Nauzorniji poljoprivrednik

Izbor najuzornijeg poljoprivrenika Hrvatske organiziralo je ove godine prvi put Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva RH, a uvjet za prijavu bio je da kandidati samostalno ili s obitelji proizvode poljoprivredne proizvode, žive na gospodarstvu upisanom u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava, uživaju ugled u svojoj sredini, imaju lijepo uređeno gospodarstvo, čuvaju hrvatsku kulturnu baštinu te se brinu o dobrobiti životinja i zaštiti okoliša.

Damir Ević, najuzorniji hrvatski poljoprivrednik

Na poticaj Vladina savjetnika Fischlera, koji izbor i financira, mjerodavni je ministar, ministar poljoprivrede Petar Čobanković, imenovao posebno povjerenstvo koje je odabralo najuzornije, kojima je uručeno i 30.000, 20.000 odnosno 10.000 kuna. Prvi je stočar Damir Ević iz Pofuka (Koprivničko-križevačka županija), koji, kaže, na vrijeme je shvatio da bez udruživanja po uzoru na europske farmene nema budućnosti ni hrvatskim stočarima. Drugi je voćar Dario Buljat iz Suhovara (Zadarska županija), koji je prvih godina sam veletrgovcima nudio svoje proizvode, a oni se danas njemu javljaju prije berbe znajući da će dobiti kvalitetnu robu. Treći je povrćar Marijan Hrženjak iz Velike Mlake (Zagrebačka županija), koji tvrdi kako će opstati samo vrijedni, s najkvalitetnijom robom, na tržištu od ranoga proljeća do kasne jeseni.

Marijan Hrženjak uzor je povrćarimaOd 76 kandidata koje su predložili terenci Hrvatskoga zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu, u uži je izbor ušlo 27 vinara, stočara, voćara, povrćara i ratara iz cijele Hrvatske, od Sv. Martina na Muri do Iloka te od Poličnika do Visa, koji su – s više od 25, a manje od 40 godina, nosioci gospodarstva te obiteljski ljudi – prosijani u uži izbor. Većina je uglavnom i obrazovana za rad u poljoprivredi, a i dalje, kako se to kaže, rade na sebi: uče jezike, usvajaju nove tehnologije i vještine, Neki su, gotovo sami svoji kombinati, otpali zbog – svestranosti. A u svakoj od djelatnosti mogli bi biti primjer

Brand sisačke češnjovke

U prodaju bi uskoro trebala stići Sisačka češnjovka, autohtona kobasica Posavine, tradicijske recepture, predstavljena i na sajmu u Crncu potkraj rujna 2007. godine. Udruga Posavska češnjovka, utemeljena 2006., ambiciozno najavljuje novi gastro brand Siska i okolice – trajnu kobasicu proizvedenu od najkvalitetnijega svinjskog mesa, uz dodatak samo paprike, češnjaka, papra i soli. Zasad je petero Sisčana – Dubravko Ostić, Marko Marković, Darinka Mesnjak, Zlatko Perković i Sanja Selanac – ušlo u taj projekt, kojega nadziru Veterinarski i Agronomski fakultet zagrebačkoga Sveučilišta, a podupire Ministarstvo poljoprivrede.

Želimo sačuvati odnosno promovirati autohtone suhomesnate specijalitete kakve su nekada proizvodili naši djedovi, kaže Mario Marenić, voditelj projekta Sisačke češnjovke. Sa žaljenjem dodaje da se na policama trgovačkih lanaca danas mogu naći proizvodi upitne kakvoće i podrijekla.

Sisačka češnjovka ima posebna organoleptička svojstvima, poput mirisa, okusa ili prirodne crvenkaste boje, a za njezinu proizvodnju odabrana je receptura koja se može opisati samo jednom riječju – jednostavnost. Proizvodi se od birana svinjskog mesa (uglavnom šunke i lopatice), a nakon «hladnoga dimljenja», za što se koriste bukva i grab, zrije u strogo kontroliranim uvijetima. Na površini kobasice primjetna je plemenita pljesan, neophodna za poseban okus Sisačke češnjovke, tumači Marenić. Da bi se proizvela dobra kobasica, dodaje, neophodna je i kvalitetna pasmina svinja, uzgojena prema točno određenom režimu prehrane. Svinja ne smije biti lakša od 150 kg, odnosno mora imati meso s visokim udjelom proteina i veziva prožetog masnim tkivom. Križanci turopoljske svinje i njemačkoga landrasa dali su dobre rezultate – priča Marenić, po struci veterinar.

Sisačka češnjovkaPetoro članova udruge proizvode četiri tipa češnjovke, koji se razlikuju po količini dodanih, prirodnih začina. To je proces koji traje, zasad se kobasice mogu kušati samo u sklopu promotivnih akcija kojima sugrađane podsjećamo na tradiciju posavskih kobasica, odnosno želimo čuti njihova mišljenja o ponuđenim okusima Sisačke češnjovke, tumači Marenić. Zlatko Perković iz Crnca za proizvodnju češnjovke koristi pasminu svinja veliki jokšir, jer ima nešto tvrđe meso, ali s dovoljno masnoća. U kobasicu ne stavljamo «sve i svašta», već samo najbolje meso. Važno je da u njemu nema puno vode, što je meso tvrđe i zrelije i češnjovka je kvalitetnija, govori Perković, koji je i dosad (kao i brojne sisačke obitelji) kobasice radio za vlastite potrebe, a sada želi da mu one budu dodatni izvor prihoda.

Malo je ljudi koji se time žele ozbiljno baviti. Nekada se išlo ‘s kolinja na kolinje’, a danas se sve radi na brzinu. Osim toga ljudi su tvrdoglavi, teško im je objasniti da za proizvodnju kvalitetnoga proizvoda treba dodatno obrazovanje, stručna literatura ili posjet raznim sajmovima, dodaje Perković. Proizvodnju Sisačke češnjovke, kao zaštićenoga branda, potaknuo je Srećko Selanac, pomoćnik ministra poljoprivrede. U projekt se uključila njegova supruga Sanja, koja ističe da i Posavina ima svoje autohtone proizvode. Dosad ih nismo vrednovali! Svaka čast kulinu i Slavoncima, ali mi imamo svoju češnjovku. Ljudi su njome oduševljeni, gdje god smo se pojavili njezina je kakvoća naišla na dobar odjek. Sigurna sam da ta kobasica ima dobru budućnost, kaže Sanja, čija je obitelj ove godine proizvela, i posredstvom zadruge «Sokol Crnac» na tržište plasirala, 25 tona paprike, 33 tone patliđana, 22 tone lubenice i 10 tona dinje. Papriku, patliđan i lubenice proizvodi i Darinka Mesnjak, također iz Crnca. Njezinu obitelj, kaže, nije bilo teško nagovoriti na proizvodnju češnjovke. Prepoznali smo, kaže, priliku koja nam se pružila, od koje u budućnosti očekujemo dobar prihod. Ulazimo u EU i moramo se prilgoditi standardima koji u njoj vrijede.

Svaki član udruge Posavska češnjovka trenutačno prema dogovorenom režimu prehrane (koji podrazumijeva posebno pripremljene smjese, a prije kolinja djetelinu i tikve) uzgaja po deset svinja. Sisačka češnjovka je dugačka četrdesetak, ima promjer 5,5 – 6 cm i teška je oko 750 g. Cijena će joj, na obiteljskim gospodarstvima, najvjerojatnije biti 70 kn za komad.

Najljepši školski vrtovi 2007.

Nakon ratnih razaranja za obnovu školskih vrtova 1995. je krenulo ocjenjivanje najljepših školskih vrtova. Ideja urednice Hrvatskoga radija Lidije Komes razvila se uz potporu Hrvatska radiotelevizija – Hrvatski radio, Obrazovni program i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva i drugih ministarstava i donatora.u veliko natjecanje osnovnih i srednjih škola. Na svečanosti u Vukovaru 27. listopada su, u školi slavodobitnici, proglašeni Najljepši školski vrtovi za ovu godinu.

Kontinentalna Hrvatska: OŠ Antuna Bauera iz Vukovara

Samo dvije godine nakon izgradnje nove školske zgrade, 2004. je škola osvojila prvu nagradu za obnovljeni školski okoliš, najljepši na ratom stradalim područjima Ove su godine zadivili potpuno uređenim svim hortikulturnim cjelinama u školskom okolišu. Aleja ruža, drvena sjenica, đeram, mali voćnjak, stara seljačka kola, plug, jezerce s tekućom vodom i ribama iz Drave i Vuke, a na samom ulazu u vrt – bijela cvjetna golubica – simbol njihova grada. Imaju čak i igralište za djecu. Granatama oštećene njihaljke, tobogani i vrtuljak spašeni su s gradskog otpada, gdje su trebali završiti. (Ravnatelj: Ivan Mađaroš, voditeljica školskog vrta: Milunka Gora)

Primorska Hrvatska: OŠ Valentina Klarin Preko na otoku Ugljenu

Učenice OŠ Valentina Klarin Preko u svom vrtuU Preku je, na obroncima iznad luke, na golim stijenama, 2003. sagrađena nova škola. Unatoč kršu svuda oko njih, kad su još bageri bili pred školom, odlučili su: „I iz kamena može niknuti biljka!“ I krenuše u akciju svi učitelji i 364 učenika. Za svaku su biljku donosili zemlju, a koliko danas imaju biljaka, ne znaju ni sami. Samo grmova buhača ima 500, tu su i lavanda, ružmarin, smilje… Da bi još više ukrasili okoliš od 1000 m² dodali su svojim stijenama jorgovan, agave, divlje ruže, šipak. Ljepotu vrtu daje tradicionalan način uređenja cijelog terena na kojemu su oblikovane terase i ogradni suhozidovi. Dijelovi vrta čine tematske cjeline, a osobito se ističu kamenjara sa sukulentima te agrumik s različitim vrstama citrusa. Na padini pokraj škole posađeni su maslinik i smokovik, a s južne strane dvored je mladih koštela koje štite učionice od prejakog sunca. (Ravnateljica: Marija Šoša, voditeljica školskog vrta: janja Dragović)

Zlatna povelja HRT – OŠ Ljudevita Gaja, Nova Gradiška

Nagrađen Zlatnom poveljom HRT-a, vrt OŠ Ljudevita Gaja, Nova gradiškaNajveći kompliment školi jest pohvala za najveći ružičnjak od svih ružičnjaka u školama koje je ocjenjivačka komisija obišla. Posebno je dojmljivo to što u vrtu jako mnogo rade djeca s posebnim potrebama. (Ravnateljica Elica Dorić, voditeljice školskog vrta Štefanija Jugović i sanja Vujović Matovina).

Najljepše obnovljeni školski vrt nakon rata – OŠ Matija Gubec Cernik

Danas se više ne vidi da je škola u ratu znatno oštećena, jer su obnovljeni i školska zgrada i okoliš. Ispred škole su travnjak i cvjetne gredice, a sve obrubljeno živicom od šišanih tuja. Iza škole sve do potoka podignut je mlad, sada već vrlo uspješan rasadnik sa 200 sadnica bresaka, jabuka i krušaka autohtonih sorti iz vlastite proizvodnje, zatim bogat povrtnjak, a kao dekorativni dio s vodenom površinom oblikovani su izvor, potok, vodopad i jezero uz koje raste vodeno bilje. (Ravnatelj Mato Ordanić, voditelj školskog vrta Katarina Piljić)

Najljepši srednjoškolski vrt i okoliš – Srednja poljoprivredno-tehnička škola Matije Antuna Reljkovića, Slavonski Brod

Na dva hektara oblikovali su cijeli okoliš škole u sedam velikih cjelina: park, dendrološko-dekorativni dio, povrtnjak sa začinskim i ljekovitim biljem, voćnjak, mladi vinograd, cvjetnjak i ružičnjak. Impresivno je to što je najveći dio vrta uređen kao velika dekorativna površina s cvjetnim bordurama i rondelama obrubljenima niskom živicom. Dovršeni su radovi na šumarskom poligonu i poligonu za održavanje međunarodnih konjaničkih utrka. Obnavljaju tradiciju uzgoja lipicanaca. (Ravnatelj Vlado Prskalo, voditeljica školskog vrta Taqtjana Musić)

Najljepši povijesni školski perivoj – OŠ Gradec

Za dugogodišnje čuvanje, njegovanje i stručno održavanje prekrasnog povijesnog perivoja, u kojemu glavno mjesto zauzima raskošna platana koju je dao zasaditi još biskup Aleksandar pl. Alagović godine 1828. Iz 19. stoljeća su i tri stare tise, žalosni jasen i sofora, zatim čempresi, breze, borovi, ginko, te mnogi ukrasni grmovi, a između drveća i grmlja njegovan travnjak. Cijeli je perivoj zaokružen lijepo oblikovanom živicom, a stotinjak metara od škole nalaze se i jagodnjak i školski povrtnjak s plastenikom. (Ravnateljica Marija Pločkinjić. vodiljet Vlado Starešec)

Najljepši mali vrt podružnih škola – podružna škola Podravska Selnica OŠ Lepgrad

Samo dvjestotinjak metara od obale rijeke Drave mala je škola sa samo 12 učenika. Ali oni sa svojom učiteljicom Tamarom Marcinjaš uređuju školski okoliš kao da ih je stotinu. Stvorili su park, kamenjaru, voćnjak, dječje igralište sa starim drvenim kolima ukrašenim cvijećem. Školski je vrt najljepše uređen prostor cijeloga sela. (Ravnatelj: Dragutin Marcinjaš, voditeljica školskog vrta Tamara Marcinjaš)