Kao knjiga 1 Hrvatske veterinarske povjesnice u Knjižnici Hrvatskoga veterinarskog vjesnika nedavno je izašla knjiga Krste Benčevića “Biti veterinar” s podnaslovom sjećanja na život i rad pripadnika jednoga od četiriju naraštaja veterinara u obitelji Benčević iz Slavonskoga Broda (1915.-2005.).
Tu sam knjigu, zapravo biografiju dr. sc. Krste Benčevića, očekivala doista s velikom radoznalošću. Zapravo, povijest ugledne slavonskobrodske obitelji, gdje se nastanilo kao pleme potrkaj 17. stoljeća pri povlačenju Turaka, kad je napustilo Bosnu i prešlo Savu. Imala sam čast i zadovoljstvo najprije surađivati s dr. Benčevićem kada je još radio u Croatiastočaru, a zatim petnaestak godina na Večernjakovoj kulenijadi. Nije prepotentno reći, da nije bilo Kulenijade i te suradnje, zacijelo kulen ne bi bio ni prvi hrvatski proizvod zaštićenoga zemljopisnog podrijetla. Kako upravo toga nema u knjizi, izuzevši dakako prije objavljenu knjigu Malu školu slavonskoga kulena nastalu iz Vrtova serijala, koji je uopće prvi kao literatura kulen zaokružio kao proizvod, za poželjeti je još snage dr. Benčeviću da i to ukoriči.
Veterinarska je medicina, pripovijeda, u obitelj Benčević ušla 1910. godine, kad se Zvonimir Benčević upisao na Visoko veterinarsko učilište u Beču, a do 1979. obitelj je dana četiri naraštaja veterinara. Znanstveni savjetnik prof. dr. sc. Krsto, sin Ante, bratića Zvonimira Benčevića, drugi je naraštaj. Treći je Krstin bratić i sin Viktorov Krešimir, a četvrti, Krstin sin Damir. Čemu baš veterina, odnos prema životinjama i odnos prema njoj u knjizi je zanimljivo opisan, a vrijedno je što se kroz priču oslikavaju uopće obiteljske i društvene prilike te razvoj veterine.
Doktor Krsto opisuje i sam studij, a potom rad na Poljoprivrednome dobru Jelas polje u Brodskome Stupniku od 1955. d0 1957., na Poljoprivrednome dobru Đakovo od 1957. do 1963., u mesnoj industriji Gavrilović od 1963. do 1974.,, zatim idućih deset godina u Osijeku te idućih dvadeset u Zagrebu. Zanimljivo je oslikavanje primjerice onovremenskoga sustava hranidbe svinja, edemske bolesti i bruceloze svinja, đakovačke pastuharne, veterinare u mesnoj industriji u socijalističkome društvenome uređenju, kooperacija sa seljačkim gospodarstvima, rješavanje klaoničkih ostataka, Biokont itd. Priželjkujemo što prije nova ukoričenja sjećanja hrvatskih veterinara.