U Zagrebu danas živi oko 30 tisuća pasa. Impozantan broj! Susrećemo ih svakodnevno na ulici, u parkovima, dvorištima . . .Ponekad nam izazivaju osmjeh na licu svojom umiljatošću, ali i vrlo često bijes zbog fekalija, koje su preplavile grad. Zakoni su doneseni još davno, ali bez kazni, tko da o njima vodi računa! U svibnju 2000-te donesena je Odluka o držanju životinja za društvo i životinja opasnih po život ljudi i postupanju s njima. Članci od 1. do 8. utvrđuju tko se sve smatra vlasnikom životinje, uvjete smještaja i odgovornost vlasnika za ishranu i zdravstvenu njegu psa. Slijede uredbe o kretanju pasa u vanjskim prostorima u kojima se jasno navodi što je dozvoljeno a što nije. Člankom 9. propisano je da se pas na javnom površinama mora voditi na uzici tako da ne ugrožava ni ljude, ni druge životinje. Američki strafordski terijeri, bulterijeri, pitbul terijeri, rotwaileri, doge, njemački i belgijski ovčari, japanski borilački psi, veliki japanski špicevi, mastifi, šarplaninci i križanci svih ovih pasmina, zbog urođene agresivnosti, pored uzice moraju obavezno imati i brnjicu. Propis je jedno a stvarnost drugo! Dok mališane kao što su pekinezeri ili pudlice, vlasnici vode na uzici, veliki i agresivni psi šetaju se i bez uzice i bez brnjice. Broj onih koji se pridržavaju zakona je toliko malen da je zanemariv. Kada ste zadnji put vidjeli psa s brnjicom? Kazne su propisane, ali nitko se ne kažnjava. A veliki i opasni psi i dalje šetaju našim ulicama i parkovima bez kontrole.
Članak 11. točno utvrđuje da se psa ne smije uvoditi u trgovine sa hranom, tržnice, pošte, muzeje, kazališta, groblja, škole, dječje vrtiće i zdravstvene ustanove. To se poštuje više jer na tome insistiraju zaposlenici navedenih firmi i ustanova, nego savjesnošću samih vlasnika. Okrugli znak sa prekriženim psom nalazi se gotovo na svim uređenim igralištima, parkovima, cvjetnjacima, terenima za sport i rekreaciju, te javnim kupalištima kao vidljiv znak zabrane, ali malo se tko na to obazire. Jutrom i navečer mnoštvo šetača sa svojim ljubimcima ispune te prostore i dok psi veselo trče i obavljaju nuždu, oni mirno sjede na klupama i razgovaraju s drugim vlasnicima. Uredba o obaveznom čišćenju fekalija nakon što pas obavi nuždu je mrtvo slovo na papiru! Čudno da i ovdje prednjače vlasnici velikih pasa. Što veći pas, veći je i nemar vlasnika! Na kolnicima i zelenim površinama Zagreba svakodnevno svoj trag ostave na stotine ljubimaca. Građani su s pravom ogorčeni i iskazuju svoje nezadovoljstvo. Oni malobrojni savjesni vlasnici sa pripremljenim vrećicama za čišćenje, često plate ceh za sve one nemarne! U svim većim Pet centrima mogu se kupiti pakovanja od 20 vrećica za cijenu od 12 kuna ili pakovanje od 10 vrećica sa kartončićem za lakše čišćenje za istu cijenu.
Ali nije sve samo o zabranama. U Zagrebu postoje mjesta gdje se pas može pustiti da se istrči bez uzice, premda opasne pasmine moraju zadržati brnjicu. Ima ih 14 i sva su navedena u članku 14. Okrugli znak na kojem je naslikan pas sa brnjicom je znak da ste na takvom mjestu. Problem je da je takvih mjesta malo a pasa mnogo! U nekim parkovima građani su sami podijelili park na dio za pse i dio gdje se ne smiju voditi, primjerice park na Tuđmanovu trgu. Da li bi to bio pravi put za rješavanje problema? Jasno uz obavezno čišćenje onečišćene površine, što je osnovni preduvjet normalnog suživota.
Za provedbu ovih odluka u život zaduženi su komunalni redari. Oni nadziru komunalni red te poduzimaju mjere za njegovo provođenje u uređivanju naselja, održavanju čistoće i čuvanju javnih površina. Za prekršaj iz članaka 9., 14. i 15. komunalni redari mogu od osoba koje zateknu u prekršaju naplaćivati novčanu kaznu na licu mjesta. Za vrijeme pisanja ovog članka donesene su odluke o znatnom povećanju iznosa novčanih kazni za sve one koji svojim nemarom prljaju naš lijepi grad.
Piše Linda Išek