Dok se većina u Hrvatskoj trudi svojim proizvodima dati englesko ime, u čakovečkoj Vajdi d. d. sjetili su se da u svijet treba krenuti od svojih, a ne od globalnih korijena. Na Festivalu su Tomislav Plechinger (voditelj marketinga) i Eugen Kozjak (komercijalist) objašnjavali da Hrvati osim ča, kaj, što imaju i ve. Međimurci sebe zovu Vekačima pa otud i ideja za izvrstan poziv na uživanje u tradicionalnim proizvodima. Posrijedi su VE (sada) namaz od čvaraka i VE slanina. Vrt je o Vajdi već pisao pa ističemo da je namaz od čvaraka novost na našem tržištu. I taj proizvod i slanine imaju sigurnosni poklopac, što znači svježinu i postojan okus. Meso ‘z tiblice nadahnuto je tradicionalnim čuvanjem mesa, pri čemu se tvrđi špek s leđa ofurio pa mljeo. Najbolji su se komadi svinjetine nakon klanja jedan dan hladili, a potom stavljali u rasol do četiri tjedna. Potom se u običnoj vodi iz mesa izvlačio višak soli, ono se pralo, kratko prokuhalo i prepeklo. Na kraju, ohlađeno, spremalo se u drvenu posudu tiblicu. Slagao se sloj slanine, sloj mesa. Poštujući tradiciju kojoj su sačuvali ime za svijet, Međimurci su svoju tiblicu promišljeno pretvorili i u lijep suvenir. Njihov primjer pokazuje kako se i hrvatskim može na globalni stol.