Glavna tema kuloara 1. Međunarodnoga znanstvenog skupa Status i uloga žene u ruralnim područjima, što se održavao 17. i 18. studenoga 2010. u zagrebačkome hotelu International, od prve pauze do samog finala bile su riječi Gordane Sobol, predsjednice Saborskoga odbora za ravnopravnost spolova. Unatoč tome što predsjeda tako važnim nacionalnim tijelom i što su joj tema bile njegove aktivnosti za ravnopravnost, gospođa je Sobol, kako se moglo čuti, dobrano promašila ne toliko spolno koliko u ravnopravnosti. Promašila je i priliku i mjesto i u svome se, reklo bi se uobičajeno kurtoaznome, izlaganju uz obilježavanje Svjetskoga dana seoske žene okomila na – izbor Najuzornije hrvatske seoske žene.
I dok se predsjednici parlamentarnoga odbora, kao uostalom i svim redom na početku skupa prisutnim političarima, žurilo na Markov trg na raspravu o budžetu, uz kavu u Miramarskoj spominjalo se, primjerice, četvoro djece posljednje, o Svjetskom danu seoske žene prije mjesec dana, izabrane Najuzornije. Kako se političarima uvijek žuri, gospođa Sobol, na žalost, nije ni mogla čuti negodovanje rijetkih prisutnih stvarnih seoskih, k tome i uzornih, pa i dosadašnjih Najuzornijih seoskih žena.
Nauzornije – najzaostalije ili najpoduzetnije?
Ne htijući zapravo nacionalni, po nama stranački i svjetonazorski spor, rješavati na međunarodnoj konferenciji, na molbu organizatorica tek na samome završetku skupu se obratila Štefica Krčmar, potpredsjednica Udruge najuzornije hrvatske seoske žene. Mišljenje gospođe Sobol usporedila je s prodikom svećenika u crkvi za one koji na misu nisu ni došli.
Na skupu su, naime, od seoskih bile žene koje se ponajmanje mogu smatrati, kao što mnogi žene ruralnih područja i smatraju, neobrazovanima, zaostalima i tome slično. Neovisno o tome koliko imaju djece, zemlje i slično te kojoj stranci pripadale. Većina njih su poduzetnice – sama Štefica vodi starački dom u svome selu Gornji Desinec kraj Jaske – a svoje kćeri, a kako je osobito nagrasila, i sinove odgajaju tako da budu ponosni što žive na selu od svoga rada te da to poštuju.
Ukratko, naišla je na gromoglasno odobravanje, jer je upravo izbor Najuzornije hrvatske seoske žene unatrag više od desetljeća jedan od sjajnih primjera društvene potvrde žena s ruralnih područja. Štefica je inače prva izabrana, kada je taj izbor, koji kao ideja krči put ženama uopće, a posebice onima osobito diskriminiranima sa sela, startao kao skromni pilot-projekt u Zagrebačkoj županiji.
Dakako, mogu se analizirati kriteriji izbora, ali pravo na to imaju najmanje oni mjerodavni koji ne uspijevaju odvojiti ni toliko vremena da jednom godišnje prisustvuju nacionalnome izboru, a kamoli da se založe za drugačiju, ponajprije materijalnu podršku seljakinjama. (Na žalost, iako je Vlada RH bila pokrovitelj skupa, prisutni su sa žalom uočili izostanak predsjednice Jadranke Kosor, čija bi podrška itekako pomogla ideji i nastojanima vezanima uz status seoske žene.)
Zapostavljene i medijski
Procjena vaše novinarke – koja od početka sudjeluje u izboru ne samo perom – jest da se zacijelo radi o medijima manje atraktivnoj temi, jer su i međunarodnoj konferenciji prisustvali novinari, uglavnom novinarke, da se mogu nabrojiti gotovo na prste jedne ruke.
To je hvalevredniji trud organizatora Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvitka (poimence moderatorice konferencije dr. sc. Jelena Đugum i Karmen Sinković) i Ureda za tehničku pomoć i razmjenu informacija Opće uprave za proširenje Europske Unije sa sjedištem u Bruxellesu (TAIEX) uz pomoć Njemačkoga društva za tehničku pomoć (GTZ) i Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) da se u Hrvatskoj organizira 1. Međunarodni znanstveni skup Status i uloga žene u ruralnim područjima 17. i 18. studenoga u povodu obilježavanja Svjetskoga dana seoskih žena 15. listopada. Zakašnjenje, ma kako opravdao, i tu je simbolično.
O ruralnim ženama iz vizure 15 europskih zemalja
Sudjelovalo je 163 osoba iz 15 zemalja odnosno 130 iz Hrvatske iz brojnih državnih tijela, udruga, obiteljskih gospodasrtava itd. a ostali iz: Slovačke, Finske, Francuske, Švedske, Turske, Nizozemske, Mađarske, Slovenije, Velike Britanije, Irske, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Kosova, Turske i Albanije. Predstavljeno je 25 predavanja.
Hrvatske seoske žene predstavile su se i pjesmom, izložbom ručnih radova i prehrambenih proizvoda te modnom revijom nadahnutom narodnim ruhom. Neke su zemlje, poput Turske, poželjelo i na svome tlu obradu slične teme (i to iz muških usta!), a neke su se, poput Slovačke, pohvalile suradnjom već uspostavljenom s Hrvatskom. Uz ostalo, prošle je godine na Plitvičkim jezerima održana i sličan nacionalni skup s gošćama iz nekoliko članica EU.
Strategija ruralnog razvitka status žene ni ne spominje!
Razmjena iskustava je izuzetno vrijedna, to prije, kako je rekao ministar poljoprivrede Petar Čobanković, čak 90 posto našega prostora smatra klasičnim ruralnim te što 47,6 posto ukupnoga stanovništva još živi na selu. Promicanje rodne jednakosti u nas je važan posvuda, a osobito na selu, gdje su upravo žene, koje rade i u obitelji, kući, domaćinstvu, gospodarstvu često besplatno i na kojima su doslovce najmanje tri ugla kuće, najzapostavljenije.
Statusu žene na selu posvećena je Rezolucija EU iz 2008. godine, ali ga, kako je istakla baš Gordana Sobol, posve preskače i Strategija ruralnog razvitka RH od 2008. do 2013. godine. i danas, kako se čulo, «žena postaje poljoprivrednicom udajom za poljoprivrednika», a žene su, kako je istakla mr. sc. Helena Štimac Radin iz Ureda za ravopravnost spolova Vlade RH, «vlasnice samo 28 posto poljoprivrdnih gospodarstava, 0,3 posto obrta uspisanih u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, 0,2 posto trgovačkih društava i zadruga iz Upisnika te 18 posto od sveukupnog broja upisanih hektara obradivih poljoprivrednih površina».
Emancipacija u obitelji i društvu
U stvarnosti se može naći sve više lijepih primjera samosvijesti i ekonomske i opće emancipacije seoskih žena. Osobito su zanimljivi područji maloga i srednjeg poduzetništva, proizvodnje i (agro)turizma itd. Poseban se pozor pridaje obrazovanju (ne samo formalnome nego i neformalnome te cjeloživotnome), zapošljavanju, zdravlju, promicanju poduzetništva, političkoj participaciji (samo 12 posto je članica vijeća općina, a samo 4,7 posto načelnica općina!) i sličnim temema koje bi već uz malo više zalaganja i ulaganja mogle poboljšati život žene i uopće život na selu te ruralna područja održati živima.
S nestrpljenjem stoga očekujemo i novi skup, a isto tako i rezulate ankete «101 pitanje o stanju svijesti žene na selu»: dosad je ispitano oko 700, a ove i iduće bi godine trebalo biti ukupno 2000 žena iz seoskih sredina cijele Hrvatske.
Tekst i fotografije Božica Brkan
Objavljeno 28. studenooga 2010.