Urodila žuta dunja ili hajdemo se igrati u Muzej Moslavine Kutina!

Od 11. listopada do 1. studenoga 2012. u svojoj Galeriji Muzej Moslavine Kutina priprema etnografsku izložbu Urodila žuta dunja/narodne dječje igre Moslavine, hrvatske Posavine i Banovine autorice Slavica Moslavac, muzejske savjetnice.

 

 

Igra Eci peci pec (Snimila Slavica Moslavac / Muzej Moslavine Kutina)

 

Etnografska izložba Urodila žuta dunja/dječje igre Moslavine, hrvatske Posavine i Banovine,  Slavice Moslavac zapravo je 30-tak panoa s tekstovima i fotografijama djece s tradicijskim rekvizitima potrebnim za igru.

 

Dječak svira u rog od kore drveta (Snimila Slavica Moslavac / Muzej Moslavine Kutina)


Izložba  govori o dječjem svijetu tj. od tradicijske dječje odjeće, pomagala i dječjih igračaka kojima su se djeca igrala prije pedesetak i više godina, ali za ovu izložbu ideja vodilja bila je  sakupiti zaboravljene igre, a uz njih su išli i rekviziti od prirodnih materijala nađenih u najbližoj okolici (voćne bobice, ljuske, trave, žirova kapica, orasi, kukuruzivina, zukva-sitak…). Na izložbi će također biti predstavljene i davno zaboravljene igračke (košćenke za klizanje, predmeti od zukve ili sitaka, bebe od komušine, papira i platna, koševi od šiblja, zipke, hodalice, dječja kolica, vještice i druge bebe, dunje, dječje lutke u tradicijskoj odjeći …).

 

Djevojčica svira gusle od kukuruzovine (Snimila Slavica Moslavac / Muzej Moslavine Kutina)

 

Slavica Moslavac ističe kako su joj u prikupljanju materijalne i duhovne baštine ovoga dijela Hrvatske vezane za dječji svijet pomogli brojni kazivači, ali i pisana i rukopisna građa sporadično objavljivana u pojedinim publikacijama.Temu istražuje i sakuplja više od dvadeset godina, a za samu izložbu intenzivno od prošle godine.

 

 Bunar načinjen od oklesaka, batučina (Snimila Slavica Moslavac / Muzej Moslavine Kutina)

 

Slavica Moslavac ističe:

 

Narodne dječje igre do 50-tih godina 20. stoljeća koje su igrali dječaci i djevojčice  u Moslavini, hrvatskoj Posavini i Banovini danas gotovo ne postoje. Njihov nestanak uslijedio je promjenama organizacije života same seoske zajednice.

Dječje igre su se izvodile na livadama i drugim čistinama, raskrižjima, širokim dvorištima ili u zatvorenim prostorijama (hižama, kasnije seoskim domovima). Prema spolu dijele se na  ženske i muške, prema uzrastu izvođača na dječje, predškolske i školske i na kraju igre mladeži pred ženidbu, a to su uglavnom igre ljubavnoga sadržaja kojima se željelo iskazati tko se kome sviđa  i tko je kome drag.

Prema dobi, spolu i složenosti igara korišteni su i razni rekviziti. Oni su se sastojali od sasvim jednostavnih; španga ili ukosnica, broševa, gumbi, voćnih bobica i prirodnih vlakana do drvenih obruča – pevca; raznih dužina i oblika batina – pala ili kvaka; te raznih čvrstih i noževa na sklapanje, nadžaka, sjekirica i drugih pomagala sa oštrim sječivima
.

U svim igrama željelo se pokazati pred suigračaima, jer druge publike gotovo i nije bilo, vještina, spretnost i snalažljivost izvođenja pojedine igre, nadasve borbenost koja je nerijetko završavala verbalnim ili fizičkim obračunima.

Igre su često započinjale dogovorima, igralo se bez sudaca, ali s utvrđenim pravilima o samom tijeku i završetku igre.

 

Jedno od dječjih kola (Snimila Slavica Moslavac / Muzej Moslavine Kutina)

 

Na izložbi će se, što će biti zanimljivo i odraslima i djeci, moći igrati stare igre Koturanja pomoću štapa i drvene okruglice koja se pomiče na dugoj dasci.

 

Sva sam čeče (Snimila Slavica Moslavac / Muzej Moslavine Kutina)


U glazbenom programu nastupit će djeca Dječjeg vrtića iz Kutine i svirači na tradicijskim insturmentima KUD-a Ivančice voditeljice Lane Moslavac.


Igračke načinjene od zukve (Snimila Slavica Moslavac / Muzej Moslavine Kutina)

 

Kako doznajemo u razgovoru s autoricom etnologinjom Slavicom Moslavac, naziv izložbe Urodila žuta dunja odabran je po jednom od brojnih dječjih pjevanih kola moslavačkoga kraja. Gospođa Moslavac ističe:

Učinilo mi se zgodnim da i kompletna izložba na kojoj će biti opisani obredi, kola i igre, nositi upravo taj naziv. I ne samo to, naime, drugi naziv za dunju u zagorskim, slovenskim i inim krajevima je kutina, pa eto i to je drugi od razloga davanja imena cjelokupnom projektu, odnosno izložbi.

Praćka se nije mnogo promijenila (Snimila Slavica Moslavac / Muzej Moslavine Kutina)

Prema zapisu Slavice Moslavac (transkripcija Lana Moslavac), kolo Urodila žuta dunja ide ovako:

 

Zasvirajte, zapjevate s nama!

 

Urodila žuta dunja,

đin, đin, đina rata,

moja seja ima brata,

đina, đina, đina rata

đina, rata, ta.

 

Urodila i opala,

đin…

 

Nju mi beru tri snehice,

đin…

 

Svaka, svome i dragome,

đin…

 

Urodila žuta dunja je pjevano šetano kolo koje su izvodili u miješanom zatvorenom kolu i djevojčice i dječaci, uhvativši se za prednji križ, krećući u lijevu stranu počevši desnom nogom, lagano prenoseći težinu tijela s jedne noge na drugu. Kolo je vrlo omiljeno za sve niže uzraste, jer se kao rekvizit može koristiti i plod dunja, imitirajući njen rast, branje i spremanje u košare. A budući da je drugi naziv za dunju kutina,  prihvatljiva je izvedba za obilježavanje njenog dana.

 

Pletenje vjenčica od ivančica (Snimila Slavica Moslavac / Muzej Moslavine Kutina)

 

Dječje igre sakupljene su na području Moslavine, hrvatske Posavine i Banovine za izložbu   bit će objavljene i u prigodnomu istoimenom  katalogu-knjizi na 96 stranica.

 

Tradicijskome graditeljstvo Moslavine

Nedavno je u Kutini održano zanimljivo predavanje o tradicijskom graditeljstvu Moslavine te s veseljem donosimo autorski prilog etnologinje SLAVICE MOSLAVAC, ravnateljice kutinskoga Muzeja Moslavine te podsjećamo i na druge tekstove o tradicionalnim hižama, primjerice na zagorske etnokuće.

Pozivnica za predavanje

O graditeljstvu

Pod tradicijskim graditeljstvom smatramo vjekovno preuzimanje i usmeno predavanje znanja, misli, stečenog iskustva, dakle svega onog što je čovjek smislio, ocijenio kao dobro i upravo kao takvo kulturno dobro predao budućim pokoljenjima. Tradicija je ovdje ujedno i oblik povijesnog svjedočanstva  o cjelokupnosti ideja, običaja, vjerovanja jedne zajednice. Taj oblik svjedočanstva duhovne kulture manifestira se u arhitekturi nizom detalja, od ornamenata, ispisanih parola…Jedna od njih je i stropna greda, zvana sljemenjača ili sljeme na kojoj su zapisivani godina gradnje, ime graditelja. Na sljeme se stavlja prva šišana kosa djeteta, a prema običaju o šišanom kumstvu, tu se pohranjuje, molitvenik, pisma i svete slike.

Zajedničku značajku narodnog graditeljstva moslavačko – posavskog kraja  u prošlosti čini osnovni građevni materijal – hrastovo drvo. Kuće, hiže, iže, kuće na trem, čardake gradili su seoski graditelji, cimermani ili paliri od materijala koji ih je okruživao prema svome umijeću i prema svojim potrebama.

Obnovljeni stari trijem u Crkvenoj ulici u Kutini (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Istraživanja su pokazala da je stariji tip gradnje onaj od oblica ili tesane hrastove građe, dok su novije kuće na trem građene od ručno piljenih planjki. Stariji se način očituje i u ugaonom povezivanju  greda na tzv. hrvaški vugel s neotesanim uglovima, a međusobno spojenih s drvenim klinovima moždenicima, dok se koncem 19. st. javljaju otesani ugli, nemški vez. U ovakovom otesanom vezu narod je razlikovao frkani vugel – kada su tesari glave greda sferično prirezali ili vez na lastavicu sa koso prirezanim uglovima greda.

 

Izgled sela

U tipično agrarnom prostoru, gdje se stanovništvo isključivo bavilo stočarstvom i obradom zemlje, prevladava ušoreno selo čije su kuće čelom, a početkom dvadesetog stoljeća i dužnom  stranom okrenute prema ulici. Oblikovanje i rast naselja određivali su reljef, komunikacije, hidrografske osobitosti i demogafski razlozi pri čemu su vidljive sličnosti sa susjednim krajevima.

Kutinska Crkvena ulica početkom 20. stoljeća (Razglednica)

U naselju izduženog tipa kuće su smještene u nizu uz glavnu prometnu arteriju, s gdjekojim lokalnim prometnim odvojkom, što vodi u polje ili do drugog susjednog naselja.

Iza širokih dvorišta i gospodarskih zgrada ograđenih drvenim plotovima od pruća, prostirali su se vrtovi, oranice, pašnjaci, a nešto dalje vinogradi i šume.

Ispred svakog doma u vrteku ili vrćaku kućedomaćica je sadila mnogo raznovrsnog cvijeća. Tu se moglo naći trajnica kao što su: ruže šipkovače, lepe kate, potočnice, georgine, grge, đureki, lepi dečki, zumbuli i tulipani. Na prozorima, ogradama pristašeka (verande), te ganjku (hodniku) bilo je također  cvijeća u teglama, a najčešće su to bile belargonije i fukcije. Svaka je žena, osobito mlada snaja, željela se iskazati upravo u uzgoju cvijeća, te u čistoći doma i okućnice. Vikendima su se pometala dvorišta, prostor ispred kuće, prali prozori, stolovi i stolice, a pod koji je bio od tvrde zemlje, pred blagdane se zaglađivao.

Vrste drvenih kuća

Prema tipu, kuće su podijeljene na prizemnice i katnice. Prizemnice mogu biti dvoprostorne i ako jesu tada je to stariji tip ili troprostorne – i jedne i druge najčešće imaju izvanjski ulaz sa ganjkom ili bez njega. U troprostornima je središnji prostor kuhinja, prema ulici je velika soba iža, a treća i zadnja prostorija je manja sobica, ižica.

Brkanova hiža u Okešincu snimljena 2011. godine (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Prizemne drvene kuće imaju zidane temelje, a pod jednim dijelom kuće i podrume, koji su služili kao spremište za vino.

Kuća na kat, trijemovi počivaju na četiri oveća kamena bapca, stavljena na svaki ugao kuće, na što se slažu konstruktivne grede koje povezuju stijene, a zovu se temeljače ili podcjek, dok završne stijene koje odozgo povezuju sve uzdužne i poprečne stijene nazivaju nazidnice, vjenčanice ili nasteni. Između tih dviju greda horizontalno se slažu planjke, a međusobno su povezivane drvenim klinovima moždenjacima, čineći tako zidni omotač.

Ulaz u stambeni objekt nalazi se s južne strane, a štiti ga natkriveni pristašek ili kapić, trijem sa ili bez rešetkastog ukrasa .

Na kat se dolazi shodićem, tj. vanjskim, natkrivenim stepenicama, stubama ili štengama, držeći se za rukohvat – linu,  koje vode na prvi kat, a predprostor na katu iz kojeg se ulazi u  sobu ili družinsku hižu, je gang, ganjak, ganjerak ili grančerec.

Sa svih strana trijemovi imaju kroviće, kroveke ili romce na dva odnosno tri reda crijepa, a služili su za zaštitu prozora i planjki od osunčanja kao i nakišnjavanja. Krovići su postavljeni na škarama, kosim konzolnim poduporama ili na tesarski ukrašenim mosnicama.

Unutarnji su zidovi bili oblijepljeni zemljom ilovačom preko letvica od šiblja te potom oličeni vapnom. Pod je bio zemljani (prizemlje), a na katu drveni.

Kako su podovi u donjem dijelu bili zemljani često ih je trebalo poravnavati batovima. Često se pod ličio žutom zemljom kako bi bio ljepši.Prozori su bili mali, iznad svakoga je bio krovec koje je štitio prozore od kiše.

Raspored u kućama bio je strogo određen. U prizemlju su obično spremišta ljetine i poljoprivrednog alata (dvije zatvorene prostorije tzv. šute koje dijeli središnja otvorena prostorija tzv. podšuta). Na kat vode natkrivene stepenice u zatvoreni ganjak na trijemu odakle se ulazilo u ostale prostorije (iža ili družinska soba, ižica (u kojoj se kuhalo i spremalo namirnice), komora ( u kojoj se spremala posteljina i odjeća) te ganjak na čijem kraju je bio i zahod (šekret). Hiža (ili iža) bila je središta obiteljskog života.

Krapje zaštićene arhitekture (Snimila Slavica Moslavac)

Prizemna kuća, brvnara, daščara ili kuća na kanate

Na proplancima i svježim krčevinama sjevero istočne Moslavine gradili su se kuće od debelih hrastovih dasaka – daščare ili od brvna – brvnare, građene tako da se između vertikalnih stupova ugrade komadi kalanog drveta, a zatim s vanjske i unutarnje strane olijepe blatom. Ovaj način gradnje prizemnica, izduženog tlocrta, obvezatno podijeljenog u tri glavne prostorije: ognjenka, soba i komorak ili sobca, zadržao se sve do današnjih dana. U središnjoj glavnoj prostoriji boravilo se tijekom čitavog dana, tu su se obnašale razne svečanosti i vršili svečani obredi. Pred ulaznim vratima ili ispred kuće dočekivali su se ophodari  koji su u pravilu željeli dobrobit  tom domu, ukućanima, obilje hrane, mnogo zdravlja, sreće i najvažnije puno male dječice.

S predavanja: Ana Rukavina i Slavica Moslavac

Prehrana je bila bazirana uglavnom na kruhu, koji se pripremao od kukuruznog, pšeničnog ili raženog brašna, a pekao se u krušnim pećima.

Kuvarna je bio uobičajeni dvorišni objekt. Bila je to manja zgrada s kružnom peći, koja je služila za pečenje kruha, gibanica i sl.

Prilikom izgradnje gospodarskih objekata u stajski prag uglavljivala se konjska potkova za mir, dobro i zdravlje životinja.

Zapis se mogao naći i u temelju stambenog objekta. Pod prvi kamen-babak, babac, stavljala se boca s rakijom ili flaša prazna, unutra cedula i sitan novac. Kad se valjalo kamenje z gorskih potoka ili polagali bapki pod uglove kuća, majstori su i taj posao morali dobro zaliti, tako da bi kućedomaćinu osigurali obilje grožđa i vina.

Završetak krova u Voloderu (Fotografija Slavica Moslavac)

U stijenu se mogla staviti sveta voda i svete sličice za dobrobit, sreću, blagostanje i bogatstvo u obitelji.

Osobitu ulogu imao je i krov. Kad se kuća poletvala, gore je išel cimer, tj. ukrasna grabova ili bukova grana okićena vrpcama gužvanog papira, ručnicima, maramama, pa čak i rubačom. Na sami vrh okačila se boca s pićem, najčešće je to bila rakija šljivovica kojom se na kraju posao dobro zalio.

Pokrov je nekada bio od šindre – drvenih daščica, a u 19. stoljeću dobiva građanski izgled, tj. šindru zamjenjuje crijep biber. Na njega su se polagale različite trave ili biljke koje su imale prema vjerovanjima magičnu ulogu, tj. obranu kuća od groma, bolesti, štetočina, uroka…A na zabatima, ulazima, pristašecima, gangovima, trijemovima, uvijek je bio ispisan ili ucrtan kakav kršćanski zapis kao IHS (ISUS-HOMINUM-SALVADOR), inicijali graditelja, stilizirani cvijet, list, djetelina ili kakva izreka.

Projektna dokumentacija za izrgradnju tradicijske kuće prenosila se kroz dugo vremensko razdoblje, dakako usmenom predajom, i došla je gotovo do izvjesne perfekcije. Njegovo prvo pojavljivanje, tj. začetak je nepoznat i davno je zaboravljen u prošlim stoljećima. Njegov sadašnji graditelj, tesar, palir, cimerman, majstor, samo ponavlja preuzeti tradicijski obrazac dodajući svoj stil obrade drveta kao i svoj model ukrašavanja objekata.

 

Muzej Moslavine poziva na radionice "pisanja" pisanica različitim tehnikama

Muzej Moslavine Kutina i Kordinacijski odbor Kutina – Grad prijatelj djece, naime, organiziraju uskršnje radionice oslikavanja pisanica voskom i salvetnom tehnikom i organiziraju izložbu. Radionica je poslije 6. i 14. veljače 2012. u 12 sati, a 14. veljače 2012. i u 18 sati. Priređuje i izložbu Ovo jaje nek ti veli da te moje srce želi, autorice Slavice Moslavac, koja će biti postavljenja 30. ožujka 2012. od 9 sati ispred Robne kuće u  Kutini u povodu Uskršnjeg sajma.

U srijedu, 14. ožujka 2012., u prostoru etnografske zbirke Muzeja Moslavine i održat će se radionica ukrašavanja pisanica voskom u više boja. Uraci s radionica bit će prezentirani na sajmu zajedno s izložbom.

Obojeno jaje je klica života, izvor snage i postanka, magično sredstvo čaranja i zaštita od zlih sila. Pisanica se zove tako jer se po jajetu piše, a ne crta ili slika.

S jedne od radionica u Kutini voditeljice etnologinje Slavice Moslavac

Risanje voskom

Nisu samo ornamenti na uskršnjim jajima nositelji simbolike. I boje čine važnu razliku, ističe etnologinja Slavica Moslavac, ravnateljica Muzeja Moslavine u Kutini i voditeljica radionite te autorice izložbe. Prva su se jaja izrađivala u jednostavne dvije boje. No, naši su poganski preci vjerovali da je jaje s više boja imalo više magičnih moći. Time su svojim vlasnicima mogla donijeti bolju sudbu.

Pisanice iz kutinskoga muzeja (Snimila Slavica Moslavac)

Podsjećamo i na značenje boja na pisanicma:

* crvena – boja ljubavi, mladosti, prijateljstva
* bijela – čistoća, preporod, svjetlost, nevinost
* žuta – svjetlost, čistoća, mladost, ljubav, žetva. To je boja povezana sa
suncem, zvijezdama i mjesečinom, svjetlosnim božanstvima. Kršćanski je
simbol priznanja.
* zlatna – duhovnost, mudrost.
* narančasta – simbol izdržljivosti, snage i ambicije. Boja plamena i
strasti izazvana zlatnom mudrošću. Simbol beskrajnog sunca.
* ružičasta – uspjeh, zadovoljstvo.
* zelena – boja plodnosti, zdravlja i nade. Proljeće, svježina, bogatstvo,
odnosno, u kršćanskoj eri, nada i pobjeda života nad smrću. To je boja
Božića, Uskrsa i Bogojavljenja.
* smeđa – starost

Jaje oslikano na jednoj od etnoradionica (Snimila Slavica Moslavac)

Na radionicu 14. veljače u 18 sati  potrebno je ponijeti:

  1. 5 ispuhanih jaja
  2. olovku sa gumicom ili drveni štapić u koji se usadi špenadla, bumbovačica ili pribadača
  3. boje za jaja
  4. kist
  5. nekoliko posudica i žlica
  6. papirnate ubruse ili platnene kuhinjske krpe
  7. limenku od konzerve (do visine 4 cm)
  8. svijeće i dušicu
  9. fen
  10. vosak
  11. ocat

Javite nam se fotografijama jaja koja ste “napisali”!