Osim za proizvođače i prerađivače ljekovitog i aromatičnog bilja, Pučko otvoreno učilište Samobor osposobljavat će poljoprivrednike i za pčelare te za voćare.
Pokretanje nove proizvodnje jedan je od izlaza iz svjetske krize, slažu se stručnjaci. Proizvodnja ljekovitoga i aromatičnog bilja u tome je velik potencijal Hrvatske. Ponajprije zbog čiste zemlje i gotovo neoganičena izvoza. Osim za lavadu, primjerice, sušena biljna masa nema kvota za EU. Pučko otvoreno učilište Samobor još je 2003. godine, prvo u zemlji, pokrenulo programe osposobljavanja za odrasle poljoprivrednike, a uz pčelare i voćare upravo proizvođači i prerađivači ljekovitog i aromatičnog bilja izuzetno su dobro prihvatili ponuđeni program.
Mnoge su srodne ustanove također krenule tragom samoborskoga Pučkoga otvorenog učilišta, ali je, tvrde upućeni, samo Grad Samobor svesrdno, dakako i financijski, podupro svoje proizvođače. Isprva su to bili uglavnom banitelji (20 od ukupno 80 polaznika) odnosno zadrugari (25 od ukupno 80 polaznika), a danas i ostali. Zanimljivo je da se u Samoboru obrazuju i polaznici iz Zapolja, Visokog, Kaštela, Kutine, Glin, Siska, Oriovca, Koprivnice, Osijeka, Slunja, Velike Gorice, Karlovca, Prigorja Brdovečkoga, Grubišnog Polja, Vrbovca, Ivanić Grada, Kravarskoga, Križa, Jastrebarskoga i drugih mjesta.
Program osposobljavanja upisuje se u radnu knjižicu, traje oko osam tjedana odnosno 150 sati, a autori i predavači programa profesori su sa zagrabčkoga Agronomskog fakulteta prof. dr. sc. Ivan Kolak, doc. dr. sc. Stjepan Pliestić i prof. dr. sc. Zlatko Šatović. Uz osnovna biološka i kemijska svojstva ljekovitoga i aromatičnog bilja te agroekološke uvjete proizvodnje, polaznici upoznaju i proizvodnju ljekovitih i aromatičnih vrsta te njihovo sušenje i preradu. Plaznicima je također osigurana i praksa u tvrtki Suban te terenska nastava. Moguće je i sklapanje ugovora o otkupu proizvedenoga ljekovitog i aromatičnog bilja.
Bio je to povod da se, prije novoga šestog ciklusa predavanja od siječnja do ožujka 2009. godine, sredinom prosinca u Vilinskim jamama u Grdanjcima prigodno susretnu predavači i neki dosadašnji polaznici s novinarima. Osim za proizvođače i prerađivače ljekovitoga i aromatičnog bilja, održavat će se i osposobljavanje za pčelare i voćare.
Izuzetno upečatljiva su stručna, znanstvena i praktična iskustva prof. dr. sc. Ivana Kolaka, koji se ne uspijeva načuditi kako proizvodnja i prerada ljekovitoga i aromatičnog bilja nema većega odjeka. Zamjera državi da je vrlo malo učinila, a osobito što su nikakvom logikom objašnjivo, primejrice, poticaji za pšenicu (220 kn/ha) još mnogo veći nego za kamilicu (250 kn/ha), iako je ta proizvodnja 93-97 posto okrenuta izvozu. Tu se, dodaje, prelamaju suštinski problemi u agraru te se «travarima» ne dodjeljuje zemlja, nego im se čak oduzima ona koju su dosad obrađivali. Iznio je takav primjer Pere Antićevića iz Apiherbe, koji zapošljava 10 ljudi, ima mogućnost izvoza u Japan, a ne može dobiti ni hektar obradive zemlje, nego svu potrebnu zemlju sam kupuje hektar po hektar.Unatoč tome što, kako tvrdi prof. dr. sc. Kolak, u nas zapuštene zemlje nema milijun, nego po procjenama stručnjaci Agrononskoga fakulteta čak 1,2 milijuna ha. Na žalost, nema ni programa koji bi, kao što je slučaj s maslinarima, vinogradarima-vinarima ili kukuruzarima, poticali uzgoj i preradu tog bilja, iako bi u tome svoju egzisteciju ili dopunu prihoda koji će se, po svemu, očigledno i dalje smanjivati, mogla naći mnoga kućanstva. Šteta, dodaje, jer je još čista zemlja bogomdana za takvu proizvodnju.
Doc. dr. sc. Stjepan Pliestić istakao je kako je velik zadatak da se hobiste nauči kako da izrastu u velike proizvođače. U EU se i takvom proizvodnjom poljoprivrednici bave na minimalno 50 ha, a u nas nerijetko na jedan ili tek nekoliko hektara, što bitno umanjuje učinkovitost. No, u nas ni poimanje o tome još nije sazrelo te će se i u toj će se proizvodnji, čulo se također, kad za to dođe vrijeme, morati suočiti s mjerilima EU, jer je primjerice, u EU eterično ulje plaća 15 eura/kg, a u nas čak 30-35 eura/kg. Proizvođači, međutim, ističu nemale probleme teškog dolaženja do certifikata za eterična ulja, iz čega je razvidno i rašireno sivo tržište.
Suban d.o.o. jedna je od rijetkih primjera vrlo uspjele tvrtke koja već 20 godina uzgaja, otkupljuje i prerađuje ljekovito i aromatično bilje, a po tvrdnjih mnogi najbolje i plaća. Može se govoriti o gotovo neograničenim mogućnostima zarade, ističe Milan Suban, ali i o mngo rada. Gospodin Suban smatra kako se upravo na malenim i sada zapuštenim parcelama može uzgajati bilje, ponajprije začinsko. I na parcelama manjim od hektara može se dobro zaraditi, na slogu majčine dušice, peršina ili celera. Iznio je zanimljive primjere kada poljoprivrednici-hobisti ne pobravši na vrijeme bilje olako «ostave na polju 50.000 eura» ili kako se ne žele baviti ni uzgojem unosnog abilja, primjerice nevena, koje ne zahtijeva ni posebno znanje, niti posebnu tehnologiju a niti strojeve. Dodao je također i kako se naši poljoprivrednici, na žalost, čak i u teškim vremenima boje ulaziti u nove proizvodnje.
Stjepan Jelić iz Referalnog centra za zadruge Ministarstva obitelji, brantelja i međugeneracijske solidarnosti, naveo je kako čak 50 braniteljskih zadruga uzgaja i prerađuje ljekovito i aromatično bilje, a samo u Samoboru ima ga na oko 100 ha. Spomenuo je i problem radne snage. Jer iako mnogo nezaposlenih, teško je naći berače bazge primejrice, iako se plaća po 15-20 kn/h.
Polaznik prve generacije polaznika obrazovanja u Pučkome otvorenom učilištu Samobor Siniša Jakuš s puno je optimizma, a bez ikakvih prethodnih proračuna krenuo u proizvodnju. Na Žumberku ima 5 ha zemljišta, koje je, prije zarašćeno, 90 posto očistio i zasadio biljem, a sada je od općine Ozalj kupio još pet hektara i prostoru gdje je na 15 km gotovo nenastanjeno. Taj nekad specijalist za računala, danas živi isključio od branja, uzgoja i prerade ljekovitoga i aroamtičnog bilja. Niti je dobio potporu, ali nema zajmova i, kaže, zadovoljan je.