Zašto upravo slavonskoj srčiki dajemo prednost među tolikim brojem lijepih, ukusnih i mirisavih izloženih plodovai sorata?
U prvom redu zbog njezine duge povijesti u našim krajevima, zbog njezina dugovječnog stabla i otpornosti na skromnu njegu, zbog kakvoće i trajnosti njezinih plodova i u skromnim uvjetima (bez hladnjače i zaštite konzervansima), zbog njezina ekonomskog značaja u zdravoj prehrani stanovništva u našoj povijesti, zbog višestruke njezine primjene u domaćinstvu (svježa za jelo te prerađena za sušenje, u sokovi, ocat, pite i kolače itd.).
Jednako vrijedna i 1936. i 2010.
U prilog tim našim tvrdnjama o slavonskoj srčiki poslužit ćemo se anketom o toj jabuci provedenoj još od 6. do 8. studenoga 1938. godine u Nižoj poljoprivrednoj školi u Slavonskoj Požegi. Škola je djelovala u tadašnjoj Posavskoj banovini tako da su neki naši mještani ovih sela (Gunjavci, Drežnik, Adžamovci, Brđani, Rešetari i drugih mjesta) bili polaznici tečajeva o voćarstvu u poznatoj Požeškoj ratarnici, a neki od njih bili su i na studiju u poznatoj Praškoj školi. Jedan od najistaknutijih polaznika „Niže poljoprivredne škole” u Slav. Požegi bio je pokojni Nikola Horvatović. Uz njega je bilo mnogo sljedbenika toga novog vala u razvoju voćarstva ovoga kraja a spominjem neke od njih – Jozo Dautović, Tunja Vukšić, Milan Jakešević, Branko Tomić, Josip Špoljarič, kao i poznatije porodice Vlaovića, Vukšića i Čakarića iz Drežnika i Brđana.
Spomenuti naši preci i mnogi drugi koje nismo spomenuli udarili su čvrste temelje opstojnosti voćarstva našeg kraja na južnim padinama Psunja pa sve do Posavine. Mnoge jabuke koje su oni posadili još i danas žive i predstavljaju biološku raznovrsnost u voćarstvu. Moramo shvatiti da je to veliko nacionalno bogatstvo koje moramo čuvati kao dio naše tradicije i prenositi je na najmlađe generacije kao što to nesebično radi profesor Ivan Dautović.
Anketa požeške Niže poljoprivredne škole
No, vratimo se spomenutoj anketi i promotrimo kakve su zaključke sudionici ankete donijeli prijesedamdeset godina:
1. Postoji jedna naša domaća (autohtona) sorta jabuka a to je slavonska srčika koja je od davnina bila prvenstveno raširena na području Slavonije i koja je imala najveću važnost u voćarskoj proizvodnji ovog kraja.
2. Postoje uglavnom stara stabla srčike koja su se bez ikakve velike njege i do danas (1936.!) uzdržala kao zdrava i čvrsta stabla. Pojedina stabla starija su i više od 70 godina a još uvijek jako dobro rode i daju divne sočne plodove.
3. Puna životna snaga srčika i u sedamdesetim godinama pokazuje da je sorta jabuke neobične otpornosti i izdržljivosti. Ona daje kroz cijeli svoj vijek kvalitetne trgovački vrijedne plodove.Posebna joj je osobina da se dobro očuva i svježa i dobra je za svaku upotrebu i preradu – turšija, sok, ocat, sušenje, za izradu pita i kolača. Ukratko, jedna je od najboljih za našu voćarsku proizvodnju, posebno u svojoj kolijevci Slavoniji.
4. Malo je poznato da su mnoga stabla zasađena pod imenom srčika a nisu sorta srčika nego većinom zeleni štetinac a u manjoj mjeri zelena kneževka ili kiseljak. Ove jabuke izgledom su vrlo slične srčiki, ali nisu srčika. One kvalitetom i trajnošću plodova u velikoj mjeri zaostaju za slavonskom srčikom.
5. Slavonska srčika odlikuje se ovim svojstvima:
Plod je srednje krupan do krupan, zelene do zeleno-žute boje a sa sunčane strane presvučen je Jupiterovom crvenom bojom. Meso ploda je žućkasto, hrskavo i jedro, umjereno sočno, blage je ugodne arome te skladnog vinsko-kiselog okusa. Slavonska srčika je zimska jabuka a održi se čak do ljeta.
Zeleni štetinac jabuka je daleko slabije kvalitete i manje je ekonomske vrijednosti. Meso mu je zelenkasto-bijele boje,mekano i oporo, kiselog i neskladnog okusa, bez arome. Ne može se dugo održati kao srčika a stajanjem gubi sočnost i postaje „brašnjav”
6. Na osnovu rasprava u Nižoj poljoprivrednoj školi u Slavonskoj Požegi učesnici u ovoj anketi 1936. godine donijeli su zaključak da se za unapređenje voćarstva Savske Banovine slavonska srčika označi kao jedna od glavnih sorata jabuka.
I 26.veljače 2010. godine kao poznavalac mnogih starih sorti jabuka, uz podršku cijele komisije, iznio sam gotovo identičan stav kao u provedenoj anketi te smo proglasili upravo slavonsku srčiku vodećom sortom jabuka na napoj izložbi.
Uzgoj bez kemije
Brižniji uzgoj slavonske srčike među mnogobrojnim ljepoticama starih sorti bio bi korak više u lancu borbe za zdraviji život naših građana i očuvanja naše tradicije i kulturne baštine kao i očuvanju biološke raznovrsnosti i zdravijeg okoliša – bez kemije.
O morfološkim osobinama sorte i ostalim karakteristikama detaljnije sada nećemo govoriti jer ćemo to opisati u posebnoj knjižici o pučkoj polmologiji, koju pripremamo.