Najavljeno poskupljenje plina poljopivrednike je zabrinulo da bi to izravno moglo donijeti i poskupljenje mineralnih gnojiva. Iako plin u njima predstavlja 50 posto troškova, a idućih 25 posto su druge sirovine, gnojivo neće poskupjeti, bio je rezolutan u petak, 18. prosinca 2009. godine Boris Mesarić, predsjednik Uprave Petrokemije Kutina na tradicionalnome blagdanskom susretu s novinarima.
Međutim, istaknuo je kako kutinski proizvođač nema kontrolu nad cijenama gnojiva, jer one ovise o svjetskome tržištu, na kojem su odnosi u općoj krizi vrlo nepredvidivi, pogotovo cijene energenata, napose plina koji je glavni ulazni krojač cjene mineralnih gnojiva, dok je na izlazu proizvodnja hrane, čije su cijene također hirovite, ali ovisne i o mogućnostima kupnje.
Hrvatski se proizvođač mineralnih gnojiva susreće i s nelojalnom svjetskom konkurencijom, primjerice ruskom, koja ima povlaštene cijene plina s jedne i , kako Mesarić kaže, dvojbenu kakvoću. U krizi se, međutim, troškovi naveliko režu, pa kako na nafti, sjemenu i sredstvima za zaštiti bilja zapravo i ne može štedjeti, po cijenu smanjenih uroda štedi se na prihrani bilja te Europa bilježi pad potrošnje mineralnih gnojiva, čak mnogo veći nego što je u Hrvatskoj. U nas se, doduše, godinama smajena potrošnja još i nije oporavila na nekadašnju. K tome, primjerice proizvođače pšenice također muči tržište te ako su u 2008. godini imali u povijesti nikad više, a ove su ih godine zatekle nikad niže cijene, što, dakako, utječe i na potrošnju te cijene gnojiva.
U svijetu se one donekle oporavljaju, ali ne i kod nas, među ostalim i zbog uvoza gnojiva uglavnom lošije kakvoće. Petrokemija i ove godine, drugu godinu za redom, očekuje gubitak, proizvodnja će biti rekordno mala, oko 950.000 tona, što je oko 300.000 tona manje od uobičajene proizvodnje, i to uglavnom gnojiva traženih formulacija. U nuždi se najviše traže urea i KAN, jer ratari računaju kako je najvažnije biljci dati dovoljno dušika, a to se osjeti i na (smanjenim) prinosima. Ekološka, i dalje u udjelu minimalna proizvodnja, nema bitnog utjecaja na smanjenu potrošnju mineralnih gnojiva, ističe Mesarić u odgovoru na jedno od novinarskih pitanja.
Procjene FAO i drugih stručnjaka upozoravaju na nesklad rasta stanovništva Zemlje i ograničenih resursa za proizvodnju hrane te će dugoročno potrebe za mineralnim gnojivima nesumnjivo rasti. Pitanje je što će se zbivati s cijenama, budući da proizvođači, kao što Petrokemija čini, mogu utjecati na ograničene uštede primjerice u tehnologiji, nerijetko vezane i uz zaštitu okoliša, te na radnu snagu (radnicima su smanjene plaće). Dok bogati ponajprije gledaju profit, potencijalno najveći novi potrošači gnojiva najgladnije zemlje, na žalost, najsiromašnije su, pa im je i prihrana bilja luksuz.
Objavljeno 27. prosinca 2009.