociji hrvatskih autohtonih prehrambenih proizvoda u kako inozemnom, tako i na domaćem turističkom tržištu, te njihove zaštite oznakom izvornosti, oznakom zemljopisnog podrijetla ili oznakom tradicionalnog ugleda. Sukladno tomu, sudionici natječaja jesu udruženja (udruga) proizvođača i/ili prerađivača hrvatskih prehrambenih autohtonih proizvoda koje su registrirane u temeljem Zakona o udrugama (N.N.88/01 i 11/02) i čiji programi rada su vezani za proizvodnju prehrambenih autohtonih proizvoda.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva sufinancira do 80% opravdanih troškova za program rada, a novčana sredstva namijenjena su za: intelektualne usluge (usluge koje obavljaju vanjski savjetnici, koje nemaju stalni ili periodički karakter i nisu povezane s redovitim tekućim troškovima udruge; nastup udruge na izložbama; torganizaciju edukativnih radionica, okruglih stolova; kupnju opreme za proizvodnj ambalaže za pakiranje i stavljanje proizvoda na tržište; troškovi dizajna – loga; edukaciju članova udruge u za to ovlaštenim ustanovama od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa; tiskanje propagandnog materijala (letak, brošura, sl.); izradu Pravilnika o standardima kakvoće koje proizvod mora udovoljavati; analizu zdravstvene ispravnosti proizvoda.

Suradnja s poljoprivrednim proizvođačima, i udruženjima (udrugama i poljoprivrednim zadrugama) gotovo je svakodnevni posao djelatnika Ministarstva čime se mogu sagledati njihovi problemi i zasigurno odrediti prioriteti glede sufinanciranja programa, te pomoći oko izrade ili provedbe zakonskih i podzakonskih propisa.

Temeljem suradnje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Hrvatskog zavoda za poljoprivredno savjetodavnu službu i Saveza udruga malih sirara Republike Hrvatske „SirCro” na jesenjskom međunarodnom bjelovarskom sajmu u Gudovcu održan je okrugli stol u želji da se po prvi puta javno predstavi Saveza udruga malih sirara Republike Hrvatske „SirCro”, te da se čuju iskustva predstavnika „Saveza malih sirara Slovenije“ : Majde Tumpej, dipl.ing. (Kmetijska gazdarska zbornica Slovenije, Kmetijsko gazdarski zavod Ptuj) i Irena Orešnik, dipl.ing. (predsjednica Saveza malih sirara Slovenije).

Pohvala čakovečkoj Vajdi

Vajdin primjer pokazuje kako se i hrvatskim može na globalni stolDok se većina u Hrvatskoj trudi svojim proizvodima dati englesko ime, u čakovečkoj Vajdi d. d. sjetili su se da u svijet treba krenuti od svojih, a ne od globalnih korijena. Na Festivalu su Tomislav Plechinger (voditelj marketinga) i Eugen Kozjak (komercijalist) objašnjavali da Hrvati osim ča, kaj, što imaju i ve. Međimurci sebe zovu Vekačima pa otud i ideja za izvrstan poziv na uživanje u tradicionalnim proizvodima. Posrijedi su VE (sada) namaz od čvaraka i VE slanina. Vrt je o Vajdi već pisao pa ističemo da je namaz od čvaraka novost na našem tržištu. I taj proizvod i slanine imaju sigurnosni poklopac, što znači svježinu i postojan okus. Meso ‘z tiblice nadahnuto je tradicionalnim čuvanjem mesa, pri čemu se tvrđi špek s leđa ofurio pa mljeo. Najbolji su se komadi svinjetine nakon klanja jedan dan hladili, a potom stavljali u rasol do četiri tjedna. Potom se u običnoj vodi iz mesa izvlačio višak soli, ono se pralo, kratko prokuhalo i prepeklo. Na kraju, ohlađeno, spremalo se u drvenu posudu tiblicu. Slagao se sloj slanine, sloj mesa. Poštujući tradiciju kojoj su sačuvali ime za svijet, Međimurci su svoju tiblicu promišljeno pretvorili i u lijep suvenir. Njihov primjer pokazuje kako se i hrvatskim može na globalni stol.

Predstavljanje proizvoda

Na Eko-etno Hrvatska, 5. izložbi proizvoda i usluga ruralnih područja od 11. do 16. rujna 2007. na Jesenskome zagrebačkom velesajmu uz brojne druge izlagače predstavilo se i – Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva RH. I to proizvodima nastalih iz projekata koje Ministarstvo sufinancira prema nekome od natječaja.

Zagorska vina i zagorski puran, voćne rakije, prošek i drugi proizvodi…

Na onome za marketinšku pripremu, primjerice, a i na sajmu iskazali su se: autohtona hvarska vina, plavac mali i dubrovačka malvasija te desertno vino muškar ruža porečka, meso crne slavonske svinje, lički krumpir, kalnički sir, županijska marka octa kap zdravlja, džem od dubrovačke ljute naranče, viški hib – pogača od smokava, kloštranska ždrebeća kobasica, sisačka češnjovka, maslinovo ulje brachia…

Lički krumpir postaje brand

Ambiciozan i poduzetan prvi čovjek Lovinca Nikola Vidaković s tamošnjom Poljoprivrednom zadrugom odnosno zadrugarima i njihovim kooperantima, poduprtom znanjem Agronomskog fakulteta u Zagrebu i sredstvima za marketinšku pripremu Ministarstva poljoprivrede, otputio se u stvaranje robne marke ličkoga krumpira. Cijenjen među potrošačima poput međimurskoga, lički krumpir startao je u istraživanje sa trinaest sorta, a uglavnom se usredotočio na prednosti viktorije i crvenog rodea.

Ličko tlo i klima stvaraju brand!Sve u želji ne da se definira neka posebna lička, nego da se podigne kakvoća ponajprije sjemenskoga, a zatim i merkantilnoga krumpira. Osim ličkog tla, nadmorske visine i klime, po riječima prof. dr. sc. Milana Poljaka sa zagrebačke Agronomije, kakvoća branda lički krumpir podrazumijeva kakvoću izgleda pravilan, ujednačen), kemijsku (suha tvarm minerali i vitamini, teški metali itd.) i organoleptičku (boja, miris, sadržaj škroba), a za to valja osigurati i primjerenu tehnologijuu, organsku gnojidbu itd. Da bi certifikacija bila zaokružena, kontrola počinje od tla. Prvi je sjemenski krumpir predstavljen, među ostalim, na sajmovima Eko-etno i Jesen u lici.

Nauzorniji poljoprivrednik

Izbor najuzornijeg poljoprivrenika Hrvatske organiziralo je ove godine prvi put Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva RH, a uvjet za prijavu bio je da kandidati samostalno ili s obitelji proizvode poljoprivredne proizvode, žive na gospodarstvu upisanom u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, uživaju ugled u svojoj sredini, imaju lijepo uređeno gospodarstvo, čuvaju hrvatsku kulturnu baštinu te se brinu o dobrobiti životinja i zaštiti okoliša.

Damir Ević, najuzorniji hrvatski poljoprivrednik

Na poticaj Vladina savjetnika Fischlera, koji izbor i financira, mjerodavni je ministar, ministar poljoprivrede Petar Čobanković, imenovao posebno povjerenstvo koje je odabralo najuzornije, kojima je uručeno i 30.000, 20.000 odnosno 10.000 kuna. Prvi je stočar Damir Ević iz Pofuka (Koprivničko-križevačka županija), koji, kaže, na vrijeme je shvatio da bez udruživanja po uzoru na europske farmene nema budućnosti ni hrvatskim stočarima. Drugi je voćar Dario Buljat iz Suhovara (Zadarska županija), koji je prvih godina sam veletrgovcima nudio svoje proizvode, a oni se danas njemu javljaju prije berbe znajući da će dobiti kvalitetnu robu. Treći je povrćar Marijan Hrženjak iz Velike Mlake (Zagrebačka županija), koji tvrdi kako će opstati samo vrijedni, s najkvalitetnijom robom, na tržištu od ranoga proljeća do kasne jeseni.

Marijan Hrženjak uzor je povrćarimaOd 76 kandidata koje su predložili terenci Hrvatskoga zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu, u uži je izbor ušlo 27 vinara, stočara, voćara, povrćara i ratara iz cijele Hrvatske, od Sv. Martina na Muri do Iloka te od Poličnika do Visa, koji su – s više od 25, a manje od 40 godina, nosioci gospodarstva te obiteljski ljudi – prosijani u uži izbor. Većina je uglavnom i obrazovana za rad u poljoprivredi, a i dalje, kako se to kaže, rade na sebi: uče jezike, usvajaju nove tehnologije i vještine, Neki su, gotovo sami svoji kombinati, otpali zbog – svestranosti. A u svakoj od djelatnosti mogli bi biti primjer

Brand sisačke češnjovke

U prodaju bi uskoro trebala stići Sisačka češnjovka, autohtona kobasica Posavine, tradicijske recepture, predstavljena i na sajmu u Crncu potkraj rujna 2007. godine. Udruga Posavska češnjovka, utemeljena 2006., ambiciozno najavljuje novi gastro brand Siska i okolice – trajnu kobasicu proizvedenu od najkvalitetnijega svinjskog mesa, uz dodatak samo paprike, češnjaka, papra i soli. Zasad je petero Sisčana – Dubravko Ostić, Marko Marković, Darinka Mesnjak, Zlatko Perković i Sanja Selanac – ušlo u taj projekt, kojega nadziru Veterinarski i Agronomski fakultet zagrebačkoga Sveučilišta, a podupire Ministarstvo poljoprivrede.

Želimo sačuvati odnosno promovirati autohtone suhomesnate specijalitete kakve su nekada proizvodili naši djedovi, kaže Mario Marenić, voditelj projekta Sisačke češnjovke. Sa žaljenjem dodaje da se na policama trgovačkih lanaca danas mogu naći proizvodi upitne kakvoće i podrijekla.

Sisačka češnjovka ima posebna organoleptička svojstvima, poput mirisa, okusa ili prirodne crvenkaste boje, a za njezinu proizvodnju odabrana je receptura koja se može opisati samo jednom riječju – jednostavnost. Proizvodi se od birana svinjskog mesa (uglavnom šunke i lopatice), a nakon «hladnoga dimljenja», za što se koriste bukva i grab, zrije u strogo kontroliranim uvijetima. Na površini kobasice primjetna je plemenita pljesan, neophodna za poseban okus Sisačke češnjovke, tumači Marenić. Da bi se proizvela dobra kobasica, dodaje, neophodna je i kvalitetna pasmina svinja, uzgojena prema točno određenom režimu prehrane. Svinja ne smije biti lakša od 150 kg, odnosno mora imati meso s visokim udjelom proteina i veziva prožetog masnim tkivom. Križanci turopoljske svinje i njemačkoga landrasa dali su dobre rezultate – priča Marenić, po struci veterinar.

Sisačka češnjovkaPetoro članova udruge proizvode četiri tipa češnjovke, koji se razlikuju po količini dodanih, prirodnih začina. To je proces koji traje, zasad se kobasice mogu kušati samo u sklopu promotivnih akcija kojima sugrađane podsjećamo na tradiciju posavskih kobasica, odnosno želimo čuti njihova mišljenja o ponuđenim okusima Sisačke češnjovke, tumači Marenić. Zlatko Perković iz Crnca za proizvodnju češnjovke koristi pasminu svinja veliki jokšir, jer ima nešto tvrđe meso, ali s dovoljno masnoća. U kobasicu ne stavljamo «sve i svašta», već samo najbolje meso. Važno je da u njemu nema puno vode, što je meso tvrđe i zrelije i češnjovka je kvalitetnija, govori Perković, koji je i dosad (kao i brojne sisačke obitelji) kobasice radio za vlastite potrebe, a sada želi da mu one budu dodatni izvor prihoda.

Malo je ljudi koji se time žele ozbiljno baviti. Nekada se išlo ‘s kolinja na kolinje’, a danas se sve radi na brzinu. Osim toga ljudi su tvrdoglavi, teško im je objasniti da za proizvodnju kvalitetnoga proizvoda treba dodatno obrazovanje, stručna literatura ili posjet raznim sajmovima, dodaje Perković. Proizvodnju Sisačke češnjovke, kao zaštićenoga branda, potaknuo je Srećko Selanac, pomoćnik ministra poljoprivrede. U projekt se uključila njegova supruga Sanja, koja ističe da i Posavina ima svoje autohtone proizvode. Dosad ih nismo vrednovali! Svaka čast kulinu i Slavoncima, ali mi imamo svoju češnjovku. Ljudi su njome oduševljeni, gdje god smo se pojavili njezina je kakvoća naišla na dobar odjek. Sigurna sam da ta kobasica ima dobru budućnost, kaže Sanja, čija je obitelj ove godine proizvela, i posredstvom zadruge «Sokol Crnac» na tržište plasirala, 25 tona paprike, 33 tone patliđana, 22 tone lubenice i 10 tona dinje. Papriku, patliđan i lubenice proizvodi i Darinka Mesnjak, također iz Crnca. Njezinu obitelj, kaže, nije bilo teško nagovoriti na proizvodnju češnjovke. Prepoznali smo, kaže, priliku koja nam se pružila, od koje u budućnosti očekujemo dobar prihod. Ulazimo u EU i moramo se prilgoditi standardima koji u njoj vrijede.

Svaki član udruge Posavska češnjovka trenutačno prema dogovorenom režimu prehrane (koji podrazumijeva posebno pripremljene smjese, a prije kolinja djetelinu i tikve) uzgaja po deset svinja. Sisačka češnjovka je dugačka četrdesetak, ima promjer 5,5 – 6 cm i teška je oko 750 g. Cijena će joj, na obiteljskim gospodarstvima, najvjerojatnije biti 70 kn za komad.