Uzgoj borovnica i brusnica

Borovnice i brusnice posljednjih godina su top-voće. Vidimo to i po brojnosti proizvoda oslonjenih na njih i po pitanjima na Vrtovu dežurnom telefonu gdje bi se mogle nabaviti sadnice, kako se te voćke uzgajaju i slično. Odgovor nalazimo u najnovijoj knjižici ITD Gaudeamus iz Požege “Uzgoj borovnica i brusnica” Georga Eberta (u izvorniku “Anbau von Heidelbeeren und Cranberries”), koja kaže kako su rijetke biljke s toliko višestruko korisnih svojstava i koje gaje i amateri i profesionalci. Osobito će zanimljive odgovore naći poklonici brusnice, prirodnoga antibiotika, koji dokazano ublažava različite upale, posebice mokraćnog sustava. Bogata je i C vitaminom i mineralima te podiže imunitet, pogoduje funkcijama probavnog sustava, bubrega i jetre, regulaciji šećera i kolesterola u krvi i sl. Pomažu i protiv stresa, iscrpljenosti itd. Ukratko baš tim dvjema kulturama u nas pripisuju lijepu perspektivu.

Knjižica “Uzgoj borovnica i brusnica” (urednica Slađana Maslač – Zeman) opisuje vrste Vaccinium, njihovo podrijetlo te borovnice iz uzgoja i brusnice. Zatim im raščlanjuje rast i razvoj biljaka, uvjete za uzgoj a posebice uzgoj vrsta Vaccinium, uključujući način presađivanja, oblikovanje i rezidbu, natapanje i prihranu, njegu, berbu, štetnie i bolesti te njihovo suzbijanje. Onima koje to zanima od koristi će bizi i raščlamba ekonomskih aspekata odnosno vrste Vaccinium u voćarstvu i prodaju te skaldištenje.

Knjižica“Uzgoj borovnica i brusnica” stoji 80 kn, a može se nabaviti izravno u izdavača, ITD Gaudeamus iz Požege, tel./faks 034 272 874.

Glavice zelja izvoze skuplje

Izvorno hrvatsko za Varaždinsko kiselo zelje, Varaždinsku kiselu repu i Varaždinsko bučino ulje te Znak kvalitete za sve octove, od jabučnoga do vinskoga te prvi hrvatski aceto balsamico, tek su jedan od zornih izvanjskih znakova ciljeva i poslovne politike varaždinske Prehrane, nezaobilaznog lidera u većini tih proizvoda odnosno regionalnih robnih marki koje su prerasle i nacionalne granice. Dapače, izvoz im je kiselog zelja od 2004. narastao gotovo 380 posto dostigavši 30 posto proizvodnje, a cijene za pakirane ukiseljene glavice zelja postižu i bolje nego na domaćem tržištu.

Njihovi inozemni kupci više nisu samo ograničeni etnosegment nego veliki trgovački lanci od Austrije i Njemačke sve do Švedske, s planovima od Finske i Švicarske do Japana. I na domaćem je tržištu, uostalom to tako jer, iako su cijene njihova kiselog zelja najviše, sve prodaju. Ubrzanim rastom octovima već pušu za vrat lideru. Rezultat je to strateške odnosno partnerske suradnje s Agrokorom, Metroom, Sparom i drugim lancima i na domaćemu i na stranim tržištima. Ove su godine, primjerice, preko Metroa u Mađarsku izvezli i 400 t mandarinka.

Odavna smo odustali od generičkih proizvoda i stategiju troškova okrenuli u drugu, mnogo ambiciozniju strategiju, nakanu da bude premium proizvođač premium proizvoda. Čuli smo to razgovarajući s direktorom gastroprograma Josipom Vojvodom, direktorom Biosa Alenom Milakom, direktorom Prehrane Domagojem Koprekom i komercijalnom direktoricom Melitom Nešić. Sve su to mladi lavovi Ekos holdinga, predvođeni duhom mladim, a iskusnim i okretnim menadžerom Jankom Kraljem koji u holdingu vodi razvitak.

Krenuvši od trgovine i ugostiteljstva, uz pekarnicu i slastičarnicu te zlatarbistričku Preradu jaja, prošle su godine Prehrani dodali Kombinat Zelina i novu marku Ličkoga kiselog kupusa, a u 2007., svojoj četvrtoj godini, Bios je uvršten među najbrže rastuće tvrtke u zemlji. Od trgovca voćem i povrćem postaje sve utjecajniji proizvođač i organizator proizvodnje, i to ne samo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

Tu, dakako, usko surađuje s Prehranom, koja već ima bogato iskustvo s više od 200 kooperanata samo u sjeveropazadnoj Hrvatskoj, gdje kooperacija s poduzećima Ekos holdinga postaje obiteljskom tradicijom i prenosi se s očeva na sinove. Prošle su jeseni svu potrebnu proizvodnju zelja uspjeli ugovoriti u samo dva dana. Oni su postojan suradnik i u godinama manjka, ali i u godinama viškova robe, odbijajući moguće sitne špekulacije oko cijene sirovine.

Međutim, osim financijski, svoje kooperante korektno – što je izuzetno važno za njihovu ciljanu najvišu kakvoću – prate i svojim slijedom od polja do zapakirana proizvoda. Baš kako to predviđaju i najviše norme onoga tržišta, europskoga, koje tek očekujemo, a gdje su oni već doma. Ove godine, primjerice, preko Metroa za Biosovu trendovsku robu, inače novu na hrvatskome tržištu, pripremaju i prezentacije za kuhare zagrebačkih restorana i hotela.

Izazovnome i zahtjevnome se tržištu prilagođavaju tehnički i tehnološki te su među rijetkima koji su uspjeli osigurati sredstva iz programa SAPARD. Grade najmodernije europsko skladište s ventilacijom i propuhivanjem za čuvanje svježe robe, ponajprije krumpira. Najavljuju da će u ožujku skladište vrijedno samo u osnovnome 4,2 milijuna kuna biti pod krovom.

I ubuduće računaju na pretpristupne fondove kako bi proširili preradbene kapacitete i za kiselo zelje te za bučino ulje, sve radi proširenja sadašnjeg i osvajanja novoga tržište. Uvjereni su da će ih sada sa 470 zaposlenih, pošto su 2003. osvojili Zlatnu kunu, htjeti i kune, a i euri. Također, uvjereni su kako im se brižan odnos prema robi od sjemena, gnojidbe, zeštite, berbe i prerade mora vratiti kroz kvalitetu, planiranu i očekivanu. Kad izgovaraju misiju i nabrajaju proizvode pretočeno u geslo “zdravlje, vitalnost i ljepota”, među rijetkima su kojima se to može i vjerovati.

Kvalitetnije čuvanje povrća

Direktor Biosa Alen Milak ponosno nabraja fascinantne tone i tone krumpira, luka, mrkve, rajice i paprike u vlastitoj proizvodnji te u kooperaciji. No Ekos holding predvodi i u pakiranju te robe u nas (flopack za svježe povre i gyro za mandarinke), a prošle su godine prvi put ponudili i guljenu robu (krumpir, luk, mrkvu), rezanu bolnicama u Varaždinu, primjerice, te studentskim centrima u Varaždinu, Zagrebu i Splitu.
Proizvodnju povra žele proöiriti jer vjeruju u te svoje nove programe, a i stoga što ga sada i za trgovanje uvoze oko 30 posto. Želeći osigurati kontinuitet cijele godine, stoga i grade skladište za kvalitetnije čuvanje luka, mrkve i krumpira za 2000 t u jednome ulazu. Koliko godišnje, ovisi o cirkulaciji robe, a tu imaju također ambiciozne zamisli. Klimatizirano ventilacijsko skladište na + 4 C s kontroliranom vlagom neće značiti samo manje kaliranje nego i kvalitetnije održavanje nutricionistikih odlika povrća, posebice minerala i vitamina.

Usporedbe

Od 2004. ukupni je prihod Prehrane narastao 66,82 posto, a izvoz gotovo 380 posto! Sa 52 broj je zaposlenih narastao na 77. Imaju 229 kooperanata sa ukupno obrađenih 380 hektara.

Kooperacija

Osim tradicionalne kooperacije s vidovečkim zeljarima ili međimurskim krumpirašima, odnedavna Ekos holding dogovara, primjerice u Konjščini, proizvodnju repe i bučinih koštica (proizvode 180.000 – 200.000 t bučina ulja i izvoze ga u Austriju, koja ima svoja poznata bučina ulja). Od prošle godine tijesno surađuju s Poljoprivrednim gospodarstvom Vrankić iz Ogulina, jer iz toga kraja, osim, dakako, kupusa za lički kiseli, računaju na proizvodnju 500 t ličkoga krumpira. O uvjetima kooperacije i drugome više informacija izravno u Ekos holdingu, Prehrani tel. 042 241 644 te na stranici Prehrane.

Više o tome možete doznati u Večernjakovu Vrt 31. siječnja 2008.

Božica Brkan

Prodaja seljačkih proizvoda

Robert Črep i Kristijan Jelaković autori su knjižice Hrvatskoga zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu “Oblici izravne prodaje seljačkih proizvoda”. Taj, jedan od stručnih materijala načinjenih u zavodskome Odjelu za agroekonomiku, oslanja se na ideje i dugogodišnji rad inače i recenzenta knjižice prof. dr. sc. Damira Kovačića sa Zavoda za marketing zagrebačkoga Agronomskog fakulteta te njegovu knjigu “Izravna prodaja seljačkih proizvoda”.

Kako uvodno piše ravnatelj zavoda dr. sc. Ivan Katalinić, nezadovoljni globalizacijom tržišta prehrambenih proizvoda, naši se potrošači rado vraćaju u prošlost, kada su vikendom odlazili na gradsku tržnicu ili na selo u kupnju proizvoda neupitne kakvoće i poznatog podrijetla. Ti kupci seljačkih proizvoda izravnom prodajom i te kakav su potencijal za još brojna seljačka kućanstva koja nisu kadra proizvoditi velike količine poljoprivrednih proizvoda i bave se tradicionalnim poljodjelstvom. Oni, kaže, proizvode male količine proizvoda koje plasiraju na tržište vlastitim prodajnim kanalima sve radi ostvarivanja određenoga dohotka. Razvojem izravne prodaje oni ostvaruju dodatnu zaradu. Posljednjih nekoliko godina sve su brojnije inicijative kojima se nastoji osuvremeniti izravna prodaja, a oživljavanje seljačkih tržnica u nas započelo je seljačkom tržnicom jagoda Zagrebačke županije 1999. Organiziraju se i seljački sajmovi, primjerice Proizvodi hrvatskog sela i Sajam obiteljskih vina, otvaraju vinske ceste itd., što izaziva zanimanje potrošača. Uz to se mijenjaju i dotad restriktivni propisi, potiču marketing i ulaganja, ali unatoč tome još se dio izravne prodaje odvija na crno te katkad u posve neprimjerenim uvjetima.

Cilj je knjižice “Izravna prodaja seljačkih proizvoda” – koja je, dakako, tek osnovna informacija o temi, a na naslovnici ima skulpturu Kumice na Dolcu akademskoga kipara Stjepana Gračana – unapređivanje poljoprivredne proizvodnje i povećanje tržišnosti proizvoda. Počinje, dakako, s definicijom izravne prodaje i razlozima zbog kojih je važna. Tumači potom pretpostavke izravne prodaje, posebice zakonodavni okvir i pravnu pomoć, zatim prigode za izravnu prodaju, rizike, potporu. Od najvažnijih oblika izravne prodaje knjižica potom razrađuje samoberbu, prodaju na gospodarskome dvorištu, vinotočje, prodaju uz prometnice, prodaju iz dostavnog vozila, seljačku prodavaonicu, gradsku tržnicu, seljačku tržnicu, seljački sajam itd.

“Oblici izravne prodaje seljačkih proizvoda” tiskani su u 1000 primjeraka, a više informacija od izdavača Hrvatskoga zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Zagreb, Kačićeva 9/III, tel. 01 4882 700, e-pošta hzpss@hzpss.hr te www.hzpss.hr .

Katalog kalkulacija

Brojne promjene u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, nastale zbog brzih integracijskih i globalizacijskih procesa na tržištu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, potakle su stručnjake Hrvatskoga zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu da objavi i “Katalog kalkulacija tradicijskih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda”. Stručna, proizvođačima vrlo korisna izdanja HZPSS-a obično se bave tehnologijom i granama primarne poljoprivredne proizvodnje, a ovo se bavi ekonomijom i proizvodima duge tradicije i nemale kulturne vrijednosti u ruralnim područjima. Oni, na žalost, kako uvodno ustvrđuje ravnatelj Zavoda dr. sc. Ivan Katalinić, još nisu šire ni zastupljeni ni prepoznatljivi na sve širem i zahtjevnijem tržištu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.

Gotove sve hrvatske regije poznate su po nekom od domaćih tradicijskih proizvoda, poput slavonskoga kulena i kobasice, domaće šljivovice, lozovače, paškog i tounjskog sira, sira škripavca, kiselog zelja i sličnih koji su proizvod jedinstvene recepture obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Cijene tih proizvoda i njihov položaj na tržištu postale su jedan od glavnih pokretača trendova povećanja zanimanja obiteljskih prehrambenih gospodarstava za proizvodnju autohtonih proizvoda. Stoga čak dvanaest autora razrađuje zakonodavni okvir zaštite izvornosti i zemljopisnoga podrijetla poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, metodologiju izračuna pokrića varijabilnih troškova tradicijskih proizvoda, modele izračuna takve proizvodnje na primjeru sira, suhomesnatih proizvoda, jakih alkoholnih i alkoholnih pića, nasada maraske, kiselog kupusa itd. Uz to donosi i popis zakonske regulative, literaturu i vrlo korisne adrese za kontakte i informacije.

Više informacija u izdavača Hrvatskoga zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Zagreb, Kačićeva 9/III, tel. 01 4882 700, e-pošta hzpss@hzpss.hr te www.hzpss.hr .

Vinska škola

Na nedavnome je božićnom domjenku u vinoteci “Svijet vina” u Božjakovini Kutjevo d.d. uz tri nova vina, koja još nemaju ni etiketu, predstavilo i knjigu Vinska škola Jensa Prieweam kojoj je suizadavač varaždinskome Staneku, čije smo knjige i izvonike i prijevode već predstavljali u Vrtu. Vinska škola dobrodošla je zbog nekoliko stvari. U vrijeme kada nitko ne bi htio priznati da nešto o vinu ne zna i kad se nudi i objavljuje nekoliko raskošno opremljenih vinskih “škola”, “enciklopedija” i “monografija”, ova je knjiga početnica za svakoga, ali i za ambicioznije. Jedni se njome kao pouzdanim vodičem mogu tek otisnuti u svijet vina, a drugi ispraviti pogrešna te ublažiti uzaludna znanja. A sve što treba znati o vinu o ispravnome ophođenju s vinom odnosno, kako autor kaže, najljepštom namirnicom na svijetu, je – otprilike – miris, okus, čaše, temperatura posluživanja, čuvanje, godišta…

Zanimljivo pripovijedanje o idealnome vinskom podrumu, o tome kako je vino došlo u bocu, o zatim o bijelim i crnim te posebnim vinima nastavlja se otvaranjem boce počevši s kapicom, izvlačenjem čepa, predstavljanjem različitih najboljih vadičepa, kakvoći čepa te disanju vina. Posluživanje vina usredotočeno je na ospravno točenje, talog, zamućenost i mjehuriće, ali i to koliko uopće vina uliti u čaše, kako čuvati bocu, posebice napola punu. kad je o temperaturi riječ, ne izostaje, dakako, ona prava, zatim rashlađivanje bijeloga i temperiranje i dekantiranje crnoga vina. koja je prava čaša? I to možete otkriti prije negoli se otputite dublje u svijet vina i njegovih aroma te nenadmašne kušače. iza toga slijedi priča o odnosu vina i zdravlja s glasovitim francuskim paradoksom, vina i dodataka, skladištenju u kupovini vina, vinu i jelima. deset najupornijih vinskih legendi poput one da najbolja vina potječu iz Francuske ili da ispod 10 eura nema dobrih vina do one da prekooceanska vina ne mogu stariji, slijedi – hrvatska. Istinska. O Kutjevu, uključujući i povijest, i glasovitu vinsku arhivu i De Gotho kao i gastronomski vodič. Valja svakako reći da su, uz dopuštenje autora, i druge vinske ilustracije iz Kutjeva, čak i naslovna na kojoj autor otvara bocu – De Gotha. Zastupnici obrazovanja i odgajanja po Bologni svakako bi postali pristaše ove knjige, koja će, iako naizgled s poduzetnom marketinškom notom, i bliskija i vjerodostojnija “učenicima” upravo zbog izvrsnoga domaćeg vina te jednog aod prvih vinogradarskih i vinarksih imena u nas.

“Vinska škola” moći će se već od ovoga tjedna naći u boljim knjižarama, a maloprodajna joj je cijene 180 kin.

Afrodit – afrodizijak iz Moslavine

To je hrvatski benedikt! tako je uskliknuo Siniša Križanec kušavši na prosinačkome Međunarodnom sajmu vina u zagrebačkome hotelu Regent Esplanade Afrodit. Oduševljenje njihovim aromatiziranim vinom bilo je melem na brigu i Mirjani Malogorski i Tomislavu Trdeniću kako će im proći zajednički projekt.

Afrodit“Nema valjda ljekovite biljke u Hrvatskoj koju ja ne bih poznavala”, govori gospođa Malogorski, menadžerica u svojoj tvrtki za proizvodnju i plasman bioproizvoda Gen u Sisku. Godinama je radila u inozemstvu te zaradu želi uložiti u posao koji je oduvijek sanjala. Još je kao djevojčica, naime, gledala kako njezina baka vodi prikupljanje ljekovita bilja za Nijemce i učila je od nje.

Uvjerena je kako mi nedovoljno poznajemo to svoje bogatstvo, kako ga premalo rabimo u prehrani i kako ne umijemo kreirati proizvode koji bi, jer svi su ih u današnjem brzome životu željni, bili izvrsno prihvaćeni u inozemstvu.

Gospođa Malogorski to je namjerila promijeniti te se prošle godine otputila u izuzetno zanimljivu avanturu uz podršku sisačko-popovačke Vinarije Trdenić. Najprije je isprobavala kako da uskladi ono najbolje iz trava i ono najbolje iz vina. Isprobavala je sa graševinom, rajnskim rizlingom i bijelim pinotom, a najboljim se pokazao sivi pinot. Ne samo zbog alkohola, koji je nužan za prožimanje i čuvanje vrijednih sastojaka.

Trdenić sin, Tomislav, radoznalo se predao istraživanju, kako kaže, začuđen što u nas toga još nema, a otac trdenić, Vlado, bio je skeptičan: “Što baš sivi pinot, naše najbolje vino, kad njega ionako dobro prodajemo?” Rezultat maceracije čak desetak trava je vino koje je Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo registrirao kao aromatizirano vino volodersko-ivanićkog vinogorja te prvo takvo u nas.

Ove u godine načinili samo 1300 probnih butelja vina s tajnom kompozozcijom ljekovitih trava, koje Mirjana radije opisuje i kao biljni pripravak za opuštanje te ga, rashlađena na 14 ºC, preporučuje prije spavanja. U lijepim čašama, dodaje. Iako će se zacijelo iskazati i kao aperitiv i kao digestiv, zbog sastava trava sigurno će se proslaviti među njezinim kolegama menadžerima, protiv stresa te kao afrodizijak. Preporučuje ga i kao piće za dijabetičare, budući da, istina, sadrži 12,1 vol. % alkohola i 23,3 g/l šećera, ali on potječe od trava, a ne šećera dodanoga inače suhome sivom pinotu.

Mirjanina kćer Helena, mlada ekonomistica koja se bavi marketinškim dijelom projekta, Tomislav Trdenić te Mirjana Malogorski.To vino koje bismo opisali profinjenim, elegantnim, baš šik, prošekove boje staroga zlata, predivna mirisa koji se, kako i okus, mijenja kako se spaja sa zrakom, koje nije gorko nego je ugodno pitko, lagano i koje tek straga na nepcu dotakne, tumače mi, primorskim vrijeskom, koji ima svojstva slična kadulji. Mirjana dodaje kako ne koristi planinske nego trave iz primorskih krajeva, snažnije, ali ih ne bere nego dobavlja certificirane od najvrsnijih dobavljača. Zanimljivo je da je unatoč travama vino čisto, prozirno, jer su ga filtrirali kako ne bi u njemu ostao njihov talog, koji bi nekima mogao biti odbojan.

A što ako Afrodit tržište otkrije koliko zaslužuje? “Bit ćemo spremni”, odgovaraju. Čak i tata Trdneić dodaje: “Nismo dali sav sivi pinot!” Uostalom, Trdenići su samo prošle godine u 2,7 ha mladog vinograda zasadili hektar sivoga pinota. Imaju sada 11,5 ha vinograda i proizvode oko 80.000 l vina u godini. Obogatiti se na našemu aromatiziranome vinu nećemo, ali je gušt već rezultat nakon zajedničkoga osmomjesečnog truda, eksperimentiranja travama i njege vina, koji su se tako lijepo sljubili u piće koje svakako preporučujemo kušati.

Afrodit će biti pakiran u petdecilitarske boce i prodavat će se po 290 kn, koliko je sada promotivno cijene butelje od 7,5 dl. Može se zasad kupiti putem interneta na stranici tvrtke Gen ili telefonom na 044/720-166. Plaćanje moguće American expressom, Mastercardom i Visom, a dostavljaju City expressom diljem Hrvatske.

Na Trnovki, jednom od bregova Moslavačke gore naišli smo i na župnika popovačkog Nikolu Sanjkovića, koji je, prije sv. Vinka i njegovih tradicionalnih «blagoslova» trsja. jedan od njegovih ministranata bio je i najnoviji proizvođač najboljega škrleta…. najavljeno je povlačenje asfalta na njihov brijeg, ogranak vinske ceste na kojoj su i Miklaužić, Brlić, Tušek i Belajac. Zanimljivo je da Popovača kani u poljoprivredu uložiti 1,2 milijuna kn, koliko i Sisak a 400.000 kn više od mnogo veće Kutine. A to, tvrde vinari, koji se vide i u agroturizmu, nije samo zbog toga što je Popovača s Kosrenom najbogatija hrvatska općina. (Božica Brkan)

Kako sam grafički oblikovao Živi selo

Jenio Vukelić, grafički dizajner iz tvrtke Pictoris, kreativni otac vizualnog identiteta projekta Živi selo.

Skica logotipaCijela ideja oko projekta Živi selo koji smo trebali i dizajnerski oblikovati najsnažnije je bila inspirirana idejom “imperativa Živi selo kao projekta koji bi trebao utjecati na samo selo da se, kao iz inata, trgne samo te da govori i onima na selu i onima izvan sela da se u svakome pogledu suosjeća sa selom, da se Živi zajedno sa selom”.

Dizajnom pokazati da autistično stanje u kaosu (ne)protoka informacija treba dovesti u red. Zaokružiti selo kao cjelinu, kao naše korijenje, ali ne zatvoriti ga da živi u izolaciji. Da sačuva svoje vrijednosti, ali da u isto vrijeme bude otvoreno za svaku pozitivnu informaciju ili komunikaciju. Simbol globalnog sela koji krugom podsjeća na Zemlju, krugom koji zaokružuje cjelinu, ali ipak je dovoljno otvoren u isto vrijeme ne previše izložen. Jer tu su prave vrijednosti koje treba sačuvati. To je taj krug koji kazuje da selo treba obuhvatiti kao cjelinu. Unutar kruga simboli sela, simboli iskonskih vrijednosti prirode i ognjišta složeni su u skladnu cjelinu. Poput forme mandale, to je obrazac po kojem svaki sadržaj dolazi na svoje mjesto, a krug drži sve elemente na okupu.

Završni logotipTaj savinuti rub daje znaku formu pečata, jednostavnost i čistoću. Asocira na kineski pečat. Nekada su kolekcionari slika u Kini na djela od posebne vrijednosti utiskivali svoj pečat. Osim što je to bio znak vlasništva nad djelom, više od toga, on je bio znak uvažavanja i priznanja njegove izuzetne vrijednosti. Iz toga se logično rodila ideja da se taj znak, osim što je simbol cijeloga projekta, stavlja uz radove koji pridonose razvoju projekta Živi selo.

Tipografija svojim serifima prati dinamiku znaka i svojim skladom, svojim temeljem u rimskoj kapitali, podsjeća na iskonske vrijednosti zemlje.

Nauzornija hrvatska seoska žena 2007.

Slađana Sesvečanec iz Gaja (Zagrebačka županija) 13. listopada uoči 15. listopada, Svjetskoga dana seoske žene, i 16. listopada, Svjetskog dana hrane, izabrana je u za najuzorniju hrvatsku seosku ženu 2007. Bilo je to u kapeli kraj Bjelovara, odakle je njezina prethodnica Zorica Šimunić Bojko. Slađanine su pratilje Ankica Stepinac iz Brezarića kraj Krašića (Zagrebačka županija), i Željkica Golubić iz Kalinovca (Koprivničko-križevačka županija). Natjecalo se ukupno 15 žena iz šest županija, na žalost, samo kontinentalnih.

Ovogodišnja pobjednica obrađuje 15 ha zemlje, ima dvoje djece i vrlo je aktivna u životu svog sela, kao i njezine konkurentice. koje su se predstavile i svojim proizvodima i umijećima, o kojima će izvješće biti poslano i FAO-u.

Izbor najuzornije hrvatske seoske žene u Hrvatskoj pokrenut je po ideji mr. sc. Josipa Kraljičkovića, pročelnik ureda za poljoprivredu, ruralni razvitak i šumarstvo Zagrebačke županije. Isprva kao županijski pilot-projekt. Dosadašnje su pobjednice: 2000. Štefica Krčmar iz Gornjeg Desinca (Zagrebačka županija), 2001. Đurđica Dobrica iz Rakovca (Zagrebačka županija), 2002. Slavica Murat iz Cerne (Vukovarsko-srijemska županija), 2003. Štefica Ponder iz marinbrod (sisačko-moslavačka županija), 2004. Štefica Tukša iz Gornje Rijeke (Bjelovarsko-bilogorska županija), 2005. Marijana Đurić iz košutarice (Sisačko-moslavačka županija) te 2006. Zorica Šimunić Bojko iz Gornjih Mosta (Bjelovarsko-bilogorska županija).

Seoske žene koje su se natjecale za titulu najuzornije, dakle koje samostalno ili s obitelji proizvode poljoprivredne proizvode, žive na gospodarstvu upisanom u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, uživaju ugled u svojoj sredini, imaju lijepo uređeno gospodarstvo, čuvaju hrvatsku kulturnu baštinu te se brinu o dobrobiti životinja i zaštiti okoliša, osnovale su i Udrugu Uzorna seoska žena, a predsjednica joj je Marica Dušak iz Gradečkog Pavlovca. Po njezinu su mišljenju žene na selu   čuvarice obitelji i sela. zbog njih naša sela nisu mrtve, nego i dalje žive, jer one im udahnjuju dušu radom u KUD-ovima, DVD-ima itd. (Božica Brkan)