Budući da nema nasljednika u struci, na kraju radnoga vijeka agronom Ivan Marohnić, inače jedna od vrhovnika Hrvatskoga agronomskog društva, potencijalnim je uzgajivačima goveda i studentima agronomije i veterine ostavio izuzetno vrijedno nasljedstvo – knjigu “Mesno govedarstvo, držanje i uzgoj”. I to u vlastitoj nakladi. Prošle godine objavljena, upućuje u mjesto mesnoga govedarstva u ukupnome govedastvu odnoseći se prema stočarstvu kao najvažnijoj grani poljoprivrede i najvećem udjelu ukupne poljoprivredne proizvodnje te kao prema prvog grani koja oplemenjuje najviše manje vrijednih ratarstkih proizvoda. S ratarstvom, koje mu u velikoj mjeri i služi, uostalom, čini oko 84 posto poljoprivredne djelatnosti Hrvatske, a u razvijenim zemljama i više. Stočarstvo daje najveći udio u vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, a unutar stočarstva 37 posto proizvodnje otpada na govedarstvo i njegove glavne proizvode – meso, mlijeko i drugo.
Hrvatska je 70 posto samodostatna u proizvodnji mesa (teletina, junetina i govedina) s tendencijom pada, jer nema dovoljno teladi za tov i proizvodnju većih količina mesa. Goveda i ostali preživači sepcifičnom prehranom troše manjevrijedne proizvode (sijeno, travu) i manje vrijedne ostatke prehrambene industrije (razne sačme i džibre, repine rezance i drugo), male ili nikakve tržišne vrijednosti, a koji nisu izravno upotrebljivi za ljudsku hranu. Preživači-goveda “tvornice” su koje sirovine male vrijednosti, neupotrebljive za prehranu čovjeka (trava, sijeno silaža), pretvaraju u visokovrijedne i tržišno nezamjenjive proizvode, visokocijenjene u čovjekovoj prehrani.
“Mesno govedarstvo, držanje i uzgoj” je, ističe sam autor, prvi priručnik o proizvodnji goveđeg mesa temeljenoj na sustavu državanja krava-tele. Po njegovu će mišljenju taj sustav držanja krava pomoći da se bolje iskoriste travnjačke površine u nas i proizvede dovoljno vlastite teladi za proizvodnju veće količine govedine.
Autor obrađuje s prednostima i nedostacima sve najvažnije pasmine mesnih goveda – od francuskih šarole (Charolais), limuzin (Limousin), blond akviten (Blonde aquitaine) i salers (Salers), od belgijskih belgijsko plavo govedo (Belgian Blue Beef), zatim talijanske, od engleskih šorthorn (Shorthorn), herford (Hereford), aberdin angus (Aberdeen Angus), kombinirane, zatim simentalac (uz njemački i austrijski i hrvatski), pincgavac (Pintzgauer), smeđe slpsko govedo, sivo alpsko govedo – pogodne za držanje, uzgoj, križanje, melioriranje i pretapanje naših mesno-mliječnih pasmina, zatim krmiva, tehnologiju i tehnike uzgoja, najčešeć bolesti, kakvoću mesa, način držanja goveda zimi te objekte za držanje.
Proizvodnja po sustavu krava-tele ima mnoštvo prednosti. Uz drugo, ističe Marohnić, zoohigijenski je sigurnija, ne mijenja bitno tradicijska ruralna područja, ne zagađuje okoliš, racionalnije se koristi poljoprivredno zemljište, minimalni su transportni troškovi itd. U nas se veliki poticaji za takav oblik uzgoja daju radi dobivanja povoljne kvote za proizvodnju govedine, budući da je i Europa taj već razvijen način uzgoja i dalje potiče, jer ima višak mlijeka a manjak mesa.
“Mesno govedarstvo, držanje i uzgoj” stoji 100 kn. Više o knjizi izravno u autora Ivana marohnića na mob. 0989422677.
Objavljeno 28. siječnja 2008.