Piše: BOŽICA BRKAN
Kaj ono ide v beli Zagreb grad? Sira, putra, vrhnja, mleka, jajec i krumpira…? Gadno biste se prevarili, jer ni črni ajzlinban u hrvatsku metropolu iz Zagorja više ne vozi to, nego 100 % zagorsko. A, vjerovali ili ne, sudeći po drugome istoimenome sajmu na Jelačić placu 6. i 7. listopada 2012. najbolje kaj Zagorje nudi na jednom mjestu je i: povrće svježe i prerađeno i med, ali sve ekološki, s certifikatom; sirevi, ali i kozji i ovčji; bučino ulje, voćne rakije i vina, ali ne više nekadašnji zagorski kiseliši; za šećeraše stevija i proizvodi od nje; zagorski puran, ali brendiran i zaštićena zemljopisnog podrijetla, i mlinci, također brendirani. Ukratko: 77 izlagača sa sedam bregova, isto toliko toplica, zanimljivih mjesta za obilazak, koji se međusobno podržavaju i promoviraju.
Zagorci svoje Zagorje opisuju regijom koja «na autohtonim proizvodima i tradiciji gradi robne marke i turističke brendove poput zagorskog purana, zagorskih štrukli, bagremovog meda, zdravstveno topličkog turizma, tradicinalnih drvenih igračaka i licitarskog srca iz Marije Bistrice, Muzeja krapinskih neandertalaca, društva Kajkaviana…».
Zagorci Zagrepčanima, Zagrepčani Zagorcima
Županica krapinsko-zagorska Sonja Borovčak ističe Zagrepčanima:
Blizina Zagorja i glavnoga grada, dragog nam Zagreba, odavno je stvorila neraskidive veze među ljudima s jedne i s druge strane Medvednice kroz simbiozu modernog i tradicionalnog, urbanog i ruralnog. I već po prvim znakovima skore jeseni, kada su poljoprivredni plodovi cjelogodišnjeg rada najizdašniji, donosimo ponovno u metropolu najbolje i najkvalitetnije proizvode naših polja i brežuljaka.
Držeći se tradicije i starih recepata, a slijedeći inovativna tehnološka dostignuća, postigli smo zavidnu razinu kvalitete naših poljoprivrednih proizvoda uzgojenih na integrirani i ekološki prihvatljiv način. Stoga manifestacija izložbeno-prodajnog karaktera koju organiziramo za vas na samom Trgu bana Josioa Jelačića, ali i svaki poljoprivredni i turistički proizvod koji ju čini, zavrjeđuje nositi naziv 100 % zagorsko.
Županica je izuzetno zahvalna zagrebačkih gradskim ocima na besplatnome izložbenom prostoru, jer izložbu drugačije zbog krize ne bi mogli organizirati, a Krapinsko-zagorskoj županiji najvažnije je da sami proizvođači nešto i prodaju. U Zagrebu su kupci, a iskustvo njihove dobro pripremljene prve izložbe u Bedekovčini u tome je izuzetno loše, jer – kupci su u Zagrebu, tu je najbliže i njihovo najveće tržište. Svejedno jesu li podrijetlom Zagorci ili drugi, bitno da se upoznaju s dobrim proizvodima te da odaberu barem neki.
Sajam, prirodno okruženje za licitare i ekoaroniju
Tržilo se različito, ali je zanimljivo kako je Vlasta Hubicki, bivša županica i vlasnica medičastva i svjećarstva Zozolly i prije isteka prvog sata izložbe zvala doma u Mariju Bistricu da joj je dovezu još robe, jer joj je ponestalo medenjaka.
Veli gospođa Vlasta pakirajući nekome licitar: Ovo, sajam, moje je prirodno okruženje!
OPG Nikolina Čižmek i OPG Davorin Humski uzgajaju aroniju i prerađuju je. Iza Josipa Humskog, koji kao mladi umirovljenik posao preuzima od sina, već je šest godina iskustva s aronijom koju je počeo uzgajati za vlastite potrebe htijući se riješiti visokog tlaka, loše cirkulacije i masnoće u krvi. Iako je radio u građevinarstvu, okrenuo se ovome ekološkom voćarstvu te, iako još uglavnom samo ulaže, boreći se s tučom i sušom, u Malome Taboru ima 12.000 m2 u dvije parcele sa 3000 sadnica kupljenih u Sloveniji. Iduće godine očekuje da će mu financijski priskočiti i HBOR, pa se nada da će se uvjerenje da se ekoproizvodnja ipak isplati kad tad pokazati i u prihodima.
Teško je, tumači, g. Humski, jer ima malo znanja, a ono nešto do čega je došao, uglavnom je uspio naći na internetu. Sa suprugom Mirjanom proizvodi sokove, džemove, koncentrate i aperitive. Kako prodaje? Ima štand u Mariji Bistrici, u suvenirnici u Humu na Sutli, pouzećem.
Mi mali, kaže, ne možemo se upuštati u suradnju s velikima, koji uzmu robu, prodaju je, a onda, po njegovu iskustvu, plaćaju za dva ili više mjeseci. Cijenom su Humski zasad zadovoljni. Iako su svjesni da im ulaganja predstoje barem još tri-četiri godine, ustraju u njima. Mi u Zagorju, zaključuje Josip, mogli bismo hraniti cijelu Europu.
Od kondicionala do popisa nematerijalne baštine pod zaštitom UNESCO-a
Ne znam što bih s kondicionalima koje sam čula, ali lijepo ih je čuti u nevremena, kao i dobacivanja duhovitih Zagoraca dok razgledate cekere: znate li razliku između cekera i rogožara. Ne znate? Ceker je od komušine, a rogožar od rogoza. A vi se onde, pretpostavljam, prirodno zapitate dalje što je komušina a što rogoz.
S ekološkog OPG-a Knezić iz Lepe Vasi rado će vam objasniti da ta cima nije nikakav neobični peršin nego njihov krasan pastrnjak. Osjećate kako miriše? Na sebe i na tlo s kojega potječe, tvrde: još čistu zagorsku zemljicu.
Na izložbi kao u kakvu modernome multimedijalnom muzeju možete svašta naučiti. Nedostaje samo Dedek Kajbumščak z Krapine. Ja sam tražila što je, primjerice, hadrica očito na pogrešnome štandu, jer mi mlade prodavačice nisu znale ni izdaleka što bi to bilo. Možda one nisu 100 % ili uopće nisu Zagorke. A što bi tek bilo da sam ih pitala za varalicu, onaj keramički vrč iz kojega samo znalci mogu piti.? To bi možda znale, jer sam vidjela da prodaju keramiku.
Ali me je zato gospođa Marija Kunić iz Laza Stubičkog toliko oduševila svojim tradicijskim drvenim igračkama, za koje ima i certifkat i županijsku zlatnu plaketu za originalnost, i pričom o njima da smo tržili desetak čikačoka iz moje pjesme. Odmah mi je rekla kako ih, kako u kojem selu, zovu leptirom, perutnjakom, klopocem. I da su na popisu nematerijalne baštine koju štiti i UNESCO. Ali i kako ih izrađuje njegujući starinske šare bojeći ih modenrim ekobojama…
Njezina obitelj ima u tome već stogodišnju tradiciju. Ona je posao preuzela od oca Stjepana Čukelja i radi već 60 godina, otkad je kao dijete počela farbati igračke. Nada se da će njezin posao nastaviti sinovi, koji u tome, zasad, ne vide perspektivu. Prodaje po sajmovima na kojima ne mora platiti placovinu, želeći da se posao održi, jer je zaista mnogo ruku i mašte uložila u svoja 52 artikla, od starinskih gredenaca i krevetića za bebe do modernih limuzina, kamiona i zagrebačkih plavih tramvaja. Holdingovih, tumači.