Piljenice čestitale rođendan svome književniku Đuri Vidmaroviću

Selo Piljenice, prvo kada se iz Moslavine prijeđe Ilova i uđe u Slavoniju ili zadnje kada se iz Slavonije uđe u Moslavinu, jedno je od najljepših  a možda i najljepše selo što sam ih imala priliku vidjeti. A nisam ih vidjela malo, ne samo u Hrvatskoj!

U njega me je doveo nesvakidašnji povod. O 64. rođendanu kolege književnika Đure Vidmarovića ogranci Matice hrvatske Lipovljani i Kutina s Udrugom žena Mlinarice u društvenom su domu njegova rodnog sela organizirali promociju knjiga Pjesme, novele i jedna drama Katarine Brkić i Putovanja i sjećanja Đure Vidmarovića.

Lijepo slavonsko selo puno uspomena

Ne zna čovjek što je bilo ljepše. Seoskim asfaltiranim putem uz krasno uređenu rijeku Pakra i preko njezinih mostića pa sve do staroga drvenoga, gotovo srušena mosta vodio nas je sam povjesničar Vidmarović pletući priču kako je to selo nastalo u vrijeme kada su Francuzi počeli eksploatirati tu nekad raskošne slavonske šume i piliti stara debla u četiri pilane podignute na rijeci koja je svakoga proljeća sve plavila te su inače drvene kuće, prizemnice i čak i po nekoliko stoljeća stari čardaci, trijemovi, sa švapskim uglovima, uzdignute na nekoliko redova cigle.

Otkako je rijeka uređena ustavama, ima visok, ali neprestano jednak vodostaj, a još nekoliko mlinova vodenica i radi. Selo je osnovano početkom 18. stoljeća i isprva je imalo njemačko ime Merzindorf, jer su mnogi stručnjaci uglavnom bili došljaci Nijemci, Česi, Slovaci, što se i danas vidi u pohrbaćenm prezimenima. Kasnije je selo dobilo hrvatsko ime – Piljenice. Dakako, prema – piliti.

Bilo je čak šest zadruga Vidmarovića…

Pripovijeda nam Đuro gdje su livade koje se zovu Bezgovača, a gdje šume Carevina i Beljevina, u kojoj je, dakako, rastao bijeli jasen. Piljevine i granica na Ilovi zanimljiva je i jezično, jer se tu oštro, kao odrezan, dijeli štokavski i kajkavski odnosno kjejkavski dijalekt, a štokavske Piljevine imaju i mnogo još neproučenih turcizama (ćuprija, sokak, pendžer…), iako taj dio Vojne krajine osmanlije nikad nisu osvojile. Slobodnjaci Vidmarovići su, otkrivamo, nekad u Piljenicama imali čak šest zadruga.

Sam je Đuro selo napustio kao dijete, ali je živeći u susjednoj Ilovi do vlaka i škole prtio snijeg u gumenim čizmama, načekao se prvoga jutarnjeg vlaka, a obrazovan i zreo nagledao se svijeta. U svome je selu, prisjetio se, održao i jedan od uspjelih predizbornih skupova uoči prvih višestranačkih slobodnih izbora u slobodnoj Hrvatskoj.

No, Đuro Vidmarović otkriva rado i kako je u njegovu rodnome selu 1888. godine rođen i karikaturist Branimir Petrović, poznat primjerice po slavonoj Matoševoj portretnoj karikaturi te kao službeni karikaturist Lige naroda u Švicarskoj.

Vodo, vodo, kraj staroga mlina profesorice Leničke

Uz Kozarca, koji je tu kao šumar brinuo o slavnim šumama koje je i opisao, Đuri Vidmaroviću, prvome književniku, zatim prvome saborskom zastupniku i prvome veleposlaniku iz toga kraja (i to u Kijevu u Ukrajini) te čovjeku koji se cijeli život zanima i za manjine te istražuje i piše o njima, bilo o Hrvatima u drugim zemljama bilo drugih naroda u Hrvatskoj, dakako da su čestitati došli i predstavnici Češke besede, Matice slovačke i Udruge Karpati.

Ne samo da su tamburaši lipovljanske Lipe Đuri čestitali stihovima Ivana Kozarca Dobro veče, moj svečaru, nego je, uz Stjepana Crnka, predsjednika lipovljanskih maričara, dobra duša piljeničkoga susreta profesorica Melita Lenička napisala i posebne prigodne stihove – Vodo, vodo, kraj staroga mlina. Nije propuštena ni gozba s domaćim kolačima i rođendanskom tortom. A Vidmaroviću su kao sjećanje na rodno selo darivali i ulje slikara Ivice Bilandžića s motivom piljeničke vodenice.

Najprije zajednička knjiga stihova Mojom Moslavinom, a sada dvije vrlo različite knjige

O obje su knjige i oba autora poneseno govorili i Dragutin Pasarić iz kutinskoga Spiritus movensa, koji je s kutuinskim Ogrankom Matice hrvatske i objavio obje knjige, i recenzentica Marijana Horvat, a o Đuri Vidmaroviću i kolegica po peru Katarina Brkić, s kojom je još 1991. godine objavio zajedničku knjigu poezije Mojom Moslavinom.

Vrlo nadahnuto govorio je i sam Vidmarović, koji je – tekstovi njegovih putopisa to govore! – obližnji Trebež nalazio hodeći svijetom od Australije i Svete Zemlje do Kanade i SAD i Nijagarinih slapova. Čovjek koji se za svako putovanje osobito priprema te kojega pohvališe i za povijesne i za religiozne i za kojekave druge tekstualne dubine, mene oduševljava različitošću pristupa krajevima kojima putuje i o kojima piše.

Tko želi biti knjigom poštovan, neka knjigu piše…

Knjigu njegovih odabranih putopisa, od kojih bi mnogi mogli postati i zasebne knjige, odčitala sam u dan i pol, a podjednako me je oduševila serioznost i političnost istarskoga i ukrajinskoga putovanja, kritičnost američkoga (ili australskoga ili kanadskoga), posve neočekivana duhovitost do suza izraelskoga. Da nije to, pomišljam, ipak povezano s datumom rođenja 1. travnja ili kako bi naši duhoviti kolege književnici poigrali s 1. aprilom 1. travnja?) Vidmarović je najbolji ondje gdje je svoj, gdje piše osobna zapažanja, pa ma i o australskoj kupaonici koja je takva da se boraveći ondje u njoj nije niti jednom okupao! A tek glasovite njegove glasovite migrene, koje nemaju obzira prema trenutku, ma bila to zabranjena vojna zona u Svetoj Zemlji ili prvi nastup hrvatskoga diplomata u stranoj zemlji!?

Kako se iz visoke politike i diplomacije vratio svome književnome pozivu, valja mu vjerovati, kad odajući zahvalnost svojim seljanima, čiju će čast od subote, 2. Travnja 2011. godine, kako reče, pamtiti do groba, kaže: Tko želi biti knjigom poštovan, neka knjige piše…

Slavonski domaći kulen i kobasice, II. izdanje Petričevića, Benčevića i Kušeca

Iz prve ruke, kao svojevrsni pionir bez izravnih interesa, trgovačkih dakako, promatrala sam i kreirala događaje oko toga u nas prvoga zaštićena proizvoda sa zemljopisnim podrijetlom «po starome» a, na žalost, zapravo još nezaštićenome «po novome», po hrvatskim «europskim» propisima. Također je moj tekst «Kulen na stolu»  objavljen s nadnaslovom «Umjesto pogovora» kao pogovor knjizi «Slavonski domaći kulen i kobasice/ Mala škola povijesti i proizvodnje» Benčevića i Petričevića, prvome izdanju 1999. te opetovan u drugome izdanju. I po tome, jer prijepori još postoje,knjiga će biti zanimljiva onima u množini, koji kulen žele poslužiti, a još više onima koji ga još i to kvalitetnoga žele proizvesti i to, kako se obično kaže od njive do stola.

Nastala is Vrtova serijala “Mala škola slavonskoga kulena”

Knjiga je nastala iz serijala «Mala škola slavonskoga kulena» dr. Krste Benčevića i dr. Antuna Petričevića, koji ne samo da su zajedno bili predavači na osječkome Poljoprivrednom fakultetu nego su i bili članovi ocjenjivačkoga suda prve u Hrvatskoj Kulenijade, one Večernjakove, pošto sam 1983. Promijenila način ocjnjivanja i, bez lažne skromnosti, osobito uz pomoć dr. Benčevića i pravnika-kulenara Tomislava galovića, postavila temelje i budućih, današnjih propisa, a i zaštite. No o tome drugom prilikom.

Novo izdanje knjige «Slavonski domaći kulen i kobasice, II. dopunjeno izdanje» iskusnih Petričevića i Benčevića s mladim autorom Kušecom mnogo je šire – prvo izdanje ima 146 stranica manjega, a drugo 222 stranice većega formata – a obrađuje i ono najvažnije – sirovinsku osnovu, kako se to obično kaže. Iako je za kulen umijeće, tehnologija strašno važna, bez dobra mesa, nema, naime, ni dobroga kulena/kulina. Mnogi ambiciozni kulenari, naime, ulažu sve više i u odabir pasmina svinja te u poseban način ishrane.

Sad je to postao ozbiljan posao i svakako valja požuriti te neovisno o cijeni ishoditi sve potrebne zaštite za izvornost. I državnoj administraciji i kulenarima, i velikima i malima – posljednjih se godina odvojeno ocjenjuju profesionalni i hobistički kulenovi, «kulenje» i to na kulenijadama po cijeloj Slavoniji – nedvojbeno će dobro doći i ova knjiga čija je mudrost od povijesti do tehnologije prikupljena upravo na takvim ocjenjivanjima ali i brojnim znanstvenim i stručnim istraživanjima, osobito posljednjih godina. A tu je predvodio upravo prof. dr. sc. emeritus Antun Petričević sa svojom ekipom.

Dr.sc. Bela Njari, redoviti profesor Veterinarskog fakulteta  u Zagrebu u recenziji ocjenjuje:

„Slavonski domaći kulen i kobasice”, II., dopunjeno i izmijenjeno izdanje, jako je vrijedno djelo, jedinstveno u našoj zemlji. Iz njega je razvidna cjelokupna problematika koja se odnosi na tu vrlo zahtjevnu i opsežnu proizvodnju te se bez zadrške može preporučiti…”

Dr. sc. Marko Krznarić, znanstveni suradnik, suradni član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske, u svojoj recenziji kaže:

„ To je hvale vrijedna i potrebita knjiga u kojoj je na jednom mjestu povijesno, stručno i praktično obrađen slavonski domaći kulen i kobasice.”

Sadržaj knjige

Podsjećamo da knjiga obrađuje čimbenike postanka i razvitka proizvodnje slavonskoga domaćeg kulena, trajnih kobasica i trajnih proizvoda od mesa te svinjokolje u prošlosti Slavonije i u novije doba. Potom govori o suvrmeenoj proizvodnji slavonskoga kulena i kobasica odnosno o

proizvodnji svinja i svinjskoga mesa visoke kakvoće, kakvoći mesa za proizvodnju kulena,

klanju i klaoničkoj obradi trupova teških svinja za domaći kulen i šunke, uputama o izboru i uporabi soli za soljenje i sredstava za salamurenje; začinima u proizvodnji slavonskoga kulena i trajnih kobasica; postupcima za proizvodnju domaćega slavonskoga kulena i trajnih kobasica;

zrenju domaćega kulena i trajnih kobasica te o prostorijama potrebnim za proizvodnju domaćih kulena i kobasica.

Knjiga obrađuje o sustav ocjenjivanja domaćih kulena i trajnih kobasica s pet glavnih svojstava kakvoće domaćega kulena i trajnih kobasica te, uz ostalo, opisuje organizirano djenjivanje i djelovanje – „Kulenijade” zagrebačkog „Večernjeg lista”, osnivanje udruga proizvođača slavonskoga domaćega kulena i trajnih kobasica i pririkaz praktičnoga postupka proizvodnje domaćega kulena u prvom tečaju za proizvođače. Slijede i teme o marketingu, zaštiti naziv ai podrijetla te tema Kulen na stolu”, o kojoj piše Božica Brkan.  

Knjiga “Slavonski domaći kulen i kobasice, II. dopunjeno izdanje» Petričevića, Benčevića i Kušeca bit će predstavljena 15. Travnja 2011 u Ministarstvu poljoprivrede u Zagrebu.

Promotivna joj je cijena 100 kn.

 

 

Sjeme rajčice za pedesetak sorata iz cijeloga svijeta

Pionir u uzgoju egzota u nas Mićo Brkanović u najnovijemu, petom katalogu predstavlja mnoštvo sorta rajčice, kako starinskih poput volovskoga srca ili jabučara, tako i novih koje se mogu uzgajati i za kasnu ili čak višegodišnju berbu

Rajčica sorte White Beauty (Dokumentacija Miće Brkanovića)

Rajčica ili paradajz, lat. Lycopersicon lycopersicum, jedna je od najomiljenijih povrtnica. Čak i oni koji imaju najmanji vrt u kojem ima mjesta jedino za mladi luk i začinsko bilje te oni koji mogu saditi samo na balkonu, rado posade i nekoliko sadnica lijepe biljke, obično crvenih plodova, različitih veličina i sorta, koja, k tome, mirisom otjeruje insekte.

Rajčica voli uzgoj na istome mjestu, a ne mili joj se susjedstvo s graškom i krumpirom. Njezin plod je vrlo zdrav, proporučuju ga rekonvalescentima, sadržava kiseline koje pojačavaju izmjenu želučanih sokova, čiste krv i ubrzavaju rad crijeva.

K nama stigla iz Amerike prije četiri stoljeća

Jednogodišnja zeljasta biljka pristigla je k nama iz Amerike, podrijetlom je iz Južne Amerike, a isprva, prije otprilike četiri stoljeća, u Engleskoj i Francuskoj sadili su se samo kao ukrasnu biljku. Plodovi joj se razlikuju veličinom, oblikom, okusom i bojom, ovisno o sorti i uvjetima uzgoja. Sjeme rajčice je sivobijelo, spljošteno, a klijavost zadržava i do četiri godine.

Paprikolika rajčica Jaune (Dokumentacija Miće Brkanovića)

Rajčica je biljka toplijih područja, neotporna na niske temperature. Uzgaja se zato kad mine opasnost od proljetnoga mraza, dok se od jesenskih štiti plastičnim tunelima. I to već od rujna. Rajčica voli obilje vode te je zalijevanje, ukoliko nema natapanja, vrlo važno, a važna je i prihrana (stajnjak, NPK, ureja).

Agrotehnika

Rajčicu možete razmnožiti sjemenom, koje niče za 5-20 dana. Sije se već od početka ožujka pod prozorska okna ili u polutopla klijališta (18-20 °C) ili u sandučiće koje valja držati na toplom i svijetlom mjestu. U suvremenoj se proizvodnji rabe i tresetne tablete. Kasna se rajčic amože sijati i izravno na otvoreno.Pri uzgoju rasada, flanac, valja pripaziti kada se pojave listići. Čim s epojave prva dva, najbolje je biljčice pikirati u plastične čaše od jogurta. Pikirate li biljke dublje, čak i do kotiledonih listića, oblikovat će se više korijenske mase. Poslije pikiranja tlo dobro zalijte, a biljke potom štitite dok se ne prime. Kad se prime i učvrste, provjetravajte i i privikavajte na sadnju na stalno mjesto.

Sadnja prijesadnica

Plodnosna rajčica sorte Mirabelle (Dokumentacija Miće Brkanovića)

Kad otopli, biljčice presadit ena njihovo stalno mjesto, najbolje poslije kiše po oblačnome vremenu. Obično se preporučuje da se donji dio biljke polegne i posadi nešto dublje ili nagrne finom zemljom kako bi se oblikovao snažniji korijen.

Ako mraz pofuri mlade biljke, škarama odrežite dio koji se smrznuo. Iz pupljka u zemlji niknut će novi izdanci, a za rod ostavite samo 1-2. Berba će biti nešto kasnija, ali će plodovi biti jednako kvalitetni i krupni.

Divovska rajčica Russe podrijetlom je iz Rusije (Dokumentacija Miće Brkanovića)

Poslije sadnje tlo malčirajte odnosno prekrijte slamom ili redovito o održavajte i zalijevajte. Kad biljka naraste 30-40 cm, s sjeverne joj strane dodajte kolac za oslonac.

Rani uzgoj rajčice

Želite li, primjerice, prve plodove rajčice brati već početkom lipnja, sjeme posijte početkom veljače u zaštićeni prostoru, biljčice pikirajte u fazi kotiledona, a nakon 60-70 dana ih rasadite. Sijte po 8-10 g sjemena na 1m2. Ako želite koristiti herbicid, učinite to prije nicanaj biljaka i korova.  Sjeme će niknuti za tjedan dana, nakon desetak ih pikirajte do prvih listića tako da budu udaljene jedna od druge oko 10 cm. Nakon 60-70 dana ih rasadite, prije toga ih desetak dana privikavajući na vanjske uvjete.Međuredni vam razmak neka bude 60-80 cm, a u redu 30-40 cm.

Rajčica za uzgoj na balkonu Minibel (Dokumentacija Miće Brkanovića)

Preporučujemo da ranu rajlicu svakako uzgajate uz potporanj, kolac ili žicu, a pogotovo visoke sorte i domaće rane hibride. Kolci neka vam budu visoki 150-200 cm. Ukopajte ih 20-50 cm, a na 10-15 cm od biljke. Kolac neka vam bude sa sjever aili s one strane odakle su vjetrovi najčešći. Bilju uz njega učvrstite uzicom u obliku osmice, najbolje ispod cvata. Ne vežite prečvrsto, kako bi biljka mogla normalno rasti.Tijekom vegetacije, kako biljke rastu, učvrstite ih još tri-četiri puta. Kolje možete postaviti i ukriž za dvije-tri biljke ili dvije-tri biljke usmjerite istom potpornju. Dobre rezultate daje i uzgoj rajčice u etažama sličnima kao u vinogradu. Rajčica s emože uzgajati i uz potporu od deblje žize.

Kasni uzgoj rajčice

Posebna rajčica Mexico (Dokumentacija Miće Brkanovića)

U toplijim primorskim krajevima, na obali i na otocima, uz raniju proljetnu, može se uspješno uzgojiti i kasniaj ljetna rajčica. Za takvu se proizvodnju sjeme sije izravno u kućice po 3-4 sjemenke krajem svibnja pa sve do sredine lipnja, a presađuje se u srpnju. Prvi će se plodovi moći brati već potkraj kolovoza pa sve do kasne jeseni. Kad počnu jače jesenske kiše, stabljike prekrijte plastičnom folijom koju oblikujt eu tunel, pa ćete berbu moći produžiti. Zelenije plodove možete također ubrati i ostaviti do dozru na prozračnome mejstu na 10-12 °C. Možete također ubrati i grančice s plodovima pa ih objesiti da lijepo dozore.

Zakidanje zaperaka i zalamanje vrha

Ljubičasta rajčiva Tomatillo (Dokumentacija Miće Brkanovića)

U oštijoj klimi se rast i zrenje plodova pripomažu zakidanjem zaperaka i vrha. Kada se zalama na dva stabla, ostavljaju se jedino prve dvije bočne grane, vrh glavnoga stabla se zalama da je ono visoko 15-20 cm, čime će se psotići oblikovanje dviju bočnih grana na kojima se dalje redovito zakidaju zaperci. One se vežu vodoravno ili uspravno,a rast ims e zaustavlja zalamanjem tjemenog pupoljka iznad drugoga ili trećeg cvata.

Uzgoj jednoga stabla

Želite li uzgojiti jedno stablo, zalomite biljku iznad prvoga cvata. Morate svakako sačuvati vršni pupoljak toga cvata,a  ostale skinite. Čim oblikuje jedan cvat, sačuvani izdanak zalomite  kako bi se izazvalo oblikovanje novoga zaperka. Biljka se zaustavlja na trećem ili četvrtom cvatu i sve pupoljke koji se pojave redovito uklonite.

Za uspjeli urod podsjećamo na nekoliko dobrih ideja:Poslužene različite sorte zrele rajčice (Dokumentacija Miće Brkanovića)

1. Cijepljenje rajčice rezultira povećanjem prinosa čak nekoliko puta, jer dva korijena hran jedno stablo. Povećava se i otpornost na bolesti. Iskusni pvortlari na Novome Zelandu cijepe rajčicu tako da najprije odnejguju sadnice ujednačeno debele, 3-3.5 mm. Cijepe čistim čiletom ili skalpelom vodeći računa da ne prenesu kakvu infekciju. Biljka se mora zasjeći najamnje 7,5-8 cm iznad zemlje tako da zarez bude dug oko 12 mm, a po debljini mora biti manji od polovice debljine biljke. Biljka bi morala zarasti oko dva tjedna poslije cijepljenja. Tada valja odrezati stablo jedne biljke iznad cijepljenja i to postupno za 7-10 dana. Dok biljka srasta, vene, pa je valja osvježavati zalijevanjem.

2. Uzgoj rajčice na bitubi sustavu (bi=dvije, tubi=cijev, dovod) omogućuje oblikovanje dva sustava korijena. Prvi se nalazi u tlu, prignojava se i relativno je suh, a drugi je u donoj zoni, u mješavini šljunka i treseta i pije vodu i hranu, što rezultira zdravom biljkom i većim prinosima. Ovaj se sustav može primjenjivati u vrt, stakleniku, ali i na balkonu u posudama za cvijeće, a osim na rjačici moguć je i na krastavcima, paprici, jaje-voću i sl.

3. Uzgoj rajčice na žici, konpcu i na etaže također daje dobre rezultate. Rajčica na etaže načini se tako da se svaka grana veže posebno za živcu, a vrh se odreže.
Volovsko srce jedna je od najomiljenijih starih sorta rajčice (Dokumentacija Mićo Brkanović)


4. Uzgoj rajčice na crnoj foliji
u nas se primjenjuje u kombinaciji ukopavanja plastičnih boca odrezana dna ili šupljih plastičnih štapova kroz kje se zalijeva. Uzgojem rajčice na crnoj foliji štedi se voda, ne treba okopavati, aubrzavaju se rast  biljke i zrioba plodova. Ovaj je način osobito pogodan za planinske, hladnije predjele te za ranu proizvodnju. Krajem ljeta i početkom jeseni biljkama optrgajte dio lišća kako bi posljednji plodovi mogli bolje dozrijeti. Prije mraza ostatak plodova poberite kako bi lijepo doreli u tamnome toplom prostoru na 13-15 °C i vlzi 75-80 %. Rabite plitke gajbice, letvice i police od dasaka prekrivene slamom. Plodovi se ne msiju dodirivati. Katkad se tako mogu čuvati i do polovice prosinca,a neke čak i duže.

Koktel rajčica Cherry (Dokumentacija Miće Brkanovića)

5. Uzgoj rajčice na balkonu i terasi omogućila je selekcija novih sorta kao što je Minibel. Izraste visoka jedva do 30 cm. Plodovi su joj sitni a ukusni. Možete ih saditi kao lončanice, ali i u kaskadama. Podsjećamo da su uzgojene i višegodišnje rajčice.

Uz druge rijetke vrste već više desetljeća Mićo Brkanović više od ikoga ima i različitih sorta rajčice:Osebujna rajčica sorte Voyager (Dokumentacija Miće Brkanovića)

Ananas, lat. Lyc. lyc. – vrlo je krupna, jedra, sočna  slatka.
Tišner, lat. Lyc. lyc.  – vrlo krupna i sočna.
White Beuty, lat. Lyc. lyc.  – vrlo ukusna, bijela.
Cerisette, lat. Lyc. lyc. – trešnjolika, vrlo rodna i otporna.
Brandy, lat. Lyc. lyc. – kasna, krupna, fina vinskog okusa.
Carotina, lat. Lyc. lyc. – otporna i rodna.
Black from tula, lat. Lyc. lyc. – ruska sorta, vrlo sočna i mesnata.
Evergreen, lat. Lyc. lyc. – i zrela ostaje zelena, voćnoga okusa.
Green Zebra, lat. Lyc. lyc. – zelena ploda, vrlo slasna, osobit aokusa, idealna za salate.
Jaune, lat. Lyc. lyc. – paprikolika, idelana za punjenje.
Bodljikava Litchi, lat. solanum sisymbriifolium – trešnjolika, egzotična okusom, za uzgoj u loncu, privlači krumpirove zlatice.
Madagascar, lat. Lyc. lyc. – vrlo kasna. Manjih ružičastih plodova.
Mirabelle, lat. Lyc. lyc. – vrlo plodonosna, sinih ukusnih plodova.
Poire, lat. Lyc. lyc. – žutih kruškastih plodova, izvanredna okusa.
Potiron, lat. Lyc. lyc. – kasna, vrlo ukusnih i vrlo krupnih plodova (i do 1 kg!).
Andine, lat. Lyc. lyc. – paprikolika, rana, vrlo otporna i vrlo ukusna.
Rose, lat. Lyc. lyc. – skromna, otporna na hladnoću, ukusna, tanke kožice.
Russe, lat. Lyc. lyc. – ruska sorta, kasna i krupna (i do 1 kg!), slatka i sočna, raritetna.
Tigerella, lat. Lyc. lyc. – raritetna i ukusna, vrlo toporna na bolesti.
Mexico, lat. Physalis ixocarpa – srodnica rjačica, rodna, egzotična okusa.
Ljubičasta rajčica Tomatillo, lat. Physalis ixocarpa – srodnica rajčica, rodna, egzotična okusa.
Višegodišnja rajčica Tomatillo, lat. Cyphpmandra betacea – rađa 15 godina ukusne malene plodove.
Minibel, lat. Lyc. lyc. – za balkon, niska grmolika, sitnih i vrlo ukusnih plodova.
Crvena paprikolika rajčica, lat. Lyc. lyc. – odlična za pun jenje mesom, rižom i sl. te pečena.
Altaisky, lat. Lyc. lyc. – srednej bujna, ukusnih i sočnih plodova, za ukuhavanje.
Breskolika rajčica, lat. Lyc. lyc. – rađa u grozdovima plodoveoblikom i bojom slične breskvi.
Budai Torpe, lat. Lyc. lyc. – niska i bujna, sitnijih plodova.
Canada, lat. Lyc. lyc. – otporna, vrlo lijepih i zdravih plodova (200-400 g).
Divlja rajčica, lat. Licorpersikon pimpinellifolium – predak svih rajčica, sitnih crvenih li žutih plodova.
Clover, lat. Lyc. lyc. – plod u obliku četverolisne djeteline, pogodna za sjenovito mejst.
Etiopijska rajčica, lat. Solanum aetiopicum – srodnica rjačice, privlači krumpirovu zlaticu.
De Berao, lat. Lyc. lyc. – jako vsoka, uzgaja se kao pergola, otpornih grozdolikih plodova.
Volovsko srce, lat. Lyc. lyc. – poznata i omiljena starinska sorta krupnih i ukusnih plodova.
Taras, lat. Lyc. lyc. – industrijak rajčica, otporna, pogodna za sok. Može se uzgajati iz izravne sjetve.
Marmande, lat. Lyc. lyc. – mesnata, odlična za salate i ukuhavanje soka.
Black Sea Man, lat. Lyc. lyc. – australksa rijetka sorta, vrlo ukusna, odlična za salate.
Yellow Giant, lat. Lyc. lyc. – žutih, sočnih i ukusnih plodova.
Voyager, lat. Lyc. lyc. – osebujna, raritetna, plod joj u grozdu sa 10-20 plodića.
Cherry, lat. Lyc. lyc. – koktel rajčica, vrlo sočna i rodna, sitnih plodova.
Jabučar, lat. Lyc. lyc. – mesnata, stara sorta krupnih, sočnih i slatkih plodova.

Divlja rajčica, preteča svih kultiviranih sorta (Dokumentacija Miće Brkanovića)

Kako naručiti sjeme i sadnice rajčice i drugih egzota?

Sjeme i sadnice mogu se naručiti pouzećem. Uz svaku sadnicu preporučuje i literaturu o uzgoju i pripravi plodova – upravo je pripremio već peti katalog u nizu – pa ne čudi što i od sjemena ima čak 210 kultura iz porodice tikava (bundeve, tikve, dinje, lubenice, krastavci…), 40 sorta i vrsta rajčice, 50 vrsta raritetnog povrća koje se smatra i izuzetno zdravim, zatim 35 vrsta egzotičnog drveća i voća, 45 rijektih vrsta bjelogorice i crnogorice, 40 rijektih trajnih, cvjetnih, crvenastih vrsta itd.

Više informacija: Mićo Brkanović, p.p. 81, 44330 Novska, tel./faks 044 600 763, e-pošta mbrkanovic@gmail.com .

Tekst priredila Božica Brkan