Prva Nacionalna konferencija o sigurnosti pčelinjih proizvoda

U Opatiji je 13. travnja 2012. održana prva Nacionalna konferencija o sigurnosti pčelinjih proizvoda. Organizirali su je Katedre za zdravstvenu ekologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, „Biopčela” – udruga za promociju i primjenu ekološke pčelarske etike i Centar za brdsko-planinsku poljoprivredu.

O značaju skupa govori višestruko institucionalno pokroviteljstvo najrelevantnijih državnih tijela i institucija – Ministarstva zdravlja, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te Ministarstva poljoprivrede, Primorsko-goranske županije i Turističke zajednice Grada Opatije kao i stručnih institucija Hrvatskoga apiterapijskog društva, Hrvatskoga pčelarskog saveza i domaćina Pčelarske udruge „Učka” iz Opatije.

Sa znanstvene, stručne, zakonodavne i proizvođačke razine

Pčela na paši (Fotografija veliki majstor pok. Jozo Petrić)

O sigurnosti pčelinjih proizvoda i njihovo zdravstvenoj ispravnosti na hrvatskome tržištu u Opatiji se, iako je to vrlo česta (medijska!) tema prvi put na nacionalnoj razini raspravljalo sa znanstvene, stručne, zakonodavne i proizvođačke razine. Sudionici su uvjereni kako će to priodnijeti budućim proizvodnim i zakonodavnim aspektima koji definiraju odgovornost u ovom izuzetno važnom području. Konferencijom su, naime, okupljeni predavači koji sui  ponajbolji stručnjaci, pripadnici akademske i stručne zajednice, koji se po različitim osnovama bave vrednovanja sigurnosti i zdravstvene ispravnosti pčelinjih proizvoda.

Iskustva susjeda, a sve u zborniku

Kako razlikovati visokokvalitetni med od patvorenoga? (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Predstavljena su zanimljiva vlastita iskustva i najnovije spoznaje vezane uz sagledavanje sigurnosti i zdravstvene ispravnosti pčelinjih proizvoda iz višestruko različitih aspekata. Vrlo korisna iskustva iznijeli su stručnjaci iz EU odnosno Slovenije i Italije, a iza konferencije ostao je i zbornik radova Nacionalne konferencije o sigurnosti pčelinjih proizvoda (ISBN 978-953-6384-85-3).

Degustacija jela s pčelinjim proizvodima (Fotografija Bjelovarski sajam)

Konferencija je potaknula i vrlo dinamičnu raspravu, a ponovno se pokazalo kako to područje zahtijeva multidisciplinarnost i sveobuhvatnost u pristupu te cjelovitu mobilizaciju i odgovornost hrvatskoga stručnog, znanstvenog i proizvođačkog potencijala.

Zaključci javnosti i mjerodavnima

Medenjaci, najpoznatija slastica od meda (Snimila Božica Brkan / Acumen)

Kako bi se osiguralo da sigurnost pčelinjih proizvoda u budućnosti dobije jasne odrednice, sudionici prve Nacionalne konferencije o sigurnosti pčelinjih proizvoda konsenzusom su donijeli i posebne zaključke te ih, među ostalim, uputili i mjerodavnim ministarstvima zdravlja, znanosti, obrazovanja i sporta te poljoprivrede, Hrvatskom apiterapijskom društvu, Hrvatskom pčelarskom savezu, Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci i drugima. U njima, kako u ime organizatora prenosi dr. sc. Dražen Lušić, također stoji:

Što sve krije pčelinja košnica? (Fotografija Nikola Wolf)

– Uočena je potreba uspostave baze standarda kojima će se jasno definirati odrednice sigurnosti i zdravstvene ispravnosti pčelinjih proizvoda u Republici Hrvatskoj;

– Istaknuta je potreba za kontinuiranim praćenjem zdravstvene ispravnosti pčelinjih proizvoda u Republici Hrvatskoj;

– Naglašena je potreba provedbe edukacije o sigurnosti i zdravstvenoj ispravnosti pčelinjih proizvoda u Republici Hrvatskoj na svim razinama, od proizvođačke i potrošačke do stručne i znanstvene razine;

– Istaknuta je potreba za podizanjem kulture konzumacije pčeljinjih proizvoda građana Republike Hrvatske;

– Uočena je potreba za promocijom ekoloških aspekata u pčelarskoj proizvodnji Republike Hrvatske;

– Istaknuta je potreba za povećanjem razine analitičkog praćenja sigurnosti i zdravstvene ispravnosti pčelinjih proizvoda u Republici Hrvatskoj;

– Naglašena je potreba za provedbom revizije statističkih podataka o potrošnji pčelinjih proizvoda u Republici Hrvatskoj;

– Uočena je potreba za promocijom apiterapijskih aspekata baziranih na egzaktnim znanstvenim dokazima i potvrđenim jasnim pravilima struke;

– Istaknuta je potreba za jasnijim određenjem prema suzbijanju pojave patvorina pčelinjih proizvoda na tržištu Republike Hrvatske.

Šverceri sira ponovno osvojili ceste, a – bogami – i autoceste

Na odmorištu Dobra u rano poslijepodne u utorak prvi svibnja, tek je započinjao veliki povratak s velikog vikenda, izbrojila sam devet prodavača sira. Možda i deset. Zapravo: ponuda iz otvorenog prtljažnika svih mogućih sireva. Na sivo i na crno. Žena mi nudi kravlji, ovčji, kozji te kombinacije, dimljeni i nedimljeni. Ne mogu ni izbrojiti koliko ih je vrsta. Po tome se i vidi da to nije njezina proizvodnja. Tko bi danas imao toliko blaga, pa još uz krave i koze i ovce?!

A sa sira se cijedi na plus 30…

Tek dva automobila dalje je i registrirano obiteljsko gospodarstvo iz Oštarija, vidim po natpisu «prijevoz za osobne potrebe» na vratima. Glavnini ne možeš vidjeti ni registraciju, a kamoli bilo kakvu drugu «legitimaciju». K tome, na gotovo 30 °C sa sireva se cijedi, cijedi. Tko bi tu i pomislio na hladnjake i vitrine kakve su propisane po zagrebačkim tržnicama. Šverceri na rukavcu ceste od autoceste prema krčkome mostu snalaze se makar hladovinom. Prodavači uz lokalnu cestu, primjerice baš u Oštarijama, snalaze se suncobranima i simboličnim jednim istaknutim sirom, uz nedvojben nevješt natpis «sir», sa strelicom do mjesta prodaje. Taj je sir čak bio i vakuumiran. Valjda da se po njemu ne roje muhe.

Prodaja iz iz jednoga od devet gepeka na odmorištu Dobra 1. svibnja 2012. (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Nisam čak mogla kušati ponuđeni sir kako prodavači privlače mušterije, a kamoli da bih ga kupila, oko 100 kuna, što gore a što dolje na desetice, ne znam da li po komadu ili po kilogramu. Znam da je, kad sam posljednji put računala, bio doslovce duplo skuplji nego na mojoj zagrebačkoj tržnici. Ondje bar znam tko ga prodaje i to po propisanim uvjetima protiv kojih su se mnogi bunili. Posebice prodavači kojima je «odrezan» pristup. Već godinama, uz izuzetke, kupujem sireve velikih mljekara ili na sajmovima od provjerenih, registriranih mljekara. Zauzimala sam se da se uvede reda među prodavače na cesti i kada je taj novac bio gotovo jedini koji su na pojedinim cestama mogli zaraditi, primjerice odmah poslije rata. Podržavala sam inspekciju i kad ona nije provodila mjere zbog Europe, nego zbog brige o zdravlju potrošača. Ali podržavala sam i poticaje i ma kakvu stručnu, a ponajprije financijsku podršku onima, sve malobrojnima sa sve manjim brojem stoke, koji još htjeli-htjeli ostaju živjeti na selu i ruralni prostor održavaju živim. U Bavarskoj, u turističkome Allgeau, seljacima plaćaju dodatno za svaku kravicu koja «ukrašava» turističko područje. A ovdje su u blizini Plitvice, Bjelolasica…

Može li Cesta sira konkurirati ilegalnim “cestarima”?

Prodaja ispod suncobrana u Josipdolu, na cesti ali ne na Cesti sira (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

I sada ponovno, nakon toliko godina, eto ti opet raste crna ili siva, ma kako li je zvali, ali u svakom slučaju nelegalna prodaja po cestama. Dok se poslovanje zaoštravalo, kao da se s one naše male ceste posao samo preselio na autocestu. Nisam mogla vjerovati, jer se, eto, upravo vraćam s otvorenja prve u Hrvatskoj Ceste sira Karlovačke županije, koja uspijeva zaživjeti tek sada iako se o njoj govori još od 2008. godine, a i sama sam napisala niti ne znam koliko novinarskih tekstova ne bi li mjerodavni spoznali važnost projekta koji provodi Udruga malih sirara Karlovačke županije Korni uz stručnu pomoć JPSS Hrvatske poljoprivredne komore, projekta koji sufinanciraju Ministarstvo poljoprivrede, Karlovačka županija, UNDP Hrvatska, gradovi Karlovac, Slunj i Ogulin te općine Rakovica, Draganić, Cetingrad, Lasinja, Ribnik, Vojnić i Josipdol, koji je bio domaćin male svečanosti. Može li ta uporna, ali nejaka Cesta sira konkurirati “cestarima”?

Ponuda na Cesti sira (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Uz ostalo, bilo je mnogo riječi o bici Davida i Golijata, malenih stočara i velikih mljekarskih industrija, okvira u kojem maleni stočari odustaju ili jedva preživljavaju preprodajom mlijeka odnosno sira pri čemu se preprodavači naočigled hvale uokolo kako godišnje «pomuzu» odnosno zgrnu i 40.000 eura, kako reče jedan po svemu legalni mljekar-sirar, dodajući kako se poštenim radom teško može opstati. Ipak, neki od njih ne odustaju te zasad desetak njih staje na prvu Cestu sira nadajući se prodaji (i naplati!) na kućnome pragu.

Može li se umjesto na parkiralištu ilegalno na benzinskim crpkama prodavati legalno?

Spominju kako bi bilo dobro kada bi se dogovorili s benzinskim crpkama odnosno stajalištima, odmorištima uz autocestu o prodaji, posebice u turističkoj sezoni. Ali tko će, nemaju oni ni pregovarača ni para, govore. Spominju kako su sajamske klupe, a i specijalizirane prodavaonice preskupe. Spominju zajmove, poreze, odgođeno plaćanje i, dakako, prodaju na crno. Spominju i kako neće autobus turista skretati ni kilometar s autoceste zbog nekog sira, pogotovo ako se o njemu i ne zna mnogo, iako se radilo o visokokvalitnome  nagrađivanome kreiranome siru kakav je kozji mix Radočajevih sa četiri različita okusa, kažu prvi takav u svijetu, a da i ne spominjemo glasoviti lički škripavac koji nastoje zaštiti  kao izvorni lički.

Jedan od škripavaca, izvornoga ličnog sira koji škripi (Snimio Miljenko Brezak / Acumen)

Prodaju na odmorištima, ne samo Dobri, ne muče strogi propisi o uvjetima proizvodnje i prodaje i uopće bilo kakvi propisi. Ne znam je li bio na otvorenju Ceste sira tkogod od inspektora, ali priznajem meni je zbog njih – u sanitarnih i gospodarskih i financijskih i zbog koječega još, a ponajviše zbog onih deset Davida koji su namjerili svoju robu prodavati «po zakonu» bilo neugodno zbog ponude desetak crnjaka na autocesti. Pa na autocesti se ne može ni autostopirati, zar ne? K tome, da stvar bude definitivno crna: Cesta sira formalno će proraditi otprilike za mjesec dana kada Hrvatske autoceste i mjerodavni za ove i one ceste odobre cestovne natpise o ponudi! Švercerima-cestarima ni to ionako ne treba. Ni na autocesti.