Lički krumpir ili kako Ličani govore krompir nije sorta nego je ono što bismo danas obično nazvali brendom, a zapravo je krumpir zaštićena zemljopisnoga podrijetla. Jedini u nas. Zanimljivo je da su Ličani tim certifikatom pretekli mnogo razvikaniji i proizvodnjom veći međimurski, primjerice iz sela Belice, iako je njihova slavna proizvodnja, i sjemenska i konzumna, spala na najniže grane do sada te Lički krumpir, bilo zaštićeni bilo bezimeni ali uzgojen u Lici, jedva da i gdje možemo kupiti.
Certifikat možda uspije pokrenuti novi ciklus kao što je to učinila Marija Terezija naredivši vojnicima Vojne krajine da novu biljku uvezenu iz Novoga svijeta sade posvuda gdje ne uspijevaju žitarice kako stanovništvo ne bi gladovalo. Prvi su gomolji na područje današnje Hrvatske stigli 1779. i 1780. godine. Od tada je krumpir neizostavni dio prehrane naših krajeva, a najprije se udomaćio baš u Lici proslavivši se ličkim polama.
Desetak pšroizvođača u usgoju ima 15-20 hektara krumpira
Krumpir je ne samo u nas nego i u svijetu po važnosti u prehrani druga biljka iza žitarica. To je neshvatljivije kako se moglo dopustiti da kvalitetna i visoka proizvodnja umjesto raste za izvoz zamre a da se gotovo 90 posto krumpira danas uvozi. Dotuklo je to i Staru Sušicu, neka dnacionalni znanstveni i stručni centar za krumpir.
Udruga proizvođača ima tek desetak članova koji u proizvodnji zajedno trenutačno imaju jedva 15-20 hektara. Vjeruju da će im certifika zaštite zemljoprisnoga pdorijetla najprije povećati proizvodnji i sjemensku i merkantilnu te da će im to osigurati i viši cijenu. To bi bilo i prirodno, jer se Lički krumpir umnogome razlikuje od krumpira proizvedenoga u drugim regijama.
Prema dokumentaciji o zemljopisnoj zaštiti, Lički krumpir mora biti uzgojen u Lici, u podnožju Velebita i kraškim poljima, koja je po agroklimatskim uvjetima i posebnostima čistoga tla osobito pogodno područje, najsličnije drevnoj postojbini krumpira u peruanskim Andama, gdje ga uzgajaju već 8000 godina i ne zovu ga bez razloga «uzvišenom biljkom».
Kombinacija dva i pol stoljeća iskustva i modernih spoznaja
Za proizvod zaštićenoga zemljopsinog podrijetla u Lici koriste i iskustvo neprekinutoga uzgoja već 230 godina i moderne tehnologije. Tako, primjerice, računaju na jedinstvenu podvelebitsku klimu i tlo ličkih kraških polja, na stajsko gnojivo i integriranu zaštitu te preporučeni tropoljni plodored po kojem se krumpir na jednome mjestu smije saditi najviše dvije godine za redom odnosno svake treće. Nije strogo propisana sorta, ali se podrazumijeva da više od 40 posto moraju biti moderne sorte Victoria i Desiree, koje su se kulinarski pokazale najboljima, pogotovo u kuhanju («raskuhani» «krumpir koji se smije» i pole).
Lički krumpir ima na 100 g kuhanoga energetsku vrijednost samo 86 kcal. U 100 g sirova krumpira ima 89,96 g vode, 0,14 g masti, 1,89 g bjelančevina, 15,90 g ugljikohidrata (13,35 g škroba i 1 g šećera) te 1,7 g vlakana. Krumpir ima 2,5 puta manje ugljikohidrata od kruha zbog čega ga preporučuju za prehranu dijabetičara. Jedan je od najvažnijih izvora vitamina C, B1, B2 i B6. Sadržava obilje kalcija, a naročito kalija, zatim željeza, sumpora i joda koji imaju veliki značaj u sprečavanju bolesti štitnjače, čira želuca i slabokrvnosti.
Više suhe tvari u gomoljima uzgojenima u lici nego u drugim krumpiraškim područjima
Znanstvena istraživanja Agronomskog fakulteta u Zagrebu pokazala su da krumpir uzgojen u Lici ima čak 20 % više suhe stvari (vitamina i minerala) od krumpira iz drugih uzgojnih područja.
Rad na projektu zaštite, po riječima pokretača projekta i jednoga od proizvođača upravitelja Poljoprivredne zadruge Lovinac Nikole Vidakovića, trajao je čak šest-sedam godina. Sada napokon preostaje da to svoje bogatstvo, certifikat, i oplode. Dodajem na kraju kako je Lički krumpir među pet prvih hrvatskih proizvoda zaštićenoga zemljopisnog podrijetla po novim, «europskim» propisima sa istarskim pršutom, poljičkim soparnikom, varaždinskim zeljem, zagorskim puranom. Lika s razlogom razmišlja i već priprema zaštitu, primjerice, i ličkoga sira škripavca i ogulinskoga kiselog zelja.