Suprotno svim bjelosvjetskim bolestima, pošatima i zabranama držaja peradi na otvorenome, održava se dobra tradicija Zagoraca zaljubljenih u svoje purane, poduprtih i znanstvenicima te državnoj financijskoj potpori, a zagorski puran postaje jedan od novih isplativih brandova. I to ne jedan nego najmanje tri: „Puran zagorskih brega” istoimena zadruge Krapinsko-zagorske županije, „Purek z Bednje” Poljoprivredne zadruge proizvođača purana s područja Općine Bednja i Zagorski puran udruge proizvođača zagorskog purana iz Varaždinske županije.
Farmski su tovljenici – oni koji su veći i rastu brže te, kako tvrde, i ekonomičniji – umalo istisnuli skromne zagorske purane, koji su se, zahvaljujući novoj zaštiti i uzgajivačima organiziranim i udruge te u Zadrugu “Puran zagoroskih brega” vinuli u novu, dojmljivu ponudu. Dio se toga moglo vidjeti i na Danima zagorskog purana u Zagorju i Zagrebu, primjerice u restoranu Lobby – food & mood. Dio je to i posebne marketinške pripreme za tržište, jer posebno uzgojeno meso zahtijeva i posebnu promociju odnosno edukaciju potrošača, kako u prodaji uglavnom sirova a rjeđe zamrznuta mesa bilo u prodajnim lancima bilo u restoranu. Čak se i u Zagorju rijetko može naići na deklarirano meso zagorskog purana, a tek se sada radi i na obogaćivanju gastroponude.
Zagorski puran potječe od srednjoameričkog purana, lat. Meleagris Gallopavo, koji je u naše krajeve dospio iz Italije 1523. godine kao dar biskupa Geraldinija. Najbolje se udomaćio na području Hrvatskog zagorja. Specifična klimatska obilježja, uvjeti držanja i hranidbe stvorili su posebno ukusno meso koje ga je proslavilo i po Europi. Zagorski puran je početkom 20. stoljeća bio vrlo tražen na kraljevskim dvorovima u Londonu i Beču, zatim u Njemačkoj, Italiji i Švicarskoj, kamo je putovao vlakom, zamrznut u ledu. I na stolovima plemića i kraljeva posluživao kao blagdanski specijalitet, a u to se vrijeme u Hrvatskom zagorju godišnji uzgoj purana penjao i do 25.000, pa i 30.000 purica i purana.
„Tajna” je bila u tome da se zagorski puran uzgajao u malim jatima koja su veći dio svog života hranu pronalazila na otvorenom slobodno se krečući livadama, voćnjacima, šumarcima ili drugim vegetacijom bogatim staništima. Samo u nepovoljnim vremenskim uvjetima i noću osiguravalo im se sklonište, odnosno peradarnjak. I reprodukcija se zagorskoga razlikuje od reprodukcije drugih purana: zagorske pure nesu jaja isključivo u sezoni, u proljeće i ljeti, na što najviše utječe duljina dana odnosno svjetlo, a nešto manje hranidba i uvjeti smještaja. Purice snesu 15-20 jaja, a zatim prokvocaju i sjede na jajima oko tri tjedna do valjenja. Da bi se spriječio uzgoj u srodstvu, svake je godine potrebno zamijeniti purana iz jednog uzgoja s fenotipskim puranom iz drugog uzgoja.
Pet je sojeva zagorskog purana: brončani, sivi, svijetli, crni i žuti soj. Sojevi se međusobno razlikuju bojom perja, a meso je u svih jednako ukusno, koje opisuju najsočnijim mesom okusa izuzetnoga, kakav nema nijedna životinja iz porodice ptica. Dr. E. Mayerhofer još prije pola stoljeća o zagorskoj puretini govori kao o trojakoj ili dapače sedmerostrukoj vrsti mesa odnosno «puretini s okusom govedine, teletine i svinjetine», jer ,kaže, meso na bataku je zamamno i čvrsto, na prsima nježno i bijelo dok su područja sa strane i vrat namijenjena sladokuscima zbog malo masnijeg mesa.
Meso zagorskoga purana izuzetno je zdravo i najviše je kakvoće u kategoriji peradskog mesa, zbog svoje velike dijetetske vrijednosti. Ima vrlo nizak udio kolesterola i uopće masti, ali ujedno visoki udio bjelančevina.
Robna marka zagorskog purana «Puran zagorskih brega» jamstvo je kakvoće mesa zagorskog purana uzgojena zapravo vrlo moderno, na prirodi blizak način, jer je vlasnik robne marke Krapinsko-zagorska županija, čije je Poglavarstvo propisalo i poseban Pravilnik o uzgoju zagorskog purana, podsjeća upravitelj Zadruge Ivan Malogorski.
Među ostalim, taj pravilnik propisuje, primjerice, i način uzgoja zagorskog purana na tradicionalan način, na ispaši na otvorenome. Propisano je također da purani predviđeni za prodaju ne smiju biti mlađi od pet, a niti stariji od šesnaest mjeseci te ne smiju prijeći propisanu težinu, purice do 3,5 kg a purani do 5 kg. Robna marka jamči i zdravstvenu ispravnost te izvornost proizvoda, koji su proizvela seljačka gospodarstva članova Poljoprivredne zadruge «Puran zagorskih brega» u Krapinsko-zagorskoj županiji. Zadruga istog imena kao i robna marka zagorskog purana osnovana je 2003. godine s ciljem okrupnjavanja proizvodnje zagorskog purana i ima za sada više od četrdeset članova iz različitih područja Krapinsko-zagorske županije. Prednosti zadružnoga rada zajednički je nastup na tržištu odnosno osigurano tržište za uzgajivače, organizirana nabava hrane, uz državnu subveciju za rasplodna jata i županijska subvencija zadrugarima po svakoj ptici plasiranoj preko zadruge, stručna veterinarska pomoć…
Na žalost, crno je tržište, svojatanje imena, pasmine, a često i bez osnovnih veterinarskih kontrola, a kamoli doista skupoga uzgoja propisana za pravoga zagorskog purana, i dalje velika nelojalna konkurencija koja odmaže istinskoj kakvoći, brandiranju i razvitku zagorskoga purana o kojem potrošači, izuzevši tradicionalno uže područje, još nisu informirani koliko taj proizvod zaslužuje.
Blagdane su zadrugari dočekali sa oko 6000 purana, a za rasplod su u jatima ostavili 1500 -2000 ptica. Dio se može kupiti i zamrznut – purica stoji 75 kn/kg, a puran 70 kn/kg.
Više informacija o uzgoju i nabavi zagorskoga purana na web stranici Poljoprivredne zadruge «Puran zagorskih brega» ili na tel. 049 329 066, mob. 091 329 2225 (upravitelj Zadruge Ivan Malogorski).
Objavljeno 11. siječnja 2009.
Predlažemo da o zagorskome puranu, posebice o jelima koja se pripremaju od njegova mesa, pročitate i novije članke:
http://oblizeki.com/zagorskoga-purana-u-zagorju-najukusnije-pripremaju-u-mariji-bistrici-2981
http://oblizeki.com/zagorski-puran-na-nacin-kuhara-zagorskih-restorana-3062