Budućnost na rubu močvare tradicionalna je manifestacija Ogranka Matice Hrvatske Kutina kojom je deseti put, ove godine sa sloganom „Šume za vode i močvare”, u petak i subotu 28. i 29. siječnja 2011. godine obilježen Svjetski dan močvarnih staništa. U iranskome gradu Ramsaru je 2. veljače 1971. potpisana međunarodno izuzeto važna Konvencija o močvarama, osobito kao staništima ptica močvarica. Ona, kako ističe mr. sc. Eugen Draganović iz Uprave za zaštitu prirode Ministarstva kulture RH, obvezuje sada već 160 zemalja potpisnica na opće očuvanje močvara na vlastitu teritoriju i predstavlja okvir za međunarodnu suradnju u zaštiti i održivom iskorištavanju močvarnih staništa.
Ove je godine, već drugi put, domaćin bila Repušnica, kutinsko predgrađe, selo u kojem će se sagraditi prijemni info centar odnosno prvi službeni ulaz u park prirode Lonjsko polje s moslavačke strane. Zajedno će ga podići Grad Kutina i Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje, o čemu su prigodno sporazum potpisali kutinski gradonačenik Davor Žmegač i ravnatelj Ustanove Goran Gugić.
Potpisan sporazum Grada Kutine i javne ustanove Park prirode Lonjsko polje
Glavni, ne dakako i jedini ulaz u Lonjsko polje, jedno od najvažnijih močvarnih staništa u Hrvatskoj, po Gugićevim će riječima pratiti i dodatna infrastruktura te će tu biti infopunkt gdje će se posjetitelji moći informirati, punkt za edukaciju, parkiralište, sanitarni čvor i suvenirnica. Projekt će vrijediti od tri do pet milijuna kn, a Grad Kutina kandidirati će ga za financiranje iz fondova EU. Žmegač očekuje da će projektna dokumentacija biti gotova do kraja ove godine, a sav posao u idućih od dvije do četiri godine.
Projekt kandidira za fondove Europske Unije
Gradonačenik Žmegač je također pohvalio ideju i pregnuća kutinske Matice Hrvatske, jer je Budućnost na rubu močvare postala moslavačka prepoznatljivost. Naime, službeni ulaz bit će u slue, jer se time potiče i turistička ponuda odnosno korist lokalnome stanovništvu, kojem je, po riječima predsjednika Mjesnog odbora Repušnice Ivana Bedića, Lonjsko polje uvijek značilo život, a znači i budućnost. Sada je vide u poljoprivredi, posebice ekološkoj – stočarstvu, pčelarstvu, vinogradarstvu i vinarstvu, suvenirima, lovstvu… Odmah su se gostima, izletnicima u Lonjsko polje, predstavili i vrlo gostoljubivima ponudivši na budućem službenom ulazu u Lonjsko polje, uz sve ostalo, i vožnju konjskom zapregom te tradicionalnoga moslavačkoga šarana pečenoga na rašljama.
Uz drugo, po zamisli osnivača manifestacije Dragutina Pasarića i po tradiciji je održana i kulturna večer te su otvorene foto i etno izložbe, a KUD «Mladi Šokci» iz Duboševice i domaći KUD Repušnica oduševili su folklornim blagom. Održana su i zanimljiva predavanja: Lidija Pajan iz kutinske tvrtke Lonja-Strug d.d. predstavila je, uz drugo, nasip koji upravo Repušnicu treba obraniti od budućih velikih lonjskopoljskih voda, Josip Krajči govorio je o ulozi poslovnih banaka u podizanju svijesti o zaštiti okoliša.
I drveno graditeljstvo Moslavine ima budućnost
Ivan Rukavina iz tvrtke Hiže Rukavina d.o.o. (www.hize-rukavina.hr , 44320 Kutina, Zagrebačka 146, tel. 044630116)), predstavio izradu drvenih ekokuća. Lijepe moslavačke i posavske kuće, kakvih i danas s predivnim hrvatskim vezom, čardacima, rezbarijama itd. ima i u Repušnici, te baštinske izuzetne vrijedne građevine poput donjogračeničke kapelice sv. Fabijana i sv. Sebastijana, nadahnule su 60-godišnjega Kutinčanina, strojarskoga tehničara, da se s otpremninom Petrokemije gdje je dotad radio, otputi u zanimljiv posao – oživljavanje tradicionalne gradnje, ali na moderan način i modernim alatima. Tko bi, danas, uostalom, kaže, našao uopće dovoljno cimermana i palera da podignu kuću, pogotovo da se ona može i isfinancirati?
Po (turističkim!) sajmovima kruži maketa njegove drvene kuće, a uživo je podigao u Donjoj Gračenici kuću sebi, 6 m x 6 m, za što mu je za papirologiju i gradnju trebalo 2,5 godine. Takva kuća, uključujući temelj i crijep, stoji oko 25.000 eura. No, ističe Rukavina, sve ovisi o odabiru drveta, jer se, osim tradicionalne ali skupe hrastovine, može rabiti i jeftinija smrekovina ili kakvo egzotično drvo.
Iako mnogi samo obnavljaju tradicionalne kuće, Rukavina je pun ideja, a njih očekuje i naručitelje, koje – tek očekuje. Pun je vjere s razlogom, jer njegova kći Ana, studentica je druge godine arhitekture u Zagrebu, a vrijedno je istaknuti kako je za seminarski rad “sagradila” – osmatračnicu za ptice kakva bi s emogla podići upravo na Lonjskome polju.
Tekst Božica Brkan
Fotografije Miljenko Brezak i Božica Brkan/ Acumen
Objavljeno 2. veljače 2010.