Mjesečev sjetveni kalendar 2009.

Svima koji se u uzgoju bilja i životinja ravnaju prirodnim mijenama zacijelo će dobro doći “Mjesečev sjetveni kalendar”. Društvo za razvoj biološko-dinamičkog gospodarenja “Duga plus” iz Čakovca objavila je “Mjesčev sjetveni kalendar za poljodjelce, vrtlare i pčelare za 2009.” Marije Thun i Matthiasa K. Thuna.

“Kalendar…” donosi vrijeme sadnje, okopavanja, sjetve i žetve te dane povoljne za rad pčelara. Iskustava s njime u hrvatskim je prijevodima bilo i prije nego što ga pod svoje okrilje preuzela velika pobornica biodinamike i dr. Rudolfa Steinera – Bernarda Orehovec. Izuzetno će korisna biti i njezina zapažanja iz pripreme kalendara za 2009. godinu, u kojoj su naznačene veće klimatske nepogode. Gotovo da i nema dana da u naznaci “mogućnosti” nije ništa upisano.

Gospođa Bernarda zimsko vrijeme također preporučuje za planiranje, pa podsjeća kako možda kome dođe želja da izore zapuštenu njivu, prekopa vrt, da sam uzgoji pvorće, voće, posije neku žitaricu. U jesen pak od viška uroda spremite koju staklenku soka, džema, salate za zimske dane. Time ne umanjujemo samo krizu, nego dobivamo za sebe i svoju obitelj hranu visoke kakvoće, kaže gospođa Bernarda, dodajući:

“Bog nam je dodijelio prekrasnu zemlju koja nas može prehraniti i dobre, vrijedne ruke, samo moramo staviti glave skupa i prihvatiti se posla za zajednički suživot”.

Priređivačica “Mjesečeva sjetvenog kalendara za 2009.” Također dodaje da iako ima 16 stranica više nego prošle godine, kalendar i dalje stoji 50 kn, a jednolisni kalendar (na slovenskome) stoji 20 kn. Naručiti se može izravno u Društvu za razvoj biološko-dinamičkog gospodarenja, 40000 Čakovec, Tina Ujevića 39, tel./faks 040 384 052.

Knjiga «Vinogradarstvo» Nakladnog zavoda Globus

U biblioteci Hrvatsko obiteljsko gospodarstvo a kao sveučilišni udžbenik zagrebački izdavač Nakladni zavod Globus objavio je knjigu «Vinogradarstvo» Nikole Miroševića i Jasminke Karoglan Kontić, nekadašnjega prestojnika i aktualne predstojnice Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta.

Autori su to izuzetno zanimljivih biografija i bibliografija iz dviju generacija stručnjaka i znanstvenika, koje, kako navode u proslovu knjizi, «veseli što napisanim tvorivima pružaju mogućnost svrhovite spoznaje pri radu u vinogradu», jer dodaju, «od životne je važnosti mladim ljudima ukazati na mogućnost neiscrpnog rada u proizvodnji grožđa u različitim proizvodnim okolnostima».

O uzgoju vinove loze i korištenju njezinih proizvoda – a to se smješta u prapovijesno vrijeme – najprije dodnose povijest i značaj vinogradastva. Potom slijedi biologija vinove loze: podrijetlo, morfologija i znaćajnije fiziološke funkcije odnosno vegetativni (korijen, stablo, mladice –rozgva, pupovi, list, disanje) i generativni organi (cvat, cvijet, vitise, grozd, bobice, sjemenke). Razvojni ciklu obrađuje suzenje ili plač loze, zatim pupanje, rast i razvoj vegetacije, svatnju i oplodnju, razvoj bobica, dozrijevanje grožđa, pripremu za zimski  odmor. Autori potom razrađuju prirodne uvjete uzgoja loze odnosno klimu (toplina, svjetlo, vlaga, vjetrovi), tlo (mehanički sustav, boju tla, kemijski sastav i tpove tla) i izbor položaja.

Potom Vrlo detaljno slijedi sortiment podloga i sorata vinove loze (američke vrste roda Vitis i njihove selekcije te američko-američki, europsko-američki i kompleksni križanci)s izborom podloga i kultivarima odnosno sortama vinvoe loze, najprije desamdesetak vinskih a potom i tridesetak stolnih. Autori zatim donose rgionalizaciju vinogradarskih područja Hrvatske te vrlo detaljno podizanje vinograda, rez vinove loze, sustavi uzgoja trsa, oštećenja vinove loze izazvana nepogodama, sustavi uzdržavanja tla u vinogradu, hranidba loze i gnojidba vinograda, navodnjavanje i berba.

Izuzetno će korisno mnogima biti ekološko vinogradarstv od zakonskih propisa do posebnosti provođenja agrotehničkih i ampelotehničkih mjera u ekološkom vinogradastvu kao i prerada grožđa i proizvodnja vina. Izuzetno korisna tema o rasadničarstvu opisuje oplemenjivanje vinove loze, vinogradarski rasadnik i tehnologiju proizvodnje cjepova. Izuzetno će korisno mnogim poslužiti i popis literature.

Ova izuzetno vrijedna knjiga  istinski je kapital svakome vinogradaru, a ima je u redovito prodaji (cijena 350 kuna). Dodatne informacija u Nakladnom zavodu Globus, 10000 Zagreb, pp 232, tel. 01 46 28 400, te na službenoj web stranici.

O flori Medvednice i jadranske obale

U 2008. godini Zagrebačka je Školska knjiga objavila, uz ostale, i izuzetno vrijedne knige «Floru Medvednice» Tonija Nikolić i Sanje Kovačić te «Floru jadranske obale i otoka» više autora.

Flora Medvednice

Flora MedvedniceNa Floraartu uz Dan grada Zagreba s potporom European Centre for Nature Conservation i nizozemskoga Ministarstva poljoprivrede, prirode i kvalitete hrane te s preporukom Hrvatskoga botaničkog društva Školska je knjiga  predstavila prvu knjigu Botaničke biblioteke «Flora Medvednice» Tonija Nikolića i Sanje Kovačić.

Jedinstveni vodič kroz biljni svijet Zagrebačke gore namijenjen je šetačima i ljubiteljima prirode, rekretivcima i planinarima, kako kažu, svakom Zagrepčancu i njegovu gostu. Sadržava jednostavne i razumljive prikaze 250 najčešćih biljnih vrsta te planine sa još 200 njima sličnih ili rjeđih vrsta. Uz fotografije te znanstvena i narodna imena, opisima staniša i načina života te drugim zanimljivostima, knjiga je namijenjena svakome tko voli biljke i razumije potrebu čuvanja njihova okoliša, kako se kaže u preporuci Hrvatskoga botaničkog društva. Dodajmo da ima i zanimljivosti o ljekovitosti.

Dvoje mladih botaničara, profesor botanike na zagrebačkome PMF-u dr. sc. Toni Nikolić i dr. sc. Sanja Kovačić iz zagreabčkoga Botaničkog vrta PMF-a te predsjednica hrvatskoga botaničkog društva,  obavili su velik i stručan posao, koji će biti izuzetno zanimljiv i običnim ljudima. Uz to, napominju autori, zbog tipa rasprostranjenosti uključenih vrsta knjiga se gotovo podjednako može odnositi i na druga brdska područja kontinentlane Hrvatske, primjerice na Samoborsko i Žumberačko gorje, ivančicu, Dtrahinčicu, Kalnik, Bilogoru, Horski kotar, «pa sadržajno nije ograničena samo na područje Parka prirode Medvednica».

Knjiga je, napominju, rezultat rada na višegodišnjem projektu «Biološka raznolikost grada Zagreba», a iako o tome postoji obilje literature, biljni svijet Medvednice dobio je pouzdan vodič iz kojega možete doznati primjerice da je crnoj bazgi slična abdovina, a borovnici – brusnica. Ne sumnjam da će mnoge ovaj vodič doslovce odvesti mnoge na izlet na Sljeme.

Knjiga se može naći u knjižarama, a stoji 199 kn.

Flora jadranske obale i otoka

Flora jadranske obale i otokaDesetak stručnjaka i znanstvenika – stručna suradnica u Botaničkom vrtu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu dr. sc. Sanja Kovačić, izvanredni profesor Botaničkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučiliša u Zagrebu dr.sc. Toni Nikolić, asistent Filozofskog fakulteta u Splitu mr. sc. Mirko Ruščić, profesor biologije u Medicinskoj i kemijskoj školi te u Gimnaziji Antuna Vrančića u Šibeniku dr. sc. Milenko Milović, stručni suradnik u Botaničkom vrtu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dipl. ing. Vanja Stamenković, stručni suradnik u Botaničkom vrtu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišt au Zagrebu dipl. ing. Darko Mihelj, viši znanstveni suradnik Instituta za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku dr. sc. Nenad Nasprica, asistent Botaničkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dipl. ing. Sandro Bogdanović i redovita profesorica Botaičkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog-fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (u mirovini) prof. dr. sc. Jasenka Topić autori su knjige «Flora Jadranske obale i otoka», predstavljene sredinom prosinca.

Poslije «Flore Medvednice» Sanje Kovačić i Tonija Nikolića druga je to knjiga Botaničke biblioteke. Kao i prva, obrađuje 250 biljnih vrsta a još 200 spominje fotografijom i riječju. Autori ističu kako ih je vodio kriterij učestalosti vrsta u eumediteranu i submediteranu. Knjiga namijenjena ljubiteljima prirode, turistima, planinarima, izletnicima, učenicima i studentima želi olakšati upoznavaje biljnoga svijeta naše obale te je i načinjena  kao vodič. Zanimljivo je da su biljke grupirane ne samo kao papratnjače, trave, šiljevi i sitovi, golosjemenjače, drvenaste (drveće, grmlje, penjačice) i zeljaste kritosjemenjače, nego i – prema boji cvijeta. Što sve cvate bijelo, žuto i narančasto,  crveno i ružičasto, plavo i ljubičasto te zeleno i smeđe, možete se uvjeriti na gotovo 560 stranica! Fotografije su popraćene korisnim podacima o rasprostranjenosti, jestivosti, ljekovitosti, otrovnosti, ugroženosti i zaštiti pojedinih vrsta i podvrsta.

I ova se knjiga može naći u knjižarama, a stoji 199 kn.

Objavljeno 8. siječnja 2009.

Drugi festival sela u Mustafini Kladi

Kolači uživo i ukoričeni u knjigu «Oblizeki, Moslavina za stolom».Da je provincija na koju se poslovično gleda s podsmjehom i s omalovažavajem ponajprije u glavama, najnoviji je dokaz selo Mustafina Klada. Od metropole udaljena ni sedamdesetak kilometara, ni sa stotinu stanovnika, u srcu Moslavačke gore gdje se dotiču sve tri moslavačke županije – Sisačko-moslavačka, Bjelovarsko-bilogorska i Zagrebačka – mjesto je gdje se u subotu, 27. prosinca već drugi put održao Festival sela po zamisli svoje, uz dožupana sisačko-moslavačkoga Željka Lenarta, pokroviteljice saborske zastupnice Marijane Petir. Svoje rodno selo i još mjesto stanovanja nastoji i time održati živim.

Po riječima njezina oca Josipa Petira, inače i predsjednika Mjesnog odbora Mustafine Klade, uz dobrovoljno vatrogasno društvo jedino tijelo što postoji u tome dijelu velikoludinske općine, te organizatora festivala, tu se školovani ljudi, ne samo kao vikendaši, vraćaju živjeti te uz one sa završenom srednjom školom ima i diplomiranih pravnika, profesora, šumara, elekroničara… Ponukalo je to državnog tajnika mr. sc. Josipa Kraljičkovića da otvarajući festival usklikne «Vjerujte u Mustafinu Kladu!» Nadajmo se da će to selo zaista biti metafora živoga hrvatskoga sela.

S nastupa KUD-a Potočanka .Dakako, nema u Hrvatskoj takvih sela mnogo, kao što ih mnogo nema ni svoga izravnog predstavnika u Saboru, ali, zahvaljujući ove godine provedenim mjerama Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnoga razvoja koje je mr. sc. Kraljičković pobrojio, valja se nadati da će odumiranje sela biti zaustavljeno i ublaženo, da će 170 milijuna upravo podijeljenih za kreditiranje različitih projekata ruralnoga razvitka u 119 općina i gradova, potom nedavno usvojen Zakon o poljoprivrednom zemljištvu koji će odvraćati da zemlja godinama neobrađena stoji na ugaru, zatim 50-postotni povrat ulaganja u proizvodnju mesa, mlijeka, voćai povrća te drugi poticaji poljoprivrednoj proizvodnji kao i pomoć stanovnicima starijim od 65 godina koji nemaju drugih prihoda te uopće podupiranje društvenoga života na selu, tome pomoći.

Festival sela je poput nekadašnjih zabava okupio više ljudi nego što ima stanovnika, a predstavio je kulturne i prirode vrijednosti kraja koje neprestano s novim narašajima valja osvješćivati kao samosvojnu baštinu, koja mještanima na različite načine može oplemeniti i poboljšati svakidašnji život, primjerice kroz turizam.

Pokroviteljica Festivala sela saborska zastupnica Marijana Petir i autorica knjige «Oblizeki, Moslavina za stolom» Božica Brkan s Mustafčankama koje su ispekle domaće kolače: Đurđica Pavlinovac, Martina Petir, Marica Šlogar, Ljuba Baričević, Nada Petir, Brbara Milošević, Lela Pecikozić, Marica Cicak, Ksenija Novak, Katica Kolbaba, Svjetlana Horvat, Mirjana Pecikozić, Radoslava Horvat, Jadranka Vorel, Ivana Vulama, Safeta Gašparić, Gordana Ivanović.Ravnateljica Javne ustanove za zaštićene dijelove prirode Sisačko-moslavačke županije Marija Vizer predstavila je Moslavačku goru kao prvi regionalni park u Hrvatskoj, a osim prirodnoga, u koje svakako valja ubrojiti i Lonjsko polje, Moslavina u malome predstavila je i druga svoja blaga. KUD Potočanka iz Potoka predstavio je pjesme, plesove i predivno narodno ruho, Moslavačke gore list mlada umjetnica Iva Pavić izvela je operne arije, a Božica Brkan predstavila je svoju «zavičajnu čitanku», knjigu «Oblizeki, Moslavina za stolom», dok su domaće žene ispekle prigodne slastice.

Za one koji će pokušati na karti potražiti Mustafinu Kladu spomenimo da se  do nje dolazi auto-cestom do Križa, a zatim  preko Novoselca i Rečice Kriške. Drugi je mogu naći i u moslavačkim legendama, koje otkrivaju kako je selo dobilo ime. U vrijeme turskih osvajanja tamošnji su Moslavci uhvatili nekog Turčina Mustafu, te ga nagovarali da se preobrati na kršćanstvo, a kada nije htio, postaviše ga na kladu i skratiše za glavu. Mustafčani i Mustafčanke danas su miroljubivi i vrijedni, izuzetno gostoljubivi ljudi s mnogo ljubavi za kraj u kojemu žive.

Objavljeno 29. prosinca 2008.

KUD Graničar otplesao cijelo stoljeće!

Svečana završnica.KUD «Graničar» iz Križa za cijeli je svoj kraj oživjela povijest. Dakako, ne samo da živima drži narodne plesove, pjesme i ruho i to ne samo svoga kraja, nego s ponosom može reći kako se kroz njegovo članstvo izmijenilo nekoliko naraštaja odnosno više stotina plesača i desetak voditelja neprekidno djelujući nastavlja  tradiciju rada i kulturnog djelovanja Hrvatskog pjevačkog društva “Kumičić” osnovanogag 1908. godine, kao i KUD-a „Marko Oremović” iz Novoselca, s kojim se spojilo poslije Drugoga svjetskog rata.

Samo se dio toga bogatstva mogao vidjeti u subotu, 20. prosinca u školskoj sportskoj dvorani u Križu, gdje su nastupili i gosti KUD «Zora» iz Mohača s podravskim i mohačkim šokačkim plesovima, tamburaški sastav KUD-a «Sljeme» iz Zagreba (voditeljica Gordana Talan) i tamburaški sastav «Modri biseri» iz Potoka (voditelj Martin Zajec) te dječji vrtići iz Križa i Novoselca. Domaćin, KUD «Graničar» predstavio se malim – sjećate li se «Čire”, “Seljančica”, “Opa cupa skoči” ili Drmeša? – i srednjim «graničarima» (voditeljica Branka Sokolić), veteranima te, dakako, prvom postavom, kao i Dječjom tamburaškom sekcijom «Pinkleci».

Tri koraka sim, tri koraka tam… u izvedbi Dječjeg vrtića Križ.Bila je to i prilika za podsjećanje na vremena iza kojih je ostale nezaboravne koreografije i nastupi dugogodišnje voditeljice Đurđe Drobec, vjerojatno najslavija izvedba spleta pjesama i plesova središnje Hrvatske odnosno Međimurja, Posavine, Podravine i Prigorja, u izvedbi bivših članova te pjesme i plesovi bunjevačkih Hrvata u izvedbi prve postave (koreograf i grazbena obrada Stanislav Dolinar, umjetnički voditelj Ratko Poznić, glazbeni voditelj Dražen Kurilovčan).  Tko ne pamti bogate suknje Bunjevki od lionske svile i zvečke na čizmama Bunjevaca te dvostihe «Ja cura, ti divojka, svađale se oko momka. Zubi su mu od bisera, usta slađa od šećera…»?

Kao što je i Moslavčanka Božica Brkan u svojim «Oblizekima» naglasila „Kad više na znaš kamo bi išao,  sjeti se odakle si došao!“  da ne padne u zaborav bogato naslijeđe Moslavine, poput rascvjetanih cvjetova na svečanome su se koncertu predstavili i pjevači i plesači u vunom pisanim i svilom ukrašenim nošnjama zanimljivom i novom izvedbom «Široka je Maslavina», pjesmama i plesovima Moslavine u koreografiji i glazbenoj obradi Slavice Moslavac (umjetnički voditelj Ratko Poznić, glazbeni voditelj Dražen Kurilovčan).

Pjesme i šlesovi Like, srednji Graničari.Uz pjesme i plesove Prigorja srednji su se «graničari» predstavili i pjesmama i plesovima Like. Svečani koncert kojim su obilježili 100 godina postojanja  pripremalo i na njemu nastupalo više od 200 izvođača! Tijekom 2008. godine Graničar je nastupao u mnogim mjestima diljem Lijepe naše i  predstavljao Hrvatsku u Italiji. Pomladak je pak s velikim uspjehom sudjelovao na smotrama u Splitu i Samoboru, a prva postava na županijskoj smotri u Velikoj Gorici. Osobito su ponosni na ovogodišnju nagrada Zagrebačke županije za izuzetan kulturni i društveni doprinos ugledu i promociji županije u zemlji  i svijetu.

Zagrebačka Županija prepoznala je u «Graničaru» zaljubljenike u tradiciju, pjesmu i ples te nagradila velik  entuzijazam, rad i zalaganje svih sekcija «Graničara», stručnih voditelja i uprave, baš što su to nekad svojim najvišim priznanjima učinile i tadašnja općina Ivanić Grad odnosno sadašnja Križ.

Ne možemo, na žalost, ne primijetiti kako ni cijeli vijek kreativnoga stvaranja brojnih vrijednih ljudi nije bio dovoljan da se na svečanom koncertu prigodno pojavi ma i jedan od takozvanih velikih medija.

Objavljeno 5. siječnja 2009.

Što doista nudi istarski agroturizam?

Istra ima more, ruralne hotele i kuće za odmor, kušaonice vina, pršuta i maslinova ulja, seoska agroturistička gospodarstva… No iznad svega ima osmišljeni marketing regije, kojim se, uz zainteresiranost turističkih agencija, svrstava u poželjno turističko odredište.

U unutrašnjosti države turizam još nije toliko razvijen ili, ispravnije rečeno, nema umrežene ponude na relativno uskome području, pa ni turističke agencije nisu zainteresirane za ono što se nudi na kontinentu. Nedavno je Konzorcij agroturizma i ruralnog turizma Istre “Ruralis” za obiteljska gospodarstva koja se u okolici Zagreba bave seoskim turizmom, vinare Plešivičke vinske ceste, udruge koje potiču održivi razvoj, obnovu tradicijskih kuća i očuvanje kulturne baštine, kao i turističke djelatnike s područja Zagrebačke županije, organizirao dvodnevni seminar “Agroturizam i ruralni turizam Istre – primjeri dobre prakse“. Polaznici seminara obišli su Seosko domaćinstvo “Matohanci“, petnaestak kilometara udaljeno od Rovinja, Agroturizam “Ograde” u okolici Pazina te Seljački turizam “Stari kostanj“ u Gračišću. No, viđeno ih nije impresioniralo!

Ne znam što nam je “Ruralis” pokazao, “vrh”, sredinu ili ono najlošije, no ono što mi nudimo ne može se mjeriti s viđenim, daleko smo iznad njihove ponude – komentirao je Marijan Slakoper, koji se seoskim turizmom bavi u rodnim Klakama, u Samoborskom gorju, u Etno kući “Pod Okićem“.

– Nismo vidjeli ništa novoga, ali smo spoznali, potvrdili svoju kvalitetu. Očekivao sam da će nam “Ruralis” prezentirati kvalitetnu seosku turističku ponudu, no očito je da takvih gospodarstva u Istri ima malo, jer većina ih, čuli smo, samo iznajmljuje kuće za odmor u ruralnome prostoru – nadovezao se Dragutin Kezele, koji je u Šumećanima, pokraj Ivanić-Grada obnovio pet starih tradicijskih moslavačkih kuća s dvadesetak etno-soba kategorije tri zvjezdice.

Ivana Žužak iz Udruge za zaštitu hrvatske kulturno-povijesne baštine “Zaselak Petrovinski“ kratko je komentirala da treba ustrajati u svojim vizijama i nikome se ne dati ‘pod pete’, jer ono što je vidjela i nije ‘bog zna što’, a Goran Klanfar, čije su Seosko gospodarstvo “Podžumberak”, u srcu Žumberka, više prepoznali strani nego domaći gosti, dodao da Istra ima sreću što je oplahuje more, pa su je turističke agencije lansirale kao turističku destinaciju.

Smatram da “zagrebački prsten” ima daleko veći potencijal, ali ga zasad ne znamo upakirati kao turistički proizvod. Kada našu ponudu prepozna neka od turističkih agencija, dogodit će nam se isto što i Istri – rekao je Klanfar.

Opći dojam o posjetu Istri, nakon završena seminara, u nekoliko je rečenica sažeo mr. sc. Krunoslav Pilko, pročelnik za gospodarstvo (i turizam) Zagrebačke županije.

Ponekad smo prekritični prema vlastitim vrijednostima, no nemamo se čega stidjeti! Čini se da su naša gospodarstva, u usporedbi s onim što smo vidjeli, bolja u isticanju autohtonih vrijednosti. No, problem je što ona, odnosno svi oni koji pružaju turističke usluge u našoj županiji nisu povezani. Na tome treba poraditi – rekao je Pilko, razočaran turističkim agencijama koje, kako reče, ne žele prepoznati ono što zagrebačka okolica može pružiti.
Robert Baćac, direktor “Ruralisa”, kaže da su krajem devedesetih, kada se u Istri počeo razvijati agroturizam, turističke agencije također bile skeptične prema tom vidu turizma. No, danas u ponudi imaju više od 350 istarskih domaćinstava koja se bave seoskim turizmom.

Konzorcij agroturizma i ruralnog turizma Istre “Ruralis” ima 52 člana, domaćinstva koja se bave agroturizmom, imaju uređene kušaonice vina, pršuta i rakije, ruralne obiteljske hotele do 35 ležajeva, iznajmljuju ruralne kuće za odmor, odnosno nude uslugu “Bed and breakfast”.

50 godina Plodova zemlje

Prošle su nedjelje, po dobrome običaju uz nedjeljni objed, kolege s Hrvatske televizije u «Plodovima zemlje» obilježili 50 godina emitiranja prve specijalizirane emisije za selo i poljoprivredu. Bilo je to  21. prosinca 1958. Emisija se, dakako, emitirala uživo, počela je u 10 sati i trajala 50 minuta. Sve do 1988. godine emitirala se naizmjenično s drugim republičkim TV centrima u Jugoslaviji i išla je u prosjeku jedanput mjesečno sve dok se1988. godine nije počela emitirati svake nedjelje.

Bila je to prilika da se današnje gledateljstvo, a i struka, podsjete na njezine urednike Marijana Svibena (1958. – 1962.), Ružicu Trauber (1962. – 1993.), Ivu Lončara (1993. – 1999.) do današnjega Vlatka Grgurića (od 1999.). Svaku petu emisiju vodi Mladen Stubljar, dakako pretežito reportažama vezanim uz more, ribe i masline.  Kolege su, među ostalim, prigodno pronašli i poljoprivrednika iz Svetog Križa Začretja, gdje su snimali svoju jubilarnu emisiju, kojega je Ružica Trauber snimila prije 44 godine. A podsjetiše nas i na prve traktore, kombajne, prve pesticide i prskalice itd.  uz usporedbe s nekima od najmodernijih strojeva danas vrijednih više stotina tisuća eura.

“Plodovi zemlje” imaju visoku postojanu gledanost, a krug njihovih gledatelja mnogo je širi od poljoprivrednika, uključujućii hobiste. Životan odnos prema svakidašnjim temama, s različitim pristupom, uključujući i politički, ekonomski, sociološki itd. očito je i danas dobro prihvaćen, kao i vijesti ne samo sa sela, iz agrarne proizvodnje nego mnogo šire.

S veseljem kolegama, nedvojbeno i u ime čiatelja Vrta, šaljemo čestitke i podršku, ponosni što je, u krugu radijske “Emisije za selo i poljoprivredu”, koja je proljetos obilježila 60 godina emitiranja, polivjekovnih televizijskih “Plodova zemlje”, doajena među tiskovinama “Gospodarskog lista”, koji izlazi više od 160 godina, najstariji u svojoj skupini dnevnih novina i naš prilog Vrt, koji se bliži 25. rođendanu.