Naši stručnjaci ukazuju:
Cronartium ribicola Fischer-hrđa crnog ribiza
Drepanopeziza ribis (Kleb.) v. Hohn.-antraknoza ribiza
Gloeosporidiella ribis (Lib.) Petr.
Septoria ribis-pjegavost crvenog ribiza
Botrytis cinerea Pers.-odumiranje izboja
Nectria cinnabarina (Tod.)
Sphaerotheca mors uvae Schw.-američka pepelnica ogrozda
Microsphaera grossulariae Lev.-europska pepelnica ogrozda
Puccinia ribesii-caricis Kleb.-hrđa ogrozda
Pseudopeziza ribis-antraknoza ogrozda
(=Gloeosporidiella ribis)
Phellinus ribis
Cronartium ribicola Fischer-hrđa crnog ribiza
Bolest je raširena diljem Europe, a širenjem u SAD uništene su velike površine šuma borovca (Pinus strobus, vrste bora koji brzo raste, pa je donesen u Europu gdje je ubrzo zaražen širenjem hrđe s nasada crnog ribiza podignutih u blizini. Od domaćina su još vrlo osjetljivi Pinus monticola Dougl, a manje osjetljivi su Pinus excelsa i Pinus cembra. Svi podaci koji se dalje u tekstu odnose na borovac, odnose se i spomenute tri Pinus vrste. Hrđa ne napada crveni ribiz.
Simptomi: Tijekom ljeta, nakon infekcije ecidiosporama uvjetovanih proljetnim kišama, na naličju lišća crnog ribiza stvaraju se sitni žućkasti jastučići koji postaju sve brojniji. U kolovozu se ponovno na naličju lišća razviju smeđi produženi “roščići” (teleutosorusi sa teleutosporama). Pri jačem napadu zaraženo lišće prerano otpada, što izravno utječe na količinu i kvalitetu uroda. Dakle, uzročnik bolesti pričinjava izravnu štetu na ribizu, ali je još štetniji na vrsti bora-borovcu, koji je tražen zbog brzog rasta i kvalitetne drvne mase.
Biologija: Gljivica, uzročnik bolesti, jheterecijska je vrsta – tijekom razvojnog ciklusa mijenja domaćina. Teleutospore na naličju lišća crnog ribiza kliju krajem ljeta (od kolovoza do rujna) foblikujući bazidiospore, koje su lagane i vjetar ih prenosi na iglice borovca gdje kliju i inficiraju iglice. Dalje se stvara koji polako prorasta iglicu i urasta u koru grančice. Iduće godine ili dvije micelij iz grančice proraste granu pa zatim deblo, a posljedica su uleknuti dijelovi kore koji se pojave na zaraženim granama ili deblu. Kora se ulekne, zasuši, raspuca, promijeni boju uz obilnu pojavu smoljenja. Širenjem tih simptoma na kori kroz nekoliko godina mlada se stabla osuše. Starija stabla borovca mogu dulji niz godina tolerirati jaču pojavu simptoma, ali im rast i razvoj biva usporen i deformiran.
Svaka od upalih pjega tijekom proljeća oblikuje ecidijsku generaciju u vidu mnogobrojnih bjelkastih vrećica (mjehura, a njihovim pucanjem ecidije poprime izgled nakupljenih malih vrčeva s izrazito žutonarančastim središnjim dijelom – obilne nakupine ecidiospora. Često se zbog jake pojave ecidiospora zažuti tlo ispod borovca u obliku žute prašine. Postupno oslobađanje ecidiospora iz ecidija predstavlja opasnost za ponovnu infekcije crnog ribiza kroz dulji period. Nakon infekcije ecidosporama, na naličju lišća crnog ribiza razviju se uredosorusi sa uredosporama i cijeli razvojni ciklus se ponovi.
Suzbijanje: Prva mjera zaštite je zabrana sadnje crnog ribiza najmanje 1,5-2 km od nasada borovca. Letom više od 1,5 km bazidiospore izgube klijavost. Međutim, ecidospore mogu letjeti do 20 km bez gubitka klijavosti. Nasadi borovca ili crnog ribiza podižu se s opezno uz postojeće vodeći računa o minimalnom razmaku od 1,5-2 km. Gradovi ili županije imaju uredbom određena područja na kojima se može saditi crni ribiz, a na kojima borovac.
Kako uzročnik bolesti napravi izravne štete na ribizu, u slučaju jače zaraze potrebno je tretiranje fungicidima. Prvo tretiranje provodi se odmah nakon cvatnje, drugo u početku dozrijevanja, a treće poslije berbe. Nakon berbe mogu se primijeniti fungicidi na bazi bakrenog oksiklorida, u za prva dva preporučuje se primjena fungicida na bazi sljedećih djelatnih tvari: propineb, mankozeb, azoskistrobin, piraclostrobin, fenpropimorf, spiroksamin, triadimenol, bitertanol, tebukonazol, miklobutanil, bromkonazol, ciprokonazol, flutriafol, propikonazol, epoksikonazol, metkonazol, flukinkonazol. Prilikom tretiranja valja postići što bolju “pokrovnost” nasada.
Drepanopeziza ribis (Kleb.) v. Hohn. – antraknoza ribiza, Gloeosporidiella ribis (Lib.)
Petr.Uzročnik bolesti češće zarazi ogrozd, a manje crni i crveni ribiz. Često se bolest zove pjegavost lišća, koja dovodi do preranog gubitka lišća. Napada sve vrste ribiza (crveni, bijeli i crni) i ogrozd.
Simptomi: Uoče se ljeti kao brojne nepravilne pjege promjera 2-3 mm. Pjege se brzo spoje, a jače zaražen list požuti, uvije se prema gore i otpadne. Zaraza se pojavi još na peteljkama lista, zelenim vršnim dijelovima mladica, plodovima i petljekama plodova. Pri jačoj zarazi grmovi su već tijekom ljeta bez lišća, što izravno utječe na količinu i kvalitetu uroda. Ovako oslabljeni grmovi se često lakko smrznu zbog kasne retrovegetacije.
Biologija: Gljivica, uzročnik bolesti, prezimi u zaraženome otpalom lišću. Zimi i u rano u proljeće na njima se oblikuju apoteciji s askosporama. U proljeće zrele askospore tlakom bivaju izbačene iz apotecija vršeći primarnu infekciju mladog lišća. Sekundarno širenje odvija se pomoću ljetnih spora, konidija. Jačina zaraze mijenja se iz godine u godinu, ovisno o jačini napada u prethodnoj godini i uvjetima za proljetne infekcije.
Suzbijanje: Skupljanje i uništavanje otpalog lišća uvelike smanjuje potencijal uzročnika za prezimljenje i infekciju u proljeće. Tijekom vegetacije potrebno je redovito tretiranje organskim fungicidima na bazi sljedećih djelatnih tvari: propineb, mankozeb, azoskistrobin, piraclostrobin, fenpropimorf, spiroksamin, triadimenol, bitertanol, tebukonazol, miklobutanil, bromkonazol, ciprokonazol, flutriafol, propikonazol, epoksikonazol, metkonazol, flukinkonazol. Prvo tretirenje provodi se odmah nakon cvatnje, a drugo s razmakon od 10-15 dana. U kišnim godinama i na osjetljivim sortama, nakon berbe mogu se primjeniti fungicidi na bazi bakrenog oksiklorida. Prilikom primjene pripravaka poštivajte propisane karencije.
Septoria ribis-pjegavost crvenog ribiza
Simptomi: Na lišću se oblikuju smeđe, a kasnije sive, oštro ograničene pjege. Zbog širenja zaraze i spajanja pjega lišće požuti i otpadne. Pjege se mogu pojaviti i na još zelenim plodovima.
Biologija: Gljivica, uzročnik bolesti, prezimi u otpalom lišću na kojem se tijekom zime oblikuju periteciji. Iz zrelih askusa u proljeće se pod tlakom oslobađaju askospore vršeći primarnu infekciju mladog lišća. Sekundarne infekcije vrše konidije (konidiospore) razvijene u piknidama.
Suzbijanje: Skupljanje otpalog lišća tijekom zime i kod ove bolesti u uvelike smanjuje potencijal uzročnika za prezimljenje i infekciju u proljeće. Tijekom vegetacije potrebno je redovito tretiranje organskim fungicidima na bazi sljedećih djelatnih tvari: propineb, mankozeb, azoskistrobin, piraclostrobin, fenpropimorf, spiroksamin, triadimenol, bitertanol, tebukonazol, miklobutanil, bromkonazol, ciprokonazol, flutriafol, propikonazol, epoksikonazol, metkonazol, flukinkonazol. Prvo tretirenje provodi se odmah nakon cvatnje, a drugo s razmakon od 10-15 dana. Prilikom primjene pripravaka poštivajte propisane karence.
Botrytis cinerea Pers. – odumiranje izboja
Uzročnik bolesti redovito pričinjava štete u gusto formiranim nasadima ili pojedinim gustim grmovima, te u slabo njegovanim nasadima koji se ne prorjeđuju, a koji obilno rode bez pružene osnovne gnojidbe.
Simptomi: Tijekom proljeća neki izboji uopće ne tjeraju ili tjeraju slabe i deformirane izboje. Moguće je žućenje i venuće lišća na nekim ili na većini izboja tijekom vegetacije. Poluzrele bobe se osuše i otpadnu. Na bazi zaraženih izboja na kori se jave kružne nekroze koje uzrokuju ljuštenje kore. Ispod oljuštene kore drvo je smeđe i trulo.
Nectria cinnabarina (Tod.)
Može izazvati slične simptome uz dodatnu pojavu crvenkastih prištića na kori. Veće štete pričini u rasadnicima na vrsti Ribes aureum koji služi kao podloga kultuviranog ribiza.
Suzbijanje: Osnovna mjera je prorjeđivanje grma od starijih grana kao i pravilna rezidba. U slučaju da ta mjera nije dovoljna preporuča se jednokratna primjena botriticida na bazi sljedećih djelatnih tvari: vinklozolin, procimidon, iprodion, pirimetanil, diklofluanid, tolifluanid, fenheksamid, fludioksonil, ciprodinil, boskalid.
Sphaerotheca mors uvae Schw. – američka pepelnica ogrozda
Simptomi: Zelene vrhove izboja prekrije pepeljasta prevlaka. Češće i jače zaraženi su izboji u unutrašnjosti grma. Zaraženo lišće sporije raste, a obilje spora koje se razvije na pepeljastoj prevlaci proširi se na bobice. Pepeljasta prevlaka na bobicama s vremenom postane smeđa te naruži plod i umanji mmu tržišni plasman.
Biologija: Gljivica, uzročnik bolesti prezimi u pupovima u formi micelija i (rjeđe) peritecija. Peritecij je spljošten i crn, veličine 0,1 mm. Izboji potjerali iz tih pupova odmah pokazuju simptome zaraze pepeljastom prevlakom. Prevlaka je sastavljena od obilja konidija koje pri toplom i sparnom vremenu šire infekciju. Zaraženi organi formiraju veliki broj peritecija koji služe za prezimljenje. Jača zaraza može značajno oslabiti grm, a bujni, obilno gnojeni nasadi su skloniji infekcijama.
Microsphaera grossulariae Lev.
Europska pepelnica ogrozda manje je štetna i razvija se uglavnom tek nakon berbe bobica. Zaraženo lišće presvuče sivobjelkasta prevlaka.
Suzbijanje: Kvalitetnom rezidbom prorjeđuje se grm i stvaraju manje povoljni uvjeti za jači razvoj pepelnice. Također se rezidbom ukloni dio izboja zaraženih pupova, a zaraženi pupovi jasno se razlikuju od zdravih. Tretiranje fungicidima potrebno je u slučaju jače zaraze nasada, a preporučeni su svi pripravci registrirani za suzbijanje pepelnice vinove loze.
Puccinia ribesii-caricis Kleb.
Hrđa ogrozda Bolest se javlja rijetko i utvrđena je samo na pojedinim lokalitetima.
Simptomi: Jave se na bobicama, peteljkama i naličju plojke kao zadebljanja kroz koje vire narančastocrvene ecidije. Zaraženi plodovi redovit ootpadnu. Uzročnik bolesti pripada heterecijskim vrstama; uredo- i teleuto- generacije razviju se na Carex spp. (šaševi) vrstama, a ecidijska generacija razvija se na ogrozdu (iznimno na ribizu).
Suzbijanje: Po potrebi tretiranje pripravcima na bazi sljedećih djelatnih tvari: propineb, mankozeb, azoskistrobin, piraclostrobin, fenpropimorf, spiroksamin, triadimenol, bitertanol, tebukonazol, miklobutanil, bromkonazol, ciprokonazol, flutriafol, propikonazol, epoksikonazol, metkonazol, flukinkonazol. Prilikom tretiranja postići što bolju “pokrovnost” nasada.
Pseudopeziza ribis – antraknoza ogrozda (=Gloeosporidiella ribis)
Na ogrozdu se bolest javlja dosta kasno ,pa su oštećenja lišća zanemariva. Na crnom ribizu štete mogu biti puno veće.
Phellinus ribis
Gljivica uzrokuje tvorbu čvrstih drvenastih plodišta pri bazi grmova ribiza i ogrozda koji s vremenom uzrokuju trulež drveta. Bolest se češće javlja u slabo održavanim nasadima. Zaraženi grmovi se osuše.
Suzbijanje: Zaražene grmove (koji imaju plodišta pri bazi) valja hitno ukloniti zbog sprječavanja širenja zaraze na okolne grmove.