Nedavno je uz potporu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva te Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu i Hrvatskoga zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo nakladnik Mavi objavio knjigu “Prošek, Autohtono desertno vino Primorske Hrvatske” (urednik dr. sc. Vinko Milat), koju potpisuje desetak autora.
Prva je to knjiga o, kako ga opisuje zakon, desertnome vinu, koje su Rimljani zvali vinum sanctum, svetim vinom, a koje smije nositi oznaku vrhunskoga ili kvalitetnoga vina s oznakom kontroliranoga podrijetla vinogradarske regije Primorska Hrvatska. Vrhunski se prošek proizvodi ponajviše u Dalmaciji i na otocima od prosušena grožđa autohtonih crnih i bijelih sorata (plavac mali, babić, crljenak, dobričić, bratkovina crna i bijela, rukatac, grk, pošip, vugava, zlatarica, malvasija dubrovačka itd.). Autori tvrde kako je prošek proizveden tradicionalnom tehnologijom sušenjem grožđa jedino prirodno piće na svijetu bez dodataka, koje je, što duže odležava, to kvalitetnije i užitnije – krijepi tijelo, napaja dušu te budi ugodne misli i želje.
Uz ostalo, P. Čobanković uvodno piše o Hrvatskoj kao vinogradarsko-vinarskoj zemlji a zakjučno K. Sinković o programu amrketinške pripreme poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, koje je dio i ova zanimljiva knjiga. V. Milat donosi povijesni pregled proizvodnje desertnih vina / prošeka u nas i u svijetu s tezom o prošeku kao o biseru u vinskoj ogrlici te o prometu i strategiji vinarstva, M. Ričković o sortama (te o prošeku u tradiciji i hrani) a A. Tomić o tradicionalnoj proizvodnji prošeka te o organoleptičkim a V. Kubanović o fizikalno-kemijskim svojstvima prošeka. M Tratnik o prošeku piše kao kao robnoj marki. J. Čačić piše o desertnim vinima u svijetu (tokaj u Mađarskoj i Slovačkoj, sauternes i vin doux naturel u Francuskoj, moscato d.’Asti i vin santo u Italiji (pokrajina Toscany?) te marsala samo sa Sicilije, slamnato vino ili vino od grožđica u Italiji i Francuskoj, sherry i malaga iz Španjolske, porto iz Portugala, madeira s istoimenoga protugalskog otoka, i.), a Lj. Skočić-Gašparac o proizvođačima prošeka (Istravino, PZ Vrbnik, Vinoplod-vinarija Šibenik, Marko Duvančić iz Oklaja, Dalmacijavino, Bastijana iz Jelse, Plančić iz Vrbnja i Zlatan otok iz Sv. Nedjelje na Hvaru, zagrebačko Jeruzalem vino u Nerežišćima na Braču, Poljoprivredni obrt Vitis i Neno Zorotović sa Visa. Blato 1902 s Korčule te smokvička Vinarija Toreta, Matuško vina i Madirazza iz Potomja te Miho Rozić iz Stona). (Božica Brkan)