Nema mnogo ni većih sela koja imaju svoju monografiju, a selo Potok iz popovačke općine i Sisačko-moslavačke županije može se pohvaliti knjigom «Potok, selo moslavačke tradicije» Dragutina Pasarića u izdanju kutisnkoga Spiritus movensa. Knjiga sa čak 160 stranica velikoga formata, u kojoj je selo nazvano «južnim vratima Moslavine», predstavljena je početkom 6. veljače 2010. godine pri tradicionalnom obilježavanja 2. veljače kao Svjetskoga dana vlažnih staništa. Zahvaljujući Matici hrvatskoj i njezinim kutinskome i popovačkom ogranku, uz taj se dan održava tradicionalna manifestacija «Budućnost na rubu močvare» naizmjence u pet moslavačkih sela na rubu Lonjskoga polja. Uz Potok, ro su i Donja Gračenica, Repušnica, Stružec te Osekovo.
120. godina škole a 35 godina KUD-a Potočanka
Dok su stručnjaci Javne ustanove Park prirode Lonjsko polje i mjerodavnim ministarstava prema ovogodišnjemu globalnome geslu govorili o temi «Za klimatske promjene – močvara pravo rješenje!», Mjesni odbor Potok i KUD Potočanka s udrugama sela uz potporu općine Popovača te općinske Turističke zajednice, upriličili su izložbu uz 120. obljetnice osnovne škole sa sjećanima na slikaricu zaslužnu za promociju moslavačkoga veza Zorku Sever, koja je u toj školi djelovala od 1915. do 1919. godine, a zatim 35. obljetnicu KUD-a Potočanka kojem su čestitali folkloraši iz Bilja i iz idućega domaćina «Budućnosti na rubu močvare» dogodine iz Repušnice. Potočani su prikupili i vrijednu etnozbirku te je izložili u posebnoj spomen-sobi.
Gosti Potoka posjetili su i poljoprivredno gospodarstvo Ivana Kosara. Uz to, u želji da se Uza svjetski dan zaštite močvarnih staništa nađu sve četiri hrvatske važna kraja, u knjižnici Popovača u sklopu je manifestacije predstavljena i pjesničko-likovna mapa «Neretva» nakladnika Ogranka Matice hrvatske iz Metkovića.
Gostoljubivi stola dio bogate baštine i kulture
Dakako, po dobroj je tradiciji predstavljen i gostoljubiv potočki stol na kojem nije manjkalo ni šarana s rašlja – ispekoše ih više od trideset! – ni gulaša od divljači, ni dizanih uštipaka i drugih brojnih slastica, a na kraju i što se u tome kraju može pripremiti od krmače teške 225 kilograma odnosno glavnina onoga o čemu je, predstavljajući zavičajni stol i sjećanja s boravaka u djetinjstvu u Potoku, u Kutaniji, kod bake i djeda Poldrugača, govorila književnica i novinarka Božica Brkan.
Nije tu uzmanjkalo ni vankuša prelivenih maslacem a niti kukuruznih žganaca prelivenih maslom, čak ni starinskih makaruna prelivenih svinjskom mašću, ni čvaraka a ni hladetine i prezvuršta, od kobasica krvavica i češnjovki te belih devenic od kukurznoga brašna i masnije svinjetine, sira s vrhnjem i kuhanoga…
Potok se diči i izvrsnim vinima, primjerice Vinarije Florijanović.
Kad Lonjsko polje nije trebalo štititi…
Iako se, uza onu stolnu, kultura iskazala slikama i fotografijama, pjesmom i plesom, mnogo je vrednije što će i poslije, u Potoku već druge takve manifestacije, ostati knjiga koje zacijelo neće dostajati nalada od 500 primjeraka. Otkrivajući literaturu i dokumente kako je selo upisano u srednjovjekovnoj župi Moslavina, nezapisano prije turskoga vladanja, vjerojatno postojalo i prije, iako sigurnih tragova za kojima je tragao autor nema, knjiga će biti zanimljiva i šire.
Posebice, dakako, za sadašnjih 819 stanovnika u 264 kućanstava i bivše Potočana, koji se kroz povijest sela – u čijoj se industrijskoj zoni Mišička grade danas i u nacionalnim okvirima važna postojenja! – stare fotografije i prisjećanja vraćaju i u vlastitu prošlost i mladost ponovno osvješćujući moslavački identitet. A to je važno ne samo za današnje ili za vrijeme kada je i potok Potok, koji teče duž sela, bio bogatiji vodom i kada Lonjsko polje, jedno od četiri hrvatska u svjetskim okvirima vlažna staništa, nije trebalo štititi.