Zimski običaji: kolinje

Iz knjige “Oblizeki – Moslavina za stolom” Božica Brkan, Acumen, Zagreb 2006.

Danas, kad su eruptivno akcelerirala ona Lajtmanova podsmješljiva  black&decker kolinja odnosno kad imaš brojna pomagala, ne moraš, kao u socijalizmu, za najvećih nestašica mesa, kupiti čak ni sindikalnu svinjsku polovicu ili juneću četvrt, fancuski ili milanski rez, jeftinije i na rate ili u supermarketu na akcijsku prodaju, nego samo posegneš u ledenicu, doma ili u supermarketu do konfekcioniranoga, poluzgotovljenoga, svježeg ili zamrznutoga za duboki zamrzivač.

Druga je galaksija davnašnja nemogućnost da se meso, posebice svježe, kao danas, jede svaki dan; da se mjesecima do mesa hrani pile, šopa guska ili kukuruzom smok, svinjče. Izuzevši pilića, mladunčad se nije klala, jer je bila šteta. I od svinja bi se izabirala starija krmača, isluženi bicko odnosno nerast smrdljiva mesa, a krava se klala samo prisilno, kad bi se napuhnula na djetelini, da ne krepa.  Teoretizirati bi se moglo o razlici u kakvoći tada, od tog sporo rasloga mesa životinja nerijetko s ispaše na otvorenu, pod otvorenim nebom, na pašnjacima, zatim pripremljenih domaćih mesnih proizvoda a današnjih specijaliteta od današnjeg mesa, ali to jest – nebo i zemlja. Svježe meso, osim kratkotrajno u hladu bunara, nisu naši ni bliži preci, majke i očevi u mladosti, imali gdje čuvati i svinje su se klale tek za prave, one nekadašnje zime, uoči Božića.

Kolijne je bilo obiteljsko slavlje, koje je okupljalo rodbinu, susjede, kumove. Posao se morao pomno isplanirati, a i te se (ugodne!) težake moralo vrnuti. Uz to, alat i posuđe za kolinje upotrebljavali bi se samo o kolinju, nerijetko i međusobno se posuđujući, te pomno čuvali. Stol odnosno od drvenih dasaka zbita velika ploča koja se postavljala na uobičajen stol, zatim golemo korito, pa vešala, spravice za skidanje dlake te posebno napravljeni razni noževi, među kojima i oni za rezanje grkljana, možda odnekud nabavljeni i pravi bajuneti, te razni za rezanje špeka i slično, između dvaju kolinja pomno konzervirani svinjskom mašću odnosno namazani suhim špekom – kao i velik kotao za na dvorištu, na ciglenome postolju, grijanje kropa te kuhanje kobasica, riže, zatim pečenje slanine – zajedno pospremljeni u moju staru školsku tašku (ironija: od svinjske kože!). Kad smo se konačno, fecinitvno odseljavali iz Okešinca, mama je posebno kumovima ostavila sav tatin pribor.

Meso se nekad raspremalo i dan-dva: prvi bi se dan zaklalo, meso i slanina razrezali i ostavljali na hladnome, a drugi bi se dan radile kobasice, pac, cvrlo…

Za kolinja se, jer to je bio veseo, ali težak posao, jelo od rane zore do kasno u noć. Neprestano se nešto probalo te jesu li iznutrice za kobasice kuhane, te jeli nadjev dovoljno slan, te jesu li krvavice kuhane… Trebalo je – pošto što su dan prije pripremljeni noži, vešala, korito, stol, kotel i pozvani svi koji buju držali pajceka – prirediti krop, vruću vodu, za furenje, pa se vatra pristavljala za mraka, kako bi se rano ujutro, nakon što se ispije rakija, priklalo svinče. Ono je obično  toliko skvičalo da sam sve godine, i kao već odrasla, to prespavala.

Obično bi jedni drugima priskakali i za kolinje. Netko spretniji, s više znanja, rijetko mesar, išao bi od kuće do kuće po kolinju, plaćen obično u naturi, boljim kolijnem. On bi vodio i raspodijelio posao, tko će držati za koju nogu, tko za rep, a ko bu držal zdelu u koju se puštala i hvatala krv. Odmah bi se posolila, a poslije očistila od krutih sastojaka.

Kako je bilo hladno, a glavnina se posla obavljala u dvorištu, neprestano je kružila rakijica, frakl ili štamprl. Ili pak vruć čaj, najčešće i on s rakijom. A kad bi se spažmanoj životinji skinula dlaka i kad bi se zadnjim nogama objesila na vješala te izvadila iznutrica, oprala, spremao bi se doručak – dinstana jetrica u umaku sa žgancima ili temfanim krumperom  (pireom od krumpira) ili pržena pa posuta češnjakom. Mozgom s jajima počastili bi djecu.

Brojem prstiju mjerila bi se s ponosom debljina slanine, špeka, i računalo koliko bi masti moglo ziti, a cijelo vrijeme kružile bi šale na račun nekoga iz grupe, kome je onomad pobjeglo svinjče, tko je pustio nogu ili rep, tko je isto prase stiskao nekoliko puta da susjedi misle da je zaklao ne jedno nego pet, a obično se od jutra nagađalo kome ide prsten (šupak) te bi se odmah napuhavao i stavljao na sušenje mokraćni mjehur.

Poslije doručka žene bi po strani čistile crijeva (u Slavoniji bi, primjerice, to bio muški posao), ščinjale creva, a muškarci bi izvelika trančirali meso te raspoređivali koje bi se, dobro ohlađeno, naknadno stavljalo u pac, koje bi, ono manje kvalitete i masnije, išlo u koje kobasice te slaninu rezali za cvrenje. Bolji obresci, od šunke i lopatice, išli su u češnjovke, masniji su išli u bele devenice, a najlošiji dijelovi, obresci od glave, pluća i srce, kuhali su se za krvavice.

Pripremao bi se bogat zajednički objed (sekeli gulaš i friško meso pečeno na rajngle ili v role, kojega su svi bili želni) odnosno večera (ostatak od objeda i pečene krvavice da se probaju kakve su), jer je zimski dan bilo kratak, na koji bi se zvali i oni koji nisu izravno sudjelovali u poslu, a sudionicima u kolinju na tanjuru bi se nosilo kolijne – malo krmenadla, čvaraka i krvavica ili gudle, nadjeva koji je preostao od nadijevanja. Tako je dobar dio zime ovakvom rođačko-susjedskom razmjenom bilo svježega mesa.

Preustrojem Mesne industrije Danica u sklopu koprivničke Podravke na prijelazu stoljeća, svjetski ekonomski i tehnološki stratezi iz Izraela, s dnevnicama većim od prosječne hrvatske radničke mjesečne plaće, koje sam intervjuirala o planovima, mnogo su toga polagali upravo na selidbu klanja iz podravskih seoskih dvorišta u njihovu novu klaonicu. I njima i meni argument je bilo samo dva posto klanja u komunalnim klaonicama. Nisu uspjeli, što govori o ukorijenjenosti sela tome svom običaju. Nešto je lakši i brži prijelaz u Slavoniji, i to zbog rasta unosne proizvodnje kulena, koja je, upravo zbog širenja bolesti poput trihineloze u istočnoj Hrvatskoj za Domovinskoga rata zahtijevala ovlaštene potvrde o pregledu mesa.

Kako svjetski trendovi zaštite životinja i integracije kojima Hrvatska politički stremi neće biti suglasni s tradicionalnim, vrlo raširenim kolinjima po seoskim dvorištima, jer, tvrde, predstavljaju mučenje životinja i zdravstveno su vrlo upitna, zacijelo će se zaoštravati propisi. Valja stoga ozbiljno razmisliti kako sačuvati običaje, a kako tradicionalne proizvode.

Jetrica dinstana z lukom

Za 4-6 osoba računajte: 1 kg svinjskih jetrica, 1 glavica luka, 1-2 žlice ulja odnosno po potrebi, 1-2 žlice brašna, 2 dl bijelog vina (graševina, kraljevina i sl.), papar, crvena paprika, lišće svježeg peršina i začini po želji.
Jetrica narežite na rezance. Ugrijte ulje i lagano prodinstajte sitno sjeckan luk. Kad su jetrica kuhana, pobrašnite jih i dolijte vino. Dodajte sve začine te ostavite da provre. Po potrebi dodatno začinite. Poslužite s kukuruznim ili bijelim žgancima ili s pireom od krumpira.

Jetrica s češnjakom

Za 4-6 osoba računajte: 1 kg svježih svinjskih jetrica, 1 glavica češnjaka, brašno, sol, papar, svježi peršin i ulje.
Jetrica  narežite na tanje ploške. Uvaljajte ih u brašno te kratko i brzo zapržite na vrućem ulju s obje strane. Pospite solju, paprom, svježim sitno sjeckanim peršinom i krupno rezanim češnjakom. Poslužite s pireom od krumpira ili restanim krumpirom te s turšijom ili kiselom paprikom, krastavcima ili ciklom. Pržite li veću količinu jetrica, već gotove držite na toplome, pokrivene (može i aluminijskom folijom).

Mozak s jajcima

V rajn(gl)ice razbeliš mast i najnu hitiš mozak čim ga snemeju. Gore potereš jeno par jajec da ti više zide. Moreš deti soli. Če imaš moreš i papra, a če tak voliš, moreš i malo crlenca jel češnaka jel peršuna. Je se čim se speče samo tak z kruhom. More se i lepo namazati na kru.

Plućica na kiselo

Za 4 osobe računajte: 1 kg svinjskih pluća, 2 glavice luka, 2-3 krumpira, 1 žlice brašna, 3 ćešnja češmnjaka, sol, papar, crvena paprika, peršinov list, celerov list, mast ili ulje, ocat.
Svježa plućica prokuhajte oko 15 min. i ocijedite. Na ulju popržite sitno sjeckani luk. Dodajte sitno narezana pluća i dinstajte podlijevajući vodom. Pobrašnite. Dodajte krumpir narezan na kocke, papar, papriku, lovorov list, usitnjen češnjak, sol i ocat. Poslužite dodatno s pireom od krumpira.

Sekeli gulaš

Za 4 osobe računajte: 70 dag svinjetine bez kostiju (vrat, plećka ili prsa), 15 dag luka, 10 dag masti ili ulja, 1 žlica pirea od rajčice, 1 žlica brašna, 80 dag kiseloga kupusa, 1 dl vrhnja, sol, papar i crvena paprika.
Svinjetinu bez kostiju narežite na kocke. Luk sitno nasjeckajte, prodinstajte na masnoći i pospite crvenom paprikom. Dodajte mu kocke mesa. Dodajte potom i pire od rajčice, pa poklopljeno dinstajte dalje. Kiseli kupus narežite na rezance i skuhajte u vodi ili  ga, ako je rezanac a nije prekiseo, izravno ukuhajte ga u meso. Pri kraju dinstanja pospite crvenom paprikom i brašnom i kratko prokuhajte.

Ako volite, mast ili ulja možete zamijeniti sušenom mesnatom slaninom sitno narezanom. Sa sekeli gulašem možete poslužiti pire od krumpira ili krumpir pečen u ljusci u pećnici. Volite li, u svaki tanjur možete dodati i po žlicu kiselog vrhnja.

Friško meso pečeno na rajne ili na protvanu

Meso se nareže, gore se nereže luka crlenca I samo se posoli I zamete z crlenu papriku te podleje z vodu.
Vuz to najbolše ide temfani krumper.

Krvavice (mama)

Krv se uzimala u posudu (rajnglu). Dok je još topla, rukom se izvade žilice i zgrušan dio. Tanka crijeva se raspuste, okrenu i ižlemaju između žbica ili pletaćih igala neprestano polijevajući najprije toplom, gotovo vrućom, pa hladnom vodom. Posole se i čekaju nadijevanje z nadevalkom.

Skuhaju se pluća, glava, slezena, srce, jezik i kože u neslanoj vodi, a oporak se opere, izreže i ispeče s crlenim lukom, ohladi se i sitno samelje. Doda se kuhati u istom kotlu, ali u bijeloj platnenoj vreći već kuhana riža, jagli ili ječmena ( u nekim krajevima i heljdina) kaša te začini – sol, slatka crvena paprika, mjeveni papar, klinčec, najgvirc. Doda se i svježe istopljene masti. I dobro se promiješa te na kraju doda krv po želji i dobro se masa izradi. Nadijeva se dok je
još toplo u tanka, dobro očišćena crijeva, narezana po željenoj duljini, npr. oko metra  ispadnu dva veća kolobara. Zafrknu se, vežu jačim koncem ili špagom i slavlja se kuhati u lagano kupuću vodu. Jesu li kuhane provjeri se ubodom igle: kuhane su kada više ne ide krv. Vade se van kuhačom na štap ili se rasprostru primjerice na drveno korito ili na drveni stol da se ocijede. Jedu se takve kuhane, pečene na masti u pojmici ili u protvanu u roli, a da bi im se produžila trajnost,  mogu se i podimiti, pa peći.

Kum Franjo Bahlen sjeća se da su graničari krvavice pravili samo od jagla i krvi, eventualno i plućica, jer su i glave, i kožice sušili da bi na njima kuhali zimske čušpajze.

Mama kaže: Kod Brkana su bile na tavanu dok ih nismo pojeli, oko tri tjedna. Smrzle su se.
Krvavice su se pekle za fruštuk s kiselim zeljem iza prežgane juhe ili za obed s restanim krumpirom i jele sa sirovim kiselim zeljem.

(Danas se za oko 10 kg smjese uzima: 4 kg svinjskih glava i ušiju, 3 kg miješanih svinjskih iznutrica, 1 kg svinjske kože i slanine, 2 kg riže, heljde, jagla ili kukuruznog šrota, 1 l svinjske krvi, 25 dag soli, 3 dag mljevenog papra, 2 veće glavice popržena luka, 2 dag mljevene ljute paprike, 2 dag pimenta, 3 dl majorana, 2 dl vode u kojoj je skuhan lovorov list, tanka svinjska crijeva. Dobro očišćene i oprane mesne sastojke sve zajedno skuhajte. Izvadite ih iz vode u kojoj su se kuhali, ohladite, očistite od kosti i hrskavicu. Sameljite, dodajte rižu kuhanu u platnenoj vrećici u vodi u kojoj se kuhalo meso te vodu u kojoj se kuhao lovor i svježu svinjsku krv. Dodajte začine i sve dobro izmiješajte. Pomoću punilice nadijevajte nadjev u tanka svinjska crijeva. Oblikujte vijence duge oko 30 cm i povežite špagom. Kuhajte lagano do 60 min, povremeno ih okrećući i nabadajući tankom iglom. Kad su kuhane, krvavice operite mlazom tople vode, pa ohladite, ocijedite ili osušite te pospremite na hladno. Krvavice poslužite hrskavo pečene na svinjskoj masti na tavi ili u pećnici i poslužite s listićima pečena krumpira, restanim krumpirom te dinstanim kiselim zeljem ili kakvom kiselinom.)

Juva od krvi

Kod nas u Okešincu nisu, ali kum Franjo Bahlen sjeća se da su neki, nije doduše znao kako, o kolinju pripremali i juhu od krvi. U lonac bi se u hladnu posoljenu vodu stavilo malo masnijeg mesa od vrata na rezanoga na komade i krv. Dodalo bi se nekoliko krumpira narezanih na kocke i poriluka. Pred kraj kuhanja pobrašnilo bi se i zamelo crvenom paprikom te po želji zaoctilo.

Bele devenice

Debela se crijeva raspuste, okrenu, ostružu žlicom i operu u kukuruznom brašnu, soli, zatim u octu te se dobro izriflaju u bijeloj repi narezanoj na kockice. I onda se dobro još opere u više voda. Narežu se masniji obresci od velikih komada, nasole se i, ako imaš, popapre.

Kukuruzno brašno se pofuri s vrućom masti i posoli. Na sitno se nareže luka porjaka i crlenca češnjaka i ručno, kuhačom nadijevaju se tako da se naizmjence puni mesom i brašnom, nastojeći da meso bude u sredini. Zatvara se tako da se veže z koncem ili čačkalicom. Običavaju biti dugačke 30-40 cm. Skuhaju se u kipućoj vodi (dulje od krvavica, dok se skuha kukuruzno brašno) s prezvurštom.

Jele su se samo dimljene, još malo prokuhane ili pečene na masti narezane na kolutiće, a na njima se katkad kuha i duga juva.

Buftlovke

Od one strane Česme, na lijevoj obali, radile su i se i buftlovke, kobasice od kruva, koje su Pemci donesli. Metne se se kej i za krvavice od mesa i začina, samo ne krvi, a mesto riže kruv namočen v vode i ožmekne, se se zmeša i nadevaju se tenka creva. Je se kak očeš, prekuha se ili zpeče. Kume Marice Balenove to je rekla njezina Mamica, rođena kao i moj tata 1921. godine. Rodila se u Varaždinu, a oba su joj roditelja Moslavčani, živjela je u Moslavini udana za Moslavčana. Čula sam za to i prije, ali u Moslavini prvi put 5. kolovoza 2004. Nisam to nikad kušala.

Prezvuršt

Svinjski se želudac malo prereže za otvor, izbaci se sadržaj, okrene i u nekoj se posudi prelije kropom te se nožem oguli unutrašnja debela kora (sada izvana), dobro se opere.

Na krupnije komade (2×3 cm) nareže se kuhana glava preostala od krvavica, narezane kuhane kože, srce i jezik. Posoli se, popapri, crvene paprike, po želji i ljute i napuni se želudac te zašije koncem. Prokuha se kratko s bijelim kobasicama te, napikan viljuškom ili čačkalicom, optereti kamenom između dviju dasaka da iz njega iscuri tekućina i suvišna masnoća. Ostavi se tako preko noći.

Jesti se može odmah ili povezati špagom te malo odimiti. Obično se jelo za večeru. (Danas se za tlačenicu računa za oko 5 kg smjese: 80 dag svinjskog jezika, 1,2 svinjske kožice, 80 dag svinjskog srca, 60 dag svinjskih ušiju, 1,5 kg mesa od svinjske glave, 10 dag soli, 2 dag papra, 3 dag češnjaka, 2-3 svinjska želuca, svinjska krv, lovorov list, papar i
majoran.

Mesne sastojke narežite na veće komade, začinite solju, paprom, paprikom, češnjakom, i, po želji, s malo svinjske krvi, pa promiješajte. Nadjevom napunite svinjski želudac, pa ga kuhajte u obarinama, kojima ste dodali lovorov list, papar i majoran. Tlaćenicu pritisnite daskom i opteretite težim predmetom, pa ostavite da se preša 2 dana povremeno probadajući iglom. Tlačenicu možete ponuditi svježu ili prodimljenu.)

Češnjevke

Manje masni obresci od velikih komada, primjerice šunki i lopatica, grublje se samelju. Doda se sol, papar, slatka i ljuta crvena paprika. Češnjak se nareže i ostavi u malo vode te se ta voda doda u meso. Doda se i bijelog vina. Miješa se sirovo. Nadijeva se u tanko crijevo. Nadjevene se češnjovke oblikuju, premotaju, na pedalj duljine. Gotove se stave  u veću posudu i potope hladnom vodom, obično preko noći. Ostavi se dobro ocijediti viseći na štapu te stavlja na dim, a potom suši.

Jedu se osušene sirove i kuhane sa svježim naribanim hrenom, tako ljutim da bridi tjeme. Na vodi u kojoj su se kuhale kobasice može se načiniti izvrsna prežgana juha.

(Uobičajen recept za češnjovke danas spominje za oko 10 kg smjese: 3 kg nemasne svinjetine od lopatice, 3 kg nemasne junetine, 4 kg svinjskih obrezaka (sa slaninon), 20 dag soli, 3 dag mljevenog papra, 1 žlica šećera, 2 dl bijelog vina, 2 dl vode u kojoj su odstajale 2-3 glavice sitno tučenog češnjaka, tanka svinjska crijeva. Meso narežite na veće kocke začinite solju, paprom i šećerom. Dobro izmiješajte, ostavite da odstoji na hladnome preko noći te sameljite (pola na reznu ploču promjera 10 mm, a pola na reznu ploču otvora 15 mm). Mljevenu meso dodajte procijeđenu vodu od češnjaka, pa miješajte pola sata povremeno dodajući vino i po potrebi i vodu. Pomoću punilice nadjevom nadijevajte tanka svinjska crijeva. Oblikujte parove kobasica duljine 15 cm i povežite špagom. Objesite kolutove na drvene štapove i ostavite 2 dana na hladnome zraku.

Češnjovke poslužite kuhane ili pečene s pireom od krumpira i naribanim svježim hrenom. Možete ih i prodimiti te ostaviti da zriju do 40 dana. U zamrzivaču se dobro mogu održati mjesecima.)

Hladetina (mrzletina)

Sirova svinjska koža, uši i noge narežu se na 2×3 cm duljine, dobro se operu – može se i podimiti, pa se dimljeno prije pripreme odmače u vodi da omekša i izvuče dim – doda se poriluka, crvenoga luka, češnjaka, lovorov list, papra u zrnu, kad je već gotovo crvene paprike i soli te se zalije vodom i kuha oko dva sata. Voda se ne smije dolijevati, jer se hladetina neće stati. Kada je meso kuhano, rasporedi se u zdjelice i zalije tekućinom od kuhanja, može i kroz cjedilo ili gazu. Ostavi se na hladnome, obično preko noći.

Jela se drugi dan za doručak i večeru. U nekim se krajevima jela za božićni doručak. Izvrsna je mesna salata – hladetina (s komadima mesa) narezana na kockice te začinjena octom, crvenom paprikom i paprom.
Zanimljivo je da se u nekim krajevima mesni sastojci (rasječene svinjske nožice, uši, jezik, gubica, kožica i rep salamure i do tjedan dana, pa se tek onda od njih, opranih, s korjenastim povrćem i začinima hladetina lagano kuha  4-5 sati. Dobro je hladetinu procijediti prije nego se stvrdne, pa zatim ulije u primjerene posude te u tekućinu lijepo složi meso očišćeno od kostiju i komadi povrća. Može to doista biti slikovito! Može se prije posluživanja i istresti na tanjur.

Pac

Kad se obradi, meso se i slanina za sušenje pacaju. Pomiješaju se paprika, i crvena i slatka, i zdrobljeni se feferon izmiješa i natare se te ostavi stajati preko noći. Drugi dan se napravi pac: kanta vode, pola litre octa, soli, češnjak sitno narezan. Slaže se u kacu red po red mesa i posipa češnjakom. Na kraju se zalije vodom da ga pokrije. Poklopi se drvenim poklopcima, prekrije stolnjakom i optereti opranim, teškim kamenom. Svakih osam dana okreće se tako da meso sa dna dospije na vrh i obrnuto. U pacu mora biti tri tjedna. Kad se napaca, dobro se ocijedi, povezuje se špagom ili žutom vrbom i stavlja se na dim. Pošto ga dim lagano obiđe, suši se na zraku, manji komadi najmanje mjesec dana.
Već z paca bi se meso, rebra primjerice, peklo ili kuhalo, a dok bi se sušeni špek i šunke jeli suhi sirovi – šunka bi se u nas  kuhala rijetko – polusuhi i suhi buncek, kračica, kuhao bi se nedjeljom za objed i posluživao s krumpir salatom. Na suhim rebrima, nogama, komadu glave i drugim lošijim komadima kuhala bi se svakodnevna jela poput duge juve (poriluk s krumpirom). Sušena rebra posluživala su se, poput češnjevki, s hrenom.

Čvarki

Slanina se oguli i reže na kockice i cvre se u kotlu ili rajngli. Posuda se namaže mašću i stavi se slanina te zalije lončićem vode da se ne prismudi. Poslije se voda ne stavlja da mast ne bi prskala. Kada pusti malo mast, otprilike za sat, doda se pola litre mlijeka da bi čvarci bili prhki i lijepe zlaćane boje. Peče se dok čvarci ne porumene i ne počnu šumjeti pod kuhačom. Kad je mast gotova, doda im se glavica luka za lijep miris. Skine se s vatre i malo umiri, stihne da ne kipi, mast se ocijedi i tiskaju čvarci (nekad se tiskalo kuhačom, a neki ih krajevi i sada ostavljaju nestisnute), posole se i spremaju u staklenku, limeni lonac ili malu banjicu (obvezno s poklopcem da ne navuku vlagu!).
Jedu se obično za večeru sa sirom i lukom. Čvarcima su se prelijevali žganci, tijesto, skuhanima u poparu prelijevala salata, a od mljevenih su se pravili kolači čvarkaši.

Meso z masti

Ljeti se meso nije moglo sačuvati pacanjem i dimljenjem, pa se, osobito za velike radove s mnogo težaka, primjerice mašinanje, ili kod prisilnih klanja, zapecalo odnosno kuhalo u dubokoj masti te bi se ohlađeno zalijevalo otopljenom, ne prevrućom mašću u velikim banjama.  Za jelo bi se samo prigrijalo ili bi se jelo i hladno sa salatom da se ne mora kuriti peć. Preostalom bi se vrlo ukusnom masnoćom mastilo, osobito žganci.

Pogačice od čvaraka

Recepti su razni, ali na 1 kg brašna idu otprilike 2 jaja, 2,5 dl kiselog vrhnja, 1 svježi kvasac, 50 dag čvaraka, 1 žličica papra, 4 dl mlijeka. U malo topla, pošećerena mlijeka umutite kvasac i ostavite na toplome da uzraste. Čvarke sameljite i dodajte im papra te po potrebi dosolite. Od brašna, jaja, vrhnja, mlijeka i uzrasla kvasca izradite srednje tvrdo tijesto i stavite ga na toplo da uzraste. Tijesto zatim razvaljajte na 2 cm debljine i namažite smjesom čvaraka. Preklopite s lijeva u sredinu, pa zdesna u sredinu, pa desnu i lijepu stranu, a zatim gornju i donju. Ostavite tijesto da se odmara 30 min, ponovo ga razvucite i preklopite. Ponovite to još dvaput. Razvaljajte ga na debljinu  3 cm. Pomoću čaše ili oblika izrežite pogačice promjera 6-8 cm. Rasporedite ih po limu i ostavite da se odmaraju još 10-15 min. Pecite ih na 200 ºC oko 30 min. Neki ih obožavaju s pivom, ali se slažu i s vinom, rakijom, a neki ih vole i – pošećerene.

Salenjaci

Na 50 dag sala ide: 50 dag brašna, 1 svježi kvasac, 8 žlica mlijeka, 4 dag šećera, 20 dag brašna, 2 žumanca, 2 dl bijelog vina. Kvasac umutite u pošećereno toplo mlijeko. Salo očistite od opni i sameljite ga temu dodajte 10 dag brašna i umijesite ga. Ostavite da odstoji na hladnome do upotrebe. Od brašna, žumanaca, soli, vina, uzrasla kvasca i preostala mlijeka umijesite glatko, meko tijesto i pustite ga da uzraste dvostruko. Razvaljajte prst debelo i naličite salom. Preklopite lijevu pa desnu, pa donju i gornju stranu i ostavite da se odmara na hladnome 20 min, a zatim sve ponovite još daput. Tijesto razvaljajte na debljinu 1,5 cm. Ugrijanom oštricom noža narežite kvadratiće 6×6 cm, napunite ih pekmezom i preklopite u trokut. Pecite na 200 ºC oko 30 min. Još tople salenjake pospite sitnim šećerom.
Salenjaci su izvrsni i bez nadjeva, ali tada tijesto režite na manje, a možete i na više kvadrate. Možete ih posuti krupnom solju, makom i drugim sjemenkama. Jednostavnije je upotrijebiti gotovo lisnato tijesto, ali je doživljaj neusporediv.

Kao jedno od najzanimljivijih reagiranja na svoju zavičajnu čitanku “Oblizeki – Moslavina za stolom” autorica Bozica Brkan odabrala je sjećanje Darka Majcana pristiglo preko web stranice Oblizeka:

“Poštovana gđo. Brkan,

Kupivši Vašu knjigu Oblizeki – Moslavina za stolom, zatitralo mi je srce od radosti što se netko sjetio spomenuti Moslavinu na taj način. Ja sam porijeklom iz malog sela Ruškovac koje je smješteno na obroncima Moslavačke gore prema Bjelovaru.  Danas selo polako nestaje. pa mi je još draže što ste uspjeli skupiti stare, za mene već izgubljene, a sada u Vašoj knjizi ponovno pronađene stare recepte za kolače koje mi je u djetinjstvu baka pripremala. Sada ću u ponekim od njih ponovno moći uživati i barem na taj način vratiti se u djetinjstvo. Iz tih dana mi je ostalo u sjećanju i kolinje koje se također spominje u Vašoj knjizi. Međutim, u mojem dijelu Moslavine to se radilo na specifičan način (nisam čuo da se bilo gdje tako radilo) a na žalost nigdje to niste spomenuli. I danas kada zagrebačkim prijateljima pričam o tom događaju svi se čude tom običaju. Evo kako se to radilo:  Kod nas se nije kuhala voda za skidanje dlaka sa svinja već su se one prekrile slamom i zapalile.  Vatra je spalila svu dlaku, a ujedno je malo i prepekla kožu koja se kasnije prilikom raspremanja svinja vrlo lako dlanom odvajala od slanine. Posao paljenja nije mogao raditi svatko, jer se moralo dobro paziti da se ne prepeče koža. Neiskusni su ponekad znali i prepaliti (oštetiti) kožu.

Zato su to obično radili stariji ljudi, a mi mlađi smo “pukali” slamu iz “kamara” i u “ponjavama” nosili na kup u dvorištu odakle su “majstori paljenja” uzimali slamu i stavljali je na svinje.  Pošto su svinje bile opaljene, na tom istom mjestu bi bile ribaćim četkama prane vrućom vodom koju su žene pripremile.  Nakon završenog posla slijedila je glavna poslastica za nas djecu, a to su bili vrhovi ušiju svinja!!!  Vrh uha je sama hrskavica s kožom koja je na ovaj način pripremljena prava poslastica koju treba osjetiti da bi se znalo što je to.  Uho je pečeno kao na roštilju ali još puno bolje. Taj okus nikada neću zaboraviti, iako ga više nikada neću osjetiti, jer tako više nitko ne radi.

Žao mi je što ni moja djeca neće moći to okusiti, a niti doživjeti taj običaj kolinja. Žao mi je i što to niste spomenuli u svojoj knjizi jer ni Vi, pretpostavljam, niste čuli za taj običaj premda smo i Vi i ja Moslavci. Nadam se da ćete ponukani mojim pismom barem razmisliti kako bi ovaj moslavački običaj ubacili u svoje drugo izdanje knjige Oblizeki, jer i moj mali Ruškovac ipak spada u Moslavinu kao i mnoga veća mjesta u okolici u kojima se održavao isti običaj kolinja.
Običaj je dosta specifičan i vjerujem da ste upravo Vi sposobni i spremni ga otrgnuti od zaborava. Također bi bilo dobro da u drugom izdanju opet ne izostavite i neka veća moslavačka sela koja sada kartom Moslavine nisu obuhvaćena a nalaze se u sjevernom dijelu Moslavine. Moj Ruškovac se ipak nalazi na karti.  Nadam se da ćete razmisliti o mom prijedlogu. Stojim Vam na raspolaganju ukoliko bi Vam ovaj običaj bio zanimljiv za objavljivanje u drugom izdanju knjige.

Srdačan pozdrav,
Darko Majcan”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>